Grecia

Nešto zaista neshvatljivo se zbiva oko suđenja za pokušaj bijega iz zatvora Korydallos, protiv Zavjere Vatrenih Ćelija...
Dvoje od okrivljenika, Athena Tsakalou i Evi Statiri ne mogu biti prisutne u sudnici tokom suđenje zbog određenih mjera ograničenja koje su im nametnute nakon uvjetnog otpuštanja iz pritvora.
Već se tri puta desila ista stvar: sudac ih prozove imenom kako bi zabilježio njihovo prisustvo i svaki put uslijedi isti dijalog. Advokati obrane moraju objasniti da se obije žene nalaze na uvjetnoj slobodi i da ako prekrše mjere ograničenje ponovno će biti uhapšene. Mjere ograničenja su za Athenu Tsakalou, koja živi na otoku Salamina, kućni pritvor, a Evi Statiri pak nije dozvoljeno udaljiti se više od 1 km od kuće.
Od početak procesa, mada suđenje još nije započelo, Christos Tsakalos je iznio svoju zabrinutost o ovom apsurdu, a danas je njegov brat, Gerasimos, izjavio da suđenje neće započeti dok njegova majka i žena ne budu prisutne.
Advokati obrane su se u više navrata obratili sucu sa zahtjevom o dogovoru kako bi okrivljene mogle prisustvovati suđenju, ali je sudac izjavio da to ne spada u njegovu nadležnost.
Dok se očekuje odluka koja će odlučiti da li će moći prisustvovati vlastitom suđenju - i naravno, postoji pitanje kako to dostići u ovakvim okolnostima - one, već uhapšene i zatvorene, sada se nalaze u novom režimu zatočeništva, koje im oduzima pravo da prisustvuju vlastitom suđenju. Athea Tsakalou je i dalje u kućnom pritvoru, a Evi Statiri se morala podvrgnuti štrajku glađu kako bi bila otpuštena iz zatvora.
...

15. februara započelo je suđenje za plan bijega Zatvora Vatrenih Ćelija. Pod suđenjem je 28 osoba, uključujući članove naše obitelji i druge osobe koje nemaju veze s tim slučajem.
Kao Zavjera Vatrena Ćelija preuzeli smo odgovornost za plan i njegovu praktičnu/tehničku pripremu (oružje, eksplozive, rakete, ukradena vozila) pronađenu u skrovištu organizacije.
No, odgovor na pitanje što nas je navelo na bijeg, suci i panduri neće pronaći ni u pronađenom oružju, ni u eksplozivu, ni u dešifriranim porukama.
Svatko tko čuje zveckanje okova na sebi, lanaca nazvanih sloboda, može pronaći odgovor. "Sloboda" koja je zamijenjena kablovima, uređajima i ekranima... "sloboda" koja nosi masku sretnog roba... Ali iza maske se ne nalazi ništa stvarno...
Život je gušenje ucjenom financijske tiranije, potplaćenim znojem u tamnicama rada, to su pendreci, suzavci i metci represije...
U međuvremenu, s neba pada smrt s bombama koje pretvaraju čitave zemlje u masovne grobnice, mala djeca se utapaju na obalama Egejskog mora i na tisuće osoba ugurava se u koncentracione logore...
Istovremeno, laž se pretvara u istinu kroz novinarsku propagandu, tehnologija kontrolira naše trenutke i emocije, spektakl blještavo oblači našu samoću, i Zapadni čovjek postoje krvnik i žrtva vlastite amnezije, pošto zaboravlja što znači slobodan život. To je odgovor ne samo na pitanje zašto bi netko trebao pobjeći iz zatvora, nego i zašto bi postao bjegunac zakonskog života poslušnog bića...
Ta razmišljanja su potaknula naš izlaz. Kad bi mogli, prokopali bi za naš bijeg zidove vlastitim noktima i iskopali oružje u svrhu slobode i revolucije. I nema veze koliko pokušaja će propasti ili koliko će se glava slomiti o zatvorske rešetke, na koncu će rešetke popustiti.
Zato što se naslijeđe ne može brojati ni oružjem ni eksplozivom, nego vjerovanjem da se ovaj svijet mora uništiti, kako bi dozvolili slobodi da procvjeta...
...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

