Grecia

Grčka država je u potrazi za saveznicima. Referendum je najbolji način na koji ih pronaći. Velikodušno nudeći iluzije o slobodnoj volji i našim doprinosom njenom učvršćivanju njena se najluđa želja ostvaruje: Mi ćemo sami sebi zapečatiti vlastitu grobnicu! Dilema je jednostavna: Da ili ne? Zli inozemni kreditori ili dobro ljevičarsko upravljanje državom? Teži ili lakši memorandum? Mjere u visini 12 ili 8 milijuna? Još jedna šansa da stavimo naše živote u ruke vlade i spasioca. Još jedna mogućnost za nacionalno jedinstvo. Da zaboravimo što nas razdvaja, da se stopimo sa šarenom masom (fašistima, patriotima, vlasnicima, poštenim građanima) kako bi se suprotstavili zajedničkom vanjskom neprijatelju, kreditorima, i na taj način razriješili od odgovornosti lokalne poslodavce.
Kao anarhistički učenici izabrali smo da se ne odazovemo na referendum (mada nemamo pravo glasa). Protivimo se dilemama i iluzijama sistema te unaprijed jasno izjavljujemo da nećemo sudjelovati u nikakvoj izbornoj, institucionalnoj, vladinoj proceduri. Iz vrlo jednostavnog razloga, svaki takav proces i svaka opcija koja nam se nudi kroz to cilja na stabilizaciju sistema i na očuvanje-širenje državne-nacionalne-institucionalne dominacije. Što pak ne znači da podržavamo bojkot izbora kao alternativni ili treći način, zato što smatramo sam bojkot kao izbor vodi u pasivnost i asimilaciju.
Stoga, na temelju gore navedenog načina razmišljanja, jedini bojkot koji nas zadovoljava je onaj koji proizlazi iz konflikta, ustaničkog djelovanja i anarhističke borbe. Daleko od stranaka i stranačkih smjernica. Daleko od spasioca i vođa. Samoorganizirani, radikalni i agresivni. Samo na taj način možemo preuzeti naše živote u naše ruke.
FRONTALNI NAPAD NA DRŽAVU, KAPITAL I NA SVAKI OBLIK AUTORITETA
anarhistička učenička grupa Anti-odgojni Napad
...

U zapadnom svijetu čovjek, odvojen od svojih primarnih fizičkih aktivnosti, troši ogromne količine energije kako bi zadovoljio svoje prirodne i umjetne potrebe.
Te potrebe i komoditete pokrivaju također i električni naponi i proizvodnja energije, čija izgradnja zahtjeva vađenje mineralnih sirovina, pošto su minerali ili obnovljivi izvori energije potrebni za proizvodnju, dipol koji nas ostavlja ravnodušnima, budući da nijedna "čista" zelena energija nije razvijena za održivost prirode i ljudskih i ne-ljudskih bića, nego samo za održivost tehno-industrijskog sistema, kapitala i njegovih ulaganja.
Električna mreža je u stvari stup modernog tehnološkog razvoja, potreban za reprodukciju autoritarne civilizacije i industrijskog masovnog društva. Tkogod se postavi između njih i njihove dobrobiti suočit će se s kaznom i s osvetom sistema.
Anarhist Marco Camenisch uhapšen je u Švicarskoj 1980. zbog sabotaže električnog stupa visokog napona i stanice za proizvodnju električne energije. Godinu kasnije pobjegao je iz zatvora i živio u ilegali do 1991., kada je uhapšen u Italiji tokom prometne kontrole. 2002., dok je bio u Italiji, osuđen za direktnu akciju protiv visokonaponskih vodova, izručen je Švicarskoj na izdržavanje izvorne kazne. Tamo je ponovno osuđen za ubojstvo švicarskog graničnog policajca, optužba koju on odbacuje. Danas, zbog nepokorenog stava druga i zbog njegovog odbijanja kompromisa, kako unutar tako i izvan zatvora, optužen je u kontekstu talijanske policijske operacije Ardire za poticanje na teroristička djela, koristeći se talijanskim antiterorističkim zakonom. K tome, švicarska država, pripisujući psihijatrijski karakter njegovom odbijanju da se pokaje za svoja djela i da odbaci anarhističke ideale, ne dozvoljava mu da napusti zatvor mada je odslužio potrebni postotak svoje kazne.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

