RadioAzione [Italia] Hrvatski

Come avevo già scritto, in un comunicato di qualche giorno fa circa l’operazione “Scripta Manent”(“Gli scritti restano”), la mattina del 6 settembre 32 compagni in tutta Italia veniamo svegliati all’alba dai cani in divisa.
Risultato di questa nuova operazione, ordinata dalla Procura di Torino tramite il suo inquisitore Roberto M. Sparagna, è di 15 indagati e 7 arresti. Un ottavo compagno e redattore di Croce Nera Anarchica, Daniele, viene arrestato in seguito alla perquisizione in cui gli vengono ritrovate delle batterie ed un manuale da elettricista.

Oltre ad Alfredo e Nicola, già in carcere a Ferrara per il ferimento di Roberto Adinolfi, vengono arrestati i compagni Alessandro, Marco, Danilo Valentina e Anna.
Gli articoli 270 bis, 280 bis e 285 sono la somma dei fatti contestati che partono dal lontano 2003 e riguardanti tutti una serie di attacchi firmati “Federazione Anarchica Informale” attraverso le cellule “Narodnaja Volja”, “Cooperativa Artigiana Fuoco e Affini (occasionalmente spettacolare)”, “FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda)”, e la cellula “Olga” per cui è stata rivendicata l’appartenenza, insieme al ferimento di Roberto Adinolfi, dai compagni Alfredo e Nicola.
Quindi l’ennesima inchiesta sulla Federazione Anarchica Informale, l’ennesimo tentativo di andare a pescare nel torbido pur di assicurarsi uno stipendio, che tra periodo di indagine e processo, faccia ingrassare il Savonarola di turno e la sua famiglia.

Sono meravigliato per questa ennesima operazione?
Nemmeno lontanamente!
Se volontariamente nuoto nell’oceano, so benissimo che prima o poi incontrerò gli squali.
Ma stiano sicuri i pescecani che questo non mi intimorirà nella traversata…
NON BATTERO’ RITIRATA!
Persecuzioni, perquisizioni, indagini, galere e tribunali non mi scalfiscono nemmeno di striscio, anzi più vi sento addosso e più mi sale la carogna…
Non mi faranno mai fare un passo indietro, e non mi faranno mai cambiare idea che dal momento che sono stato messo al mondo, contro la mia volontà, farò di tutto per starci meglio…
Non mi faranno mai cambiare idea che l’azione diretta è l’unica arma per distruggere questo squallido e opulento esistente.

Quindi non sono un “povero compagno”che ha subito le angherie della sbirraglia e di un magistrato, perché dal momento che ho capito di amare follemente le mie idee ho messo
...

Danas, u srijedu 1. jula 2015., RadioAzione definitivno gasi mikrofon. Nakon četiri godine radija donio sam odluku da okončam Dirette d’Azione (izravni prijenos), dok će web-site i dalje postojati, uz pokušaj da ga ažuriram na drugačiji način u odnosu na ono što je trend društvene kontrainformatike posljednjih mjeseci. Kao što sam već to bio napisao u maju, ne zanima me biti ubačen u lonac kontrainformacije „samo da bi se ispunile stranice” ili da bih olakšao pretragu na Googleu.
Ne sviđa mi se da me čak ni drugovi traže!
Nisam nikada ažurirao što nije u afinitetu, prestao sam ažurirati sve ono što se pokazalo da nije u afinitetu, i ne zanima me dati više glasa onima koji su pokušali izobličiti anarhističku ideju zato što su oni promijenili svoju, i značenje nekih akronima.
Zato se RadioAzione ne ažurira kao prije.
Nadam se da ću ga ažurirati na drugačiji način, objavljujući nova razmatranja, nove ideje, i kritike onih koji se ne plaše izražavanja i da ostanu izolirani (bolje sami nego u lošem društvu...).
Ukratko, individualistička razmatranja, ideje i kritike, pošto mnogi anarhisti ispunjavaju svoja usta tim pojmom, ali 90% njih je dio jednog krda.
Mnogi anarhisti se smatraju nihilistima, ali u međuvremenu žive od mitova i svetaca koje štuju, čak i kada pričaju gluposti.
Životopis je bitan i za anarhiste, nažalost...
Zasigurno u ove četiri godine radija nisam govorio u tuđe ime, zato se radio-emisije ne prekidaju zbog kajanja (nikada ih u životu nisam imao...).
S ovog mikrofona je rečeno sve što sam želio reći, nisam favorizirao čak ni najsrodnije drugove, i razbistrio ideje onima koji su me željeli kao virtualnog korisnika, baš zato što sam u odnosu na brojne „anonimne” tekstove kritike ja dodavao i vlastiti glas.
Uz -MA pokušali smo da ne stvorimo klasični radio pokreta, kao prvo jer se ne osjećam dijelom pokreta, a drugo zato što nisam nikada podnosio anarhističke liturgije i žalopojke.
...

