solidarietà

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

SLOBODA ĆE PROCVJETATI IZ PEPELA ZATVORA

"ovo zatvorsko društvo koje nas sve porobljava mora osjetiti
vrućinu podmetnutog mu požara.
mora izgorjeti iznutra i izvana
a nadasve unutar nas samih.
onda će naš život zaista biti sloboda
uz sestre i braću ponovno.
još jednom na ulicama, ponovno."

Subota 7. juna 2014. - 15 sati - slobodan ulaz
Info-dan o zatvorima visoke sigurnosti
- telefonski razgovori sa zatvorenim drugovima anarhistima u Grčkoj
- rasprave o borbama zatvorenika diljem svijeta
- "Punishing Society", projekcija dokumentarca
Benefit inicijativa - 20 sati - 3 funte predložena donacija
- live Rebetiko & Cretan Folk music
... te također velika tattoo lutrija, kuhinja i bar!
Širi vijest!
Za mjesto događanja kontaktiraj nas na dan inicijative: asflondon@gmail.com ili 07833922324
*molimo i da se poštuje naša želja da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter itd.
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

Danas oko 11:30 započelo je ročište za preispitivanje pritvora za dvije osobe koje su se još nalazile u zatvoru zbog događaja od 29. marta u kvartu La Victoria.
Na ovom ročištu dvojca optuženih za napad molotovom na autobus Transantiago, u Miguelovom slučaju, i za napad molotovom na policijsku patrolu, u Javierovom slučaju, preuzeli su odgovornost za ova djela i prihvatili su suđenje po skraćenom postupku.
Sudac desetog Kaznenog suda je presudio uvjetnu slobodu za obojicu, za idući 541 jedan, oduzimajući od ovih 45 dana koje su proveli u pritvoru.
Danas popodne Javier i Miguel napustit će kavez zatvora Santiago 1, u kojem su bili zatvoreni mjesec i po, i moći će ponovno susresti svoje prijatelje.
Na ovu odluku će vjerojatno uložiti žalbu advokati Intendecije u Santiagu, pošto nisu zadovoljni sudskom odredbom.
Cijenimo solidarnost koja je pružena tokom kampanje u kojoj je sakupljen novac i svi oblici akcija za koje su preuzeli odgovornost naši drugovi. Smatramo da je mnogostrana solidarnost temeljni dio naše borbe, i ispunila nas je radošću, zato smo vrlo zadovoljni što smo dobili podršku mnogih osoba, na tako mnogo načina.
Nastavljamo solidarizirati s Javierom, Pazom i Chrystal, i njihovim obiteljima, zadovoljni povratkom našeg brata i naših sestara, ali svjesni smo da ova ideja kao i borba protiv svih oblika autoriteta ne završava samo zato što su naši drugovi ponovno slobodni.
Protiv ovog zatvorskog društva! Paz, Javier i Chrystal prisutni!
Grupa Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

NAŠE SJEĆANJE JE CRNO!
NAŠE SCRCE TAKOĐER
"Posjedujemo ideje, materijal... Moramo naučiti da ih ispreplićemo za stvaranje svakodnevne pobune. Moramo danas stvoriti ono što želimo živjeti... Započnimo živjeti ono što želimo." - Pelao Angry
Sebastian Oversluij (Pelao Angry), drug Anarho-Nihilist, učestvovao je u napadu na banku, u Pudahuelu 11. decembra 2013. U pokušaju eksproprijacije bogatstva kapitala ubio ga je Wiliam Vera, bijedni zaštitar koji je odlučio da zaštiti prije svega povlastice gospodara.
Napredujući s našim negacijama i odlučnošću borbe vršimo
Eksproprijaciju naših života nad neprijateljima Slobode.
SEBASTIAN OVERSLUIJ PRISUTAN!
...

Prenosimo izjavu pronađenu u Crkvi Bezgrešnog Začeća, u imućnoj četvrti Vitacura (Santiago). Po riječima najveće hulje, Marcela Lepína, bomba se sastojala od baruta sabijenog u plinsku cijev i trebala se aktivirati tajmerom, koji nije funkcionirao. Zbog čega je Policijska Grupa Specijalnih Operacija aktivirala napravu, da bi se izbjegla šteta.
Bombu su pronašli ujutro 29. marta radnici koji rade na restauraciji crkve i pozvali pandure iz 36. Uprave. Podsjećamo da je ovu crkvu već 29. aprila 2010. napala Grupo Vengativo Mauricio Morales [osvetnička grupa, nap.prev.], prouzročivši štetu.
Ktomu, danas je, tokom nedjeljne mise, stigla dojava o bombi, zbog čega je prekinuta liturgija.
Prenosimo izjavu pronađenu u crkvi i objavljenu u štampi:
ZNAMO DA SE NE BORIMO ZA POBJEDU, VEĆ DA BI VIDJELI NJIHOV PAD!
KADA JE NAŠ CILJ USMJEREN NA NJIHOVO UNIŠTENJE, GUBIMO STRAH!

