Grecia Hrvatski

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

16. januara 2015. jedinica EKAM-a [antiteroristička] upala je u muški zatvor Korydallos, i zatvorila ga od podne pa sve do idućeg jutra, blokirajući pravo zatvorenika na dvorište i opće aktivnosti. Nedavno, 12. decembra i na novogodišnju noć naloženi su premještaji zatvorenika u zatvor Domokos, i tako su zatvori tipa C stavljeni u pogon. Ovo je moderni Guantanamo. Ubrzo nakon toga odvilo se još premještaja, između kojih i premještaj dvojce člana Zavjere Vatrenih Ćelija u bijele ćelije ženskog zatvora Korydallos.
U ovoj izbornoj igri igranoj protiv zatvorenika, ženske zatvorenice su odavno gurnute u vreće krumpira, stisnute i nagomilane u skladištu duša, bez da ikog zaboli. Iako ženski zatvor ima tri odjela, za 150 osoba, sada se 120 žena nalazi zgurano na jednom katu, pošto se ostale sobe koriste za nešto drugo ili su prazne.

16. januara 2015. EKAM-ovi policajci [antiteroristička jedinica] i druge represivne snage upale su u zatvor i izvršili pretrese ćelija naših drugara zatvorenika. Zato nam nije dozvoljeno da u podne izađemo u dvorište i čitav smo dan ostali zaključani. Prije nekoliko dana, tokom novogodišnjeg ručka, naloženi su prvi premještaji zatvorenika, i tako je inauguriran grčki Guantanamo u Domokosu (mada se na taj dan ne odvijaju regularni premještaji), igrajući tako svoju predizbornu igru preko naših leđa. U subotu 3. januara, nakon upada i istrage EKAM-a, naši drugari i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, oteti su u noći i premješteni u izolaciju, u suterenu ženskog zatvora Korydallos. Nakon svega toga odlučili smo da se pokrenemo i kao prva reakcija odlučili smo da odbijemo zatvaranje u ćelije u podne, do subote 24. januara 2015. Idućih dana zaoštrit ćemo naše djelovanje ako bude potrebno. Želimo:
1) Ukidanje zatvora tipa C

Prisustvujemo sukobljavanju dva vladina kandidata u komunikativnom konfliktu uoči parlamentarnih izbora za buduće upravljanje grčkom državom. S jedne strane stoje upravitelji straha koji lutaju od jednog do drugog TV kanala pričajući o neizbježnim katastrofama, a s druge prodavači nada koji prodaju svoje proizvode svim očajnim i naivnim ljudima koji sanjaju socijalnu državu kao što postoji u drugim europskim zemljama, gdje je izrabljivanje zamaskirano socijalnim povlasticama.
U takvom političkom kontekstu država je pokrenula novu antiterorističku kampanju koja je putem medija predstavljena kao dobro režirani akcijski film u kojem su panduri pobjednici. Posljednji čin tog bijedno izrežiranog scenarija odvio se jučer. U petak ujutro panduri su upali na odjela zatvora u Avloni, pretražili ćelije nekih mojih bivših zatvorskih drugova i dobrih prijatelja i zaplijenili im telefonske adresare, kartice, privatne bilješke i druge osobne stvari.
Kasnije su, moj dragi prijatelj Dimitris Ch, koji je dobio valjanu pogodnost izlaska, i njegova supruga uhapšeni, dok su istovremeno odvijao pretres u njegovom domu. Pretres je izvršen i u zatvoru Koridallos, kada je zatvor ostao zatvoren od podne pa sve do idućeg jutra. EKAM (specijalne policijske jedinice) je izvršio ciljane pretrese raznih ćelija političkih i kriminalnih zatvorenika na odjelima A i F. Naravno, nije slučajnost da je policijska intervencija najavljena u vijestima čak prije nego je započeta, potvrđujući komunikativi aspekt i političku eksploataciju policijskih pretresa od strane države. Uslijedili su EKAMO-ovi pretresi i u zatvorima Larise, Domokosa i Trikale, uvijek pod blagoslovm javnih tužitelja i zatvorskih vlasti.
...

