Lista completa dei testi

U noći 9. marta postavili smo zapaljivi napravu u podružnicu banke Santander u ulici Ramiro Barcelos. Naš povod za urotu, a zatim za napad bila je solidarnost i suučesništvo s anarhistima iza rešetaka, koji unatoč brojnim danima u zatočeništvu još i dalje hodaju visoko uzidgnute glave, ponosni na svoje ideje i uvjerenja.
Kao odgovor na poziv solidarnosti s drugovima Monicom Caballerom i Franciscom Solarom organizirali smo se tako da naša želja za izražavanjem solidarnosti postane vatra koja će stići do drugova, suočenih sa suđenjem pod optužbom za terorizam, a posebice za napad na baziliku Pilar u Barceloni, za što je zatraženo 44 godine zatvora.
Ima mnogo razloga i motiva za napasti banku Santander. Na primjer, osim što predstavlja španjolsku državu (koja je otela naše drugove), na ovom su području rukovodili novcem Augustusa Pinocheta, slijedeći vojnu diktaturu u Čileu. Na koncu, te su činjenice samo detalji koji osnažuju naš bijes...
Svaka bankarska institucija koja pokušava sakriti svoje genocidne namjere "kulturnim projektima" ili nekim drugim pseudo-humanim pojmovima predstavlja sistem koji samo nadahnjuje naše gađenje.
Podružnice banke Santander ovih su dana već dva puta napadnute, u Santiagu, Čile, i u Buenos Airesu. Oba napada počinjena su u znak solidarnosti s Monicom i Franciscom. Ta tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne samo da prouzrokuje velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze te naglašava da granice ne postoje i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza.
Ovim solidarnim djelom za Monicu i Francisca, šaljemo istovremeno i pozdrave drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija i njihovim obiteljima, koji su suočeni s još jednim suđenjem. Njihova snaga nas nadahnjuje da svaki dan nastavimo tražiti vatru koja će obasjati tamu.

Srušimo zatvorske zidove.
Zapaljiva solidarnost s Monicom i Franciscom
...

U ponedjeljak 7. marta, između 2 i 4 popodne, na dan suđenja koje namjerava pokopati živote (tužiteljstvo traži 44 godine) anarhističkih drugova Monice Caballera i Francisca Solara, koji se nalaze u istražnom zatvoru već više od dvije godine, sabotirali smo nekoliko bankomata banke Santander (izvorno španjolske) čekićem, bojom i zvučnim bombama u slijedećim podružnicama:
Calle 13-32 La Plata
Boedo 805
Moreno 2300 Capital
Ostavili smo osvetniče letke za naše drugove.
S ovom gestom solidarnosti stajemo uz sve koji se suočavaju s moćnicima i njihovim svijetom.
Sloboda za Monicu i Francisco!
Ljubavi i ohrabrenja... dug život sabotaži!
Izvor: 325

Drug Joaquin Garcia, uhapšen novembra 2015. pod optužbom za bombaški napad, prije par dana napao je bivšeg šefa tajne službe diktature, koji se nalazi u istom zatvoru zbog "kršenja ljudskih prava".
Joaquin je uhapšen s Kevinom Garridom, zbog napada na školu za zatvorske čuvare i na policijsku stanicu. Za ovo posljednje djelo odgovornost je preuzela "Međunarodna Urota za Osvetu/Ćelija Gerasimos Tsakalos".
Drug je pretukao to kopile, udario ga u glavu i ozlijedio mu lice, i sada pati tvrdeći da je žrtva.
Solidarnost s Joaquinom i Kevinom!
Dug život anarhiji!
Izvor:325

Tek danas doznajemo da je pokrenuta procedura, zbog prijave jednog policajca iz udinskog DIGOS-a [poltička policija, nap.prev.], 25.06.2015., na tršćanskom sudu protiv nepoznatih osoba zbog klevete i teške prijetnje, izraženih zalijepljenim plakatima, 8. juna 2015., u središtu Udina, solidarnim plakatima s drugovima Alfredom Cospitom i Nicolom Gaiom, protiv policije.
Izvor: informa-azione

