suđenja

Bilo je prilično kratko, sudac je postavio pitanje jezika na kojem će se suđenje odvijati. U biti, svi potencijalni krivci nisu ništa izjavili na ispitivanjima, ali većina njih i nema ništa za reći... na nizozemskom! Dok se procedura nastavila na francuskom...
Ne znajući kako riješiti taj "problem", sastanak sudskog vijeća je odgođen.
Do sada nije zakazan novi datum.
Tako su svi optuženi ušli u novu fazu "pravosudne privremenosti".
Sada je na nama da držimo na oku čitavu ovu priču - bez alarmizma ili katastrofizma - kako ne bi dozvolili pravdi da krišom odradi svoj posao bez iskazivanja solidarnosti tim drugovima.
K tome, mada se optužbe odnose na par godina unazad, svijet se nije toliko izmijenio i uvijek je vrijeme za pobunu! Da li zbog trenutnih pobuna u zatvorima, zbog sramotnog zakona poznatog pod imenom "45 sati", zbog prosvjeda u centrima za imigrante, zbog sve gorih uvjeta života ili zbog svakodnevnog ponižavanja koje nameće dobar moral...
Razloga i šansi ima napretek.
Solidarnost u borbi.
Izvor: Act For Freedom Now!
BRUXELLES [BELGIJA]: 12 ANARHISTA I ANTIAUTORITARNIH OPTUŽENO ZA TERORIZAM
U utorak 10. maja 2016. sudsko vijeće će odlučiti da li smatraju shodnim nastaviti i održati sudski proces za terorizam protiv 12 anarhista i anti-autoritarnih.
Od 2008. do 2014. belgijska država je sprovela široku istragu mnogostruke borbe, u kontekstu borbi protiv centara za imigrante, granica, zatvora i svijeta utemeljenog na vlasti i izrabljivanju.
...

Krajem 2008., tokom hajke koju je pokrenula policija zbog nemira u Grčkoj nakon ubojstva Alexisa, belgijsko federalno tužilaštvo pokreće istragu protiv nekoliko anarhista i antiautoritarnih. 2010., na temelju jednog popisa djela koja policija pripisuje "anarhističkoj sredini" i dok se razvijala borba protiv izgradnje još jednog centra za migrante u Steenokkerzeelu, istražna sutkinja Isabelle Panou postavljena je na čelo istrage koja već ulazi u okvire antiterorizma. U maju, a zatim i u septembru 2013., u kontekstu iste istrage, izvršeno je desetak pretresa domova i anarhističke biblioteke "Acrata" u Bruxellesu. Radi se o prvoj antiterorističkoj istrazi. Istragu sprovodi antiteroristička jedinica federalne sudske policije, koja će se najprije oslanjati na Državnu sigurnost, zatim na vojnu Opću službu za informaciju i sigurnost te na različite antiterorističke organe drugih europskih država. Istraga je okončana 2014., da bi danas dospjela čak do parlamenta, zbog optužbe protiv dvanaestoro anarhista i antiautoritarnih. Nakon rasprave o legalizaciji posebnih metoda istraživanja korištenih tokom istrage (praćenja, telefonska prisluškivanja, prisluškivanja putem aparata postavljenih u domove, službeni pretresi, pokušaji infiltracije, nadzorne kamere ispred domova i unutar, barem, jednog doma) u oktobru 2015., spisi su poslani u parlament koji će 10. maja 2016. odlučiti da li će se otvoriti suđenje, i za koja krivična djela.
...