DOWNLOAD PDF: "AGAINST THE NE HIGH SECURITY PRISONS IN GREECE"
Vijesti, djela i napadi solidarnosti u vezi novih zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj.
Brošura sastavljena i štampana u izdanju actforfreedomnow za info-noć/benefit koncert za zatvorenike u Londonu 7. juna 2014.
Sve donacije bit će poslane zatvorenim drugovima u Grčkoj.
Sloboda će procvjetati iz pepela zatvora
Izvor: Act For Freedom Now

Bio je 3. januar kada je nakon velike operacije antiterorističke policije traženi Ch.Xiros uhapšen u regiji Anavissos. Istovremeno otkriveno je skrovište na istom području. Nakon upada na taj posjed pronađena je ogromna količina municije i vatrenog oružja (8 kalašnjikova, 1 ručni raketni bacač, na stotine metaka, više od 150 kg eksploziva itd.), nacrti plana bijega članova Zavjere Vatrenih Ćelija i jedna lažna osobna iskaznica drugarice Aggeliki (koja je posjećivala članove ZVĆ u zatvoru). Iste noći EKAM (specijalne snage antiterorističke policije) i članovi antiterorističke policije upali su u zatvorske ćelije članova ZVĆ, a drugovi Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, kao i drugovi Spyros Mandilas i Andreas Tsavdaridis, su premješteni na odjel izolacije u tamnice ispod zatvora, gdje nema drugih zatvorenika.
Idući dan je antiteroristička policija proglasila drugaricu Aggeliki bjeguncem i započela intenzivni lov na čovjeka kako bi je uhapsili (nakon što su objavili njenu sliku na svim TV kanalima), a otkrili su i još jedno skrovište u regiji Loutraki, gdje su pronašli brojne gotove bombe, jedan pištolj i dva ukradena vozila (1 džip i 1 kombi). Ministar Javnog Reda i šef Policije su dali javna saopćenja u kojima izjavljuju da je policija uspjela spriječiti plan bijega članova Zavjera Vatrenih Ćelija. Po riječima tog saopćenja nekoliko drugova bilo bi napalo i diglo u zrak vanjski zid zatvorskog odjela, na kojem se nalaze članovi ZVĆ, mega-bombom od 150 kila eksploziva postavljenog u vozilo (ukradeni kombi), a sa kalašnjikovima i ručnim raketnim bacačima bili bi napali naoružane stražare u stražarnicama zatvora. Nakon toga bili bi zajedno s članovima ZVĆ pobjegli u ukradenim kombijima, koje su namjeravali zamijeniti drugim vozilima ukradenim tokom bijega prema skrovištu.
...

Paleograf je paleograf... ali znači više od komada papira kada na njemu vidimo i shvatimo borbu kroz neprekidnu mnogostrukost.
Taj je odgovor mala gesta, pozdrav drugovima koje je otela španjolska država, naše suučesništvo koje prelazi svaki granicu.
Suradnja čileanske države sa španjolskom postala je očita javnim surađivanjem njihovih represivnih organa, koja se materijalizirala susretima njihovih vlasti putovanjima na oba područja tokom posljednjih mjeseci.
Operacija Pandora nije samo slijepo ponavljanje jednog represivnog oblika, već sadrži u sebi i avangardistički pokret, potpunim izobličenjem stvarnosti, ukazujući na GAC kao na ćeliju direktne akcije (kao što su ovdje okupirane zgrade predstavljene kao fasada jedne "terorističke organizacije"). Osim toga, represivni skok unaprijed počinjen je maštovitom zamkom optužbe protiv drugova za izgradnju "terorističke organizacije", koja nije izvela nijedan poznati napad.
To je Demokracija, apsurd koji se samo-potvrđuje da bi reproducirao kroz moć. Mi kao antiautoritarci nemamo što prositi, nego samo izjaviti naš prezir.

Sutra [13. januara] u 10 sati ujutro započinje novo suđenje protiv anarhističkih zatvorenika, u koje je uključeno više slučajeva. Slučaj Chalandri za koji su optuženi Bourzoukos, Sakkas i Romanos. Pljačka banke i lokalnog ureda Nacionalne Poštanske Agencije (ELTA) za koje su optuženi Politis, Dalios i Mihailidis. Zapaljivi napadi za koje su optuženi Harisis, Romanos, Dalios, Bourzoukos, Mihailidis i Politis. Za dokaze uzete iz domova koje su pretresli panduri odmah nakon pljačke u Velventu i Kozaniju optuženi su Bourzoukos, Mihailidis, Romanos, Politis, Dalios, Harisis i G. Tsakalos.
Trebamo svi biti tamo.
Solidarnost je naše oružje.
...

