Čile

24. juna 2016., Natali, Manuel, Felipe i Maria Paz, drugovi optuženi za podmetanje požara u odjel za ubojstva PDI-ja, prisustvovali su preliminarnom ročištu za pripremu suđenja.
Tom su prilikom tužitelji odlučili podnijeti oko 700 GB dokaza, koji nisu pokazani advokatima obrane; zato je odlučeno da se obustavi priprema suđenja i odgodi za 40 dana, točnije za 8. august 2016., kada bi prvi dio suđenja protiv drugova trebao započeti.
Usprkos trikovima tužiteljima: Solidarnost i Djela!

Nakon što presude drugarica Tato, Natalia Collao, premještena je iz zatvora San Miguel (u kojem se nalaze zatvorenici pod istragom) u zatovr San Joaquin, bivši COF (Centar za žensko usmjeravanje) na izdržavanje kazne na koju je osuđena 22. juna 2016. Drugarica se nalazi na odjelu SEAS (specijalni odjel visoke sigurnosti), dobro raspoložena i dobrog zdravlja. Podsjećamo da se u istom zatvoru nalazi i drugarica Tamara Sol, ali na drugom odijelu.
Srušimo sve zatvore!
...

"Letimo kao leptiri, bodemo kao pčele: O situaciji Natalije Collado (Tato) i Javiera Pina"
Nedavno je demokratska inkvizicija čileanske države, uz svu svoju pravosudnu i birokratsku mašineriju, odlučila o bliskoj budućnosti naše braće nakon gotovo godinu dana istraga. Bili su okrivljeni za postavljanje i aktivaciju jedne zapaljive naprave; proglašeni su krivima, uz zahtjev tužilaštva za 5 godina i jedan dan Javieru te 4 godine i 1 dan Tato, koja je na kraju smanjena, nakon izjava obrane, na najmanju moguću po novom zakonu o kontroli oružja, to jest na 3 godine i jedan dan zatvora, bez ikakvim pravosudnih pogodnosti. Uzimajući u obzir vrijeme provedeno u pritvoru drugovima preostaje još 1 godina i 10 mjeseci zatvora, i trebali bi izaći između aprila i maja 2018.
...

Antiklerikalno nasilje snažno je buknulo kao još jedan izraz anarhističkog sukoba s moći i svim oblicima autoriteta. Impakt je bio raznovrsan, političari gromoglasno traže nametanje novih zakon i strožih kazni za svakoga tko napada red i simbole kapitala. Mediji igraju svoju ulogu klevetanja i govore o socijalnom miru, krajnje u korist vlade. Građani, ovce, kritiziraju sve bez da dovedu u pitanje svoje trule ropske živote, dok vjernici plaču i kao obično ispadaju kao pozitivci filma.
Širimo i preuzimamo odgovornost za antiklerikalno nasilje zato što smatramo Crkvu još jednim šarafom dominacije, koja je dokazana kroz njihov utjecaj na politiku društvene kontrole. Ohrabrujući moć da nametne nove kazene zakone i fašistički moral, koje potrvđuju prazne predike zaogrnute mantijom nepostojećeg boga, u kojeg ljudi vjeruju bez postavljanja pitanja zbog životne presude koja završava u nebeskom raju.
Tko može vjerovati u takvu priču? Koja hrpa sranja.
Kao izraz male antiautoritarne geste na međunarodni poziv s dugogodišnjim zatvorenicima, u noći 14. juna, kamuflirani žalosnom maglom koja pada na ovaj odvratni grad Santiago, ukaljali smo tintom dva hrama pedofilije, novca i zločina te ispisali riječi "protiv svih autoriteta, anarhija".
Sva naša snaga Kevinu Garridu i Joaquinu Garciji, i subverzivnim Marcellu Villaroelu, Freddyju Fuentevilli i Juanu Alisteu. Ne zaboravljamo ustanike.
Mauricio Morales i Sebastian Oversluij su prisutni u svakom činu vandalizma.

