Čile Hrvatski

NA SVAKU AGRESIJU ODGOVOR
DOWNLOAD PDF: NO AGRESSION WITHOUT RESPONSE
Uhapšeni 18. septembra 2014., drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran optuženi su za sudjelovanje u bombaškim napadima koji su se odvili 13. jula, za koji je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera Osvete, i 8. septembra 2014., za koji je odgovornost preuzela Zavjera Vatrenih Ćelija (Čile).
Odbacuju optužbe ali izjavljuju se anarhistima.
6. aprila 2015. uhapšen je Enrique Guzman, solidarni drug i prijatelj koji je posjećivao drugove u zatvoru.
14. aprila 2015. četvero drugova je započelo štrajk glađu tražeći:
- otpuštanje druga Enrique Guzmana
- neposredno otpuštanje drugarice Nataly Casanove iz izolacije i premještaj na odjel/toranj gdje će joj biti omogućeni kontakti/odnosi s drugim zatvorenicima i više vremena u dvorištu
- prestanak šikaniranja njihove bliske sredine
- okončanje napada i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- okončanje optužbi utemeljenih na DNK
Brošura sadrži tekstove drugova, o šikaniranju njih i njihove bliske sredine. Također, uvrstili smo i poziv solidarnosti koji smo objavili uz druge solidarne grupe.
Većinu tekstova su na engleski preveli drugovi iz Act for Freedom!
SOLIDARNOST-SUUČESNIŠTVO-DJELOVANJE PROTIV MOĆI
Sin Banderas Ni Fronteras, (Ni Zastave Ni Granice), nukleus antiautoritarnog nemira

Čile / sinbanderas.nifronteras(at)riseup.net
...

Neka se svaki dan nemira i svaka minuta u kojoj je potrebna naša solidarnost s našim drugovima u zatvoru, pretvori u prikladan trenutak za izoštravanje afiniteta u uličnim djelima, pokrećemo naše zapaljivo suučesništvo da bi prekinuli rutinu, normalan tok života u gradu i monopol države i prevladavajućeg poretka nad upotrebom nasilja.
Tokom prvih jutarnjih sati, u petak 1. maja, podigli smo barikadu i zapalili je, na području Vespucio Sur, kao znak nemira i solidarnosti sa štrajkom glađu naših drugova Juana Floresa, Guillerma Durana i Nataly Casanove, koji traže prekid izolacije Nataly, neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana, prekid upitnog korištenja testova DNK i prijetnji obiteljima, prijateljima i drugovima.
Neka solidarna vatra učini vidljivom borbu drugova, koju vode na dostojanstven i borben način.
Zato što je njihova borba i naša.
Zato što bi se svatko tko se suoči s autoritetom mogao bi naći u istoj situaciji, ili sličnoj, da ga moć napadne i prijeti mu.
Neka nijedan drug ne ostane indiferentan prema odluci Juana, Guillerma, Enriquea i Nataly.
Oni danas riskiraju vlastiti život, šaljući istu ratnu poruku koja se zapalila kao benzin na našoj barikadi: protiv napada moći naš odgovor je izoštriti borbu za naše dostojanstvo i slobodu.
Protiv ravnodušnosti i inercije
Za neprekidno suočavanje sa svim oblicima moći.
Solidarnost i djela sa štrajkom glađu Juana, Guillerma i Nataly.
...