U ponedjeljak 12.01. popodne anarhistički drugovi Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis otpuštenti su napokon nakon 18 mjeseci pritvora koji im je bio nametnut. Podsjećamo da su drugovi uhapšeni 12.07.2013. i da su optuženi za pripadanje anarhističkoj gerilskoj grupi Zavjera Vatrenih Ćelija, te za slanje paketa bombe bivšem naredniku antiterorističke jedinice, Dimitrisu Xorianopoulosu, u julu 2013., koje je počinio Komando "Mauricio Morale"-FAI/FRI, kao dio projekta "Feniks" (čin 4.). Napad za koji je Andreas preuzeo odgovornost. Pozdravljamo velikom radošću naše drugove koji se ponovno vraćaju na ulice neprekidnog ustanka.
Snage drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija
Sloboda anarhističkim ratnim zatvorenicima
Bijes i Svijesnost
...

"Najprije sam mu pucao u usta da bi prestao pričati sranja;
zatim sam ga upucao u ruku da bi prestao pisati sranja"
Jacques Mesrine o otmici jednog francuskog novinara

Prljavi rat i vulgarnost novinara u vezi slučaja pokušaja bijega Zavjere Vatrenih Ćelija nemaju kraja. Napadom na drugaricu Angeliki, emocionalnom ucjenom njenih roditelja i šireći bijedne laži o njenon navodnom odnosu, u ulozi djevojke, s jednim od uhapšenih.
Angeliki je prijateljica pobune, anarhije i slobode.
Kada bi bilo više osoba kao što je Angeliki, borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost.
SMEĆE CINKAROŠKO NOVINARSKO - OSVETIT ĆEMO SE.
SOLIDARNOSTI I MOĆI svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima progonjenima u vezi istog slučaja.

Ćelija će uvijek biti uz vas...
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Giorgos Polydoros
Olga Ekonomidou
Gerasimos Tsakalos
Christos Tsakalos
Haris Hatzimixelakis
Theofilos Mavropoulos
Giorgos Nikolopoulos
Mihalis Nikolopoulos
Damiano Bolano

...

U ponedjeljak, u zoru 15.12.2014. postavili smo zapaljivu napravu u 7. porezni ured Soluna.
Nadasve, želimo razjasniti da nismo izvršili ovaj napad da zaštitimo ikojeg "nesretnika" koji je zbog svojih dugova također pogođen nepravdom jer porezi postaju sve više i više nepodnošljivi, ali unatoč svemu tome on i dalje prefira sigurnost vlastitog doma.
Mi predstavljamo same sebe i samo sebe. K tome, ne želimo iznositi ekonomsku analizu o ulozi i djelima poreznih ureda. Smatramo zamornim gubiti se ekonomskim figurama ili postocima. Naposljetku, život se ne mjeri brojevima, nego emocijama i intenzitetom.
No, porezni uredi ipak djeluju u korist države (pošto djeluju kao glavni izvor prihoda) i zbog toga za nas predstavljaju metu.
Želimo uništiti sve što održava državu, dominaciju i postojeću civilizaciju.
Kao dio mnogolike anarhističke borbe, vjerujemo da direktna akcija promiče revolucionarni proces i da je dio revolucionarne aktivnosti.
SVE DO UNIŠTENJA POSTOJEĆE CIVILIZACIJE.
DUG ŽIVOT ANARHIJI.
P.S. Djelo je posvećeno sjećanju na Sebastiana Oversluija koji je ubijen mecima jednog bijednika tokom pokušaja eksproprijacije banke u Čileu, kao i drugovima koji su optuženi u kontekstu Operacije Pandora u Španjolskoj.
...