24.02.2016. započinje drugostupanjsko suđenje protiv anarho-komunista Tasosa Theofiloua za pljačku Alfabanke u Naousi, na otoku Parosu. Unatoč neodrživosti optužnice, Tasos je osuđen na 25 godina zatvora i sada se suočava sa "žalbom" tužitelja, što znači da će mu ponovno biti suđeno, ovaj put za optužbe koje su na prvostupanjskom suđenju odbačene (sudjelovanje u ZVĆ i ubojstvo).
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU TASOSU!
Nova adresa:
Anastasios Theofilou
Dikastiki Filaki - Korydallou D’ Pteriga,
T.K. 18110 - Korydallos
Athens - Greece
ANARHISTI IZ PROJEKTA ACT FOR FREEDOM NOW!
Izvor: Act For Freedom Now!

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325

Danas 6. februara naš je anarhistički drug Panagiotis Aspiotis trebao biti premješten iz zatvora Naplio u Korydallos zbog ispitivanja u ponedjeljak. Međutim, neočekivano je odveden u pritvorni centar u ulici Petrou Ralli, gdje je stavljen u izolaciju i odveden u dio bez nadzornih kamera. Tu su ga podlo napali panduri s fantomkama iz antiterorističke jedinice u pokušaju da nasilno uzmu uzorak DNK. Svinje u uniformama udarale su ga po glavi, rebrima i ostalim dijelovima tijela. Na kraju su uspjeli uzeti DNK uzorak pri drugom pokušaju, pošto je prvi put drug progutao štapić koji su koristili. Nakon uzimanja uzorka nastavili su ga udarati po rebrima kako bi na taj način dali primjer.
Ispitivač Eftychis Nicolopoulos, antiteroristička jedinica i ljevičarsko Ministarstvo pravosuđa su jedini odgovorni za ovaj napad i odgovarat će. Pokažimo im da ništa ne ostaje bez odgovora kod ljudi iz borbe.
NE ZABORAVLJAMO - NE OPRAŠTAMO
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU ANARHISTU PANAGIOTISU ASPIOTISU
TAMEIO-Atena (Solidarni fond za zatvorenike i progonjene borce)
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

U ponedjeljak u zoru 4. januara zapalili smo vozilo Samsunga, parkirano ispred istoimenog dućana u ulici Septemvriou 3.
Premda ima mnogo razloga zbog kojih bi trebalo zapaliti bilo koje vozilo, naš izbor je vrlo jednostavno pao baš na to pošto je poduzeće Samsung direktno uključeno u razvoj tehnologija kontrole, kao što su telekamere za prepoznavanje lica i identifikaciju pojedinca putem telefonskih poziva.
Uništimo društvo-zatvor i tehnološku kulturu!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Jučer, 20. januara, izvršen je još jedan iznenadni pretres ćelija zatvorenih članova anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija (CCF) i ćelije anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa, na odjelu A zatvora Korydallos.
Pretres je vodila zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni, koja je već prijetila članovima ZVĆ-a disciplinarnim premještanjem na druge odjele zato što su izvjesili transparent u znak solidarnosti sa štrajkom glađu anarhistice Evi Statiri.
Vjerojatno Marsioni ne djeluje samostalno, već dobiva naredbe odozgo, a ovaj posljednji pretres je samo još samo jedan element više u sistematičnom vršenju pritiska na zatvorene članove ZVĆ, kojim dirigiraju visoki službenici "ljevičarskog" ministarstva pravosuđa i antiterorističke policije.
...

21. januara 2016. Maria Theofilou otpuštena je iz zatvora Korydallos pod teškim uvjetima: jamčevinu od 5.000 eura i obavezu javljanja u najbližu policijsku stanicu dvaput mjesečno.

p.s. Brat Marije Theofilou je anarho-komunist Tasos Theofilou, zatvorenik u zatvoru Domokos, a životni partner Giorgos Petrakakos uhapšen je 24. septembra 2015.
Izvor: Act For Freedom Now!