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

DOWNLOAD: .wav
DOWNLOAD: Soundcloud
Glazba ovog CD-a napisana je za pripovjetku "NA013" (autor Jkz), čitanu tokom radioemisija (Dirette D'Azione) na RadioAzione.org, između decembra 2013. i oktobra 2015.
Izvorna ideja, koja je još aktualna, bila je objaviti ovaj CD uz knjigu "NA013", ali uzevši u obzir vrijeme potrebno za realizaciju (iz različitih razloga, među kojima i nažalost najosnovnijeg... financijskog) odlučeno je da se glazba stavi na raspolaganje svakome tko je želi skinuti, a i umnožiti za distribuciju.
Podsjećam da CD nema cijene, moja je želja da bude korišten kao benefit za anarhističke drugove u zatvorima diljem svijeta.
Zato, ako ga netko skine i snimi, neka ne bude škrt, ili još gore trgovac, i neka pošalje novac ili izravno u zatvor ili anarhističkim fondovima solidarnosti.
Isto tako, tko ga uzme od neke distribucije, neka bude darežljiv, i neka se sjeti da novac ne ide meni, a u slučaju da ga distribucija prodaje u svrhu zarade, možete ga ukrasti.
CD možete skinuti i sa stranice "Muzika" web-sitea RadioAzione [Hrvatska] ili sa stranice Download i "Edizioni RadioAzione" web-sitea RadioAzione [Italija].
<em>
...

DOWNLOAD PDF-IMPOSED: "Il Branscolo"
"Il Branscolo. Priča o vukovima na rubu živčanog sloma"
Izdanja RadioAzione 2015

Napomena RadioAzione: Slijedi nekoliko rečenica iz teksta Nikosa Maziotisa koji, mada nipošto ne dijelim njegove stavove, vrlo jasno kaže iz kojih je razloga pokrenut štrajk glađu u grčkim zatvorima.
Nije potrebno posjedovati veliku mudrost da bi shvatili, sasvim jasno, kako je navedeni štrajk organiziran jer je sada na vlasti Syriza, dok su premještaji u nove zatvore tipa C započeli u prvim danima decembra (za vrijeme prethodne vlade). Neću niti postavljati pitanje zašto nije prije započeo taj oblik prosvjeda, jer ionako, uz ovakve zahtjeve, ne bih ga bio podržao ni u tom slučaju.
Pravi cilj zbog kojeg je organiziran takav štrajk, koji veoma podsjeća na onaj u specijalnim njemačkim zatvorima u sedamdesetim godinama, kojeg je vodila jedna grupa maoističkih boraca (Crvene Brigade su bili u odnosu na njih slobodari...), i koje mnogi anarhisti još i danas cijene (ali zašto???), bio je vršiti pritisak na Tsiprasa i njegovu bandu.
Reformistički cilj, ili revolucionaran ako vam je draže, ali značenje ostaje isto (revolucije su u povijesti dovele samo do promjene vlasti, i to je činjenica a ne teorija). Vršiti pritisak na vladu, prebacujući joj odgovornost eventualne smrti zatvorenika u štrajku glađu, kada se misli da ta vlada može popustiti zahtjevima, to je politika, a ne anarhizam. To znači priznati, čak i samo simbolički, vlast, njegove zakone i državu. Tko podržava takve borbe nije drugačiji od onih koji ih vode na vlastitoj koži.
Zar bi RadioAzione trebao sve tu prešutjeti?
U redu! Onda neka govore riječi Maziotisa, tako nećete reći da smo mi ti koji ustrajemo na tome.
Iz teksta Nikosa Maziotisa o okončanju štrajka glađu. Čitav tekst na engleskom na 325
...