Neprekidni napad na vjerski moral!
Solidarnosti i snage zatvorenicima!
Čak ni Bog ne može zaustaviti društveni rat!


Sebastian Oversluij Kružok Vandala

...

Dva druga, Jean Gutiérrez Zambrano i Andrés Aravena Sotelo, bit će zadržana 90 dana u pritvoru zbog istrage koja se vodi protiv njih, nakon što su uhapšeni, na temelju snimki i policijske kontrole, tokom studentskog prosvjeda kojeg je sazvala Confech [Confederación de Estudiantes de Chile, konfederacija studenata Čilea, nap.prev.], 9. juna u Santiagu. Tužitelj Sebastian Gana ih tereti za višestruko bacanje molotova na policijska vozila tokom prosvjeda.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Zaista ne želimo stati u čvrstu obranu svake duše koja se postavi kao neprijatelj naspram države i svakom obliku vladanja (nad čovjekom, životinjama i prirodom). Smatramo da – a s time se slažu i brojni anarhistički i ostali zatvorenici – ne mogu svi biti drugovi i da se ne može sa svima razviti odnos.
Konkretnije, želimo potaknuti raspravu o grupama direktne akcije koje odbacuju anarhiju kao politički cilj i kao svakodnevnu borbu. Radi se o takozvanim eko-ekstremistima koji neumoljivo uzvikuju „smrt anarhiji”, odbacujući vlastito podrijetlo i formiranje, ideju koja ih je hranila kroz bratski odnos s borcima današnje i prošle urbane gerile, da bi kasnije prešli na naglašavanje određenih aspekata koji su uvijek bilo dio anarhističke sredine i njene borbe za oslobođenje čovjeka, naše braće životinja i zemlje.
Daleko od stalne tenzinje koju želimo održati mi koji želimo i borimo se za život anarhije, jedna određena struja koja se smatra eko-ekstremističkom baca u koš slobodarski ideal koji se očituje kroz ustaničku borbu.
Jedna mala grupa, vezana za određeni imaginarij „simboličkih” naroda te za glazbene/alternativne i sveučilišne sredine (odbacuju fakultet koji ipak pohađaju... i studiraju ono što toliko mrze), mrzi ljudsku životinju i zato svugdje vidi neprijatelja.
U toj „divljoj magli”, prouzročenoj vlastitom samodopadnošću i mesijanstvom, svrstavaju među svoje neprijatelje i posljednjeg radnika, žrtvu ovog usranog izrabljivačkog sistema. Trabunjaju o ubijanju radnika, zemljoradnika ili bilo koje druge osobe koju, budimo iskreni, rasprava naših srodnih tokom godina nije smatrala vrijednim sugovornicima. Mada smo suučesnici, neprijatelj je netko drugi, i bilo kojem anahistu, slobodaru, pankeru ili nihilistu je to sasvim jasno. No, eko-ekstremistima baš i nije, u pokušaju da budu avangarda, a čak i u trendu.
...

Kao što je bilo rečeno, u srijedu 25. maja, u podne, u "palači pravde" je bilo sve spremno za proslavu presude protiv naše drugarice Tato. Kao i obično, na kraju suđenja (pogotovo kada neprijatelj ima razloga za slavlje) tužiteljstvo i sud su prve redove u sudnici rezervirali za štampu, koja si je uzela za dužnost da pretvori ovu "egzemplarnu kaznu" u spektakl za građanstvo. Ono što svi ti bolesni sadisti nisu znali je da Tato neće pristati na njihove medijske igre i da neće prisustvovati ročištu na kojem se izrekla kazna. Vrijedi spomenuti da jedan od razloga njenog izostanka je i, osim njene želje da izbjegne spektakl, zahtjev obrane za premještaj u zatvorsku bolnicu zbog liječničkog pregleda, zato što zbog silnih premještaja i stresa uzrokovanog sudskim proces već deset dana pati od želučanih problema.
Uslijedit će vijesti o mogućoj žalbi i o njenom zdravstvenom stanju.

