Čile Hrvatski

OD ČILEA DO GRČKE
"Loša večer moja gospodo, mada to nije vaša volja... pobunjenici na zidovima jebu vašeg Krista!"*
Ovi "sveti" dani kada se socijalni problemi zakopaju pod licemjernim osmijesima trulog društva - koje zaboravlja na sebe dimnom zavjesom lažne ljubavi i radosti, u ozračju ispunjenim blagdanskim zajedništvom, nastojeći stimulirati osjećaj sigurnosti, prosperiteta i fiktivne potrošačke sposobnosti građana, kako bi tržišna ekonomija pogođena krizom nadoknadila svoje gubitke - i kada se gradovi ispune veselim potrošačkim šupcima, dok masa beskućnika pati u mračnim kutovima, a radnici trgovačkog sektora (mada nisu ni oni nevini) pljuju krv zbog iscrpljujućih radnih sati i "bijelih noći" šefova, odlučili smo "poslati" jedan naš poklon našim voljenima, a istovremeno poslati nekoliko bombi čestitki našim neprijateljima, s obećanjem za pobunjeničku 2015.
Željeli smo da naše paljenje vozila ELTA Dostavljača (nacionalna poštanska agencija) u Zografou, 25.12., bude mali doprinos širenju ustaničkog nasilja u kontekstu međunarodnog poziva anonimnih drugova iz Čilea na Crni Decembar, u sjećanje na ustaničkog anarhističkog borca Sebastiana, kojeg su usmrtili meci stražara Kapitala, tokom pokušaja eksproprijacije banke u Santiagu, 11.12.2013. Šaljemo našu solidarnost i naše najtoplije zagrljaje našoj zatvorenoj drugarici Tamari Sol (Čile), Monici Caballero i Franciscu Solaru (Španjolska), dok zabrinuto gledamo napredak slučaja sedmero zatvorenih drugova u antiterorističkoj operaciji "Pandora" u Španjolskoj.
Također, nešto prije zore, na zadnji dan godine, zapalili smo vozilo zaštitarske kompanije DELTA u Elliniku, kao neposredni refleksni odgovor na premještaj gerilca i člana Revolucionarne Borbe, Nikosa Maziotisa, u zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu.
MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNO

ZAPALIMO GALEJE

...

U decembru 2014. različiti oblici ulične borbe ponovno su se susrele na ulicama, želeći održati na životu pobunjeničko sjećanje na anarhističkog druga Sebastiana Oversluija, ubijenog tokom eksproprijacije banke 13. decembra 2013.
Već se u septembru sabotaža izrazila vatrom i borbom, zapalivši autobus linije Macul-Grecia, ili pak blokadom željezničke linije teretnog vlaka, koji je počinila "Anarhistička Koordinirana Grupa-GAC, Organizirana Banda Mauricio Morales/Zapaljiva Ćelija Sebastian Oversluij".
Samo neke od akcija, kratki rezime - za sada djelomičan - zbivanja.
SUKOBI NA BIVŠEM PEDAGOŠKOM, IDENTIFICIRAN JEDAN INFILTRIRANI POLICAJAC
10. decembra 2014., oko 13:30, maskirani su podigli barikade i sukobili se s policijom ispred Bivšeg Pedagoškog, u sjećanje na ubojstvo Angryja.
Tokom sukoba, studenti koji su bili prisutni, zamijetili su jednu sumnjivu osobu. Licem u lice bijednik je promrljao da je student fakulteta. Studenti nisu povjerovali u neke njegove proturječnosti i nastavili su ga ispitivati dok nije otkrivena njegova uloga infiltriranog policajca. Baš su u tom trenutku specijalne policijske jedinice upale masovno na fakultet kako bi spasile svojeg infiltriranog kolegu, udarajući sve prisutne.
Nekoliko sati nakon sukoba policija je počela nasumice hapsiti studente ispred fakulteta, optužujući ih za napad na infiltriranog pandura. Nakon formaliziranja optužbe za krađu uz nasilje, za otmicu karabinjera u vršenju dužnosti, i agresiju na istog, studenti su vraćeni na slobodu.
...