U vrijeme kada grčki anarhisti iz skvota K*Vox (56, Arachovis Str., Κ*VOX, Exarcheia Sq.) pružaju otpor dilerima droge koji ih uznemiravaju, ja sam također odlučio ovo objaviti i pokazati im da nisu sami u borbi protiv organiziranog kriminala koji služi tajnim službama u borbi protiv anarhista.
Ne bi bilo droga na ulicama da nema korumpiranih pandura i tajnih službi. To u mojoj zemlji znaju čak i seljaci, ali tako je svugdje, ne samo u siromašnim zemljama. Dodado bih i da kada anarhiste u zatvorima napadaju kriminalci, nije slučajnost da to organiziraju tajne službe i zatvorske uprave/stražari, i kada anarhisti zapadnu u depresiju, dobiju karcinom ili srčani udar u zatvoru, to organiziraju tajne službe. Upoznaj svog neprijatelja, nemoj gajiti zablude o demokraciji, ne postoji takvo nešto, i mada neki idioti mogu izgubiti posao ako objavimo što čine, radi se samo o nanošenju štete lakejima vlasti, objavljivanje nije bolje od djelovanja. Ima jedna dobra (militantna rap) pjesma: "od gnjeva do djela". Sviđa mi se.
Imam problema s tajnim službama u Danskoj, koriste pandure da bi me slijedili i članove Hell's Angelsa da bi uništili moj privatni život. Kroz Christijaniju, koja nije slobodan grad nego poslovna četvrt Hell's Angelsa (prodaja kanabisa je tamo njihov monopol, nemojte posjetiti njihovu poslovnu četvrt i nemojte tamo trošiti novac, zarađuju na priči za turiste "o slobodnom gradu bez pandura") tajne službe vrše utjecaj na autonomne/anarhiste, npr. koriste članove Hell's Angelsa da bi kontrolirali autonomne i širili potrebne dezinformacije. Ako dobiješ smještaj u Christijaniji, isto ti je kao da si ga dobio od tajnih službi, bit ćeš pod njihovim nadzorm 100% vremena. Toliko o stereotipu zvanom Christiania, ne radi se o anarhističkoj komuni nego o biznisu Hell's Angelsa i komuni tajnih službi.
...

Na nekoliko profila, blogova i web-stranica vidjeli smo da je naš drug - stopostotni prijatelj i osoba od povjerenja, LUKAS BORL, optužen za suradnju s nacistima i pandurima. A netko je pokrenuo i LAŽNI Facebook profil pod Lukasinim imenom. Sve to je ČISTA LAŽ! Te lažne informacije vjerojatno šire panduri ili poduzetnik Vladimir Krulec. Krulec je već dugo vremena u sukobu s lokalnim anarhističkim pokretom jer on i njegova firma ne isplaćuju plaće radnicima i bijesan je zbog sabotaža počinjenih nad njegovim vlasništvom.
Lucas Borl već mjesecima živi u ilegali zato što je za njim izdana potjernica. Policijske web-stranice češke policije kažu da je opasan i naoružan.
No, on nije nikada nikoga ozlijedio, i to dokazuje koliko ga policija želi diskreditirati i otežati mu život što više moguće. Lažna informacija da Lukas Borl cinka za policiju je vjerojatno objavljena kako bi već ionako tešku životnu situaciju našeg druga učinila još težom, ili da bi nadgledali kako anarhistička mreža komunicira. Želimo sve osigurati da se radi o laži i o dijelu strategije koju policija vodi protiv njega, protiv anarhista, antiautoritarnog pokreta i međunarodne solidarnosti, koja je dokazala da je jača od policijske represije.
Molimo vas da objavite i podijelite ovaj tekst, kako bi preduhitrili krive informacije koje mogu naškoditi "slobodi" i životu ne samo samo Lukasa Borla. Kako bi provjerili ovu informaciju možete posjetiti antifenix.noblogs.org - sestrinski web-site češkog anarhističkog crnog križa, fokusiran na današnji val policijske represije u Češkoj, zvan operacija Feniks.
Solidarno.
Anarhisti iz Češke.

...