OD ČILEA DO GRČKE
"Loša večer moja gospodo, mada to nije vaša volja... pobunjenici na zidovima jebu vašeg Krista!"*
Ovi "sveti" dani kada se socijalni problemi zakopaju pod licemjernim osmijesima trulog društva - koje zaboravlja na sebe dimnom zavjesom lažne ljubavi i radosti, u ozračju ispunjenim blagdanskim zajedništvom, nastojeći stimulirati osjećaj sigurnosti, prosperiteta i fiktivne potrošačke sposobnosti građana, kako bi tržišna ekonomija pogođena krizom nadoknadila svoje gubitke - i kada se gradovi ispune veselim potrošačkim šupcima, dok masa beskućnika pati u mračnim kutovima, a radnici trgovačkog sektora (mada nisu ni oni nevini) pljuju krv zbog iscrpljujućih radnih sati i "bijelih noći" šefova, odlučili smo "poslati" jedan naš poklon našim voljenima, a istovremeno poslati nekoliko bombi čestitki našim neprijateljima, s obećanjem za pobunjeničku 2015.
Željeli smo da naše paljenje vozila ELTA Dostavljača (nacionalna poštanska agencija) u Zografou, 25.12., bude mali doprinos širenju ustaničkog nasilja u kontekstu međunarodnog poziva anonimnih drugova iz Čilea na Crni Decembar, u sjećanje na ustaničkog anarhističkog borca Sebastiana, kojeg su usmrtili meci stražara Kapitala, tokom pokušaja eksproprijacije banke u Santiagu, 11.12.2013. Šaljemo našu solidarnost i naše najtoplije zagrljaje našoj zatvorenoj drugarici Tamari Sol (Čile), Monici Caballero i Franciscu Solaru (Španjolska), dok zabrinuto gledamo napredak slučaja sedmero zatvorenih drugova u antiterorističkoj operaciji "Pandora" u Španjolskoj.
Također, nešto prije zore, na zadnji dan godine, zapalili smo vozilo zaštitarske kompanije DELTA u Elliniku, kao neposredni refleksni odgovor na premještaj gerilca i člana Revolucionarne Borbe, Nikosa Maziotisa, u zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu.
MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNO

ZAPALIMO GALEJE

...

29.12.2014. objavljene su presude za okrivljene u trećom suđenju protiv ZVĆ:
(članovi ZVĆ)
Christos Tsakalos: 24 godine i dva mjeseca, 1.500 eura kazne
Gerasimos Tsakalos: 21 godinu i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Mihalis Nikolopoulos: 20 godina
Giorgos Nikolopoulos: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Damiano Bolano: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Panagiotis Argirou: 19 godina i devet mjeseci, 1.300 eura kazne
Giorgos Polidoras: 25 godina, 1.200 eura kazne
Olga Economidou: 25 godina, 1.200 eura kazne
Theofilos Mavropoulos: 25 godina, 1.200 eura kazne
(okrivljeni koji negiraju pripadanje ZVĆ)
Kostas Sakkas: 16 godina (drug je u ilegali, prekršio je uvjetnu slobodu i tražen je)
Alexandros Mitrousias: 14 godina
Giorgos Karagiannidis: 14 godina
Giannis Mihailidis: 5 godina
Dimitris Politis: 6 mjeseci
Podsjećamo da su 04.12.2014. Stella Antoniou i Kostas Papadopoulos odriješeni optužbe za pripadanje terorističkoj organizaciji u istom sudskom procesu. Stella Antoniou je zbog obične suradnje u otežanom posjedovanju oružja kažnjena uvjetnom osudom na 6 godina, a Kostas Papadopoulos zbog posjedovanja oružja kažnjen na 6 mjeseci uvjetnom osudom na tri godine. Oboje je otpušteno.
Giorgos Karagiannidis je pročitao izjavu koju je Kostas Sakkasa, iz ilegale, poslao svom advokatu Dimitrisu Katsarisu.
...