Tekst Sebastiana Oversluija od drugova s bloga "Nunca de Rodillas"

ODBACUJEM

"Odbacujem svijet društva koji me vodio od rođenja.
Odbacujem njihove običaje njihove vrijednosti koje su me oblikovale kako bih patio zbog njihove nametnute moći.
Odbacujem njihov autoritet i njihove obaveze koji su me ograničili u odgoju.
Odbacujem njihovu bijednu kulturu njihovih dogmi, vođenih žeđu za sužanjstvom i pokoravanjem.
Odbacujem ono što me oblikovalo, zato što odbacujem same poroke koje mi neprekidno nude.
Pljujem na sva sranja i mržnju naspram brojnih kazni i masovne društvene represije.
Odbacujem dobro i loše.
Ne podnosim njihova glupa uvjerenja koja pretvaraju našu volju u smrt, a našu smrt u vjernu ovcu, zahvalnu na ničemu što nam daju.
Prekidam sa sranjima i potrošnjom, mičem se u stranu kako bih mogao bolje analizirati i napasti, vidim dvostruku učinkovitost zato što odbijam zauvijek njihove pasivnosti koje troše najplemenetije sklonosti u otuđenim komforima društva.
Ubijam moje strahove koje proizvode kao sredstvo nadzora za njih, vlasnike i vjerne sluge kapitala, i za sve one koji govore istim jezikom pokoravanja."

[Iz knjige "Plamen života"]
...

TKO SE BORI NEĆE NIKADA BITI ZABORAVLJEN!
Sebastián Oversluij Seguel “Angry” bio je drug koji je prihvatio anarhističke, nihilističke i ustaničke ideje, kojeg je tokom pokušaja eksproprijacije banke 11. decembra 2013. ubio Wiliam Vera, prokleti zaštitar, zaštitnik novaca imućnih.
"Angryjev" je život bio ispunjen borbama, borio se protiv svega što ga je ograničavalo, za svoju autonomiju i za potpuno oslobođenje (životinja, ljudi i zemlje), zato je bio vegan i odbijao je konzumirati droge i alkohol.
Zauvijek ćemo se sjećati druga i svih koji se bore za slobodu i suočavaju se s moći i sa svakim autoritetom!
NAŠI ŽIVOTI SE NASTAVLJAJU U KONFLIKTU!

Najbolji način da odamo čast njegovoj smrti je nastaviti borbu!
...

U 07:10 jedan je radnik pronašao torbu u dobrom stanju kraj Ženskog zatvora i Metropolske Uprave Žandarmerije te odlučio da je odnese na radno mjesto.
Na radnom mjestu otvorio je torbu u kojoj je pronašao aparat za gašenje požara povezan s tajmerom. Stražar gradilišta upozorio je radnika da se možda radi o bombi te nakon diskusije potonji, koji je želio sve to odnijeti kući i/ili prodati - odlučio je da vrati na mjesto pronalska i obavijesti žandarmeriju.
Nakon što je vratio torbu sa sadržajem na ulaz zatvorske kasarne, policija odbija da ga sasluša, tretirajući ga uobičajenim arogantnim tonom ignorancije, naredivši mu da odnese torbu sa svim sadržajem.
Zbunjen, radnik se uputio u središnji park, koji razdvaja aveniju Vickuna Mackenna, i ostavio sadržaj torbe kraj ogromnog stupa 5. linije podzemne željeznice, blizu stanice San Joaquin.

U zoru 25. septembra 2014. jedna je eksplozija potresla četvrt Yungay u samoj povijesnoj jezgri Santiaga. Eksplozija je prouzročila teške rane i opekline Sergiju Landskronu, 29 godina, koji je u prvom momentu optužen za postavljanje eksplozivne naprave te ga je policija ostavila da umre dok su ga je medicinsko osoblje fotografiralo u agoniji.
Prije smrti, mada u agoniji, policija je zabranila da osobe iz susjedstva pruže pomoć zato što su bili očarani mogučnošću da se možda radi o anarhistu te su odlučili svojom moći da počine "autopsiju na životu", proširujući i zaoštravajući njegovu agoniju.
Nakon nekoliko dana otkrilo se da je Sergio Landskron bio narkoman, i siromašan, koji je jednostavno pokupio torbu i prenio je, oko 10 minuta, s mjesta na kojem ju je našao.
Nakon što su kontrolirali nadzorne videokamere kako bi prikazali dokaze, policija i tužiteljstvo su objavili da su dvije anonimne osobe postavile jednu eksplozivnu napravu, sastavljenu od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom, koju je aktivirao elektronski sistem. Naprava je postavljena pokraj ulaza u ANFUP (Nacionalna Udruga Zatvorskih Službenika), oko 01:00, gdje su pronađeni i letci na kojima piše:
"Tamničari, sjetite se da ste uvijek na meti naših djela. Nemate nikakvog razloga da mirno spavate i mirno hodate. Svaki napad na revolucionarne zatvorenike imat će kao neposredni odgovor našu ustaničku akciju. Požarom i barutom protiv moći, protiv svakog oblika autoriteta i dominacije."
Par minuta kasnije, Sergio Landskron je navodno prošao tim mjestom i uzeo eksplozivnu napravu te je prenio nekoliko ulica dalje, kada je ova eksplodirala i prouzročila teške rane, a zatim smrt.
Do sada, osim letaka, nijedna grupa nije preuzela odgovornost za eksplozivni napaad. Dok su Vlada i tamničari tražili odgovorne, koristeći antiteroristički zakon, obitelj pak optužuje državu što je onemogućila medicinsku pomoć i što je uvrijedila Sergija mada je bio u agoniji.
...