28. aprila održano je ročište sudskog procesa protiv drugova Juana Floresa, Nataly Casanove, Enriquea Guzmana i Guillerma Durana, optuženih za postavljanje i detonaciju različitih eksplozivnih naprava, i za pokušaj postavljanja drugih u Santiagu. Drugovi su započeli štrajk glađu između 13. i 14. aprila. Na ovom ročištu tužilaštvo i tužitelji, pravni i fizički, izmijenili su tužbe, dodajući novi optužbe.
Nataly je optužena za sudjelovanje u izradi naprave koja je eksplodirala na 1. Komesarijatu Santiaga, pošto javno tužilaštvo i policija tvrde da su pronašli DNK drugarice među ostacima eksploziva. Isti tvrde da su bili prisutni i tragovi Juana i Enriquea među tim ostacima. Osim toga, optužena je, bez ikakvog dokaza, i za eksploziju u 39. Komesarijatu Bosquea, a tome je dodana i optužba za postavljanje i detoniranje naprave u podzemnoj željeznici Los Dominicos te za pokušaj atentata, na osnovu sumnjivih dokaza pronađenih tokom pretresa njenog doma.
Drugarica se i dalje nalazi u pritvoru u zatvoru San Miguel.
Juanu je također izmijenja optužnica te je dodatno optužen i za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Subcentro, Vojna Škola, gdje je ranjeno 14 osoba, što znači 14 novih optužbi, za nanošenje težih i lakših ozljeda, pokušaj ubojstva, a sve to kao terorističko djelo. To dozvoljava tužiteljstvu korištenje antiterorističkih zakona za povećanje kazni i različitih trikova, kao što su tajni svjedoci, zamke istrage koje nose teret zatvora za naše drugove. Zadržane su optužbe za sudjelovanje u napadima na 1. Komesarijat, na Los Dominicos i za pokušaj atentata.

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Juanu Floresu, Nataly Casanovi, Enriqueu Guzmanu i Guillermu Duranu, odvratno Javno Tužilaštvo pri 15. Garantnom Sudu preoblikovat će optužbe.
Određeni javni tužitelj, Claudio Orellana, naglasio je da će u tzv. "Slučaju Bombas 2" ovo preoblikovanje optužbi služiti za određivanje broja žrtava i štete nanesene prilikom napada, i da bi se i Enriquea uvrstilo u sudski proces.
Podsjećamo da su tokom posljednjeg ročišta i Juanu i Nataly lisicama svezane ruke i noge, uz apsurdne mjere zaštite, što samo želi pokoriti našu braću i sestre.
Solidarizirajmo aktivno s drugovima Juanom, Nataly, Enriqueom i Guillermom u štrajku glađu od 14. aprila!
...

"Danas u Čileu, kao u Grčkoj i Španjolskoj, kažnjava se solidarnost, ljubav i njihove ljepote". Natalie Casanova

Pozdravljamo drugove Nataly Casanovu, Juana Floresa i Guillerma Durána, koji su 14. aprila započeli štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje Enrique Guzmána (uhapšenog u noći 6. aprila, od tada u pritvoru), progon njihovih voljenih od strane bijedne institucije Žandarmerije i represivnih ruku države, zahtijevajući i prekid izolacije kojoj je podvrgnuta drugarica Nataly Casanova.
U ovim mjesecima pritvora drugovi su se s dostojanstvom suočili s represivnim potezima stražara, bez da i jedan milimetar povuku svoju uvjerenja i ideje o slobodi. S ulice, bezuvjetno solidarni s njima, priznajući ih kao drugove i kao dio naše iste borbe protiv Moći i čitavog Autoriteta.
SOLIDARNOST I AKCIJA S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU OD 14. APRILA!!!
NAPRIJED I RATNO!!!
...

