GRČKA: JOŠ JEDNOM ODBAČEN ZAHTJEV ANARHISTIČKOG ZATVORENIKA NIKOSA ROMANOSA ZA IZLAZAK U SVRHU STUDIJA [hr]

12. juna 2015., solidarni drugovi anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa javili su da je zatvorska uprava - tužitelj Nikolaos Poimenidis, ravnatelj zatvora Charalambia Koutsomichali i socijalni radnik Vassiliki Fragathoula - jednoglasno odbacila drugov zahtjeva za izlazak u svrhu studija, i umjesto toga predložila da "olakša" studij unutar škole zatvora Korydallos. Zatvorska uprava tvrdi da je njihova odluka zasnovana nadasve na činjenici da je nedavno specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos odbacio mogućnost da se Romanosu zajamče izlasci iz zatvora u svrhu studija.
Izvor: In The Belly of The Beast

GRČKA: ČLANOVI OBITELJI ZATVORENIH ČLANOVA ZVĆ I DALJE TAOCI DRŽAVE [hr]

Po posljednjim vijestima (juna 2015.), Evi Satiri - životna družica anarhističkog zatvorenika Gerasimosa Tsakalosa - je specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos (isto kopile koje je u više navrata odbacilo zahtjev za otpust u svrhu studija anarhističkom zatvoreniku Nikosu Romanosu) već tri puta odbacio zahtjev za otpuštanjem iz zatvora.
Evi Satiri ostaje i dalje u pritvoru zato što je u emocionalnoj vezi s drugom Gerasimosom Tsakalosom, članom anarhističke urbane gerilske grupe Zavjera Vatrenih Ćelija. Idućih će dana sudsko vijeće ispitati još jedan zahtjev Evi Satiri za otpuštanjem iz zatvora.
Istovremeno je drugo sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Pogom, odbacilo zahtjev Athene Tsakalos, majke braće Tsakalos, za povlačenjem mjera ograničenja koje joj ne dozvoljavaju da napusti otok Salamina. Dakle, ne samo da Athena Tsakalos ne može posjetiti svoja dva sina u zatvoru Koridallos, ali nije joj dozvoljeno ni da se podvrgne nužnim liječničkim pregledima (ima ozbiljnih zdravstvenih problem, a na Salamini ne postoje odgovarajuće bolnice).
...

MEXICO CITY [MEKSIKO]: NAPAD POŽAROM NA PODRUŽNICU BANAMEX BANKE [hr]

12. juna, nakon ponoći.
Uz pomoć vrlo jednostavnog oružja odlučili smo napasti podružnicu Banamex banke, na križanju avenije Sullivan s autuputem središta grada Circuito Interior, u srcu grada. Nalazili smo se baš naspram njihovog sistema nadzora: patrolna vozila jedno za drugim kontroliraju ulice, nadzorne video-kamere na svakom uglu, na svakom koraku... prolaznici živući mrtvaci koji se obraćaju policajcima pri svakom čudnom događaju.
Avenija Sullivan je jedno od tradicionalnih mjesta ulične prostitucije u Mexico Cityju, da ne zaboravimo, naravno, da se naša meta nalazi samo nekoliko ulica od sjedišta Višeg kaznenog suda pravde. Sve u svemu, mogli smo pomisliti da je u ovakvom dijelu grada nemoguće naići na neprijatelja licem u lice, no, uz nasilnu radost eksperimentiramo u sadašnjem trenutku slobodu koja se sukobljava s poretkom statusa quo.
Nakon napada policija je pokrenula jednu operaciju koja je samo dokazala njihov neuspjeh i glupost, pošto smo pobjegli kroz ulice, uz suučesništvo noći.
Napali smo banku kao što je Banamex, u srcu financijskog središta Moći, kako bi potaknuli nama srodne (grupe afiniteta, anarhističke pojedince), kako bi dokazali da kontrola ne predstavlja zapreku - i da sredstva za napad mogu biti i jeftina. Djela sabotaže mogu zaista postati jednostavna i mogu se lako reproducirati.
Što se nas tiče, mogu ispuniti svaki kutak telekamerama; mi ćemo ih napasti iz sjene noći. Prije ili poslije uništit će se ekrani svih njihovih hramova. Mi ne čekamo, mi živimo u sadašnjosti, a ovaj čin nije ni prvi ni posljednji u borbi koju smo odlučili pokrenuti protiv kapitala koji se nameće našim životima.
Naspram njihovih mjera nadzora, mi projiciramo naše mreže sigurnosti, suučesništva i pažnje.
SLOBODNI ILI MRTVI
Grupa sabotaže "Besani"
Mexico City, 2015.
PS. Banka je potpuno izgorila, šireći oblak crnog dima nad svakidašnjim životom grada.
...

BRUXELLES [BELGIJA]: PRETRES DOMOVA DRUGOVA I PROSTORA "LE PASSAGE", ZBOG BORBE PROTIV IZGRADNJE MAXI-ZATVORA [hr]

U četvrtak 10. juna 2015., nešto prije šest ujutro, različite antiterorističke jedinice pretresle su domove 4 drugova i "Le Passage", prostor borbe protiv izgradnje maxi-zatvora. Pretresi su izvršeni u okviru operacije nazvane "Cavale" [U bijegu].
6 drugova odvedeno je u urede Federalne policije; otpušteni su oko 13 sati nakon ispitivanja. Na kojima nitko nije imao ništa za reći.
Osim na računala i telefone, pažnja pandura bila je usmjerena naročito na sve što predstavlja propagandu (časopise, novine, plakate...) te su većinu materijala zaplijenili.
Koliko je nama poznato, hapšenja su dio istrage otvorene 2013. zbog "poticanja na teroristička djela" i "sudjelovanja u terorističkoj organizaciji". Istragu vodi istražni sudac De Coster.
"Le Passage" će biti otvoren u srijedu od 17 sati, gdje će biti i informativni kutak od 19 sati.
Uvijek u borbi protiv zatvora i svijeta čiji su dio.
"La Lime" - solidarni fond za rezanje rešetaka represije
lalime@riseup.net
...