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Izjava dobivena 11. februara 2016.
Prenosimo nekoliko riječi anarhističke drugarice Monice Caballero u vezi logike i funkcioniranja odjela poštovanja (m-R) u višestrukim zatvorima španjolske države. U svrhu neposredne kontrole zatvorenika i uz preventivnu izliku "rješavanja" tenzija između pojedinaca u-prisilnom-suživotu, ti odjeli u stvari imaju cilj da izbjegnu ozbiljne probleme između zatvorenika i institucije, blokirajući pobunjenički impuls ili ponašanje koje dovodi u pitanje nametnutu slogu. I radeći na temeljima podvrgavanja pravilima i protokolima za održavanje reda, traže sudjelovanje i suradnju s logikom "izvana", pošto je projekt zatvora vitalni dio sistema u svojoj cjelini, kroz koje on reproducira iste oblike postojeće Dominacije.
Podsjećamo i da će se Monici Caballeru i Franciscu Solaru suditi 8., 9. i 10. marta na madridskom ogranku Nacionalnog suda. Kao i u svim tim procesima dugogodišnjeg istražnog zatvora, kroz koje su prošli dostojanstveno i dosljedno, drugovi su i u ovom slučaju sami. Sva naša mržnja policiji i sucima, i sistemu koji štite, i sva naša revolucionarna borbena ljubav našim drugovima i svima koje progone i zatvaraju države. Neka solidarnost uvijek bude naša odgovornost. Sloboda za sve!
Srušimo svaki zid, smrt državi, dug život anarhiji.
[Trenutno se drugovi nalaze u zatvoru Villabona, no ubrzo će biti premješteni u madridske zatvore]
Barcelona, 10. februar 2016.
RIJEČI MONICE CABALLERO


...

15. februara započelo je suđenje za plan bijega Zatvora Vatrenih Ćelija. Pod suđenjem je 28 osoba, uključujući članove naše obitelji i druge osobe koje nemaju veze s tim slučajem.
Kao Zavjera Vatrena Ćelija preuzeli smo odgovornost za plan i njegovu praktičnu/tehničku pripremu (oružje, eksplozive, rakete, ukradena vozila) pronađenu u skrovištu organizacije.
No, odgovor na pitanje što nas je navelo na bijeg, suci i panduri neće pronaći ni u pronađenom oružju, ni u eksplozivu, ni u dešifriranim porukama.
Svatko tko čuje zveckanje okova na sebi, lanaca nazvanih sloboda, može pronaći odgovor. "Sloboda" koja je zamijenjena kablovima, uređajima i ekranima... "sloboda" koja nosi masku sretnog roba... Ali iza maske se ne nalazi ništa stvarno...
Život je gušenje ucjenom financijske tiranije, potplaćenim znojem u tamnicama rada, to su pendreci, suzavci i metci represije...
U međuvremenu, s neba pada smrt s bombama koje pretvaraju čitave zemlje u masovne grobnice, mala djeca se utapaju na obalama Egejskog mora i na tisuće osoba ugurava se u koncentracione logore...
Istovremeno, laž se pretvara u istinu kroz novinarsku propagandu, tehnologija kontrolira naše trenutke i emocije, spektakl blještavo oblači našu samoću, i Zapadni čovjek postoje krvnik i žrtva vlastite amnezije, pošto zaboravlja što znači slobodan život. To je odgovor ne samo na pitanje zašto bi netko trebao pobjeći iz zatvora, nego i zašto bi postao bjegunac zakonskog života poslušnog bića...
Ta razmišljanja su potaknula naš izlaz. Kad bi mogli, prokopali bi za naš bijeg zidove vlastitim noktima i iskopali oružje u svrhu slobode i revolucije. I nema veze koliko pokušaja će propasti ili koliko će se glava slomiti o zatvorske rešetke, na koncu će rešetke popustiti.
Zato što se naslijeđe ne može brojati ni oružjem ni eksplozivom, nego vjerovanjem da se ovaj svijet mora uništiti, kako bi dozvolili slobodi da procvjeta...
...