Iskorijenimo fašističke enklave u svakoj rupi u kojoj ih pronađemo.

Ioannis Badanis je osnivač nacionalne patriotske stranke, a istovremeno i vlasnik zaštitarske tvrtke te dućana za prodaju vojnih i policijskih artikala u četvrti Abelokipioi. 2013. osnovao je legiju grčkih križara u svrhu treniranja i aktiviranja njenih članova za "stvari koje se tiču Grka".
U utorak 19. januara 2016. zapalili smo školu borilačkih vještina koju je otvorio u četvrti Zografou. Tu je našao prostor za organiziranje novih "grčkih legionara" i čak se usudio da ga tako reklamira. Bili oni službeni kao fašistički uredi ili neslužbeni kao škola borilačkih vještina, uvijek će nas naći kao svoje neprijatelje.
P.S.
G.Badanis, ti si meta
Anarhisti
...

U ponedjeljak u zoru, 18. januara, odlučili smo zapaliti dva bankomata - jedan od Eurobanke u ulici Papanastasiou, u četvrti Sykies, i drugi Alfabanke u ulici Olympiad, u četvrti Ano Poli.
Ovo je djelo u znak solidarnosti sa svim okupacijama koje su napadnute.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!
Izvor: Act For Freedom Now

U novogodišnju zoru zapalili smo vozilo općine Naples u Solunu. Nalazilo se na području nekadašnjeg parkirališta gradske policije. Naše djelo je dio Crnog Decembra a istovremeno označava i početak jedne nove crne godine.
Snage svim anarhističkim zatvorenicima i svima koji su odgovorili na poziv za Crni Decembar!
Ukinite mjere ograničenja E.Statiri i A.Tsakalos!
Neposredno otpuštanje M.Theophilou!
Solidarnost s Kevinom, Iganciom i Joacquinom!
Za buntovnu novu godinu!
Pobunjeni Patuljci Djeda Mraza
Izvor: Machorka

Često vidimo političare i novinare koji se međusobno pitaju, vidljivo iznenađeni:
"Tko su ti anarhisti koji se usude prkositi našoj demokraciji? Tko su ti koji insistiraju na remećenju društvenog mira te sabotiraju stabilnost i normalnost političkog i gospodarskog života? Tko su ti koji se usuđuju dovesti u sumnju naše vrijednosti i naš način života? Dakle, tko su ti koji žele potkopati našu civilizaciju?"
To smo mi...
Mi smo ti koji bacamo molotove na pandure u Egzarhiji i na drugim mjestima, koji palimo policijska vozila, koji sudjelujemo u solidarnim djelima za anarhističke zatvorenike, koji prevodimo tekstove sa i na druge jezike. Mi smo ti koji sudjelujemo u anarhističkim okupacijama, koji cijenimo svaki oblik nekomercijalne umjetnosti, koji otvaramo putove širenju žive i radikalne teorije kroz samoorganizirane radio stanice i inicijative u našim prostorima.
Mi smo ti koji kroz anarhističku propagandu, tekstovima, plakatima, transparentima, grafitima, podržavamo i promičemo sukob s postojećim i napad na isti.
Mi smo ti koji sabotiramo tok tržišta nedjeljom.
Mi smo ti, mada zatvorenici države, nastavljamo bez kajanja našim putem i gledamo suce u lice s prezirom.
Mi smo ti koje zakon goni i koji živimo u ilegali jer svinje vode hajku protiv nas, jer se ne želimo predati ili želimo nastaviti s našom borbom.
Mi smo ti koji dižu u zrak mir i red, koji okreću svoje oružje protiv neprijatelja slobode.
Svi mi koji vjerujemo da neformalna organizacija i koordinirano anarhističko djelovanje, uz temeljno oružje raznolike teorije i prakse te stalnog anarhističkog ustanka, postaju mogući kada svatko samostalno odluči da može i želi doprinijeti na autonoman način artikulaciji i konkretiziranju prijedloga, strategija i kampanja, otvarajući na taj način putove kolektivne pobune protiv ovog svijeta.
...