Nedavni događaji koji su se materijalizirali kroz novi materijalno-pravosudni i medijski napad na našu najbližu sredinu, uz maštovitost nekog pravosudnog službenika, koji nastoji zastupati i podignuti moral svojih kolega, zasjenjenih prethodnim neuspjehom "Slučaja Bombas", i pokušava oživjeti slučaj koji ni nakon više od šest mjeseci našeg pritvora (od 10 kojih su odobreni) nije dao željene ishode, već samo nagađanja, kroz njihove medije koji igraju odvratnu ulogu odobravanja i sanktifikacije svake istine koju vlast prikazuje kao apsolutnu, pa makar joj nedostajala svaka logika.
Lažno, kao i prijetnje smrću koje kažu da smo izrekli njihovim slugama... mene i mojeg druga optužili su za iste stvari, nameću nam kaznu unutar ove kazne, zbog našeg buntovnog ponašanja i zato što preziremo stražare, a osim toga uskraćuju nam svaki oblik susreta, mada se to desilo samo jednom, u novembru 2014., što je odmah izazvalo prijave.
Danas prikazuju tako apsurdne dokaze, kao u prethodnom slučaju, protiv našeg brata i prijatelja Enriquea Guzmana: opušak cigarete, kapa, ugljen, sumpor, aparat za gašenje požara. Nadobudnost kojom se pokušava nastaviti ovaj slučaj je zaista smiješna, kao i njihov najbolji "dokaz" protiv nas, koji su bile (ili jesu) slike s telekamera za video-nadzor, i koje su mnoge nasmijale, te DNK koji navodno pripada meni i mojem drugu Juanu Floresu, a sada se "trude" i da okrive Enriquea.
Doznajemo od njihovih vještaka, putem sredstva informiranja, kako je gotovo nemoguće pronaći nakon eksplozije genetski materijal prikladan za usporedbu, kao što su to iznijeli tužitelji. Radi se, po njima, o 3 ili više traga izmiješanog DNK, a po riječima istih stručnjaka izmiješanost 2 DNK ne može biti vjerodostojna i pouzdana (osim pouzdanog primjerka njihovih stručnjaka).
Znači, najbolja alternativa je uhapsiti osobe koje su nas posjećivale: Enriquea, ali to nije jedini slučaj, jer su bili uhapsili još jednog našeg prijatelja i odveli ga u 33. Komesarijat, gdje je odveden i Enrique. Prijatelj o kojemu nitko nije imao nikakvih vijesti gdje se nalazi, čitav ponedjeljak 6. aprila, nakon što je izašao u kupovinu. Danas, sretna sam što si dobro i što su te pronašli, ne znam što se zbilo na tom mjestu.
Unatoč svemu tome, progon naših obitelji i naših prijatelja ne prestaje, svaki put prijete sve očajnijim represivnim iznenađenjima... Enrique, prijatelju i brate, otkad smo ovdje pružio si nam svu tvoju podršku i tvoju solidarnu ljubav, tvoja mirnoća, snaga i dostojanstvo stiže do nas putem njihovih odvratnih sredstava. Enrique, kojeg naši progoni nisu nikada zastrašili ili udaljili, koji nas je dolazio posjećivati svaki tjedan, s brdo hrane, kao i Guillermo, čineći sve moguće kako nam ništa ne bi nedostajalo... Udaljavamo te od našeg slučaja i volimo te.

Prijateljice/i, drugarice/ovi, obitelj i srodni.
Kroz nekoliko riječi koje sam uspjela izmijeniti s nekoliko osoba (zato što se nalazim u izolaciji i nisam upoznata sa zbivanjima) saznala sam da postoji tjedan nemira, koji se održava između 10. i 20. aprila, za solidarnost s antiautoritarnim zatvorenicima/enicama, nadasve za one koji su osuđeni na duge godine zatvora. U vezi toga željeli bih izraziti ovim tekstom moj doprinos solidarnosti, točnije solidarnosti sa zatvorenim drugovima. I prije sam mislila, a sada s ovim što proživljavam mi je još jasnije, da kada drug stigne u zatvor i postane dakle zatvorenik, jedinu podršku koju ima je on sam, njegova uvjerenja, misli, osjećaji i njegova vlastita ljubav, individualnost, što je osnovno kada se osoba suoči s tako ružnim i dekadentim mjestom kao što je zatvor, k tome mi smo sami naš izvor snage. Ali odjednom se desi da naše uši i naše oči susretnu geste, inicijative, djela učinjena za nas, i u tim trenucima osjeti se kao zagrljaj, kada se osjetimo ispunjeni i vrati se neizbježiv osmijeh. Kada se prijeđe zatvorski zid, tada čitava individualnost zatvorenika se ispuni još većom snagom i uvjerenjem. Taj trenutak smatram suučesništvom, zato što znamo da nastavljamo s borbom. Pridružujem se pozivu koji se realizira i pozivam na solidarnost sa zatvorenicima s područja u borbi, postavljajući se protiv svakog autoriteta. Sva moja ljubav i snaga onima koji su suočeni s teškim kaznama, i neka godine ne unište njihove ideje i osjećaje. Ne zaboravimo, osim toga, da zatvor, ljudski proizvod, pogađa danas i druga bića. Životinje u kavezima, mučene za ljudsko zadovoljstvo.
Završavam prenoseći svu moju ljubav mojim prijateljima/cama, drugovima, obitelji i djevojkama u antipatrijarhalnoj borbi.
Tato (Natalia Collao)
S Odjela 1, zatvor San Miguel
Nedjelja, 12. aprila
...