U petak 05. februara 2016. sudac Francesco Florit na sudu u Udinama, prihvatio je zahtjev javnog tužitelja i osudio anarhiste zbog paljenja dviju talijanskih zastava na 23 dana zatvora (odnosno 5.750.000 eura) jednog, i na 15 dana (odnosno 3.750.000 eura) ostalu dvojcu.
Izvor: alcuni anarchici udinesi

Pozivamo na tjedan solidarnosti s našim drugovima, Monicom i Franciscom, od 29. februara do 6. marta, kako bi informirali o njihovih situaciji i učinili je vidljivom!
NE MOGU NAS ZAUSTAVITI
8., 9. i 10. marta održat će se suđenje protiv anarhista Monike Caballero i Francisca Solar, na Nacionalnom sudu u Madridu. Dvoje drugova nalaze se već više od dvije godine u istražnom zatvoru.
Optuženi su za nanošenje štete, zavjeru i članstvo u kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma, zbog čega tužiteljstvo traži po 44 godine zatvora za svakoga.
Njihovo hapšenje bilo je prvo u nizu antiterorističkih operacija u Kataloniji, Madridu i Palenciji, nazvanih Operacija Pandora i Pinata, kada je više od 40 osoba optuženo za pripadanje toj navodnoj "terorističkoj" organizaciji.
No, koja je to organizacija?
Policijske operacije iskoristile su akronim Koordinacije anarhističkih grupa (GAC) kako bi izgradile tu imaginarnu organizaciju.
Ali, što je točno GAC?
Radi se o projektu koordinacije anarhističkih grupa u zemlji, u cilju stvaranja snažnog i povezanog anarhističkog prokreta. Koordinacija se temelji na principima solidarnosti, uzajamne podrške i direktne akcije.
Pokrenuli su javne kampanje podrške progonjenim anarhistima, a 2013. objavili su knjigu "Protiv demokracije", u kojoj su analize različitih političkih sruktura popraćene prijedlozima ponuđenih kroz prizmu individualne slobode i anti-autoriteta itd.
Osim toga, očito je da se ni u kom slučaju ne radi o terotističkoj organizaciji, pošto nijedno od djela za koja su Monica i Francisco optuženi, ili drugi optuženici iz operacija, nije počinjeno pod tim akronimom.
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

16. novembra 2015. objavljeno je da je 27 osoba optuženo za slučaj planiranog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora Koridallos. Članovi obitelji zatvorenih anarhista također su uvršteni među optužene: Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa) i Evi Statiri (supruga Gerasimosa Tsakalosa), što znači da će im biti suđeno.
U međuvremenu je Evi Statiri podnijela zahtjev za ukidanje jedne od mjera ograničenja koje su joj nametnute nakon otpuštanja iz zatvora. Zatražila je ukidanje zabrane komunikacije i susreta s partnerom Gerasimosom Tsakalosom, ali njen zahtjev je odbačen početkom mjeseca (3. novembra).
Izvor: 325

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Sergio Maria Stefani osuđen na 4 godine zbog atentata, Alessandro Settepani na godinu i po zbog pokušaja sabotaže željezničke linije Orte-Ancona u martu 2008.
Žalbeni sud je prvostupanjsku presudu za kazneno djelo po čl. 302 (poticanje na krivična djela protiv međunarodnih i domaćih državnika) zamijenio čl. 414: Stefano del Moro, Alfredo Cospito i Anna Beniamino osuđeni na 3 godina zbog objavljivanja anarhističkog revolucionarnog časopisa KNO3.
Prvostupanjskom presudom svi su odriješeni optužbe za subverzivno udruživanje u svrhu terorizma (čl. 270bis), dok je Stefano osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu automobila.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Pišem ove riječi najprije u namjeri da se zahvalim na svim činovima i gestama solidarnosti koje sam primio, kako onima koji su prešli svijet tako i onim anonimnim, i ne samo u posljednje vrijeme, nego već gotovo šest godina, otkad je započeo moj bijeg od Moći/Države/Pravde, kao i na istim nemirima i solidarnosti koji su pokrenuti kada me policija uhapsila u februaru ove godine.
Zatim, želim vas informirati da sam izašao s odjela maksimalne sigurnosti Zatvora Visoke Sigurnosti, nakon što sam bio tamo oko sedam tjedana, u pritvoru zbog suđenja po skraćenom postupku, na kojem sam osuđen na 541 dan mjesečnih potpisa, zbog krivičnog djela posjedovanja eksplozivnog materijala i elemenata za izradu eksplozivnog materijala.
Odabir skraćenog postupka ili propagande mojeg pritvora/presude, je moja osobna odluka, o kojoj sam si postavio mnoga pitanja, i da bih je ostvario trebao sam napraviti jednu inkriminirajuću izjavu, u kojoj sam preuzeo odgovornost/autorstvo za zločin za koji sam optužen.
Danas, uz sva moja osobna pitanja, i dalje sam uvjeren u moje životne izbore, u sve moje odluke i razloge koje su dovele do njih. Odabir skraćenog sudskog postupka nije upitan, za mene on ne predstavlja kajanje, a još manje nekakav oblik izdaje, i mislim da postoje minimalni kriteriji/vrijednosti u suočavanju sa zatvorom.
Još jednom, cijenim podršku, solidarnost i suučesništvo, ali znamo da ništa nije gotovo i imamo još mnogo za učiniti. Pozdrav i zagrljaj svima koji nastavljaju svojim putem protiv Moći.
Diegos Rios
...