Umnogostručimo djela ljubavi, solidarnosti i pobune!!!
Tato na ulicu, ili gjde god želi, kada želi, sama ili s kim god želi!!!
...

Napomena prevoditelja na talijanski: 5. jula 2015. drugovi Manuel, Felipe, Natalija, Amaru i Marija Paz uhapšeni su zbog navodnog sudjelovanja u atentanu na sjedište PDI u ulici Condell, općin Providencia, koji se dogodio u novembru 2014.

Posljednjih dana maja 2016. tužiteljstvo je iznijelo optužbe protiv Manuela, Felipea, Natalije, Amaru i Marije Paz, nakon više od 10 mjeseci pritvora i istraga, osumnjičenih za podmetanje požara u sjedište PDI-ja u novembru 2014.
Danas je tužiteljstvo uložilo zahtjev za kaznom protiv svakog druga, podijelivši je na:
- 15 godina zatvora za podmetanje požara u nastanjenu zgradu
- 5 godina zatvora za posjedovanje i prijenos zapaljive naprave.
Priprema sudskog procesa zakazana je za 24. juni 2016., kada će i tužiteljstvo i obrana odlučiti koje će dokaze koristiti tokom idućih ročišta.

Srušimo demokratsku inkviziciju!

...

Danas 19. maja 2016. održano je posljednje ročište sudskog procesa i izricanje presude protiv Javiera i Tato, u palači pravde.
Smatraju se krivima za: aktivaciju i postavljanje zapaljive naprave u javni prijevoz, po novom zakonu o kontroli oružja. Tužilaštvo je zatražilo kaznu od 4 godine i jedan dan za Nataliju Collado te 5 godina i jedan dan za Javiera Pina. Obrana je pak za oboje zatražila kaznu od 3 godine i jedan dan. Kazna će biti izrečena 25. maja.
Solidarnost sa zatvorenicima društvenog rata.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Ljeto 2016.
Kada se nađeš iza rešetaka, izoliran od ostatka zatvorske populacije, svakodnevni život postane težak u tako malom prostoru, gdje su društvo i njegove uloge intenzivniji, a prilagođavanje postane svakodnevna borba za opstanak, kako te ne bi njegov moral izbrisao i njegova čežnja potrošila. Lopovi, šverceri drogom i ubojice interioriziraju državu, njenu moć i njen autoritet.
Pokušavam opstati bez da izdam sebe, bez obzira na izolaciju koju policija nameće. Nismo uopće tako različiti, samo što lanci koji njih svezuju ne želim da i mene odvuku, kako tenzija ne bi postala rutinska. Život se sastoji od mnogo više stvari koje riječi mogu opisati, ali kada se pretvori u određeni program buđenja, hranjenja i spavanja borba protiv ustaljenog poretka započinje apstraktnim idejama i sjećanjima. Započinje potragom za sitnim detaljima ili gestama iskrenosti, koje nisu još kontaminirane natjecanjem između siromašnih, pošto su zidovi ogromni, kao rešetke i lokoti, a nalaze se u rukama fizičkog neprijatelja. I sve više širi svoju moć, a ja strpljivo čekam pravi trenutak za oslobođenje, na taj način pronalazim teoriju i praksu u samom životu.
...