"Zatvor je najbrutalniji i najdirektniji izraz moć te ga kao i moć treba uništiti, ne može se postepeno ukinuti. Oni koji misle da ga mogu najprije poboljšati a zatim uništiti, zauvijek će ostati njegovi zatvorenici. Revulucionarni projekt anarhista je zajednička borba s narodom, kako bi se pobunio protiv svakog zlostavljanja i svakog ugnjetavanja, dakle i protiv zatvora. Ono što pokreće anarhiste je želja za boljim svijetom, boljim životom, za dostojanstvom i moralom koje su ekonomija i politika uništili. U takvom društvu ne može biti mjesta za zatvor. Zato anarhisti ulijevaju strah. Zato anarhiste zatvaraju u zatvore." Alfredo M. Bonanno, zatvor Rebibbia u Rimu, 20. marta 1997.
[Iz pamfleta "Chiusi a chiave. Una riflessione sul carcere"; engleski prijevod "Locked Up" u izdanju Elephant Editions, dostupan on-line na theanarchistlibrary.org, nap.prev.]
Da je Romanos izabrao frontalni napad bez sutrašnjice bio bi upotrijebio svoje oružje - bez obzira na žrtve - da spriječi hapšenje nakon pljačke, i bio bi vjerojatno poginuo u borbi. Gore navedeni hipotetski izbor pripada širokoj ustaničkoj/nihilističkoj struji i posjeduje svoja opravdanja, ono je uvažavajuće i relevantno za životne ideje, koje neću ovdje analizirati. Ali Romanos je odabrao drugačije. Dakle, on kao zatvorenik prolazi kroz jednu postepenu i mučnu istrebljivačku proceduru koju sprovodi država, koja se u stvari osvećuje, kako bih odgovorio nekim osobama (Shockault prekjučer u jednom postu na Athens Indymedia), mada one u to ne vjeruju. To se dešava zato jer autoritarna asimilacija i otuđenje su uvijek popraćeni nasilnom osvetom, prevedenom u zastrašujući primjer koji dostiže ekstremne granice.
...

Nakon 31 dan štrajka glađu N.Romanos je otpušten u srijedu nakon jedan sat iz bolnice "C.Genimatas", nakon 8 dana rehabilitacije, praćen brojnim policijskim snagama krenuo je putem zatvora Korydallos, gdje će odmah biti zatvoren u "svoju" ćeliju, a ne u zatvorsku bolnicu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

KRETA: U noći 9. decembra blokirali smo 28 bankomata (od ukupuno 30) u gradu Hania, kao minimalni znak solidarnosti s borbom anarhista N. Romanosa... 1. februara 2013. drugovi iz slučaja Velvedo odabrali su počiniti eksproprijaciju podružnice agrotiki banke i poštanskog ureda.
Banke su zupčanici kapitalističkog sistema i uvijek će biti meta svake ustaničke svijesti. Premda su drugovi zahtjevi ispunjeni, borba za slobodom i društvenom emancipacijom nastavi će se svim sredstvima.
Solidarnost znači napad
Sve dok svi zatvori budu uništeni
Ničemu nije kraj
Solidarni
* * *
ATENA: Anarhistički drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu 10.11. zahtjevajući pogodnosti izlazaka na koje ima pravo po zakonima sistema. Kao znak konkretne solidarnost i drugi su drugovi ušli u štrajk glađu, Giannis Mihailidis (17/11), Andreas-Dimitris Bourzoukos (1/12), Dimitris Politis (1/12) and Ilias Karadouman (5/12). Nikos Romanos izabrao je upotrijebiti jedno krajnje sredstvo borbe postavljajući svoje vlastito tijelo kao barikadu i kao prepreku svoju beskompromisnu volju i želju za daškom slobode iz uništavajućih uvjeta zatvora. Očito je da smo uz njega, konkretno, i da podržavamo njegovu borbu sve do kraja svim sredstvima, prepoznajući totalitarne i osvetničke uvjete koje korekcioni bordeli stvaraju i reproduciraju.
Zato smo u ranim satima utorka 09.12. pretvorili naše agresivne namjere u djela, šaljući zapaljive signale solidarnosti Nikosu Romanosu i ostalim drugovima.
Točnije:
Postavili smo zapaljivu napravu sačinjenu od plinske boce za kampiranje ispred ulaza u gradsku vijećnicu Kesariani.
Zapalili smo dva vozila poštanskog ureda i jedno vozilo elektroprivrede u Sepoliju.

Od danas 12.12.2014. anarhist Nikos Romanos je zaoštrio svoju borbu ulazeći u štrajk žeđu i insistirajući na svojim zatjevima.

"Njegov život sada visi o koncu", izjavo je kardiolog, nadodajući da: "Njegov organizam je oslabljen i dehidriran. Ako se to nastavi doći će do ograničenog funkcioniranja organa i bit će u neposrednoj opasnosti otkazivanja brojnih organa."

Na liječnike je vršen pritisak da bi ga prisilno hranili, ali oni pružaju otpor i bore se kako bi slijedili liječničku etiku. Romanos je pobijedio.