Odlukom Žalbenog suda odbačena je optužba za terorizam protiv Gianluke i Adriana. Dva anarhistička druga, u zatvoru pod režimom Visoke Sigurnosti 2 od 19. septembra 2013., bila su optužena za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za paljenje, sudjelovanje u teškoj krađi, uništenje tuđe imovine: pravni pojmovi i represivna sredstva kojima je trebalo kazniti 13 djela za koja su bili smatrani odgovornima.
Opstaju optužbe za specifična kaznena djela, ali buduće da je odbačena optužba za terorizam Adriano je otpušten, dok Gianluca ostaje i dalje u zatvoru.
Izvor: informa-azione

28. aprila održano je ročište sudskog procesa protiv drugova Juana Floresa, Nataly Casanove, Enriquea Guzmana i Guillerma Durana, optuženih za postavljanje i detonaciju različitih eksplozivnih naprava, i za pokušaj postavljanja drugih u Santiagu. Drugovi su započeli štrajk glađu između 13. i 14. aprila. Na ovom ročištu tužilaštvo i tužitelji, pravni i fizički, izmijenili su tužbe, dodajući novi optužbe.
Nataly je optužena za sudjelovanje u izradi naprave koja je eksplodirala na 1. Komesarijatu Santiaga, pošto javno tužilaštvo i policija tvrde da su pronašli DNK drugarice među ostacima eksploziva. Isti tvrde da su bili prisutni i tragovi Juana i Enriquea među tim ostacima. Osim toga, optužena je, bez ikakvog dokaza, i za eksploziju u 39. Komesarijatu Bosquea, a tome je dodana i optužba za postavljanje i detoniranje naprave u podzemnoj željeznici Los Dominicos te za pokušaj atentata, na osnovu sumnjivih dokaza pronađenih tokom pretresa njenog doma.
Drugarica se i dalje nalazi u pritvoru u zatvoru San Miguel.
Juanu je također izmijenja optužnica te je dodatno optužen i za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Subcentro, Vojna Škola, gdje je ranjeno 14 osoba, što znači 14 novih optužbi, za nanošenje težih i lakših ozljeda, pokušaj ubojstva, a sve to kao terorističko djelo. To dozvoljava tužiteljstvu korištenje antiterorističkih zakona za povećanje kazni i različitih trikova, kao što su tajni svjedoci, zamke istrage koje nose teret zatvora za naše drugove. Zadržane su optužbe za sudjelovanje u napadima na 1. Komesarijat, na Los Dominicos i za pokušaj atentata.

Žalbeni sud je potvrdio presude protiv dvojce anarhističkih drugova Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Podsjećam da su drugovi preuzeli odgovornost na sudu, kroz dva teksta, za napad na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija (7. maja 2012.), za koji odgovornost preuzeo, putem izjave 11. maja 2012., "Nukleus Olga - F.A.I./F.R.I".
Kazne su nešto umanjene zbog redefiniranja manjih kaznenih djela:
Alfredo Cospito osuđen na 9 godina, 5 mjeseci i 10 dana (prije žalbe na 10 godina i 8 mjeseci).
Nicola Gai osuđen na 8 godina, 8 mjsesci i 20 dana (prije žalbe 9 godina i 4 mjeseca).
Solidarnost i suučesništvo s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione
...