Drugovi iz Čilea javljaju o započetom štrajku glađu Juana Floresa, Nataly Casanove, Guillerma Durana i Enriquea Amadea.
Navedni je štrajk dio borbe protiv progona i represije sredina solidarnih sa zatvorenim drugovima, i za oslobođenja Enriquea.
Čim stignu dodatne informacije bit će objavljene.
Suučesništvo i djelovanje s drugovima u štrajku glađu!
Podržimo dane solidarnosti sa zatvorenicima društvenog rata u čileanskim zatvorima!
Izvor: Por la anarquia via RadioAzione

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

U 13:57, 6. aprila, policija je uhapsila druga Enriquea Alfonsa Guzmana Amadea, 25 godina, u domu njegove obitelji, u Puentu Altu.
Navedeno hapšenja dio je slučaja koji se vodi protiv Juana, Nataly i Guillerma, koji su uhapšeni tokom represivnog napada 18. septembra. Bijednici iz DIPOLCAR-a i Južno Tužilaštvo optužuju druga za sudjelovanje, uz Juana Floresa, u napadu na 1. Komesarijat Santiaga Centra.
Enriquea je policija, da bi ga našla i uhapsila, pažljivo pratila posljednjih 25 dana. U ponedjeljak 13. aprila znati ćemo preciznije za što ga točno optužuju. Sud je naredio da se napravi test DNK, druga u zatvoru.
Pretpostavlja se da je policija pronašla cigaretu u domu Nataly Casanove, 18. septembra, koja, navodno, pripada Enriqueu, i na kojoj je pronađen genetski materijal sličan onome koji je sakupljen nakon napada na Komeserijat.
Danas još ne znamo u kojem se zatvoru nalazi drug. Vjerojatno u Santiagu 1 ili u zatvoru Maksimalne Sigurnosti (S.A.C.).
...

Natalia je zatvorena u zatvoru San Miguel, a Javier u Santiagu 1. Tužilaštvo je zatražilo još vremena za istrage, kako bi definitivno sastavila optužnicu protiv dvoje drugova. Iduće ročište bit će održano u petak 10. aprila.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/04/bus.jpg
U 02:15, 7. aprila 2015., autobus 2010 poduzeća Transantiago poptuno je spaljen pokraj Središnjeg Kolodvora.
Nakon par minuta, u obližnjoj ulici, pokraj mjesta požara, prokleti panduri uhapsili su dvoje drugova, Nataliu Collao (24 godine) i Javiera Pina (27 godina), pod optužbom da su zapalili autobus.
Po riječima štampe i policije drugovi su se, navodno, ukrcali na autobus za Almedu i izašli u Ecuadoru, na scjecištu s Con Con, nekoliko minuta prije nego što je autobus počeo gorjeti. Policija kaže da je drugove prepoznao šofer autobusa.
Slučaj su preuzeli bijednici iz Južnog Tužilaštva, samoprozvani stručnjaci terorizma, i drugovi su predani u ruke Istražne Policije, točnije u Radne Snage Visoke Složenosti, jedinice sastavljene od raznih organa Istražne Policije koja pokušava prekinuti različite napade na Državu-Kapital.
Prolaskom ispred raznih strvinarskih novinara, i Natalia i Javier su dostojanstveno hodali, uzdignute glave. Javier je glasno uzviknuo: Dolje patrijarhalno i antropocentrično društvo!
Uslijedit će vijesti.
...