Javljamo da je drugarica Tamara Sol Farías Vergara "kažnjena" krajem prethodnog tjedna pošto je optužena da je prekršila pravila zatvora. Kazna se sastoji od:
- Zabrane posjeta
- Zabrane primanja paketa
Ova posljednja kazna odnosi se i na zabranu primanja hrane i neposredni je napad na njeno zdravlje i prehranu, budući da je vegetarijanka (kao dio ideja jednog antiautoritarnog života), i pokušaj slamanja naše nepokorene drugarice.
Pozivamo na hitnu solidarnost s našom drugaricom koja se nalazi u zatvoru o 21. januara, optužena za pokušaj pljačke i pokušaj ubojstva za počinjenu akciju u banci Estado, protiv jednog zaštitara, kao navodni čin osvete za ubojstvo našeg druga Sebastiana Oversluija Seguela.
Sva naša solidarnost Tamari Sol Farias Vergari.
I svim drugovima anarhistima, nihilistima i
antiautoritarcima u zatvoru i u bijegu.
...

Riječi druga Carlosa Gutierreza
Drugom Vojnom Tužilaštvu Santiaga
Molimo ovo vojno tužilaštvo, ako tako smatra, da izda nalog za istragu, uz ovlast zatvora, gdje su i gdje će biti premješteni pod nadležnost Usije; protiv prestupnika Juana Manuela Alistea Vege i Carlosa Javiera Gutierreza Quidulea, obojica s ekstremističkom prošlošću i odgovorni za zločin oružane pljačke, koju je pretrpjela podružnica banke Security, u ulici Augustinas br.621, općina Santiago, dana 18. oktobra 20017, gdje je poginuo komandant karabinjera Luis Moyano Farias.
U svrhu obavljanja policijske istrage koju će voditi ova specijalizirana brigada, kako bi dostigla a zatim uhapsila navedene opasne antidruštvene elemente koji su već gotovo godinu dana u bijegu.
Istražna Policija Čilea
Arhiv BIROM, NALOG br. 1467
24. semptembar 2008.
Kad čitam dokumente Istražne Brigade (BIROM) uopće me ne iznenađuje ton ubojica njihovih riječi. Smijao sam se zbog mržnje i straha koji izranjaju iz naših imena. To su strah i mržnja koji oduvijek prate našeg neprijatelja kada se sukobi s osobom koja nije nikada prihvatila život robova i automa koji nudi kapitalistički sistem.

Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.

26. novembra, u srijedu u podne, uz barikade i molotov iz kojih se rodio jedan novi dan anarhističkog nasilja i sukoba sa snagama reda, u tzv. “Cordón Macul” na "bulevaru Grčke", jedna od grupa koja je sudjelovala u akciji izrazila je transparentnom, uzvicima i brošurama našu solidarnost s drugom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu za dašak slobode u grčkom zatvoru.
Šaljemo našu snagu Nikosu, zbog njegove odluke da se bori korišteći vlastito tijelo i cjelovitost kao prepreku planovima moći.
ZATO ŠTO JE NIKOS ROMANOS JEDAN OD NAS
ANARHISTIČKA MEĐUNARODNA-USTANIČKA SOLIDARNOST
Izvor: RadioAzione