Nedavno je projekt kontrainformacije "Zagovor na ednakvite" iznio - po meni, s pravom - pitanje kako različite anarhističke tenzije, od kojih su mnoge međusobno suprotne, mogu koegzistirati na istom projektu kontrainformacije.
Moglo bi se to objasniti činjenicom da svaki napad na dominaciju i represiju može omogućiti, u određenim situacijama, povremenu koegzistenciju, možda kroz djela, različitih struja/tenzija. No, čini mi se da različite metode djelovanja i dalje predstavljaju nepremostiv jaz koji nažalost (ili srećom) odvaja određene tenzije od anarhističkog projekta (ne vjerujem da su ikada uopće bile dio istog) te ih međusobno razdvaja, postavljajući ih u ideološki slobodarski panteon, lišen bilo kakvog ustaničkog alata.
Marginalizacija štrajka glađu Spyrosa Mandilasa, izostanak nihilističkih i ustaničkih knjiga i brošura s anarhističkih izložba u Grčkoj i drugdje, promocija komunizacije, neprekidno kritiziranje nasilnih činova otpora, ne samo da produbljuju taj jaz; u skladu s idejama koje u posljednje vrijeme sasvim jasno iznose razni antiautoritarni i slobodarski pokreti, to stvara jednu specifičnu ideju o procesu anarhističkog projekta, kroz pokušaj preispitivanja ideja, sredstava i ciljeva.
Čime se nastoji stvoriti jedan anarhistički (?) revolucionarni subjekt, negirajući njegovu ustaničku (a također i individualnu) egzistenciju, koji je spreman prihvatiti kompromis i iluziju o savezništvu s ljevičarskim snagama kao nešto nužno.
Predložena reorganizacija i stvaranje jedne šire platforme (DAK) se koristi za obraćanje fiktivnim i brojčano neodređenim snagama, a temelji se na anarho-komunističkom mitu iz paradigme '36. A ovaj, za uzvrat, uživa značajnu važnost kao model za pragmatično upravljanja moći, a izgleda da je tim pokretima upravo to i krajnji cilj.
...

12. juna 2015., solidarni drugovi anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa javili su da je zatvorska uprava - tužitelj Nikolaos Poimenidis, ravnatelj zatvora Charalambia Koutsomichali i socijalni radnik Vassiliki Fragathoula - jednoglasno odbacila drugov zahtjeva za izlazak u svrhu studija, i umjesto toga predložila da "olakša" studij unutar škole zatvora Korydallos. Zatvorska uprava tvrdi da je njihova odluka zasnovana nadasve na činjenici da je nedavno specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos odbacio mogućnost da se Romanosu zajamče izlasci iz zatvora u svrhu studija.
Izvor: In The Belly of The Beast

Po posljednjim vijestima (juna 2015.), Evi Satiri - životna družica anarhističkog zatvorenika Gerasimosa Tsakalosa - je specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos (isto kopile koje je u više navrata odbacilo zahtjev za otpust u svrhu studija anarhističkom zatvoreniku Nikosu Romanosu) već tri puta odbacio zahtjev za otpuštanjem iz zatvora.
Evi Satiri ostaje i dalje u pritvoru zato što je u emocionalnoj vezi s drugom Gerasimosom Tsakalosom, članom anarhističke urbane gerilske grupe Zavjera Vatrenih Ćelija. Idućih će dana sudsko vijeće ispitati još jedan zahtjev Evi Satiri za otpuštanjem iz zatvora.
Istovremeno je drugo sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Pogom, odbacilo zahtjev Athene Tsakalos, majke braće Tsakalos, za povlačenjem mjera ograničenja koje joj ne dozvoljavaju da napusti otok Salamina. Dakle, ne samo da Athena Tsakalos ne može posjetiti svoja dva sina u zatvoru Koridallos, ali nije joj dozvoljeno ni da se podvrgne nužnim liječničkim pregledima (ima ozbiljnih zdravstvenih problem, a na Salamini ne postoje odgovarajuće bolnice).
...