Prethodnih dana dobili smo vijest da je drug Abraham Cortes ponovno osuđen na sudskom procesu koji traje od 2. oktobra 2013.
Podsjećamo da je Abraham jedina osoba koja je još i dalje u zatvoru zbog događaja iz tih dana.
Abraham je bio suočen s optužbom za ubojstvo, okrivljen da je bacio različite molotove na redove interventne policije. A bio je optužen i za napad na javni mir u grupi.
Za te optužbe drug je osuđen na 13 godina i 4 mjeseca zatvora, ali prethodnih dana stigla je nova presuda, koja se odnosi na žalbu.
Nova presuda protiv druga je 5 godina i 9 mjeseci za kazneno djelo napada na javni mir u grupi, pošto je razriješen optužbe za pokušaj ubojstva.
Nesumnjivo, radi se o lijepoj vijesti, ali to ne znači da priznajemo (u presudi) to kao izraz pravde meksičkog pravno-zatvorskog sistema. Sasvim dobro znamo da nam ovaj sistem neće nikada donijeti pravdu, i ako su danas malo popustili ne smijemo zaboraviti da drug i dalje ostaje u zatvoru, i dok on kao i na tisuće drugih osoba koje trenutno nastanjuju zatvor budu iza tih zidova, mi ćemo se nastaviti boriti...
Za slobodu svih!
Srušimo zidove zatvora!
Cruz Negra Anarquista México
...

Marco Camenisch zatražio uvjetnu slobodu nakon što je odradio 2/3 kazne, no taj je zahtjev odbio Administrativni Sud Ciriškog kantona, 24. oktobra 2013. zato što zatvorenik nakon svih godina nije izmijenio svoj stav o postojećem. Što znači da se Marco nije nikada pokorio i nije nikada dozvolio da ga postave na tračnice trulog postojećeg.
Marco je uložio žalbu na navedenu odluku koju je 3. decembra 2014. odbio Federalni Sud.
Zagrljaj suučesništva i solidarnosti Marcu!
Izvor: RadioAzione

Nakon više od 5 godina u bijegu, optužen za posjedovanje eksploziva nakon što ga je izdala majka, anarhist Diego Rios uhapšen 7. februara 2015.
Nakon što je proveo gotovo dva mjeseca u zatvoru na odjelu maksimalne sigurnosti, uoči procesa po skraćenom postupku, 30. marta Diegu je izmijenjena sigurnosna mjera i otpušten je u kućni noćni pritvor.
2. aprila 2015. Diego je osuđen na 541 dan, ali je i dalje na slobodi.
Izvor: Publicacion Refractario via Radio Azione

Od utorka 10.03.2015., kada sam uhapšen, nalazim se u zatvoren u zatvoru Korydallos.
Uzrok mog novog hapšenja je "građanski rat među anarhistima" u Solunu, to jest konflikt unutar pokreta koji se desio u gradu 2012. Nekoliko dana prije početka suđenja iznio sam jasnu moju namjeru o odgađanju zato što, s jedne strane, već imam jedno suđenje u toku za Projekt "Feniks", u zatvoru Korydallos, a s druge je moj advokat Fragkiskos Ragkousis imao u međuvremenu važna suđenja u toku i nije moga prisustvovati (mojem). Dakle, zatražili smo od predsjedništva suda odgodu. Ono što se na koncu desilo bilo je, s jedne strane, da je predsjedništvo regularno nastavilo s procedurom, a s druge da su optuženi potvrdili suđenje svojim prisustvom. Što znači da se suđenje regularno odvilo s pandurima u civilu i sucima koji su me čitavo vrijeme spominjali, bez protuodgovora. Tada sam objavio otvoreno pismo u kojem sam pojasnio i objasnio da će me svatko od mojih su-okrivljenika koji će konvalidirati suđenje svojim prisustvom, predati apetitima antiterorističke agencije i sudaca.
Na kraju je samo jedan od mojih su-okrivljenika napustio proces i suđenje se okončalo (unutar 3-4 dana) presudom od sedam godina zatvora i 5.000 eura kazne za mene.
Logički, neko se može zapitati zašto nisu svi okrivljeni zatražili odgodu ovog suđenja. Odgovor koji su mi dali su-okrivljeni iz slučaja "skvotovi Soluna"[1] da se suđenje trebalo okončati kako bi "borac" S.Stratoulis dobio pogodnost izlaska pošto mu zatvor, pod izlikom litispendencije, uskraćuje izlaske. Naravno, to nije pravno primjenjivo pošto se izlasci iz zatvora ne uskraćuju zbog prekršaja.
S točka gledišta sudionika u Anarhističkom Skvotu Nadir, odgovor je bio da su oni to željeli dobiti putem suđenja...
...