U petak 28. novembra odlučili smo da napadnemo vozilo javnog prijevoza u svrhu poziva na crni decembar akcije i solidarnih djela u sjećanje na anarhističkog druga Sebastiana Oversluija, ubijenog tokom neuspjele eksproprijacije banke, 11. decembra 2013. Nakon što smo zapalili vozilo aktivirali smo vatromet kako bi naš bijes i naša pobuna jače zasjali. Ovo smo djelo počinili i u znak solidarnosti s drugaricom Tamarom Sol Vergara, koja se trenutno nalazi zatočena u rukama moći. Ovo je naš način da kažemo kako nitko od naših mrtvih i zatvorenika nije zaboravljen, kako se za svako djelo neprijatelja naš bijes umnožava te se izražava kroz precizne akcije protiv moći.
U buržoaskoj štampi navedeno je djelo povezano s Telethonom. U biti, to nije bio cilj, naravno, ali u svakom slučaju protivimo se trgovanju tuđom nesrećom. Ovo je naš doprinos službenom odbrojavanju blagdanskog licemjerja. Pored toga, naglašavamo da prolazimo kroz trenutke velike napetosti, tri su osobe uhapšene zbog njihove navodne upletenosti u eksplozivnu napravu u podzemnoj željeznice, kraj Vojne Škole. Mada smatramo da to nije i nije bilo baš strateški, i da predstavlja više korak nazad neko doprinos, nećemo zbog toga prestati solidarizirati s onima koji će vjerojatno proći kroz jedno od najstrožih sudskih procesa tokom posljednjih godina.
...

U ponedjeljak 24. novembra u Santiagu održano je pripremno ročište za suđenje protiv drugarice Tamare Sol Farias Vergare, koja se nalazi u zatvoru San Miguel već skoro godinu dana, okrivljena za pokušaj ubojstva i krađu.
Na ovom su ročištu obrana i tužiteljstvo priložile različite dokaze, svjedoke i vještačenja.
Sud je odbio oko 28 svjedoka tužiteljstva, većinom pandura iz OS-9 i bankarskih službenika. Većina njih nisu čak ni očevici djela za koja je Tamara okrivljena.
Na zahtjev obrane sudac je poništio i druge elemente dokaza, vještačenja i materijale koje su predstavili tužiteljstvo i zastupnik banke Estado (žalitelj).
Na ovom prvom ročištu bilu su prisutni brojni drugovi koji su oduvijek iskazivali solidarnost drugarici i njenoj obitelji. No, solidarni drugovi su se morali ograničiti na prisustvo izvan suda zato što je sudac naložio ročište iza zatvorenih vrata. Unatoč tome drugarica je uspjela čuti uzvike drugava izvana.
Idućih će dana biti izabrani suci i datum početka suđenja.
Solidarnost i suučesništvo s Tamarom Sol!
...

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

Oko 4 sati u noći, 5. novembra 2014., grupa anonimnih zamaskiranih osoba došla je do Colorado Hilla u Valparaisu i napalo bazu Vojnih Telekomunikacija. Bacili su molotove i kamenje na vojnu bazu. Napadom je nanijeta šteta, razbijeno je nekoliko prozora i ranjen je jedan službenik Mornarice, koji je odveden u Mornaričku bolnicu. Zbog napada Mornarička stražara je otvorila vatru na napadače koji su pobjegli s područja i za sada, koliko je poznato, nije bilo ranjenih.
Centar Vojnih telekomunikacija pruža meteorološke informacije i služi kao antena za brodske komunikacije. Osoblje iz forenzičarkog laboratoria (LABOCAR) stiglo je na mjesto napada kako bi istražili što se desilo, dok su visoki oficiri osuđivali događaj.
Do sada nijedna grupa nije preuzela odgovornost za napad.
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivnog napada na žandarmeriju u San Joaquinu