24. oktobra 2015. objavljen je jedan moj tekst na web-siteu Association of Alerta, u kojem sam iznio slutnje oko mojeg budućeg hapšenja i zatvaranja. Te su slutnje postale razlog mog nestanka iz perspektive državne moći. U manje od mjesec dana moje su sumnje potvrđene. 12. novembra 2015., po riječima policijskog web-sitea, potvrđeno je da me traže, kao što možete vidjeti ovdje: Češka policija.
Iz carstva pretpostavki prešli smo, dakle, u carstvo činjenica. Sada je potvrđeno da sam pod policijskom istragom. Ne znam što bi to točno za mene trebalo značiti i što će se desiti. Ne znam za što sam optužen. No, siguran sam da dok uživam u mojoj slobodi, policija bi me radije vidjela zaključanog u kavez, koji nazivaju zatvor.
Unatoč činjenici što moji neprijatelji misle da se sakrivam u nekoj rupi, to zasigurno nije tako. Slobodno se krećem raznim zemljama i gradovima. Svjestan sam rizika kojima se izlažem. No, ne mogu biti siguran da su i svi drugi svjesni tih rizika. Zato, molim vas, poštujte slijedeće:
Ako ste me vidjeli. Nije bitno tko, gdje i kada. Pravite se da me niste vidjeli i nemojte ni čak pričati o tome. Ikada! Ako pričate s nekim tko kaže da me vidio, pokušajte ga uvjeriti da ne priča o tome. Ali, nemojte to činiti putem telefona ili interneta.
Ako ne bi poštovali taj zahtjev, bilo bi vrlo neodgovorno s vaše strane i moglo bi dovesti do vrlo tragičnih posljedica. U najgorem slučaju moglo bi se smatrati jednim neprihvatljivim doušništvom.

Opasan i naoružan
Na policijskoj web-stranici, kraj moj slike i rubrike "opasan" i "naoružan" stoji "DA". I moram to još jednom ponoviti. Da, opasan sam i naoružan!
...

USTANIČKA SOLIDARNOST
S MONICOM CABALLEROM
I FRANCISCOM SOLAROM

Od 8. do 10. marta vodit će se suđenje protiv dvoje
drugova, optuženih za bombaški napad
na baziliku Pilar, simbol
crkvenog fašizma i vlasti,
u španjolskoj državi.
Širimo solidarni napad
širom svijeta djelima pobune protiv
moći civilizacije.

DIREKTNA AKCIJA
AUTONOMIJA
SOLIDARNOST
INTERNACIONALNOST

FAI - Neformalna Anarhistička Federacija
IRF - Međunarodni Revolucionarni Front
Izvor: Act For Freedom Now!

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Izjava dobivena 11. februara 2016.
Prenosimo nekoliko riječi anarhističke drugarice Monice Caballero u vezi logike i funkcioniranja odjela poštovanja (m-R) u višestrukim zatvorima španjolske države. U svrhu neposredne kontrole zatvorenika i uz preventivnu izliku "rješavanja" tenzija između pojedinaca u-prisilnom-suživotu, ti odjeli u stvari imaju cilj da izbjegnu ozbiljne probleme između zatvorenika i institucije, blokirajući pobunjenički impuls ili ponašanje koje dovodi u pitanje nametnutu slogu. I radeći na temeljima podvrgavanja pravilima i protokolima za održavanje reda, traže sudjelovanje i suradnju s logikom "izvana", pošto je projekt zatvora vitalni dio sistema u svojoj cjelini, kroz koje on reproducira iste oblike postojeće Dominacije.
Podsjećamo i da će se Monici Caballeru i Franciscu Solaru suditi 8., 9. i 10. marta na madridskom ogranku Nacionalnog suda. Kao i u svim tim procesima dugogodišnjeg istražnog zatvora, kroz koje su prošli dostojanstveno i dosljedno, drugovi su i u ovom slučaju sami. Sva naša mržnja policiji i sucima, i sistemu koji štite, i sva naša revolucionarna borbena ljubav našim drugovima i svima koje progone i zatvaraju države. Neka solidarnost uvijek bude naša odgovornost. Sloboda za sve!
Srušimo svaki zid, smrt državi, dug život anarhiji.
[Trenutno se drugovi nalaze u zatvoru Villabona, no ubrzo će biti premješteni u madridske zatvore]
Barcelona, 10. februar 2016.
RIJEČI MONICE CABALLERO


...