"Nećemo im ostaviti nijedno sigurno mjesto. Naše oružje je napunjeno i spremno na odgovor... ako se budu zbog argumenata znojili, zbog djela će pustiti krv." Sebastian Oversluij
Danas ti pišem iz zatvora, Mauricio Morales. Ove su riječi za tebe, nadam se da će do tebe i stići.
Koliko je godina prošlo otkad si fizički napustio ovaj odvratni moderni svijet? Da li je uopće važno? Meni nije. Vrijeme je samo vrijeme, a budućnost neizvjesna, dok je napad sada i ovdje... Postoji jedna sadašnjost koju treba zapaliti i dignuti u zrak! Ratna sadašnjost!
Ti, za mene, nisi "pao u borbi". Da, borio si se, ali nisi pao. Zar umrijeti u napadu na vlast znači popustiti? Mislim da ne, i čini mi se da mnogi krivo koriste tu ponavljanu frazu. Za mene si umro u napadu na vlast, dostojanstveno i ponosno. Umro si hrabrošću jednog ratnika, kakav i jesi, uz oduševljenje Moći i uz poštovanje svakog tko te smatra drugom. Ne idoliziram ni tebe ni ikoga, a još manjem oplakujem. Poštujem hrabrost koju si imao, što si djelovao u skladu sa svojim riječima, idejama i taktikama; ratnik na djelu.
Namjera svakog djelovanja, ideje i ciljevi su različiti. Mogu govoriti o mojim djelima i potvrditi ono što mislim i što želim, ali ni ja ni itko drugi ne može govoriti o tvojim djelima, samo ti, zato je danas to nemoguće. Suosjećam s brojnim idejama koje si zapisao na papir. Kao što suosjećam s hrabrom odlukom da kreneš vrtoglavim putem u društvu Mjeseca i uz suučesništvo tame, uz svaki dodir pedale približavajući se meti i uz hladan dodir metalnog oružja koje ti je nadraživalo kožu. Suosjećam sa stalnim šapatom "smrt", "zatvor", a u tvom srcu "uspjeti". Tog si se 22. maja suočio sa smrću, a ja tog 19. novembra i danas sa zatvorom, ali donosi mi radost saznanje da drugovi/srodni i dalje ismijavaju vlasti i uspješno djeluju. Veseli me saznanje da unatoč danonoćnoj "kontroli" ulica ovog kužnog grada, oni i dalje pale vozila odvratnih i bijednih vlasti diljem svijeta.
...

Sve po planu. Sigurno, mirno i brzim korakom približili smo se mjestu odabranom za napad. Napali smo nakon ponoći, u srijedu 27. aprila 2016. zapaljivom bombom iz kućne radinosti, sastavljene od kanistra benzina i petsto grama polistirola, uz što smo dodali i dvije boce butana/propana kako bi nanijeli više štete glavnom ulazu Doma Umirovljenih Žandara [nap.prev. na talijanski: Žandarmerija je čileanska zatvorska policija], u ulici Jose Toribio Medina 72.
Napadamo zato što smatramo da je neposredan i destruktivan napad na lakeje moći uvijek nužan i hitan. Uvjeti su uvijek pravi, iako nisu pogodni. Ne marimo za čekanja i mjere u trenutku djelovanja, one nisu dio borbenog arsenala.
Rad navedene institucije nije naivan, ne radi se izrabljivanim osobama koje se žele afirmirati nad drugima. Radi se o bijednom brlogu osoba žednih moći, zaljubljenih u položaj i uniformu, koja im dodjeljuje imunitet. Predstavljaju najniži i najomraženiji dio Društvenog Poretka, servilnog čuvara, krvnika i javnog neprijatelja Slobode, koji ne shvaća ni lanac čiji je on sam dio, ali je sposoban zatvarati ljudske živote i osjetiti se zbog toga superioran i častan. Zatvorski stražar voli svoj posao, identificira se s njim i zato zaslužuje sav naš nasilni prezir. Uvijek neprijatelji, kakav god bio njihov položaj.
Neće pronaći mir u svojim zatvorima, uredima ili umirovljeničkim klubovima.. ne zaboravljamo... nikada nećemo zaboraviti.
Pozdravljamo intenzivnim plamenom zavjere sve koji ne posustaju premda su zatvoreni, Nataly, Tato, Monicu, Francisca, Juana i sve druge zatvorenike moći.
Prihvaćamo uspješno iskustvo zatvorskih borbi drugova Juana, Marcela i Freddyja. Anarhistička djela, tako često ocrnjena kao sektaška, u krajnjoj analizi, su jedina koja nadilaze ideološko polje i usuđuju se izaći na ulicu.
Naše djelo, sa srcem u grlu, je obasjano osmijehom Mauricia Moralesa, druga koji je ostavio dubok trag u svima nama. Ovdje je, u našoj suučesničkoj krvi.
...

"Tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne prouzrokuje samo velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze, naglašava da ne postoje granice i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza" - Riječi drugova iz Brazila u izjavi za preuzimanje odgovornosti za podmetanja požara u znak solidarnosti s Monicom Caballerom i Franciscom Solarom

Rano u subotu 12. marta detonirali smo zvučnu bombu ispred ureda za upravljanje autocestom, "Vespucio Sur", u središtu Santiaga. Odlučili smo da naša meta bude jasna i da izvršimo napad u trenutku kada nema prolaznika, zato što smatramo nepoželjnim raniti osobe koje nemaju nikakve veze s metama naših napada.
Smatramo da borba protiv civilizacije se ne treba razlikovati, ili odvajati, od borbe protiv svih oblika autoriteta. Utvrdili smo da poduzeće za upravljanje autocestom predstavlja važne arterije koje stvaraju mrežu dominacije, olakšavajući napredak civilizaciji, dok sebe obogaćuju kroz nametanje urbanizma koji služi interesima moći.
Kako sadašnjost tako i prošlost dokazuju da su se zameci iz kojih se rađa autoritet razvili u zajednicama koje su postojale prije civilizacije, a manifestirali su se u grupama koje su ostale izvan civilizacije. Zato je naša borba u srži ANTI-AUTORITARNA. Zato osjećamo potrebu da se distanciramo od samozvanih "eko-ekstremnih tendencija" koje promiču indiskriminirani napad, oprečan ideji "protiv svih autoriteta". Takve ideje nisu ni "evolucija" ni "radikalnije", nego su u biti suprotnost. Nismo zainteresirani za virtualne polemike s njima, preferiramo dijalog s našim drugovima putem djela.
Naši drugovi su oni koji se postavljaju, životom i djelima, kao neprijatelji svih oblika dominacije, i sprovode u djelo svoju solidarnost s drugovima, koji ostaju dostojanstveni i borbeni čak unutar kaveza moći.
...

Drug Joaquin Garcia, uhapšen novembra 2015. pod optužbom za bombaški napad, prije par dana napao je bivšeg šefa tajne službe diktature, koji se nalazi u istom zatvoru zbog "kršenja ljudskih prava".
Joaquin je uhapšen s Kevinom Garridom, zbog napada na školu za zatvorske čuvare i na policijsku stanicu. Za ovo posljednje djelo odgovornost je preuzela "Međunarodna Urota za Osvetu/Ćelija Gerasimos Tsakalos".
Drug je pretukao to kopile, udario ga u glavu i ozlijedio mu lice, i sada pati tvrdeći da je žrtva.
Solidarnost s Joaquinom i Kevinom!
Dug život anarhiji!
Izvor:325

Kao ćelija nije nam lako početi pisati ovu izjavu o preuzimanju odgovornosti, mnogo ste ideja i mnogo zla počinili, politička ruka kapitalista (UDI):
Svojom demagogijom, svojom političko-gospodarskom moći, održavali su i usavršali svaki zupčanik moći.
Zaštitnici vlasnika čileanskog područja (a ne zaboravimo ni novu većinu), vlasnika zbog kojih su naši životi osuđeni da im pune džepove moći, kako kroz proizvodnju, prodajući naše živote, tako kroz potrošnju, zbog preživljavanja.
Njihova povijesna uloga bila je zaštita kapitalizma i napad na pojedinca, do razine otuđenja. Svojim zakonima i svojom naoružanom rukom fašističke tradicije (FFOO, policija i državni aparati) ubijali su i dalje ubijaju da bi zaštitili buržoaziju i njene interese.
Ne zaboravimo ubijene i zatvorene urođenike u Wallmapuu [područja tradicionalno naseljena narodom Mapuche, nap.prev. na talijanski], zbog pružanja otpora širenju kapitalizma na njihove zemlje, gdje poduzetnici i zemljoposjednici financiraju njihove političke kampanje i devastiraju zbog ambicija pod maskom napretka. Ne zaboravimo povijest ispisanu krvlju robova, naše braće. Danas je mi pišemo, ali vašom krvlju.
Započnimo novu urbanu gerilu!
Ustanička solidarnost sa svima u zatvorima diljem svijeta
Sloboda za Ignacija, Joakina i Kevina!
Protiv kaveza civiliziranog društva!
Zapaljiva Ćelija Anteo Zamboni
...