Nakon više od 5 godina u bijegu, optužen za posjedovanje eksploziva nakon što ga je izdala majka, anarhist Diego Rios uhapšen 7. februara 2015.
Nakon što je proveo gotovo dva mjeseca u zatvoru na odjelu maksimalne sigurnosti, uoči procesa po skraćenom postupku, 30. marta Diegu je izmijenjena sigurnosna mjera i otpušten je u kućni noćni pritvor.
2. aprila 2015. Diego je osuđen na 541 dan, ali je i dalje na slobodi.
Izvor: Publicacion Refractario via Radio Azione

Krenula je inkvizicija!!!
Braćo: prošlo je već šest mjeseci od onog olujnog i sudbonosnog 18. septembra, kada su nas uhvatili krakovi represivne hobotnice, uz nasilno i zaglušujuće odobravanje. I tako smo, uz moju braću, Nataly i Guillerma, zatočeni i podvrgnuti božjem sudu, te iznijeli nam optužbe, sve utemeljene na antiterorističkom zakonu, da smo postavili različite eksplozivne naprave u glavnom gradu, premda mi odbacujemo ikakvo sudjelovanje. Još jednom možemo vidjeti kako su moć i njene represivne agencije uperile prstom na nas, pretvarajući u zločin naše političke ideje/slobodu, pretvarajući naše hapšenje u neupitni Socijalni Mir pred građanima...
Naš brat Guillermo je u kućnom pritvoru, dok smo ja i moja voljena drugarica odvedeni u ćelije moći, svakodnevno se suočavajući i boreći se s našim hapšenjem i razdvajanjem naše ljubavi...
Povijesno smo "mi", koji se ne podvrgavamo moći i prevladavajućem sistemu, na meti represivnih napada, i jasno to nije prvi put da Država/Kapital pokreće politički progon dostojanstvenih muškaraca i žena, onih koji ne žele i dalje surađivati s kapitalističkim ekonomskim sistemom, koji je u potpunosti izbrisao pravi značaj i bit života...
Kada se odluči odbaciti svaku figuru i/ili strukturu moći i/ili nadmoći, i u tome prepoznati slobodu kao najdragocjeniju stvar u ovoj tužnoj priči "koju moramo živjeti", jasno i nesumnjivo neovisno o situaciji i okolnostima, držeći na umu posljedice svega toga... kao što ću i "njima" reći što se desilo 23. februara.

U našem aktualnom povijesnom kontekstu, globalna i lokalna moć se utjelovljuje kroz različite mehanizme, koji služe društvenoj kontroli za reprodukciju odnosa moći i pokoravanja.
Od velikih industrijskih kompleksa sve do tehnologije, vječno prisutne u našoj svakodnevnici, prikupljanja informacija putem "društvenih mreža" i promicanja ideologije "sigurnosti", moć se pobrinula da u svojim rukama zadrži sposobnost samo-održavanja putem nadzora, održavajući poredak utemeljen na povlasticama, bogatstvu i represiji.
U zoru 12. aprila [nap.prev. na tal.: zasigurno se radi o grešci budući smo sada u martu] napali smo sjedište jednog osiguravajućeg društva i dozvole saobraćaja Penta-Security, u općini San Miguel. Razbili smo stakla i ostavili anarhističke letke. Ovaj napad nije počinjen zbog trenutnog ekonomskog skandala, ovaj napad je dio napadačke borbe protiv svakog autoriteta. To je djelo protiv onog što oni jesu i predstavljaju: mehanizam moći s velikim središtima financijskog kapitala (banke, osiguranja, krediti itd.), koji, kao što znamo, svojom zaradom financira čileansku političku klasu.
Neka jedno razbijeno staklo pozove drugo. Neka djela napada i borba protiv moći gurnu u kolaps sistem dominacije, za potpuno oslobođenje.
Šaljemo naše pozdrave i antiautoritarnu solidarnost drugovima u zatvoru, u Čileu i diljem svijeta; zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugovima u štrajku glađu koje je zatočila grčka država; te drugovima u izolaciji u zatvorima talijanske države i štrajkašima glađu u španjolskim zatvorima.
Zatvorenici u ratu iz Čilea i čitavog svijeta, slobodni.
Vatra i napad na moć i njegove predstavnike.
Protiv svake društvene kontrole, potpuno oslobođenje.

Neki anarhisti
...