Nema veze što će uslijediti, kako će daleko on stići, da li će živjeti ili umrijeti. Meni nije njega žao, čak da umre neće mi ga biti žao...

Ja ga poštujem.

Da sam bio u borbi bio bih ga želio imati na svojoj strani, ne kao neprijatelja.

Ne zanima me koliko godina ima.

On nije dijete.

On je osoba slobodne volje, nešto čega se ostatak nas kloni ili je pak to razvodnilo.

Taj jebeni Romanos, anarhist, kriminalac, svojeglav (zovite ga kakogod želite, njega ionako zaboli za to), je stavio svoje tijelo pred čudovište koje nazivamo Grčka Demokracija, grozotu moderne globalizirane stvarnosti.

Sam, jedno ljudsko biće od krvi i mesa, sam, protiv svih.

On nije ni heroj ni mučenik, niti štiti prava onih s punim stomakom koji se virtualno brinu za njega u parlamentu, u kafićima i na facebooku.

On ne uzvikuje "kruha, obrazovanja, slobode" na okupljanjima godišnjica i na beživotnim štrajkovima, da bi se kasnije jele kokice i gledalo posljednji film Kena Loacha.

Ne, njega ne zanima da bude "obrazovan" na Institutu naše bijede.

On je u ovom trenutku jedina osoba, u jednoj Pustoj Zemlji, koja želi sve! Više nije važno da li će ustuknuti, da li će ga liječnici spasiti, da li će premijer i ministri ustuknuti.

Romanos, jedna osoba sama pobijedila je čitavu naciju.

Bez ubojstva, bez bacanja pametnih bombi, bez slave, da bude izabran u parlament, bez da preda jednu zemlju MMF-u.

Sam. U zamjenu za svoj život.

...

Nakon 31 jednog dana oštre i ustrajne borbe okončao sam moj štrajk glađu, i postigao važnu pobjedu. Amandman koji je izglasao Parlament, a čiji sam ja jedini korisnik, sadrži bitne razlike u odnosu na prvotnu izjavu Ministra Pravosuđa, na koncu je moj zahtjev prihvaćen - ma to znači da ću morati "nositi elektronsku narukvicu".
Jedina sigurna stvar je da je ova pobjeda rezultat političkog pritiska kojeg su izvršili ljudi u borbi, a Borbena Anarhija je nedvojbeno veliki moralni, politički i praktični pobjednik. Raznovrsna revolucionarna borba i mi, kao politički zatvorenici, izranjamo iz te borbre snažniji nego prije.
Podižem moju šaku i šaljem najtoplije pozdrave i moju beskrajnu ljubav svim drugovima koji su bili na mojoj strani.
SVIM SREDSTVIMA!
SOLIDARNOST S POLITIČKIM ZATVORENICIMA
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS: Opšriniji tekst uslijedit će idućih dana.
PS2: Želim također zahvaliti i liječnicima bolnice koji su odbili pokoriti se pritiscima tužitelja glede mojeg prisilnog hranjenja, i koji su me podržali koliko god su mogli.
...

"Odlučili smo da budemo nešto drugo...
Mi smo barbari.
Oni koji plešu s VATROM
i pričaju jezikom SLOBODE" - actforfree.nostate.net
Nikos Romanos okončao je svoj štrajk glađu nakon 31 dan, zbog zahtjeva na pogodnosti izlaska u svrhu pohađanja fakulteta.

Bit će primijenjen zakon o nošenju narukvice, koja će nadzirati sva njegova kretanja tokom pohađanja studija izvan zatvora.

Solidarni s tobom, druže, u tvojem dugom oporavku!