Nešto zaista neshvatljivo se zbiva oko suđenja za pokušaj bijega iz zatvora Korydallos, protiv Zavjere Vatrenih Ćelija...
Dvoje od okrivljenika, Athena Tsakalou i Evi Statiri ne mogu biti prisutne u sudnici tokom suđenje zbog određenih mjera ograničenja koje su im nametnute nakon uvjetnog otpuštanja iz pritvora.
Već se tri puta desila ista stvar: sudac ih prozove imenom kako bi zabilježio njihovo prisustvo i svaki put uslijedi isti dijalog. Advokati obrane moraju objasniti da se obije žene nalaze na uvjetnoj slobodi i da ako prekrše mjere ograničenje ponovno će biti uhapšene. Mjere ograničenja su za Athenu Tsakalou, koja živi na otoku Salamina, kućni pritvor, a Evi Statiri pak nije dozvoljeno udaljiti se više od 1 km od kuće.
Od početak procesa, mada suđenje još nije započelo, Christos Tsakalos je iznio svoju zabrinutost o ovom apsurdu, a danas je njegov brat, Gerasimos, izjavio da suđenje neće započeti dok njegova majka i žena ne budu prisutne.
Advokati obrane su se u više navrata obratili sucu sa zahtjevom o dogovoru kako bi okrivljene mogle prisustvovati suđenju, ali je sudac izjavio da to ne spada u njegovu nadležnost.
Dok se očekuje odluka koja će odlučiti da li će moći prisustvovati vlastitom suđenju - i naravno, postoji pitanje kako to dostići u ovakvim okolnostima - one, već uhapšene i zatvorene, sada se nalaze u novom režimu zatočeništva, koje im oduzima pravo da prisustvuju vlastitom suđenju. Athea Tsakalou je i dalje u kućnom pritvoru, a Evi Statiri se morala podvrgnuti štrajku glađu kako bi bila otpuštena iz zatvora.
...

15. februara započelo je suđenje za plan bijega Zatvora Vatrenih Ćelija. Pod suđenjem je 28 osoba, uključujući članove naše obitelji i druge osobe koje nemaju veze s tim slučajem.
Kao Zavjera Vatrena Ćelija preuzeli smo odgovornost za plan i njegovu praktičnu/tehničku pripremu (oružje, eksplozive, rakete, ukradena vozila) pronađenu u skrovištu organizacije.
No, odgovor na pitanje što nas je navelo na bijeg, suci i panduri neće pronaći ni u pronađenom oružju, ni u eksplozivu, ni u dešifriranim porukama.
Svatko tko čuje zveckanje okova na sebi, lanaca nazvanih sloboda, može pronaći odgovor. "Sloboda" koja je zamijenjena kablovima, uređajima i ekranima... "sloboda" koja nosi masku sretnog roba... Ali iza maske se ne nalazi ništa stvarno...
Život je gušenje ucjenom financijske tiranije, potplaćenim znojem u tamnicama rada, to su pendreci, suzavci i metci represije...
U međuvremenu, s neba pada smrt s bombama koje pretvaraju čitave zemlje u masovne grobnice, mala djeca se utapaju na obalama Egejskog mora i na tisuće osoba ugurava se u koncentracione logore...
Istovremeno, laž se pretvara u istinu kroz novinarsku propagandu, tehnologija kontrolira naše trenutke i emocije, spektakl blještavo oblači našu samoću, i Zapadni čovjek postoje krvnik i žrtva vlastite amnezije, pošto zaboravlja što znači slobodan život. To je odgovor ne samo na pitanje zašto bi netko trebao pobjeći iz zatvora, nego i zašto bi postao bjegunac zakonskog života poslušnog bića...
Ta razmišljanja su potaknula naš izlaz. Kad bi mogli, prokopali bi za naš bijeg zidove vlastitim noktima i iskopali oružje u svrhu slobode i revolucije. I nema veze koliko pokušaja će propasti ili koliko će se glava slomiti o zatvorske rešetke, na koncu će rešetke popustiti.
Zato što se naslijeđe ne može brojati ni oružjem ni eksplozivom, nego vjerovanjem da se ovaj svijet mora uništiti, kako bi dozvolili slobodi da procvjeta...
...