U 7 sati ujutro, 21. marta, nekoliko anonimnih napalo je autobus u naselju Villa Francia, između Vista Hermosa i 5 de Abril. Nakon što su primorali šofera i vozače da izađu zapalili su vozilo. Nije bilo taoca.
Na odlasku su bacili letke, objavljene i u štampi, koji kažu: 29. mart Dan mladog borca. Borimo se protiv kapitalizma i države.
Tamara Sol slobodna!
Dan Međunarodne Solidarne Aktivnosti!
Marcelo, Freddy i Juan slobodni!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security via RadioAzione

U kontekstu dana aktivnosti i solidarnosti sa drugovima Marcelo Villarroe, Freddy Fuentevilla i Juan Aliste Vega, u čileanskom zatvoru (nakon što ih je izbacila argentinska vlast) optuženih za pljačku okončanu smrću jednog pandura, 19. marta uputili smo prijetnju bombom letu 4648 kompanije Lan, za Santiago.
Ovim jednostavnim činom uspjeli smo paralizirati aerodrom Ezeiza y Mendoza (s odgovarajućim financijskim gubitkom), primoravši avion na prisilno slijetanje.
Solidarnost sa Carlosom Quiduleom, Hansom Niemeyerom, Sol Vergara, Hermesom, Alfonsom i sa svim kidnapiranim drugovima u zatvorima s druge strane Kordiljera.
Psihološka tortura protiv neprijatelja je historijsko oružje revolucionara, a mi ćemo ga i dalje koristiti.
Ne postoje izlike da ne budemo aktivni te iskažemo solidarnost svakim sredstvom.
Sa živim sjećanjem na druga Sebastiana Oversluija.
Dok bude bijede bit će i pobune!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
...

Zahvaljujem vam se puno na podrškama koje sam dobila, osjetila sam u mojim venama vašu bezuslovnu ljubav. Svako pismo, svaka poruka, svaki ukusni kolač ili novčić, za mene je izvor radosti i doza energije u ovom kavezu. Koristim priliku da ste svi na okupu, da razjasnim nekoliko nedoumica koje se, izgleda, pojavljuju tu i tamo.
Što se tiče razjašnjavanja činjenica neću ni riječi napisati, mada želim poslati jedan znak u ovoj situaciji. Što se pak zatvora tiče, suočila sam se s krajolikom kojeg ocrtavaju, dakako, karakteristike odjela na kojem se nalazim, a zove se "odjel za zločine protiv opće sigurnosti", na kojem zatvor cilja na šizofrenično "prijateljstvo" sa zatvorenicama, a još više na Štokholmski sindrom, koji iz toga slijedi.

Antiautoritarnim grupama i pojedincima
Ovaj tekst je moj mali doprinos tjednu aktivnosti i solidarnosti sa zatvorenim anarhistima, a istovremeno želi biti i most koji će pokušati osnažiti veze i razmjenu ideja, kako unutar tako i izvan zatvora, da bi uzastopno potvrđivali naš izbor sukoba, kao što je rečeno u jednoj prethodnoj izjavi: Mi smatramo da je solidarnost među anarhistima neizdvojivi dio našeg života, neodvojiv od svake aktivnosti za potpuno oslobođenje, kako bi se udaljili od pojmova kao što su viktimizam i asistencija, od brkanja solidarnosti sa samilošću, kako je ne bi iskazivali jedino i često samo kao kompromis za gajenje glupog lika dobrog revolucionara.

Drage drugarice
Dragi drugovi
Mnogo izmjena u vodstvu, mnogo marioneta uzdignute šake, mnogo trulih osoba koje se igraju sjećanjima i snovima razbaštinjenih.
Ova demokracija koja se konsolidira svake 4 godine i pozdravlja kapitalistički sistem ovim republikanskim i demokratskim činovima koje samo oni, bogati i buržuji, razumiju i šire. Iskazujući počast policijskoj državi i njenim principima, dok umiru od smijeha pred predstavom svojih podčinjenih i svojih marioneta.

Izjava o preuzimanju odgovornosti
Nekoliko dana prije nego što se suci i javni tužitelji započnu igrati životima naših drugova, i odlučivati o istima, pokazujući ponovno mračni i zastrašujući labirint egzemplarne kazne protiv onih koji su u ratu protiv Države-Kapitala, mi smatramo da je potrebno izraziti konkretnu solidarnost, da bi ti mučitelji-plaćenici slobode osjetili težinu nezaustavljive revolucionarne akcije pobratimljene s povješću borbe i dosljednošću drugova optuženih za napad na banku i smrt načelnika Luisa Moyana, 2007.

Crtež koji je drugarica Monica Caballero poslala iz zatvora kao doprinos Danu Međunarodne Solidarne Aktivnosti.
"Borba je jedini put"
Jornada de Agitacion Solidaria Internacionalista

- Carlos Gutierrez Quiduleo: u utorak 11. marta, u 14 sati, na 7. Juzgado de garantia [Kazneni sud, nap. prev.] održat će se ročište za raspravu premještaja na odjel visoke sigurnosti u CAS-u (zatvor visoke sigurnosti). Podsjećamo da se drug od 28. novembra 2013. nalazi pod strogim zatvorskim režimom: 21 sat zatvoren i 3 sata vazduha između jutra i popodneva.
- Tamara Sol Farias Vergara: u petak 14. marta u 11:40, na 6. Juzgado de garantia održat će se ročište za preispitivanje kaznenog djela. Drugarica je 22. januara optužena za zločin teške krađe, zbog čega riskira da bude osuđena na najmanje 10 godina zatvora. Na tom će ročištu tužitelj preformulirati zločin, no o tome nemamo detaljnih informacija (to jest, ne znamo da li će izmijeniti kazneno djelo ili će zadržati isto, nadodajući još jedno). Podsjećamo da se Sol nalazi već više od mjesec dana u pritvoru, na odjelu za zločine protiv opće sigurnosti u zatvoru San Miguel, zatvorena 24 sata na dan, osim par dana kada joj je dozvoljeno pola sata vazduha.
Da se nijedan drug ne sukobi sam sa Moći!
Solidarnost i akcija protiv krvnika buržoaske pravde!
CARLOS, SOL I SVI DRUGOVI U ZATVORU, SLOBODNI!
...