U ovom trulom društvu, kojeg izjeda otuđenje i kapitalizam, u kojem radnici vjeruju da malim poboljšanjem svojih ropskih uvjeta neće više biti robovi. U kojem je rob spreman ubiti da bi zaštitio interese svog gospodara. U kojem država, osim što je suučesnik, igra i ulogu zločinca. U kojem kapitalist poprima sve veću moć.
To su samo neki od povijesnih razloga zbog kojih smo ovog jutra, u vijek ćemo, krenuli u rat protiv postojećeg.
Prisustvovati zatvaranju i ubojstvima naše braće samo nas još više motivira da nastavimo zaoštravati ovaj rat.

Uz Claudiju, Moralesa i Oversluija u našem sjećanju.
U napad na Državu i Kapital!!
Crni Decembar

Bratski pozdrav ratnim zarobljenicima!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

"Zato, protiv tiranije stvarnosti koju ste nametnuli narodu odabrao sam zauvijek čarobni realizam anarhije i revolucije bez kraja..." - Christos Tsakalos u svojoj političkoj izjavi u sudnici na trećem suđenju protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, 04.11.2015., u Grčkoj.

Borba za slobodu uključuje borbu protiv svih onih koji nekažnjeno guše i nadziru naše živote.
Zapalili smo vatru 2016., u nedjelju noć, 3. januara, zapaljivom napravom s ogođenom aktivacijom, u glavnom uredu ISP SERVICE, privatne zaštitarske službe koju je osnovao bivši agent sigurnosne-obaviještajne agencije čileanske diktature, kao i brojni drugi agenti diktatorske represije koji su razvili svoj vlastiti biznis zaštitarstva u privatnom sektoru kada je stigla demokracija. Naša je vatra uspješno oštetila dio fasade zgrade u ulici Lord Cochrane, u središtu Santiaga.
Svjesni smo činjenice da su poduzeća zaštitara, telekamera i nadzora unosan biznis utemeljen na ideologiji sigurnosti, koju promiču Država/Kapital, a podržava većinski dio društva, koji bez dovodeći u pitanje pojam moći reproducira i štiti pojam Totalne Sigurnosti, zadovoljni što na svakom uglu svakog kvarta ima sve više nadzornih kamera, zaštitara i policije.
Našom zapaljivom ustaničkom vatrom, pod nosom nadzora, još smo jednom dokazali ranjivost mreže dominacije; jačajući našu odluke, odnose i svakodnevno djelovanje u direktnom napadu na zgrade, predstavnike, upravitelje i zaštitnike društvene kontrole.
Već smo jednom rekli, i ponavljamo još jednom: moć nije nikada neranjiva, anarhistički napad je uvijek moguć.
...

Ujutro oko 03:30, 19. novembra 2015., jedna velika eksplozija iznenadila je zatvorske stražare na straži u Školi žandarmerije. Ručna bomba sačinjena od baruta eksplodira je nakon aktivacije detonatora pokraj ulaza u školu za stražare, u općini San Bernardo. U eskploziji nije nitko ranjen, samo je nanijela štetu infrastrukturi. Odmah je oficir Christian Alveal, direktor škole, izjavio štampi: "Stalno anarhističke grupe protiv sistema prijete Školi žandarmerije, njenim zdanjima i osoblju, i neprestano poduzimamo mjere predestrožnosti kako bi učinkovito spriječili događaje kao što je ovaj." Sa svoje pak strane, potpresjednik Jorge Burgos rekao je: "Proces istrage je u punom zamahu. Ovo djelo neće ostati nekažnjeno, što je vrlo važno."
Nakon eksplozije u blizni događaja DIPOLCAR uhapsila je druga Kevina Garrida i zaustavila Joaquina Garciu, pod optužbom za napad i pokušaj napada bombom na 12. postaju. Obojca su zadržani u pritvoru.
...