U Čileu ne postoji terorizam, postoji samo politčko nasilje.
"Država je ta koja određuje stupanj nasilja koji koriste revolucionari" (MLN-Tupamaros)
Preuzimamo odgovornost za postavaljanje eksplozivne naprave, ujutro u prvom tjednu novembra, na stup javne rasvjete na oko metar od ulaza u bazen Žandarmerije, u ulici Vicuña Mackenna.
Želimo obzaniti da su represivne institucije Žandarmerije, GOPE ili neki "radoznalac" izmanipulirale eksplozivnu napravu, pošto su putem medija izjavili da je grupa nepoznatih osoba postavila eksplozivnu napravu, u podne, na stup pokraj podzemne željeznice San Joaquina, navodeći da je cilj bio nanijeti fizičku i psihološku štetu civilima koji su prolazili ulicom Vicuña Mackenna ili su išli u podzemnu; tvrdeći da se radi o novom napadu "terorističke" naravi u zemlji. Radi se o jednom jasnom represivnom dokazu o novoj protu-ustaničkoj strategiji, o prljavom ratu države (utemeljenom na lažima i manipulaciji) protiv grupa afiniteta i direktne akcije.
Svjesni smo da promjena strategije odgovara inozemnim savjetima i nadasve novom političkom kontekstu nakon napada u podzemnoj željeznici, u općini Las Condes. Ciljevi državnih institucija nadzora i kontrole su jasni: povezati direktne akcije i/ili političke u svrhu nekritičnog napada na civile, uz upotrebu medija kao njihovih glavnih saveznika, stvarajući na taj način javno mnijenje koje podržava i opravdava donošenja sve represivnijih i agresivnijih zakona, koji su usmjereni protiv slobode misli i djela.
Što se naprave tiče, priznajemo da mehanizam za električnu aktivaciju nije funkcionirao, zato što nije bio programiran da eksplodira ujutro nego neposredno ubrzo nakon postavljanja, u zoru. "Ponekad će anarhisti i njihove metode biti osuđivane. Mi nemamo nikoga tko bi financirao naše aktivnosti, kao što policiju financira država, kao što Crkva ima svoje fondove, ili kao komunizam iza kojeg stoji jedna inozemna sila. Zato, da bi digli revoluciju moramo uzeti sredstva u ruke izlazeći na ulice, i izložiti sebe." (Miguel Arcàngel Roscigna)
Prihvaćamo se nužnog zadatka da poboljšamo i usavršimo metode napada kroz prenošenje ideja, sustavnih izučavanja i kolektivne prakse.
O RAZLOZIMA I NAMJERAMA
Cilj je bio napasti i nanijeti materijalnu štetu ogradi Žandarmerije, te prekršiti sigurnosne mehanizme zatvorskog prostora. Budući da smatramo da se radi o produžetku konkretne i moralne dominacije Države/Kapitala, pošto je to simbol buržoaskog poretka koja postavlja u pravosudne zatvorske okvire mogućnosti pokreta, akcije i ideja pojedinaca. Neprekidno ga snabdijevajući buržoaskim/kapitalističkim moralnim ideološkim temeljima.
Društvo u kojem živimo karakterizira održavanje kroz kapitalističke odnose, koji odražavaju "mutacije" sistema, kojeg danas nazivaju neoliberalnim i u kojem fleksibilna akumulacija pretvara svako ljudsko stvaralaštvo u robu, jačajući način života privilegiranih grupa i ne-privilegiranih, u savršenom stilu državnog klasnog društva. Vršenje političkog nasilja nije samo sebi svrha, to je samo jedno od brojnih sredstava kojim se nastoji napasti i destabilizirati svaki oblik vlasti.
Država, njene institucije i njeni pobornici su kroz povijest vršili različite oblike nasilja, s jedinom razlikom da je ona legalna. Pravo na vršenje političkog nasilje nije naša panaceja, to je samo dobrovoljni odgovor, reakcija na državu i njene saveznike, a naš odgovor odbacuje vrijednosti i metode buržoaskog društva.

20. novembra donijeta je odluka na drugom sudskom procesu, kojeg je podignulo tužilaštvo protiv Victora Montoye.
Drug je odriješen krivnji i na ovom novom suđenju, iako je tužilaštvo na sve načine pokušalo osuditi Victora na temelju antiterorističkog zakona: od svjedoka koje sudac nije prihvatio na prvom suđenju pa sve do turističkog posjeta kasarni u Vizcachasu (niže opisanom).
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/afuerareten03.jpg
(izvor: RadioAzione)
Nakon što se već nekoliko tjedana vodio proces protiv Victora Montoye, optuženog za eksplozivni napad na kasarnu u Vizcachasu, pred kraj novog procesa, podignutog na zahtjev tužilaštva, čitav se sud uputio prema rečenoj kasarni.
Ujutro 13. novembra 2014. suci, javni tužitelji, advokati optužbe i obrane te Victor, morali su otići do kasarne u Vizcachasu. Spektakl su režirali i priredili Raul Guzman, Christian Toledo i Hector Barros, javni tužitelji Južne Regije, koji su se samoprozvali navodnim stručnjacima "terorizma".
Represivni izlet usrijed suđenja uključivao je posjet unutrašnjosti policijske stanice, odnosno mjestu kroz koje su navodno ušle osobe koje su postavile eksploziv, iza kasarne, da bi na kraju iskoristili priliku za posjet aveniji Eyzaguirre, kojom su po riječima svjedoka pobjegli počinitelji napada.
Pred navedenim mjestom sakupili su se Victorovi rođaci i prijatelji kako bi mu izrazili solidarnost.
Ovom je posljednjom komisijom završen drugi sudski proces protiv Victora, na kojem su javni tužitelji zatražili, na temelju antiterorističkog zakona, da se Victor osudi na šest godina zatvora.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/afuerareten02.jpg
...