Na suđenju, održanog 1. marta 2016., Nicola Gai i Sergio Maria Stefani odriješeni su krivice pokušaja poticanja na zločin (čl.414 kz) zbog jednog Nicolinog pisma iz 2014., kojeg su zaplijenili zatvorske vlasti, u kojem je Nicola pozitivno govorio o napadu u Ateni na vozilo zatvorske upraviteljice. Nicola je u ovom procesu odabrao skraćeni postupak.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Kao ćelija nije nam lako početi pisati ovu izjavu o preuzimanju odgovornosti, mnogo ste ideja i mnogo zla počinili, politička ruka kapitalista (UDI):
Svojom demagogijom, svojom političko-gospodarskom moći, održavali su i usavršali svaki zupčanik moći.
Zaštitnici vlasnika čileanskog područja (a ne zaboravimo ni novu većinu), vlasnika zbog kojih su naši životi osuđeni da im pune džepove moći, kako kroz proizvodnju, prodajući naše živote, tako kroz potrošnju, zbog preživljavanja.
Njihova povijesna uloga bila je zaštita kapitalizma i napad na pojedinca, do razine otuđenja. Svojim zakonima i svojom naoružanom rukom fašističke tradicije (FFOO, policija i državni aparati) ubijali su i dalje ubijaju da bi zaštitili buržoaziju i njene interese.
Ne zaboravimo ubijene i zatvorene urođenike u Wallmapuu [područja tradicionalno naseljena narodom Mapuche, nap.prev. na talijanski], zbog pružanja otpora širenju kapitalizma na njihove zemlje, gdje poduzetnici i zemljoposjednici financiraju njihove političke kampanje i devastiraju zbog ambicija pod maskom napretka. Ne zaboravimo povijest ispisanu krvlju robova, naše braće. Danas je mi pišemo, ali vašom krvlju.
Započnimo novu urbanu gerilu!
Ustanička solidarnost sa svima u zatvorima diljem svijeta
Sloboda za Ignacija, Joakina i Kevina!
Protiv kaveza civiliziranog društva!
Zapaljiva Ćelija Anteo Zamboni
...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

U petak ujutro 26. februara, oko 03:30, uspjeli smo ući u "sigurno" privatno parkiralište u 7. ulici, u Marseillei, i zapaliti dva luksuzna vozila. Kutija zapaljenih kocki postavljena ispod prednjih guma svakog vozila se brzo zapalila i pretvorila u plamen dok smo odlazili, donoseći kratko "vanredno stanje" na vrata par buržuja.
Posvećujemo ovaj napad četvorici boraca koje je belgijska država zatvorila u "maksi-zatvor suđenje", 19. februara, i drugima optuženima za isti slučaj.
Zapalimo zatvore i svijet koji štite!
Pozdravi,
Nepoznate osobe
BRUXELLES: SUĐENJE ZA NAPAD NA MODEL ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Četvorica od grupe okrivljenih za uništenje modela zatvora maksimalne sigurnost osuđeni su, u petak 19. februara su na 10 mjeseci zatvora, s odgodom na 3 godine. Šestero okrivljenika kažnjeno je s 600€ kazne, u sveukupnom iznosu od 3.600€. Veliki inkriminirajući dokaz tužitelja protiv njih bila je činjenica da su odbili da se izvine.
Prvostupanjska presuda dozvoljava građevinskom poduzeću da uloži žalbu za nanošenje štete, za koju traže 40.000€ oštete.
...

24.02.2016. započinje drugostupanjsko suđenje protiv anarho-komunista Tasosa Theofiloua za pljačku Alfabanke u Naousi, na otoku Parosu. Unatoč neodrživosti optužnice, Tasos je osuđen na 25 godina zatvora i sada se suočava sa "žalbom" tužitelja, što znači da će mu ponovno biti suđeno, ovaj put za optužbe koje su na prvostupanjskom suđenju odbačene (sudjelovanje u ZVĆ i ubojstvo).
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU TASOSU!
Nova adresa:
Anastasios Theofilou
Dikastiki Filaki - Korydallou D’ Pteriga,
T.K. 18110 - Korydallos
Athens - Greece
ANARHISTI IZ PROJEKTA ACT FOR FREEDOM NOW!
Izvor: Act For Freedom Now!