8. oktobra anarhistički zatvorenik Javier Pino, optužen uz anarhisticu Nataliju "Tato" Collado, za podmetanje požara u autobus kompanije Transantiago u Santiagu prošlog aprila, otpušten je iz zatvora u kućni pritvor po nalogu suca. No, već u četvrtak 15. oktobra povučen je status kućnog pritvora zbog žalbe tužiteljstva Žalbenom sudu u Santiagu. To znači da je anti-autoritarnom drugu naređen povratak u Zatvor Santiago Broj 1, u očekivanju suđenja.

SOLIDARNOST JE DJELOVANJE!

Nicolas Rojas uhapšen je i otpužen za bacanje molotova na crkvu Sv. Franje 12. oktobra, u središtu Santiaga, tokom prosvjeda u znak sjećanja na istrebljenje domorodačkog naroda.
Tokom prosvjeda došlo je do sukoba s policijom i do napada na simbole moći. Po riječima tužitelja Gonzala Alvareza policija se infiltrirala među prosvjednike i snimila brojne zamaskirane osobe koje su bacale molotove na glavni ulaz crkve Alamede i Sv. Franje. Policija je pratila zamaskirane i snimala ih dok su se presvlačili. Na koncu je uhapsila jednog od njih daleko od mjesta požara.
Nicolas Rojas Candia, 20 godina, uhapšen je zbog posjedovanja vatrenog oružja i za nanošenje štete nacionalnom spomeniku te je odveden u zatvor Santiago 1, na izdržavanje 60 dana istražnog zatvora.
...

U noći 10. septembra oslobođen je Carlos Gutierrez Quiduleo. Uhapšen je u novembru 2013. nakon dugo godina života u ilegali. 9. septembra 2015., na sudskom procesu po skrećenom postupku preuzeo je odgovornost za niz eksproprijacija (Banka Santander 26. jula 2006., Banka Santander Valparaíso septembar 2007., Banka Security 18. oktobra 2007.). Na kraju je osuđen na 650 dana zatvora, s kaznom izračunatom na temelju zastare, pošto je proteklo između osam i devet godina (koje je drug proveo u ilegali) otkad su počinjena kaznena djela: 540 za pljačku, 109 za posjedovanje vatrenog oružja.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

I. "Ovaj trenutak koji neće biti zaboravljen
Tako isprazan kada ga odbace sjene
Tako isprazan kada ga odbace satovi
Taj žalosni trenutak uzima moja blagost
Da bi ga skinula do gola, da bi mu skinula krv sa krila
Oduzela oči da bi se sjećao davnih strepnji
Usne da bi sakupio tekućinu nasilja
Izgubljen u zvonjavi smrznutih zvonika."
U ovom kontekstu nedavnih državnih reformi čiji su ishod strože kazne za posjedovanje i upotrebu zapaljivih naprava i/ili eksploziva, uz brojne slučajeve zatvorskih kazni zbog ustaničkog nasilja (bombe, paljenje autobusa i napadi požarom ispred fakulteta), neko bi mogao pomisliti da nema više mjesta za napadačka djela protiv Dominacije i da je to normalnost, savršena izlika za sve one koji su uvijek pronalazili opravdanja za odlaganje svoje vlastite pobune protiv postojećeg.
Međutim, duga historija pobuna, ustanaka i zavjera dokazuje nam da je sistem vladanja uvijek bio i uvijek će biti ranjiv, i da je uvijek moguće pronaći mjesta za pobunu i direktnu akciju protiv struktura, simbola, institucija i predstavnika represije.
No, još nešto je isto tako točno, to jest da ranjivost Dominacije postaje vidljiva samo kada se naša djela neposluha i naša želja za slobodom provuku kroz pukotine prevladavajućeg društvenog poretka; napadima, nanošenjem rana, postajemo opasni, izvan kontrole, za njihove planove vladanja.
Zato smo još ovdje i zato ćemo ostati ovdje, i dalje prkositi vlastima šireći našim djelima ideju da ustanička pobuna ovisi djelima pobune koja ne prestaju.
II. "Ali za nas se sve promijenilo kada smo odlučili da živimo kao ratnici, umjesto kao robovi. Poštujemo našu tugu i frustraciju, našu samoću i nesigurnost, niti ih gušimo niti im se predajemo: uzimamo te slomljene dijelove naših ja u svoje ruke kako bi preoblikovali žrtvu u borca, i stajali ponosno kao neprijatelji ovog svijeta. Da bi napali ono što napada nas." - FAI-FRI drugovi iz UK
...