Dobili smo informacije da je u ranim jutarnjim satima u srijedu drug Hans Niemeyer Salinas pretučen, na izdržavanju zatvorske kazne od 5 godina i 10 mjeseci za postavljanje eksplozivne naprave u jednu banku, 30.11.2011. Hans se dobro ponaša zato što želi da mu se odobre neke mjere pogodnosti, ali unatoč tome uvijek je nastavio pružati otpor sistemu i nije nikada pristao na pokornost tokom pretresa, uvijek je intervenirao kada su drugi zatvorenici bili podvrgnuti batinanju, podsječajući stražare da će u njemu, kao i u brojnim zatvorenim drugovima, uvije pronaći prepreku kada ih budu pokušali tući.
Ne znamo točno kakve su rane nanijete Hansu, osim onog što kaže u svojem pismu (masnice na licu, rana na uhu i šepa na jednu nogu), i ne izgledaju baš lagane, budući da drug već ima problema s ušima pošto se nalazi samo nekoliko metara od eksplozije bombe zbog koje se nalazi u zatvoru. Od tada Hans stalno patiti od gnojnih upala uha, gotovo svaka dva tjedna. Mada se nalazi na "listi čekanja" još nije operiran, a ni ne zna kada bi se to moglo ostvariti.
Informirati ćemo o svakoj vijesti.
Slijedi nekoliko riječi druga:
"(...) Želio bih javiti da sam danas, srijedu 12. novembra, u 06:30, nakon nasilnog upada u ćeliju, pošto se nisam htio pokoriti (spustiti pogled, ispružiti ruke ispred sebe i okretati se), svezan lisicama, udaran po glavi, ranjen na jedno uho i jednim ključem po nozi zbog čega sada šepam, a zadobio sam i druge rane.
Specijalna jedinica koja je operirala je Grupo Especial Antimotines (GEAM). Odgovorni su direktor zatvora, Juan Latelier Araneda, i ministar pravosuđa, José Antonio Gómez”.

Hans Niemeyer Salinas
3. kat - Odjel H Norte
Càrcel de Alta Seguridad, Santiago del Cile - Čile
...

29. oktobra 2014., nakon eksplozivnog napada na urede LABOCAR-a u Temcu, policija je odmah odgovorila pretresima kako bi dokazala svoju efikasnost.
Tog popodneva policija je upala u jedan stan u centru Temuca i uhapsila druga Francisca Moralesa, pod optužbom za posjedovanje materijala za izradu kućne bombe. Verzije se groteskno razlikuju, kaže se da su pronašli "žice i baterije" u njegovom domu, te promjenljivu količinu industrijskog baruta od 60, 80, 100 ili možda 110 grama.
Policija i štampa su izmijeninjavale navodnu količinu baruta ovisno o okolnostima. Na koncu je odbačena svaka veza s eksplozijom u LABOCAR-u, no Francisco i dalje ostaje optužen za posjedovanje oružja te za posjedovanje baruta, mada ne postoje veze ni optužbe za eksplozivni napad.
Policija je naglasila da je pretresla njegov stan zato što se nalazi među osobama protiv kojih se posljednjih godina vodi istraga za napade na jugu Čilea. Nakon što je odveden u hram pravde sutkinja je naložila 3 mjeseca istrage i istražni zatvor za Francisca. Sutkinja je navela kako Francisa predstavlja opasnost za društvo, u vezi "Mapuche konflikta", mada ni tužiteljstvo ni obrana nisu ni u jednom trenutku naglasili da je čileanska država u sukobu s narodom Mapuche.
Solidarnost s Franciscom Moralesom!
...