Drug Juan Flores se od septembra 2014. nalazi u pritvoru zatvora Santiago 1, u Režimu 1 (maksimalna sigurnost), optužen po antiterorističkom zakonu.
Doznajemo da je još jednom došlo do fizičke agresije na revolucionarne zatvorenike i u ratu. Neprekidni stav šikaniranja od strana stražara i njihova nemoćna osveta ovaj put su izbili u zatvoru Santiago 1.
Nekoliko riječi druga Juana glede agresije:
"U ponedjeljak 23. februara, oko 6 sati navečer, pretjeran broj lakeja žandarmerije ulazi u ćeliju u kojoj živim od dana kada me moć zatočila. Nasilno upadaju nakon općeg zatvaranja režima 1. Između 20 i 25 lakeja me najprije izvrijeđalo, zatim su me izveli iz ćelije i rekli da se radi samo o rutinskoj proceduri, ali kako su minute prolazile i čuvši šuštanje listova solidarne propagande, zapitao sam zašto mi uništavaju stvari, i tada su me ti likovi počeli vrijeđati a ja sam naravno odgovorio istim uvredama. Počeli su me udarati nogama, a onda su mi stavili dvostruke lisice, "jednu iznad druge", i nastavili me udarati po rebrima i koljenima, kako bih kleknuo, a među svim tim pokušao sam se braniti... Odveli su me u ured unutarnjeg stražara i kažnjen sam s 10 dana izolacije zbog prijetnji smrću i zbog agresije na jednog službenika žandarmerije. No, kasnije su ih snizili na 4. Dobro sam, čitav, ljut zbog postupanja u zatvoru i zato što se radi o pitanju za koji se rijetki brinu."
Banda stražara ponovno napada revolucionarne drugove, nastojeći zadovoljiti vlastite frustracije i osvetu protiv neukrotivog ponašanja drugova zatvorenika u ratu.
S legalne strane, tajna nad istragom slučaja protiv drugova ide dalje bez bitnih noviteta.
Sva naša snaga i hrabrost zbog neukrotivog stava Juanu i Nataly!
Publicacion Refractario
...

Drugarica Tamara, nakon što je nedavno osuđena na sedam godina zato što je pucala na jednog zaštitara, premještena je u koncentracioni logor San Miguela.
Za vrijeme pritvora, oko godinu dana, Sol je bila zatvorena u Tornju 1, dok je tokom 2014. žandarmerija gradila i pripremala novi odjel za zločine "javnog karaktera" ili "složene".
Sol je nedavno premještena na novi odjel sigurnosti, koji je tek otvoren u Tornju 2. Radi se o malom odjelu, planiranom za 15 zatvorenika, kojeg osvjetljava samo umjetna svjetlost, s 2 ili 3 zatvorenika po ćeliji, s wc-om unutar ćelije, ograničenim pristupom "javnom telefonu", dva sata izlaska u dvorište ujutro i popodne. Dvorište novog odjela opremljeno je dvjema nadzornim videokamerama.
...