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.

02.06.15.
Borac Spiros Stratoulis otpušten je danas nakon 23 godine zatvora.
Nakon brojnih borbi i sukoba unutar zatvora, Spiros će kročiti putem slobode.
Čestitamo Spiros!
03.06.2015. anarhist Rami Sirianos otpušten je iz zatvora Kassandra, nakon 4 i po godine. Točnije, jučer je donesena odluka da će biti otpušten na uvjetnu slobodu.
ČESTITAMO, DRUŽE!
Izvor: Act For Freedom Now

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Živeći dostojanstvenim putem u najnepovoljnijim uvjetima
Policijska operacija u Nea Aghialos, 20.05.2015. okrunjena je "uspjehom". TV kanibali stoje nad mrtvim tijelom našeg prijatelja i urliču: Grigoris Tsironis, Spiros Christodoulou i mrtvi Spriros Dravilas su nemilosrdni pljačkaši i ubojice žedne krvi.
Grigoris je bio i ostaje drug. Od svog prvog hapšenja, kao posljedica sudjelovanja u okupaciji Politehničke škole 1995. i u borbama protiv obnove trga Exarchia 1997., u brojnim dinamičnim intervencijama anarhističkog pokreta i njegovog aktivnog prisustva kao radnika u sindikatu dostavljača, Grigoris je uvijek bio na našoj strani. Bjegunac od januara 2006., nakon eksproprijacije Nacionalne Banke u ulici Solonos, živio je deset godina borbi i preživljavanja protiv kapitalizma i njegovog represivnog mehanizma.
S ucjenom na njegovoj glavi od 2009., za isti slučaj, i na nišanu sve ove godine, uspio je zadržati svoju ljudskost i militantnost unatoč nevoljama i lovu kojeg je pokrenuo moderni odred progona.
Spiros Christodolou bio je i ostaje nepokajani proleter koji je oblikovao i oblikuje svoj vlastiti dostojanstveni put u najepovoljnijim uvjetima: zatvor i ilegala.
Baš kao i Spiros Dravilas... Okusio je to od svoje 21. godine, kada je po prvi put došao u kontakt s grubom realnošću zatvora. Otada, s mnogo godina zatvora na leđima, u bijegu i ilegali od 34. godine kada je svjesno odbacio dugo lišavanje slobode. Odbacio je, kao što to rijetki mogu, da gleda sebe samog kako hoda kroz te bijedne hodnike i ćelije popravnih paklenih rupa, ostavljajući posljednje godine nepokorene mladosti u modernim tamnicama.
MI NE OPRAŠTAMO - MI NE ZABORAVLJAMO
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA, GRIGORISOM TSIRONISOM I SPIROSOM CHRISTODOULOUM
ZAPALIMO ZATVORE
Izvor: Act For Freedom Now
...

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

Danas u noći, 06.05.2015., prekinuo sam štrajk glađu nakon ispunjenja mojeg zahtjeva i otpuštanja koje slijedi, smanjenja kaucije s 5.000 na 2.000 eura, koju su platili neki od mojih 39 su-okrivljenih (iznos su platili neki od optuženih za "Skvot Nadir").
Stoga sada primam infuziju i oporavljam se u bolnici, iz koje ću izaći slobodan idućih dana.
U mojem slučaju mnoge stvari trebaju biti rečene, ali u ovom trenutku to nije moguće zato što nisam sposoban da u potpunosti iznesem sve što se desilo i što se pisalo tokom ovog perioda. Pošto vjerujem da svako političko djelo ostaje dio baštine, idućih ću dana objaviti sažetak o štrajku glađu.
Zahvaljujem svim solidarnim drugovima koji su ili riskirali svoju slobodu ili me podržali solidarnim tekstovima.
Veliko hvala odvjetničkom uredu Frangiskosa Ragousisa (Atena) i Stavrosa Malamisa (Solun).