RadioAzione [Hrvatska] ne objavljuje izjave/tekstove koji se na bilo koji način pozivaju na zahtjeve za ukidanjem zakona, zato što Anarhija kao što ne traži ukidanje rada, već je u potrazi za njegovim uništenjem, tako ne traži ukidanje zakona, nego uništenje njih i svih struktura i osoba koji ih provode.
Mart 2015.
RadioAzione [Croatia] doesn't translates/publishes the claims/texts which are in any way related to the demands for the abolition of laws, as the Anarchy doesn't demand the abolition of work, because wants to destroy it, so doesn't demand abolition of laws, but the destruction of them and all structures and persons who apply them.

Text in English version: Comment about the hunger strike
Testo in versione italiana: RadioAzione [Italia]
Smatramo da je u ovom trenutku nužno da barem nakratko skrenemo pozornost na neka pitanja koja proizlaze iz konteksta štrajka glađu ZVĆ i koja su nadasve iznikla iz njihove podrške zahtjevima "Mreže borbenih zatvorenika (DAK), koju sačinjavaju i neki anarhisti.
...

English version below
Razjasnimo jednom zauvijek.
U jednom tekstu kojeg potpisuju članovi CCF u grčkom zatvoru čitamo da možda nisu razumijeli, ili ne žele razumjeti, razlog zbog kojeg RadioAzione [Italija i Hrvatska] ne podržava, ne dijeli i kritizira štrajk glađu kojeg vode brojni anarhistički zatvorenici u grčkim zatvorima u ovom periodu.
Ne bi trebalo biti potrebe za dodatnim objašnjenjima zašto se ne slažemo s tim štrajkom, budući da ga motiviraju zahtjevi upućeni grčkoj državi.
Zahtjevi za ukidanjem zakona: ukidanje antiterorističkog zakona A (članak187), ukidanje antiterorističkog zakona B (članak 187A), ukidanje zakona o pokrivanju lica, ukidanje zakona o zatvorima tipa C, oslobođenje Savvasa Xirosa iz zdravstvenih razloga, ukidanje pravilnika Javnog Tužilaštva za prisilno uzimanje DNK (i općenito policijsko manipuliranje DNK za stvaranje krivaca).
U više tekstova koji dolaze iz grčkih logora jasno piše "vlada nije prihvatila naše zahtjeve i zato nastavljamo štrajk glađu".
I onda o čemu želimo govoriti?
Zar trebamo davati dodatna objašnjenja zašto ne podržavamo i zašto kritiziramo takav štrajk?
Jedan dan se piše da se ne priznaje državu, sudove i sve njene autoritarne mehanizme, a dan kasnije se štrajka glađu tražeći ukidanje nekih zakona njenoj vladi?
"Ili s anarhijom ili s autoritetom". Tražiti ukidanje zakona vladi znači priznati (ne "prihvatiti") taj autoritet.
"Napasti sve zakone ovoga svijeta" i tražiti od vlade njihovo ukidanje nije ista stvar.
Ovo prvo je antiautoritarna praksa, dok je druga reformistička (reformizam: metoda političkog djelovanja koja priznaje mogućnost izmijene postojećeg političkog društvenog poretka kroz organske i postepene reforme).
...

RadioAzione [Hrvatska] ne objavljuje izjave/tekstove koji se na bilo koji način pozivaju na zahtjeve za ukidanjem zakona, zato što Anarhija kao što ne traži ukidanje rada, već je u potrazi za njegovim uništenjem, tako ne traži ukidanje zakona, nego uništenje njih i svih struktura i osoba koji ih provode.
Mart 2015.
RadioAzione [Croatia] doesn't translates/publishes the claims/texts which are in any way related to the demands for the abolition of laws, as the Anarchy doesn't demand the abolition of work, because wants to destroy it, so doesn't demand abolition of laws, but the destruction of them and all structures and persons who apply them.