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

15. augusta anarhistička zatvorenica Natalia "Tato" Collado premještena je sa S.A.R.-a (Odjel Visoke Sigurnosti - izolacija) nazad na "Javni odjel", gdje se nalazi zatočena i drugarica Nataly Casanova. Tato je bila zatočena u izolaciji od 27. jula kao kazna zbog njenog buntovnog stava prema zatvorskim stražarima.
Sada joj nije dozvoljeno da ponovno dijeli ćeliju s Nataly, međutim nije više u izolaciji i vraćena je na odjel gdje su uvjeti ipak nešto manje restriktivni.
Ne zaboravimo da se drugarice Natalia i Maria Paz još nalaze zatočene na S.A.R.-u, optužene za podmetanje požara na postaju Istražne Policije za Ubojstva.
Solidarnost i ustanička srodnost sa zatvorenim drugaricama!
Izvor: 325

Anarhistički drug Sergio Alvarez uhapšen je u srijedu 15. jula tokom sukoba između policije i maskiranih, koji su krenuli sa sveučilišta u Santiagu. Nakon što je napadnut i proveo noć u policijskim ćelijama demokracije, drug je odveden u takozvani "Centar za Pravdu", gdje je izložen kao trofej pred kamerama novinara lešinara. U tom je trenutku Sergio, hodajući uzdignute glave i okruženom policijom, uzviknuo: "Rat se nastavlja, živjela anarhija!".
Nakon što su mu izrečene optužbe zbog posjedovanja zapaljive naprave, nereda i napada na karabinjere, sutkinja mu je izrekla potpuni kućni pritvor na tri mjeseca, to jest tokom trajanja istrage.
No, nakon žalbe tužiteljstva, u srijedu 27. jula, Sergio je odveden u zatvor Santiago 1.
Sergiovo hapšenje odvilo se u kontekstu uhićenja i drugih osoba optuženih za sudjelovanje u nemirima i za sukobe s policijom, u koje su bili uključeni zamaskirani na sveučilištu.
Što se Sergia tiče, ne radi se o jednom "mladom studentu, žrtvi namještaljke"; drug je antiautoritarni pojedinac u ratu protiv moći i uloga koje nameće prevladavajući poredak.
Za ostale informacije o njegovoj situaciji možete pisati na ovu adresu elektronske pošte, putem koje možete poslati riječi i pozdrave drugu, koje ćemo prenijeti:
laguerracontinua@riseup.net
Objavljujemo i riječi druga Sergia, pozivajući na iskazivanje buntovne solidarnosti, brišući djelima svaku tišinu i inertnost.
RAT SE NASTAVLJA!
ŽIVJELA ANARIJA!
Sergiove riječi:
Na početku je uvijek komplicirano, ali ne u ovom slučaju...
15. jula, tokom prosvjeda koji je krenuo sa sveučilišta, uhapšen sam na istom, ali ne želim govoriti o onome što je dovelo do mog hapšenja i o istrazi (bit će vremena i za to), zato što smatram da je bitnije iznijeti moj stav, koji ću zadržati, takav i jasan, kao kada su lešinari novinari pokušali napraviti dobre snimke trofeja, u koji su me pretvorili, a ja sam im jasno i glasno uzviknuo.
...

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...