BIJES I SVJESNOST

SVE ZA ŽIVOT - SVE ZA SLOBODU
Spyoros Mandylas
član Anarhističkog Skvota Nadir
06.05.2015.
Pirej, bolnica "Tzaneion"
...

Anarhist Sypros Mandylas nalazi se u 54. danu štrajka glađu, pati od snažnih glavobolja, vrlo niskog tlaka i velike fizičke iscrpljenosti, što ga primorava na krevet 24 sata dnevno.
Prije nekoliko sati objavljen je jedan tekst bivših članova Nadira, u kojem iznose slučaj i pokušaj izlaska iz apatije, čak uz privremenu nestabilnost. Taj potez ne dolazi od strane drugih okrivljenika za slučaj "Skvotovi Soluna" i njihovih advokata, koji ostaju ravnodušni prema kritičnoj situaciji druga Spyrosa Mandylasa.
Netko tko pobliže prati slučaj...
5.5.2015.
Izvor: InterArma
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/05/αφισα.jpg
Kažu da se osoba obično pobuni kada nema više što izgubiti, osim vlastitog života. Ali što kažu kada osoba odabere da obgrli smrt za Revoluciju i svoje ideje? Kada stavi u djelo riječi kao "Ni korak nazad", izlažući svoje vlastito tijelo ogromnom riziku?
Kao minimalni čin solidarnosti sa Spyrosom Mandylasom zalijepili smo jučer gornji plakat u centar Patrasa.
Bez mnogo i velikih riječi, nadamo se da će drug što prije okončati štrajk glađu, prije nego bude prekasno. Bolje je da odgovorni maknu sa strane svoju vlastitu sebičnost i plate bijedni iznos novca koji je potreban, i da prestanu igrati političke i sebične igre, prepirući se s osobom koja se nalazi u neposrednoj opasnosti!
Ako i dalje budu ravnodušni prema tome, trebali bi biti spremni za kasnije suočavanje sa svojom odgovornošću i savješću.
Borba se nastavlja, druže ostani snažan!
Suradnja Anarhista, Nihilista, Kaotičara s Olginog trga
RIJEČI PLAKATA:

Sloboda za anarhista Spyorsa Mandylasa
"Ni korak nazad, štrajk glađu do kraja, bijes i svjesnost"
Neka 39-orica smjesta plate kauciju

...

Danas je moj zahtjev za ukidanjem mjere ograničenja kaucije, koja me drži u zatvoru, procesuiran za Žalbenom sudu u Solunu.
Odgovor sudskog vijeća nije ukidanje kaucije, nego njeno smanjenje na 2.000 eura.
Zato, nastavljam štrajk glađu.
Sada breme okončanja štrajka glađu i moje otpuštanje leži samo na mojih 39 su-okrivljenika, pošto je sve što se pravno moglo učiniti, učinilo.
Dakle, 39 okrivljenika trebalo bi SMJESTA sakupiti iznos od 2.000 eura.
Okrivljenici za "Skvot Nadir" trebali bi sakupiti novac pri odvjetničkom uredu Olga Vlontzou, a okrivljenici za "Skvotove Soluna" bi trebali sakupiti novac pri odvjetničkom uredu Giannis Ieropoulos.
NI KORAK NAZAD
ŠTRAJK GLAĐU DO KRAJA
BIJES I SVJESNOST
Spyros Mandylas,
član Anarhističkog Skvota Nadir.
ponedjeljak 4.5.
Pirej, bolnica Tzanio
...