Od 20. oktobra 2014. u toku je drugo suđenje protiv Victora Montoye, optuženog za napad na kasarnu u Vizcachasu. Nakon što je na prvom suđenju odriješen krivnji, Vrhovni Sud je poništio presudu u ozračju antiterorističke histerije nakon napada u Subcentru, i pokrenuo novo suđenje.
Proteklo je već par tjedana otkad je započelo inkvizitorsko suđenje, i tužiteljstvo Juga "dodalo" je jedan novi dokaz utemeljen na izjavi svjedoka koji nisu bili prihvaćeni na prvom suđenju. Ti "ključni svjedoci", koje je indoktriniralo tužiteljstvo Juga tokom istrage i odriješenja na prvom suđenju, izjavili su da su se nalazili blizu mjesta eksplozije, 9. februara 2013.
Ovog tjedna bi trebao krenuti dio procesa s Victorovim advokatima, čija će obrana dokazati očitu manipulaciju mjesta zločina nakon eksplozivnog napada te opovrgnuti želje inkvizitora iz tužiteljstva Juga.
...

JEDINI TERORIST JE DRŽAVA!
Država i kapital su dva lice jedne te iste medalje. Država je organ koji organizira uvjete izrabljivanja i kojem smo svi potčinjeni. Budući da je ona jamac tih uvjeta, monopolizira i institucionalizira nasilje u svoju korist u obliku zakona, sudova, zatvora, policije, između ostalog da bi suzdržala i ugušila sukobe. Trenutna klima medijskog terora koju država koristi u svoju korist, kapitala, i stanje militarizacije te policijskog ugnjetavanja u Auracaniji dokazuju ovo: s jedne strane, svako nasilje koje nije njeno mediji trebaju nazvati "terorizmom", s druge pak strane potpuni nadzor i primjena nasilja koje može samo ona vršiti, pokazujući svoje pravo lice; da bi sa zajamčio poredak izrabljivanja, vlasništva i otuđenja.

U kontekstu 522 godine od dolaska europskog kapitalističkog lumpenproletarijata u Ameriku, a uz njih i početka pljačke i otimanja na štetu latino-američkih naroda, MI NASTAVLJAMO PRUŽATI OTPOR NA ULICAMA!

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.

18. semptembra je intenzivna policijska i medijska operacija dovela do hapšenja troje drugova: Juna, Nataly i Guillerma, pod optužbom za različite eksplozivne napade tokom posljednjeg mjeseca.
Protiv Guillerma nisu podignute posebne optužbe i nije postojao nikakav uhidbeni nalog za njega, ali odmah nakon pretresa doma i pošto je bio u Juanovom društvu odlučili su da ga optuže za "pokušaj terorizma".
Nakon što je proveo nekoliko dana u izolaciji u zatvoru Empresa de Santiago 1, Guillermo je jedini kome je određen noćni kućni pritvor, dok Nataly i Juan ostaju i dalje u istražnom zatvoru.
Međutim, navedena situacija smeta moćnicima i političarima, koji su izgradili niz laži i uspjeli da Žalbeni sud izmijeni djelomični kućni pritvor u putpuni.
21. oktobra je Vrhovni sud poništio izbor Žalbenog suda, vračajući mjere 15. suda, ostavljajući Guillerma u noćnom kućnom pritvoru.
Solidarnost s Juanom, Guillermom i Nataly!
...

16. oktobra 2014. održalo se novo ročište za slučaj protiv Juana, Nataly i Guillerma, optuženi za četiri eksplozivna napada izvršenih posljednjih mjeseci. Ovom prilikom je Tužiteljstvo Juga, 15. Suda, zatražilo dozvolu za vještačenje svih elektronskih aparata, mobitela, usb-memorija, zaplijenjenih tokom pretresa 18. septembra.
Obrana je insistirala da dobije dokaze i spise istrage, čemu su se Tužiteljstvo i Sud usprotivili zbog tajnosti šest spisa koji za sada sastavljaju istragu. Ta će tajna, tipična za antiterorističke zakone, biti na snazi do 28. oktobra, dana kada će tužiteljstvo moći zatražiti proširenje istrage.
Drug Juan Flores nije prisustvovao ročišt, zato što je žandarmerija, kako je to mutno i posramljujuće izjavila, bila "zbunjena" i nije znala u kojem se zatvoru nalazi Juan, zbog čega ga nisu doveli na ročište.
JUANOV PREMJEŠTAJ
17. oktobra održano je još jedno ročište na 15. Sudu, da bi se još jednom zatražio premještaj iz konclogora Carcèl/Empresa Santiago 1 u Zatvor Visoke Sigurnosti.
Na koncu sudac je naložio Juanov premještaj u zatvor visoke sigurnosti, kao što je u početku bilo i predviđeno. Zbog uvjeta i zatvorske uprave Juan će vjerojatno biti premješten izravno na Odjel Maksmialne Sigurnosti.
Solidarnost s Juanom, Nataly i Guillermom!
...