Dobre vijesti iz Meksika! Po Radio Regeneracion naši drugovi Amelie, Carlos i Fallon, zatvoreni u Meksiku, razriješeni su federalnih optužbi za napad molotovom na zgradu vlade u Mexdico Cityju, u 2014.
Ovdje moj grubi prijevod:
"Informirao nas je u posljednji moment jedan od advokata naših drugova Ameli Trudeau, Fallon Roullier i Carlosa Lopeza Marina (optuženi 5. januara 2014. za bacanje kamenja i molotova na zgradu Sekretarijata za Komunikacije i Prijevoz), da su obaviješteni da su razriješeni na federalnom procesu koji ih je osudio na sedam godina i šest mjeseci zatvora. To će dozvoliti žalbu na lokalnom procesu, koji ih je osudio na dvije godine i četiri mjeseca."
Upravo nam je drug blizak slučaju potvrdio da je ova informacija ispravna.
...

Danas, četvrtak 26. februara, nakon pauze nastavilo se suđenje u vezi konflikata unutar pokreta 2012. u Solunu.
S moje strane, od samog je početka bila jasna činjenica da se suđenje ne može održati u ovo vrijeme zato što je moj advokat Fragiskos Ragousis suočen s određenim zaprekama, a meni se već sudi na suđenju za projekt "Feniks", u Ateni.
Danas je sud odlučio započeti suđenje premda me moj advokata ne može zastupati. Treba naglasiti da sam u ovom suđenju optužen za krivična djela eksplozija, posjedovanja eksploziva i korištenja eksploziva itd.
Dakle, podrazumijeva se da se jedno takvo suđenje ne može nastaviti budući da njegov glavni okrivljenik ima tako snažne prigovore.
No, predsjednici suda (Lygas, Panagiotakopoulou, Stergoudi, Zografou) su na današnjem ročištu zaključili da se može nastaviti i bez mojeg prisustva i bez prisustva mojeg advokata, Fragiskosa Ragousisa.
Međutim, nije bitna pravosudna samovolja suda nego činjenica da se sve to, s par iznimki, smatra normalnim.
Zato, da bude jasno, tkogod se pojavi na sutrašnjem ročištu (27.02.2015.) opravdat će svojim prisustvom suce, a s moje ću ga/je strane smatrati da me ostavlja bez obrane mehanizmu antiterorističke i policijske jedinice Soluna, koji uz pravosudni sistem šalju anarhiste u zatvorske ćelije.
Od te točke nadalje svatko preuzima odgovornost za svoja djela i odabire.
Spyros Mandylas,
Solun, 26.02.2015.
...

24. februara 2015. anarhističku zatvorenicu Emmu Sheppard bristolski sud je osudio na dvije godine zatvora jer je nanijela štetu policijskim vozilima. Posebice tri patrolna vozila, u službi na novogodišnju noć, kojima su zamke ručne izrade probušile gume, na području Bristola.
Emma Sheppard
A7372DJ - HPM Eastwood Park
Church Avenue - Falfield
Wotton-under-Edge
Gloucestershire - GL12 8DB - UK
za više informacija ABC Bristol