Anarhistica Natalie Casanova prijavljena je zbog "prijetnji" stražarki zatvora San Miguel, gdje je zatvorena od semptembra 2014., u očekivanju suđenja zbog postavljanja 4 eksplozivne naprave (podzemna željeznica Los Dominicios, Subcentro, 1. i 39. policijska postaja).
Po tvrdnjama optužnice šefa žandarmerije: "Protiv svih naših članova, ne samo protiv jedne određene osobe, nije posebno ozlojeđena samo na tu osobu, već održava neprijateljski stav protiv svakog službenika naše institucije."
Natalie je tokom ovih mjeseci već četiri puta prijavljena zato što se ne pokorava tamničarima.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Napomena RadioAzione[Italija]: Odlučio sam se na prijevod i objavljivanje ovog teksta kojeg su mi putem maila poslali drugovi s "Noticias de la Guerra Social", ne zato što smatram bitnim to što se desilo nego da bude jasnija represivni period i antiteroristička histerija u Čileu, te da se ne zaborave Natalie i Juan, zakopani u armirani beton čileanskog zatvora, o kojima imamo uvijek i nažalost malo vijesti.
O lažnoj napravi između Subcentra i Vojne Škole
Ujutro 16. decembra 2014. pronađena je navodna eksplozivna naprava između Subcentra i Escuela Militar, i pokrenulo ogromnu policijsku i medijsku hajku.
Par mjeseci unazad, točnije u septembru, jedna je naprava eksplodirala u košu za smeće podzemne željeznice Subcentro i ranila brojne prolaznike. Odgovornost za djelo preuzela je "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Nakon eksplozije u Subcentru represija je odmah krenula u napad i uhapsila drugove Juana Floresa i Nataly Casanova, pod optužbom da su počinili ne samo ovaj atentat već i na dvije policijske uprave te na vagon podzemne željeznice u Los Dominicios.
Antiteroristička histerija pojavila se ponovno uz ovu "novu" napravu, policija je požurila da iznese svoje izjave i isforsirana nagađanja, dok je specijalna jedinica za eksplozive, GOPE, pregledava aparat za gašenje požara povezan s tajmerom, izraelskom zastavom i letcima na kojima se nalaze sulude riječi: "Escatologia de la Liberacion Javier".
Nakon dugih logističkih poteza policijskih službenike i njenog "antieksplozivnog" odjela, uspjeli su shvatiti da improvizirana naprava nije bila eksplozivna, pošto se u njoj nalazila samo pšenica.
Brzinom koja je svojstvena policijskoj gluposti, pripadnici nove grupe agencije za sigurnost, koja je nedavno osnovana pod pompoznim imenom "Radne Snage za Složene Zločine" (Fuerza de Tarea de Delitos Complejos"), uspjeli su uhapsiti odgovornog za eklektično "djelo".
Nakon što su pregledali nadzorne kamere, napravili digitalno vještačenje nad "letkom" i usporedili ga s drugima koji su prije par sati bili bačeni u jednu evanđelističku crkvu, uspjeli su bez većih poteškoća stići do 51-godišnjeg Hectora Navarresea Munoza.
Hector je taksist iz Ponte Alta, i preuzeo je odgovornost za djela nakon što ga je zaustavila policija, nastojeći privući pozornost o vojsci sudnjeg dana. Hector je šizofreničar.

"Za mene sloboda nije neko mjesto, niti nekakva dozvola, ona je djelovanje, ona je antiautoritaran osjećaj koji ispunjava svako djelo, ona je nervoza koja prethodi napad, ona je neobuzdivi izraz jednog/e druga/rice, to je osjećaj života, zato što znaš da tvoj život ne pripada više kapitalu već se s njim suočava." - Diego Rios
Kada govorimo o raznolikoj borbi smatramo da svako djelo pridonosi nečim, svojom nužnom veličinom, i iskrenošću kojom je izvedeno, zato je ovo minimalna ali potrebna gesta solidarnosti naspram zatvaranja druga Diega Riosa, popodne 7. februara 2015. Šaljemo bratski zagrljaj drugu koji se nalazi u kandžama Moći u ovom trenutku.
Naspram represivnih poteza koje pokreće policijska država, naša djela se zaoštravaju i prelaze nepovratno u konflikt. Društveni rat se ne zaustavlja, širi se svakim revolucionarnim korakom i djelom.

Danas, 7. februara 2015., bijednici iz istražne policije, vođeni trulim Južnim Tužilaštvom, uhapsili su anarhističkog druga Diega Riosa, u gradu La Ligua.
Trenutno informacije nisu sasvim jasne, ne zna se ni da li je još drugova uhapšeno ni kako je otkriveno skrovište.
Podsjećamo da je Druga izdala majka, 24. juna 2009., koja je pronašla materijal za izradu eksploziva, tokom represivne histerije nakon smrti Mauricia Moralesa.
Od tada se Diego nalazi u ilegali, više od pet godina. Sada je drug zatvoren u kasarni grada La Ligua, čekajući sutra kada će biti odveden u centar (ne)pravde.
Drug je suočen s brojnim optužbama, s jedne strane za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i eksploziva (jun 2009.), s druge, u 2010., za vrijeme represivnih delirija Slučaja Bombas ponovno je upleten (u odsutnosti) za terorističko protuzakonsko udruženje.