Danas, ponedjeljak 4.3., ispitan je zahtjev anarhista Spyorosa Mandylasa za ukidanjem 5.000 eura kaucije. U roku od oko pola sata sudsko vijeće je, čija imena ćemo objaviti u idućoj vijesti, odbacilo zahtjev i odlučilo, po savjetu tužitelja, da UMANJI IZNOS NA 2.000 EURA. Suci su jedva dozvolili (nakon prigovora Mandylasovog advokata) da saslušaju svjedoka obrane i samog advokata, manipulirajući proceduru ročišta. Bilo je i očito da se nisu čak ni pobrinuli da pročitaju zahtjev prije početka rasprave.
Drug, kao što je rekao mnogo puta, nije imao i nema namjeru prekinuti štrajk glađu budući da kaucija nije u potpunosti izbrisana. Zato će se, imajući to na umu, plus činjenica da se nalazi u 52. danu štrajka glađu, njegovo zdravstveno stanje ubrzo potpuno destabilizirati, zasigurno vodeći u SMRT.
Iskorištene su sve moguće "rupe u zakonu" i sada je slučaj "pravno iscrpljen". Nadamo se da u toku idućeg dana neće biti ispisana crna stranica u povijesti anarhije s mrtvim anarhističkim borcem kao glavnim likom...
K tome, ukazujem na propust lažne informacije na suđenju, u vezi okončanja štrajka glađu Spyrosa Mandylasa, nakon što su solidarni drugovi nazvali druga da saznaju njegovo zdravstveno stanje.
U idućim će satima uslijediti tekst Spyrosa Mandylasa, štrajkaša glađu od 14.03.
JOŠ NIŠTA NIJE GOTOVO
NI KORAZ NAZAD
Solidarni drugovi
...

Po riječima liječnika koji nadgledaju zdravstveno stanje štrajkaša glađu, Spyrosa Mandylasa, ako ukupni gubitak njegove tjelesne težine, dosegne 28%, a do sada je dosegao 25%, izgubit će život.
Treba naglasiti još jednom da je život našeg druga u neposrednoj opasnosti i da će sav teret odgovornosti u slučaju stalne štete ili gubitka pasti na njegovih 39 su-okrivljenika, te suce Lygasa, Panagiotakopouloua, Stergoudia i Zografosa, koji su ga osudili u odsustvu, na sedam godina zatvora uz 5.000 eura kaucije. Sudac koji će preispitati njegov zahtjev za ukidanjem plaćanja kaucije, u ponedjeljak 4.5., bit će također odgovoran ako ga odbije, pošto će u tom slučaju drug nastaviti štrajk glađu i neće prihvatiti da drugovi i prijatelji plate kauciju.
BIJES I SVJESNOST
Anarhistički Skvot Nadir
...

TEKST ANARHO-NIHILISTA SPYROSA MANDYLASA U KONTEKSTU PREISPITIVANJA NJEGOVOG ZAHTJEVA
U ponedjeljak 4. maja, u 9, moj zahtjev za ukidanjem mjere ograničenja, kaucije, koja me drži u zatvoru, bit će procesuiran na Žalbenom sudu u Solunu, u sudnici 335.
Danas, četvrtak 29. aprila, ja sam u 47. danu štrajka glađu, i izgubio sam oko 20 kila, što znači 25% moje početne težine. Tlak, razina šećera i puls nalaze se sada u kritičnom stanju, dva puta sam izgubio svijest, pretrpio nekoliko trbušnih poremećaja, uz gubitak prirodnih elektrolita, i probleme s jetrom. Odbio sam liječnički savjet da uzmem elektrolite. Uz to, od prvog dana hospitalizacije u bolnici Tzanio jasno sam rekao da ne prihvaćam serum čak ako pandem u komu. Liječnici i medicinske sestre nemaju nikakve odgovornosti.
Na dan kada će moj zahtjev biti preispitan bit ću u 52. danu štrajka glađu. Jedina odluka koju ću prihvatiti je potpuno ukidanje mjere ograničenja kaucije, koja me drži u zatvoru.
ŠTRAJK GLAĐU DO KRAJA

BIJES I SVIJESNOST
Spyros Mandylas
član Anarhističkog Skvota Nadir
četvrtak 29. aprila 2015.
Atena, bolnica Tzanio
...