31. januara koordinirali smo dva djela solidarnosti s drugovima zatvorenicima; ne samo anarhističkim zatvorenicima nego i sa svim zatvorenicima demokracije ili koji bježe pred njenom represijom.
Izvjesili smo istovremeno dva transparenta s natpisima "SOLIDARNOST S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA" I "ZAPALIMO ZATVORE I SVE SUCE", gdje su ostali izloženi na neodređeno vrijeme. U istom smo trenutku, na jugu, zapalili vozilo poduzeća TELMEX, u vlasništvu magnata Carlosa Slima.
Nismo se vratili na mjesto djela; ta djela proizlaze iz naših iskrenih i gorućih srca u suučesništvu sa svima koji su prihvatili frontalni sukob s državom i kapitalom.
SOLIDARNOST JE NAPAD
UNIŠTIMO ZATVORSKO DRUŠTVO
SVAKI JE DAN ŠANSA ZA POBUNU
Neki anarhisti
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

U petak 05. februara 2016. sudac Francesco Florit na sudu u Udinama, prihvatio je zahtjev javnog tužitelja i osudio anarhiste zbog paljenja dviju talijanskih zastava na 23 dana zatvora (odnosno 5.750.000 eura) jednog, i na 15 dana (odnosno 3.750.000 eura) ostalu dvojcu.
Izvor: alcuni anarchici udinesi

Podignuta je optužnica protiv 21 anarhista koji su prosvjedovali protiv Europskog ekonomskog kongresa i okupirali jednu zgradu u Katowicama. Incident se odvio 19. aprila naveče. Nakon prosvjeda protiv Kongresa grupa osoba zaposjela je stambenu zgradu u vlasništvu grada, u ulici Sv. Marije. Kada je upravitelj zgrada zatražio da napuste zgradu, anarhisti su odbili. I tada je policija intervenirala. Sada je grupa optužena za remećenje javnog reda i mira. Za što mogu biti osuđeni i na godinu dana zatvora.
Izvor: Grecja w ogniu

Pozivamo na tjedan solidarnosti s našim drugovima, Monicom i Franciscom, od 29. februara do 6. marta, kako bi informirali o njihovih situaciji i učinili je vidljivom!
NE MOGU NAS ZAUSTAVITI
8., 9. i 10. marta održat će se suđenje protiv anarhista Monike Caballero i Francisca Solar, na Nacionalnom sudu u Madridu. Dvoje drugova nalaze se već više od dvije godine u istražnom zatvoru.
Optuženi su za nanošenje štete, zavjeru i članstvo u kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma, zbog čega tužiteljstvo traži po 44 godine zatvora za svakoga.
Njihovo hapšenje bilo je prvo u nizu antiterorističkih operacija u Kataloniji, Madridu i Palenciji, nazvanih Operacija Pandora i Pinata, kada je više od 40 osoba optuženo za pripadanje toj navodnoj "terorističkoj" organizaciji.
No, koja je to organizacija?
Policijske operacije iskoristile su akronim Koordinacije anarhističkih grupa (GAC) kako bi izgradile tu imaginarnu organizaciju.
Ali, što je točno GAC?
Radi se o projektu koordinacije anarhističkih grupa u zemlji, u cilju stvaranja snažnog i povezanog anarhističkog prokreta. Koordinacija se temelji na principima solidarnosti, uzajamne podrške i direktne akcije.
Pokrenuli su javne kampanje podrške progonjenim anarhistima, a 2013. objavili su knjigu "Protiv demokracije", u kojoj su analize različitih političkih sruktura popraćene prijedlozima ponuđenih kroz prizmu individualne slobode i anti-autoriteta itd.
Osim toga, očito je da se ni u kom slučaju ne radi o terotističkoj organizaciji, pošto nijedno od djela za koja su Monica i Francisco optuženi, ili drugi optuženici iz operacija, nije počinjeno pod tim akronimom.
...

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325