4. februar: Nakon tjedan dana sudskog procesa, Tamara Sol Farias Vergara, već godinu dana u pritvoru, osuđena je na 7 godina zatvora zbog pokušaja ubojstva, potvrđujući u potpunosti teze i zahtjeve koje je postavilo tužiteljstvo, za ranjavanje zaštitara banke Estado.
Sud je odbio olakotne okolnosti koje je zatražila obrana, utemeljene na činjenicama da Tamara do sada nije bila kažnjavana, da je preuzela odgovornost za djela za koja je optužena i zbog uvjeta u kojima se nalazila kada je počinila djelo.
Tokom čitanja presude, članovi obitelji prisutni u sudnici prekinuli su suce nazivajući ih "fašistima", tvrdeći da se suđenje odvilo na tendenciozan i politički način, i bacajući letke.
Obrana će vjerojatno uložiti žalbu na prvostupanjsku presudu.
...

Brzinski, 30. januara donesen je sud protiv Tamare Sol, optužene za pucnjavu na zaštitara banke Estado.
4. Krivični sud osudio je Tamaru proglašavajući je krivom za "pokušaj ubojstva" i pljačke.
U srijedu, 3. februara 2015., u 12:00, bit će izrečena kazna. Uzevši u obzir smjer kojim je krenuo pravosudni sistem kada se radi o ovakvim slučajevima, možemo očekivati da će se izmijeniti i sat i dan izricanja kazne.
Ovo posljednje ročište je vrlo bitno, kako bi znali kako će drugarica biti kažnjena i da li će moći "uživati" u "uvjetnoj slobodi". Podsjećamo da je tužiteljstvo zatražilo kaznu od sedam godina zatvora, dok se obrana nada u "uvjetnu slobodu", pošto drugarica nije nikada bila kažnjavana, a preuzela je i odgovornost za djela za koja je optužena.
Tamara Sol Slobodna!
...

Nakon više od godinu pritvora u Koncentracionom logoru San Miguel anarhistička drugarica Tamar Sol suočit će se sa suđenjem, kojim je moć želi uništiti.
Tamara je optužena za pucnjavu na zaštitara jedne podružnice banke Estado, u januaru 2014., nekoliko dana nakon što je u drugoj podružnici iste banke jedan zaštitar oduzeo život anarhističkom drugu Sebastianu Oversluiju.
U novembru 2014. na preliminarnom ročištu odlučen je dan početka suđenja protiv Tamare, 23. januar 2015.
Ovog petka drugarica će se morati suočiti, u sudnici njihove pravde, s demokratskom inkvizicijom, koja je želi osuditi je na brojne godine zatvora. 4. Sud Oral odlučit će o budućnosti drugarice na temelju optužbe za pokušaj ubojstva i pljačku.
Ustanička solidarnost s Tamarom Sol!
Nijedan sud neće moći osuditi naš izbor borbe!
...

Paleograf je paleograf... ali znači više od komada papira kada na njemu vidimo i shvatimo borbu kroz neprekidnu mnogostrukost.
Taj je odgovor mala gesta, pozdrav drugovima koje je otela španjolska država, naše suučesništvo koje prelazi svaki granicu.
Suradnja čileanske države sa španjolskom postala je očita javnim surađivanjem njihovih represivnih organa, koja se materijalizirala susretima njihovih vlasti putovanjima na oba područja tokom posljednjih mjeseci.
Operacija Pandora nije samo slijepo ponavljanje jednog represivnog oblika, već sadrži u sebi i avangardistički pokret, potpunim izobličenjem stvarnosti, ukazujući na GAC kao na ćeliju direktne akcije (kao što su ovdje okupirane zgrade predstavljene kao fasada jedne "terorističke organizacije"). Osim toga, represivni skok unaprijed počinjen je maštovitom zamkom optužbe protiv drugova za izgradnju "terorističke organizacije", koja nije izvela nijedan poznati napad.
To je Demokracija, apsurd koji se samo-potvrđuje da bi reproducirao kroz moć. Mi kao antiautoritarci nemamo što prositi, nego samo izjaviti naš prezir.