Solidarnost sa svim uhapšenima i optuženima za 6.12.!
Izvor: Act For Freedom Now

Nikosa Romanosa je država zatočila nakon dvostruke eksproprijacije, jedne banke i jednog poštanskog ureda ELTA-e u Velventosu, Kozani, 02.01.2013.
Djelo je dio polimorfne anarhističke borbe protiv odgovornih za haračenja koja država i kapital vrše nad čitavim društvom.
Politički izbor i borba Nikosa Romanosa uslijedili su nakon pobune 2008. On se bori za svijet bez moći, izrabljivanja i gospodara.
Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode i protiv brutalnosti zatvora te pojačane kaznene represije (blokada i odbijanje otpusta, generalizacija izolacije, zatvori tipa-C), rame uz rame s borbom svih potlačenih protiv represije i izrabljivanja njihovih života.
Liječnik koji prati druga kaže da je Nikosa ispitao psihijatar, koji je dijagnosticirao da nije mentalno bolestan i da nema samoubilačke namjere. Zato mu nisu potrebni psihofarmaci ili prisilno hranjenje. Sam liječnik je imao poteškoća pristupiti bolnici, iako je u više navrata potvrdio da je osobni liječnik Nikosa Romanosa.
Atena, 10. decembra
U utorak 9. decembra javni tužitelj Vrhovnog Suda Vasiliki Theodorou ponovno je odbio zahtjev za pogodnosti izlaska u svrhu obrazovanja.
U ponedjeljak se Samaras (premjer) susreo s roditeljima druga, u pokušaju da izvrši pritisak na njih kako bi odvratili sina od štrajka glađu.
U noći između ponedjeljka i utorka ministar pravosuđa Charalambos Athanasiou odbio je zakon o elektronskoj narukvici za zatvorenike, koji su predložili Syriza-KKE-DIMAR.
U noći je kružio hitan poziv na prosvjed solidarnosti ispred grčkog parlamenta na trgu Syntagma.
...

U ranim jutarnjim satima, u petak 05.12., nakon telefonskog poziva doušnika, panduri su uhapsili dva druga u Ateni, tokom eksproprijacije praznih boca iz dvorišta privatne tvrtke za reciklažu. Drugovi (jedna žena i jedan muškarac) su najprije odvedeni u lokalnu policijsku stanicu, a zatim u GADA-u (Policijski stožer Atike), gdje je tužitelj izdao nalog za pretres njihovih domova. Panduri su našli nekoliko praznih pivskih flaša, pun kanistar benzina, nekoliko petardi, jedan čekić, jednu praćku, jedan suzavac i letke o Nikosu Romanosu. Drugovi su optuženi za:
Posjedovanje eksplozivnih naprava (krivično djelo)
Posjedovanje oružja (prijestup)
Krađu (prijestup)
Preostali uobičajeni kazneni postupak odvio se popodne istog dana i drugovima je određeno da se u roku od tri dana pojave pred tužiteljem. Do tada će biti zadržani u GADA-i, a zatim otpušteni u ponedjeljak uz mjeru ograničenja da se jednom mjesečno prijavljuju u policijsku stanicu, sve do suđenja.
Naše misli su s Nikosom. Ostani snažan, brate
Solidarni
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Iz prezrene štampe doznajemo da su se jučer, 6. decembra, diljem Grčke odvili prosvjedi u znak sjećanja na Alexisa Grigoropoulosa (kojeg su ubili bijednici u uniformi 06. decembra 2008. na trgu Exarchia) te u znak solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom i drugim drugovima u štrajku glađu u Grčkoj.
Posebice u Solunu i Ateni došlo je do sukoba koji su trajali od večeri do kasno u noć, a buržoaska prezrena štampa govori o 200 uhapšenih osoba.
Očekujemo vijesti od grčkih drugova, a u međuvremenu ako je vijest o hapšenjima točna:
Solidarnost s uhapšenim drugovima!
Snage, solidarnosti i suučesništvo s Nikosom, Yannisom, Dimitrisom i Andreasom B. u štrajku glađu
...