English version below
„Prošlost je bila izbrisana, čin izbrisivanja zaboravljen, i laž je postala istina.” („1984.”)
Više puta je na stranicama ovog sajta otvorena tema „poludjele kontroinformacije”.
Vraćam se na nju zato što sam ovih dana, radeći na Orwellovoj „1984.” počeo primjećivati neke sličnosti s ovim što se zbiva u posljednje vrijeme.
Lik kojeg sam citirao je moja potpuna suprotnost; on je potpuno suprotan od anarhista, što ne znači da ne otvara zanimljive teme.
Kontroinformacija koja danas znači sve i sve suprotno od svega.
Neka ovo što kažem, u vezi mreže, ne bude drhtaj radosti za štovatelje papira, jer ako mreža izražava licemjerje, proturječnosti, pokušaje pisanja drugačije povijesti anarhizma, ili usrane bisere sjevernoameričke kulture glede anarhizma (oskar najboljim anarhistima ili, posljednji biser, sajt navodnih američkih anarhista na kojem objašnjavaju tehnike bdsm među anarhistima...), papir, barem ovdje u Italiji, osim Croce Nera Anarchica [Anarhistički Crni Križ, nap.prev.], izražava siromaštvo ideja i analiza, mada kažu da bi ih trebao izroditi više od sajta ili jednog bloga.
Dvomisao i Novogovor

Na svu tu propagandnu gangrenu bacaju se crveni lešinari, koji lete u vrtlogu nad našim glavama, čekajući da ugrabe prvi slabi um. Lovina je napadnuta, njene ideje se proždiru, zaražena je, i zarazi svakog tko joj je i ostaje blizu. Ideje se mijenjaju, uniformiraju se, misao se stapa s tisuću kontradikcija, stručnjaci je šire i laž postaje istina.
Iz svega toga rađa se „novogovor”, vrlo raširen posljednjih godina, utemeljen u posljednje vrijeme na „dvomisli”, temeljni pojam rekuperatora borbi, koji se bazira na činjenici da pojedinac može podržavati istovremeno dvije ideje potpuno oprečne i kontradiktorne.
To se dešava redovito, i svakodnevno, na stranicama kontroinformacije, u posljednje vrijeme.
...

Nakon što smo dovršili više od godinu dana djelovanja na području kontrainformacije i širenja teorije i prakse Crne Anarhije, smatramo da vrijedi reći nešto i o našoj dosadašnjoj aktivnosti. Da bi rezimirali, prepoznali greške, slabe točke, ali i iznijeli naše viđenje stanja anarhističke kontrainformacije u Grčkoj i šire.
Kontroinformacija
Osobe koje sačinjavaju Inter Armu su drugovi koji su, budući da posjeduju više ili manje iskustva ne samo s područja kontrainformacije, nego i borbe u Grčkoj, shvatili nužnost jedne središnje (ali ni u kom slučaju centralizirane) strukture kontrainformacije. Struktura koja na svjestan i ciljani način širi vijesti, razmatranja, analize i praksu šire ustaničke anarhističke sredine. Mi smatramo da smo taj cilj dostigli. Prisustvo Inter Arme je, u kombinaciji s odgovarajućim naporima malobrojnih ali prisutnih drugova u Grčkoj, uspjelo konsolidirati, što se teorije tiče, taj skup stavova i odnosa, i nadasve učiniti ih prepoznatljivima u odnosu na druge anarhističke pravce i gledišta. Osim toga, smatramo da smo dostigli ravnotežu između informacija o aktualnim temama s jedne strane i širenja ustaničke teorije s druge, u svrhu promicanja ne samo upoznavanja konteksta u kojem se odvija anarhistička borba, nego i promicanja dijalektike teorije i prakse među drugovima. K tome, bitna je i činjenica da dok anarhističku teoriju činimo pristupačnom svakome tko je zainteresiran, doprinosimo i ponudi tema za razmatranje mlađim drugovima. Mi smatramo da razinu koju smo dosegli trebamo i održavati. Istovremeno, neprekidna oklada je i evolucija sredstava borbe koje posjedujemo, u nastojanju da budemo što učinkovitiji.
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