Anarhisti nisu zatvorenici ovog svijeta, nego njegovi neprijatelji, i kao takvi, kada ne mogu u potpunosti uništiti njegove vrijednosti, njegove pojmove i fiksne parametre koji su nastali kroz proces evolucije ovog svijeta, onda se desi da pokušaju prisvojiti i pretvoriti ih u njihovu suprotnost. Poziv na Crni Decembar može biti shvaćen kao pokušaj takve vrste.
Dok antropomorfni automi izlaze na ulice da bi trošili i slavili već ionako potpunom komercijalan vjerski cirkus, opijeni iritantnim svijetlima ukrasa koji sakrivaju bijedu ovoga grada, mi smo obojili plamenom te iste dane i opili se opojnim mirisom benzina. Prisvojili smo cikličko vrijeme koje nam je prisilno nametnuto te mu dajemo naša vlastita kvalitativna obilježja. Ona koja uvijek nosimo u nama i koja nas ispunjavaju mržnjom prema ovom društvu koje je zatvorilo na tisuće naše braće širom svijeta, koje je zatrovalo svojim zrakom svaki dio zemlje gdje bi mogla niknuti anarhija i divlji život.
U periodu poziva na Crni Decembar, 25. decembra postavili smo jednu zapaljivu napravu pred nacionalistički/patriotski dućan, u ulici Marnis.

Za internacionalizaciju anrhističkog napada
Za koordinaciju neformalnog djelovanja
Snage svim anarhističkim zatvorenicima u svijetu
...

U zoru 12.12. zapalili smo vozilo firme BILL SAFETY, dućana koji prodaje uniforme za policiju i vojsku, u ulici Sebastopoulou, u kvartu Kesariani.
Za anarhiju
Sve se nastavlja
Za Crni Decembar
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Posljednjih je godina, u ime sve veće sigurnosti te zaštite od terorizma i kriminala, represija pojačana na različite načine: povećan nadzor, zaštitari, telefonska prisluškivanja, kontrola svih elektronskih medija, u svakom kvartu nadzorne telekamere, alarmni sustavi koji štite svako vlasništvo.
I sve to uz suglasnost svih onih koji iznose svaki aspekt svoje svakidanje rutine, zbog zaštite njihovog vlasništva, uz iluziju da mogu kontrolirati vlastite živote.
Razumljivo je da vlast neprekidno razvija tehnologiju u svoju korist, a putem širenja straha širi i svoju kontrolu nad svakim kutkom gradova.
I upravo to dovodi u pitanje jedan maleni broj osoba kojima nije nimalo stalo do modernog stila života, nego eksperimentira, kuje zavjere i nastavlja se boriti protiv prevlasti, njene civilizacije i kulture živih mrtvaca, koji mogu dobrovoljno postati doušnici.
U prvim satima petka 11. decembra, u kontekstu Crnog Decembra postavili smo zapaljivu napravu u jedan dućan sigurnosnih sistema, u ulici Formionos, u kvartu Vyronas.
Posvećujemo ovo djelo svih anarhistima/cama iza rešetaka.
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS. Ne znamo zašto su mediji prešutjeli ovo djelo, ali u stvari uopće nas ni ne briga zašto.
...

Atena, 04.01.'16.: Preuzimamo odgovornost za požar Alfa Banke u ulici Akadimias i za požar bankomata Nacionalne Banke u Peristeriju. Oba požara su podmetnuta kao dio poziva na Crni Decembar, zatvorenih anarhista N.Romanosa i P.Argiroua.
Mada je ovo djelo zakasnilo na Crni Decembar, nadamo se da se Crni Decembar neće okončati. Planiramo nastaviti različitim djelima. Nećemo pisati mnogo, zato što je došlo vrijeme za djela, a ne za riječi.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!

P.S. Svi vi koji ste se požurili negativno kritizirati poziv na Crni Decembar u stvari samo tražite razloge da "politizirate" vašu inerciju.

Sve dok plamenovi pobune gore u nama Crni Decembar će uvijek svugdje gorjeti!
FAI-IRF (Neformalna Anarhistička Federacija - Međunarodni Revolucionarni Front)
...

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...