Zahtjev koji je predao drug - u štrajku glađu - Spyros Mandylas, stigao je danas u Solun, faksom, protokoliran i poslan službeniku odgovornom za utvrđivanje dana ročišta. Priloženi su i postojeća liječnička izvješća o drugu Spyrosu Mandylasu. Zahtjev će preispitati žalbeni sudac, kako bi odredio datum ročišta. Tajništvo će uzeti njegov slučaj u obzir kao prioritetan.
Najveći problem koji se nameće proizlazi iz činjenice je da bi se odredio datum ročišta, odluka suda mora biti prije javno objavljena (što znači sve odgode, praznici, izmjene, optužbe, svjedočenja, prijedlozi tužitelja i advokata, odluke, SVE mora biti točno zapisano). Po riječima tajništva, to se neće desiti prije juna, pošto odluka sadrži 200 strana i mora je provjeriti predsjednik suda, kako bi bila dovršena. Radi se o vrlo velikom spisu da bi se mogao odmah objaviti.
Ako sudac, na temelju neformalne odluke, ne odluči datum ročišta do sutra (što može učiniti samo iznimno, ako to uopće čini), nema drugog načina da bude otpušten, osim sakupljanjem iznosa novca potrebnog za kauciju.
Ozbiljnost situacije našeg druga Spyrosa Mandylasa - u štrajku glađu od 14.03.2015. - ne ostavlja prostora za ravnodušnost i inertnost birokratskih trikova pravosudnih vlasti. U slučaju nanošenja svake štete ili poremećaja zdravlja S.Mandylasa (zbog kašnjenja), odgovornost neće pasti samo na njegovih 39 su-okrivljenika, nego i na pravosuđe.
DRUŽE, IZDRŽI DO POBJEDE
Anarhistički Skvot Nadir
...

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Danas, u petak, podnijet je zahtjev za prekid mjera ograničenja sudu u Solunu, u vezi 5.000 eura potrebnih za otpuštanje. Zahtjev je ispunio drug u tajništvu zatvora Korydallos na temelju svojeg štrajka glađu i zato što očekuje važnu sudsku raspravu. Drug se od petka navečer (17.04.) nalazi u Općoj bolnici Tzanio. Ustrajno nastavlja svoju borbu za otpuštanje i ostaje mentalno i fizički snažan. Iduće vijesti o njegovom zdravstvenom stanju uslijedit će u nadolazećim satima.
SNAGE NAŠEM DRUGU SPYROSU MANDYLASU
NEPOSREDNO ISPUNJENJE NJIHOVIH ZAHTJEVA
NI KORAK NAZAD
NEKA SVATKO PREUZME SVOJU ODGOVORNOST
Anarhistički Skvot Nadir
Izvor: InterArma

S novim policijsko-novinarskim izvještajem nastoji se pogoditi drugove koji su povremeno u kontaktu sa zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija. U ovom slučaju pokušavaju lokalizirati drugove iz UK koji, po izvještaju pandura, tamo objavljuju jedan ustanički anarhistički časopis. Žele istražiti zašto su drugovi iz inozemstva dolazili u Grčku određenih dana. Uz to, uzeli su u obzir i važnost prisustva ćelija FAI u zemlji i izvijestili da će jedna grupa grčkih pandura doći tamo kako bi informirala svoje kolege. Radi se o lovu na vještice koji sada pogađa i drugove u inozemstvu. Slučaj bijega članova ZVĆ postaje savršeni alibi, nakon mjeseci medijske propagande, za čistku i lov na drugove koji su već na meti pandura.
Solidarni
...

Napomena RadioAzione: Slijedi nekoliko rečenica iz teksta Nikosa Maziotisa koji, mada nipošto ne dijelim njegove stavove, vrlo jasno kaže iz kojih je razloga pokrenut štrajk glađu u grčkim zatvorima.
Nije potrebno posjedovati veliku mudrost da bi shvatili, sasvim jasno, kako je navedeni štrajk organiziran jer je sada na vlasti Syriza, dok su premještaji u nove zatvore tipa C započeli u prvim danima decembra (za vrijeme prethodne vlade). Neću niti postavljati pitanje zašto nije prije započeo taj oblik prosvjeda, jer ionako, uz ovakve zahtjeve, ne bih ga bio podržao ni u tom slučaju.
Pravi cilj zbog kojeg je organiziran takav štrajk, koji veoma podsjeća na onaj u specijalnim njemačkim zatvorima u sedamdesetim godinama, kojeg je vodila jedna grupa maoističkih boraca (Crvene Brigade su bili u odnosu na njih slobodari...), i koje mnogi anarhisti još i danas cijene (ali zašto???), bio je vršiti pritisak na Tsiprasa i njegovu bandu.
Reformistički cilj, ili revolucionaran ako vam je draže, ali značenje ostaje isto (revolucije su u povijesti dovele samo do promjene vlasti, i to je činjenica a ne teorija). Vršiti pritisak na vladu, prebacujući joj odgovornost eventualne smrti zatvorenika u štrajku glađu, kada se misli da ta vlada može popustiti zahtjevima, to je politika, a ne anarhizam. To znači priznati, čak i samo simbolički, vlast, njegove zakone i državu. Tko podržava takve borbe nije drugačiji od onih koji ih vode na vlastitoj koži.
Zar bi RadioAzione trebao sve tu prešutjeti?
U redu! Onda neka govore riječi Maziotisa, tako nećete reći da smo mi ti koji ustrajemo na tome.
Iz teksta Nikosa Maziotisa o okončanju štrajka glađu. Čitav tekst na engleskom na 325
...