Odgovor na napad u podzemnoj željeznici u Čileu
Naše najbolje namjere, vizije, ideje i metode mogu uvijek pasti u ruke nerazboritih ili neprijatelja koji nas žele potkopati. Kao što što su napisali različiti pojedinci ili grupe kroz proteklih par tjedana, kritika društva u njegovoj svrsi moći i dominacije ne opravdava napade na javna mjesta ispunjena slučajnim prolaznicima, čiji odnosi sa strukturom moći su nepoznati, i s tako visokom šansom pogreške i nezgode. Ta vrsta napada nije logičan ishod naših argumenata i analiza, mada pojedini civili mogu ponekad predstavljati metu, kada se očevidno ujedinjuju s moći u određenoj situaciji, uključujući svoje aktivno savezništvo i snage. K tome, mislim i da je pogrešno vjerovati kako će policija "postupiti ispravno" i evakuirati prostor. Mi trebamo obaviti rigorozne logističke kontrole i mjerenja nad našim eksplozivnim/zapaljivim napravama, bez da polažemo pogrešnu vjeru u državne službenike. Država će izvući više koristi ako dozvoli da takve naprave rane ili ubiju stanovnike, nego da spašava anarhističke grupe od vlastitih gluposti - paradržavne grupe i ekstremni desničari često koriste takve taktike, a ne anarhisti i nihilisti. Ja ne mogu govoriti u ime ZVĆ, ali smatram da ova akcija ne može biti odraz riječi i namjera Zavjere Vatrenih Ćelija u Grčkoj, u čiju inteligenciju, cjelovitost i razboritost djela ja u potpunosti vjerujem, kao odraz moje vlastite projektutalnosti.
V.Q.
***
Ističem da na temelju mojeg shvaćanja grupe Angry Brigade iz Engleske, da oni ne bi bili nikad počinili tako jadno izvršen i sumnjivo neuk napad, kao ovaj počinjen u Čileu u podzemnoj željeznici. Na Angry Brigade utjecale su situacionističke i slobodarsko-anarhističke ideje, koje izričito govore o klasnom nasilju i o pobjedi organizirane radničke klase. Dakle, ne samo da Angry Brigade nemaju apsolutno ništa zajedničko s operativnim parametrima koje je koristio tkogod izvršio te napade, nego izgleda da imaju i vrlo malo s njihovim idejama.
Život u UK i u Irskoj daje nam neke važne lekcije za oružane grupe direktne akcije, iz jednog on najdužih i najprljavijih protuustaničkih ratova u modernoj povijesti, borba protiv britanskog kolonijalizma i sektaškog nasilja. Svako shvaćanje praktički čitave oružane nasilne akcije u UK i Irskoj proizlazi iz tog iskustva, kao što su bili Angry Brigade. Svi oni koji su dovoljno stari da bi se sjećali, na svim stranama, znaju što znači živjeti pod stalnom prijetnjom da možeš biti ubijen tokom jednog neselektivnog napada zato što je rat u toku.
Zato, bez obzira što mi je muka od čopora i njegovih vrijednosti, podsjećam na bombu u centru grada Omagh, Country Tyrone, Sjeverna Irska, u subotu popodne, 15. augusta 1998., koja je ubila 29 i ranila 220 osoba, a koju su postavili ljudi iz Real IRA-e pod nadzorom Britanskih sigurnosnih službi i GCHQ [Government Communication Headquarters], britanske vladine obavještajne i špijunske agencije. Bombaši su prenijeli eksplozivnu napravu preko granice i postavili je u prometni trgovački kvart u samoj špici te dali jasno upozorenje. Nažalost, ostalo je politika.
L.
***