Pišem ovih nekoliko riječi kako bih izrazio koliko me dirnula široka i raznolika solidarna aktivnost drugova izvan zidova zatvora. Ne samo zato što je njena proširenost, maštovitost, organizacija-koordinacija, ustrajnost i agresivnost uvelike nadišla moja očekivanja, znajući da su značajne zgrade države i kapitala, televizijske i radio postaje okupirane, da su organizirani skupovi i prosvjedi u svim većim gradovima teritorija, te izvršeni napadi na snage represije, kao i drugi ustanički napadi različitog karaktera. Već i zato što upravo to razbija samoću moju ćelije i donosi mi osmijeh, zato što u srijedu noć nisam bio u zatvoru, bio sam između vas i osjetio toplinu barikada u plamenu.
Zato jer, bez obzira na ishod, i samo postojanje ovog borbenog fronta predstavlja pobjedu samu po sebi, kako zbog neposredne perspektive ove borbe tako i zbog ostavštine koju ostavlja iza sebe.
Dobro znam da na tisuće drugova uključenih u ovu borbu koju je Nikos započeo, uz puno brige ali i mnogo odlučnosti, ima vrlo različita shvaćanja i prakse, kako međusobno tako i s nama. Međutim, napredovanje se rađa iz različitosti. To je pravo značenje anarhističke solidarnosti; ona povezuje bez da nas čini jednakima, ujedinjuje bez da homogenizira. A kada se radi o solidarnosti usmjerenoj ka akciji, funkcionira.
Danas kada mediji masovne obmane tvrde da nastavak štrajka glađu prijeti nacionalnoj sigurnosti, shvatio sam nijedna borba nije uzaludna, i da su se pukotine koje je otvorio očaj - uzrokovan produženom neaktivnošću u gušećim uvjetima zatvora - ponovno obojile znakovitim bojama; ustanak je uvijek pravodoban.
Naši snovi postat će njihovi košmari.
Borbena anarhija se probudila i urliče.
Ništa nije gotovo, sve počinje sada.
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA U NEREDIMA UTORKA
Nikosu:Brate, ostani snažan, do sada dobro poremetio njihovo slavlje. Ti se ne povlačiš, tako će morati i oni. Bit ću uz tebe sve do krajnje pobjede.
Athaniasou (ministru pravosuđa):
...

24 dana plesa sa smrću
Nastojat ću na par papirića oblikovati posljednje ostatke mojih misli, u vezi nedavnih događaja i ponovnog odbacivanje zahtjeva za pogodnostima izlaska iz zatvora zbog obrazovnih razloga.
U prvim danima štrajka glađu, tokom mojeg govora na solidarnoj skupštini koja je održana na Politehničkoj školi, rekao sam da je Nikopoulosov odgovor, koji već duže vrijeme tvrdi da nema kompetenciju za donositi odgovore na tu temu, samo početak državne strategije, kako bi me uništili. Ta se politička procjena u potpunosti potvrdila: najprije nalogom direktorice zatvora Koridallos, Evangelie Marsioni, za prisilnim hranjenjem, koje se sastoji od pravog pravcatog nasilja i koje je usmrtilo, između ostalih, Holgera Meinsa u Njemačkoj, a i razne članove GRAPO-a u Španjolskoj. Liječnici u bolnici su ipak bili toliko dostojanstveni da bace u smeće nalog zatvorske uprave i odbili da izvrše taj zločin države. Nakon žalbe pravosudnom vijeću izvan zatvora (pravni potez koji odabiru brojni zatvorenici kada im zatvorska uprava odbije zahtjev) ponovno je stigao negativan odgovor, pošto ih je uvjetovala Nikopoulosova odluka, ista ona odluka na koju je uložena žalba.
Za one koji imalo shvaćaju politiku, intervencija minsitra pravosuđa, dan prije ročišta, bila je očita naredba za odbijanje mojeg zahtjeva, a objasnit ću i zašto:
U izjavi koju je objavilo Ministarstvo pravosuđa posredno se navodi činjenica da Athanasiou, ministar pravosuđa, nema kompetencije da odlučuje u vezi toga, a niže isti dokument kaže: "Izlaske iz obrazovnih razloga dozvoljava isključivo nadležna zatvorska uprava, na čelu s nadležnim službenikom javnog tužiteljstva, dok je za okrivljene potrebna dozvola pravosudnog organa koji je naložio pritvor."
Što znači da ministar poništava, na jednostavan i jasan način, valjanost moje žalbe. Sve je to popraćeno prijedlogom, neutemeljenim, da se predavanja održavaju putem videokonfernecije, umjeto izlazaka u obrazovne svrhe, što nema smilsa budući da postoje laboratoriji koji iziskuju obavezno fizičko prisustvo. Osim toga, na taj se način otvara put zatvorskim upravama da u potpunosti ukinu pogodnosti za obrazovanje, dobro poznavajući njihov strah od preuzimanja odgovornosti, kako bi se rješenje videokonferencije moglo primijeniti na sve zatvorenike.
Po toj logici, ukratko, čak bi se i razgovori s našim obiteljima obavljali putem ekrana, iz sigurnosnih razloga, kao i naša suđenja. Tehnologija u službi "korekcije" i pravde. Ljudski napredak ili fašistizacija... povijest će prosuditi.