Danas 04.04.2015. zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Članova prekinuli su štrajk glađu nakon 32 dana i nakon što je osam drugova hospitalizirano, izlažući život smrti (Mihalis premješten na JIZ, Olga pala na 40 kg, Panagiotis već ima narušeno zdravlje zbog prethodne operacije na glavi, Georges P. ima problema sa srcem koje je dostiglo 30 otkucaja u minuti, a svi zu izgubili 15-20% težine), pošto je odlučeno otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te djevojke posljednjeg.
Unatoč prekida svojeg štrajka glađu, ZVĆ izjavljuje da podržava ostale zatvorenike koji nastavljaju štrajk glađu za ukidanje zakona, izražavajući podršku Nikosu Maziotisu, članu Revolucionarne Borbe, i Mreži borbenih zatvorenika (DAK).
...

02.04.2015.
Prije dva sata drug Mihalis Nikolopoulos je premješten na Jedinicu intenzivne njege u bolnici Evaggelismos, zbog kritičnog stanja njegovog zdravlja. Otkucaji srca ostaju niski (oko 33 otkucaja u minuti).
Mihalis, izdrži!
------
03.04.2015.
Anarhistički drug Spyros Mandylas, na 21. danu štrajka glađu (od 14.03.), izgubio je 10 kg. Drug će nastaviti štrajk glađu sve do otpuštanja iz zatvora i dok njegovi su-okrivljeni ne plate 5.000 eura kaucije za slučaj "Skvotovi Soluna".
Drug podržava sve štrajkaše glađu.
Neposredno ispunjenje zahtjeva svih štrajkaša glađu.
Snage svim štrajkašima glađu.
----
Danas 03.04., kada sam na 33. dana štrajka glađu, moja je djevojka došla u uobičajenu jutarnju posjetu. Posjetu koja se odnosi na pomoć pri dnevnoj njezi i higijeni, otkad sam oslabio. Informacije radi, mogućnost 24-satne posjete za njegu odobrila je zatvorska uprava i narednik vanjske straže, u slučaju da mi nešto zatreba.
No, kad je došla na red tipična pretraga tijela kako bi ušla u ćeliju, doživjela je nešto nečuveno: pandurki iz jedinice ZEUS naložio je šef smjene da obavi DEGRADIRAJUĆU/PONIŽAVAJUĆU PRETRAGU TIJELA moje djevojke, postavljajući joj pitanja kao "Odakle si?", "Zašto su te zaustavili?" (pitanja osobnog karaktera koja nemaju nikakve veze sa situacijom u toku).
Izražavam javno žaljenje za tako nehumani događaj koju je izazvala jebena jedinica ZEUS, po očitoj NAREDBI NADLEŽNOG (pandura na dužnosti izvan ćelija).
Smatram neprihvatljivim da se članove obitelji ibliskie partnere podvrgava fizičkoj i psihičkoj torturi prljavih ruku svih sorta pandura.
TAKVO PONAŠANJE I DJELOVANJE NEĆE OSTATI BEZ ODGOVORA
NI KORAK NAZAD
Argiris Dalios
...