- "Virtualni odnosi..."
- "Bliski odnosi između talijanskih, hrvatskih i grčkih anarhista za formiranje napadačke ćelije"."
- "Virtualne borbe..."
- "Poticanje na neodgodivost napada na nuklearnu centralu između Slovenije i Hrvatske."
- "Internetauti, zatvoreni u svoje sobice ustajalog zraka, koji prepisuju svoje dijareje..."
- "Prevođenje i širenje tekstova koji se smatraju opasnima i da veličaju potpuno uništenje poostojećeg."
Svi, od nekih nekih anarhista do "James Bondova" (preciziram da se ne radi o usporedbi) misle da znaju tko smo i što činimo.
Među brojnim zaključcima svih onih koji polažu pravo da znaju kakvi smo, mi smo mnogo dalje.
Naspram toliko maštovitosti, preostaje nam samo da se nasmijemo.
I smijemo se svemu tome.
Smijemo se, ali istovremeno nastavit ćemo projekt RadioAzione, ne kao što smo do sada činili, nego s još snažnijim bijesom u tijelu i krvlju u očima.
Nastavit ćemo širiti tekstove drugova koji su odlučili da prijeđu u napad, u nadi da će potaknuti nove napade na strukture moći i na njihove pse čuvare.
Nastavit ćemo biti solidarni s drugovima u zatvorima diljem svijeta, i kretat ćemo se između vaših granica kako mi odlučimo, zato što je pojedinac sam po sebi izvan kontrole ako, i kada, želi.
Zahvaljujem vam što imam pratnju u kvartu tokom odlaska u kupovinu... zaista ste vrlo ljubazni, ali nije mi uopće potrebna. Između mene i vas, nisam ja taj koji nije dobrodošao u kvart, stoga idući put pratite se međusobno.
Želite znati što mislimo o direktnoj akciji?
Samo ime web-sitea trebao bi vam dočarati ideju (Radio - Azione), ali budući da vicevi o pandurima nisu slučajnost, možete pročitati sajt i produbiti. Ono što objavljujemo je ono što većim dijelom i podržavamo.
Želite znati na koga glasi domena RadioAzione?
Možda na onog koga ste pratili kada je išao kupiti kruh i cigarete, inače ne bi radili prekovremeno nedjeljom.
Ja sam kupio kruh, a vi ste zaradili kruh... Nadam se da vam je ostao u grlu...
...

Ujutro 23. janura 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi mojeg web-sitea RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države.
Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama.
Ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhistički web-site RadioAzione Italija.
Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac.
Da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd.
Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih "talijanskih i grčkih prijatelja" (izraz koji su često koristili). Zato što su i oni svjesni činjenice da ne bih mogla očekivati nekakvu suradnju, aktivnost ili slično u lokalnoj sredini.
Dali su mi na znanje da poznaju i druge anarhiste u Hrvatskoj, ali da s njima, za razliko od mene, nemaju problema, da sam ja jedan jedinstveni i poseban slučaj za ovo područje (kako bih usput shvatila da druge anarhiste u Hrvatskoj baš i ne zanimaju previše moje ideje). Te da su upoznati s činjenicom da sam ja uvela, godinama unazad, teorije ustaničkog anarhizma na ova područja, mojim prijevodima Alfreda M. Bonanna. I prilično su ustrajali na toj točci.
...

Dana 31.10.2014. osobe s web-sajta Contra Info objavile su tekst pod naslovom „To Whom May It Concern”, u kojem po enti put, ali sada javno, svoje vlastite frustracije zbog neuspjele izvorne ideje njihovog projekta, svaljuju kako na druga koji uređuje RadioAzione na talijanskom jeziku, tako i na mene, RadioAzione na srpsko-hrvatskom jeziku; vođeni vlastitim kratkovidnim paranojama jedino što im preostaje je upućivanje javnih uvreda, kako bi možda na taj način dostigli prestižno mjesto u svijetu kontra-informacije, kojem po niže iznijetom očito teže, kao da se radi o tržišnom natjecanju, a ne o širenju ideja. Umjesto da se bave sa mnom, odnosno nama, možda bi bilo bolje da ponekad ugase računalo i pogledaju na što anarhizam liči izvan okvira ekrana, jer ja se, odnosno mi, ionako ne bavim/o njima.
Spuštam kulise ravnodušnosti na Contra Info.
Slijedi tekst Contra Info i odgovor RadioAzione.
NADLEŽNIMA [To Whom May It Concern]
...

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.
U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.
Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.
Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.