ČILE: ENRIQUE GUZMAN PONOVNO U ZATVORU [hr]

5. juna 2015. drugovi Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran prekinuli su svoj štrajk glađu, koji su vodili od aprila 13-/14., smatrajući da je većina njihovih zahtjeva zadovoljena.
No, danas doznajemo da je njihov drug i prijatelj Enrique Guzman vraćen nazad u zatvor.
Ujutro 10. juna sud San Miguela odlučio je u korist tužitelja Orellane, koji je povukao potpuni kućni pritvor i zatražio da Enrique bude ponovno poslan u istražni zatvor. Kada smo primili vijest drug se još nalazio kod kuće čekajući da sud naloži pandurima i Istražnoj policiji (PDI) da ga potraže i odvedu nazad u zatvor.
Izvor: InterArma

RadioAzione[Italia]
O obliku borbe „štrajk glađu” [hr]

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.

ČILE: ANARHISTIČKI ZATVORENICI NATALY, JUAN I GUILLERMO PREKINULI ŠTRAJK GLAĐU [hr]

Po objavljenoj izjavi drugova s web-sitea Coordinadora Anticarcelaria La Fuga, Nataly, Juan i Guillermo odlučili su okončati štrajk glađu nakon 53 dana - što se trebalo odviti u petak 7. juna.
Podsjećamo da su drugovima zadovoljena dva od većih zahtjeva - izlazak Nataly iz izolacije i otpuštanje njihovog druga Enriquea Guzmana iz zatvora.
Idućih dana troje drugova objavit će izjavu o svojoj situaciji, objašnjavajući razloge okončanja štrajka glađu.
Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqueom!
Izvor: 325

GRČKA: SPIROS STRATOULIS I RAMI SIRIANOS OTPUŠTENI IZ ZATOVRA [hr]

02.06.15.
Borac Spiros Stratoulis otpušten je danas nakon 23 godine zatvora.
Nakon brojnih borbi i sukoba unutar zatvora, Spiros će kročiti putem slobode.
Čestitamo Spiros!
03.06.2015. anarhist Rami Sirianos otpušten je iz zatvora Kassandra, nakon 4 i po godine. Točnije, jučer je donesena odluka da će biti otpušten na uvjetnu slobodu.
ČESTITAMO, DRUŽE!
Izvor: Act For Freedom Now

Anarhistička grupa „Simfonija Kaosa” [Grčka]
Izjava prilikom štrajka glađu anarhističkih i političkih zatvorenika [hr]


Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

GRČKA: UHAPŠENI GRIGORIS TSIRONIS I SPIROS CHRISTODOULOU - MRTAV SPIROS DRAVILAS [hr]

Živeći dostojanstvenim putem u najnepovoljnijim uvjetima
Policijska operacija u Nea Aghialos, 20.05.2015. okrunjena je "uspjehom". TV kanibali stoje nad mrtvim tijelom našeg prijatelja i urliču: Grigoris Tsironis, Spiros Christodoulou i mrtvi Spriros Dravilas su nemilosrdni pljačkaši i ubojice žedne krvi.
Grigoris je bio i ostaje drug. Od svog prvog hapšenja, kao posljedica sudjelovanja u okupaciji Politehničke škole 1995. i u borbama protiv obnove trga Exarchia 1997., u brojnim dinamičnim intervencijama anarhističkog pokreta i njegovog aktivnog prisustva kao radnika u sindikatu dostavljača, Grigoris je uvijek bio na našoj strani. Bjegunac od januara 2006., nakon eksproprijacije Nacionalne Banke u ulici Solonos, živio je deset godina borbi i preživljavanja protiv kapitalizma i njegovog represivnog mehanizma.
S ucjenom na njegovoj glavi od 2009., za isti slučaj, i na nišanu sve ove godine, uspio je zadržati svoju ljudskost i militantnost unatoč nevoljama i lovu kojeg je pokrenuo moderni odred progona.
Spiros Christodolou bio je i ostaje nepokajani proleter koji je oblikovao i oblikuje svoj vlastiti dostojanstveni put u najepovoljnijim uvjetima: zatvor i ilegala.
Baš kao i Spiros Dravilas... Okusio je to od svoje 21. godine, kada je po prvi put došao u kontakt s grubom realnošću zatvora. Otada, s mnogo godina zatvora na leđima, u bijegu i ilegali od 34. godine kada je svjesno odbacio dugo lišavanje slobode. Odbacio je, kao što to rijetki mogu, da gleda sebe samog kako hoda kroz te bijedne hodnike i ćelije popravnih paklenih rupa, ostavljajući posljednje godine nepokorene mladosti u modernim tamnicama.
MI NE OPRAŠTAMO - MI NE ZABORAVLJAMO
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA, GRIGORISOM TSIRONISOM I SPIROSOM CHRISTODOULOUM
ZAPALIMO ZATVORE
Izvor: Act For Freedom Now
...

PARIZ [FRANCUSKA]: PODMETNUT POŽAR U ZNAK SOLIDARNOSTI S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA U ŠPANJOLSKOJ [hr]

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

ŠPANJOLSKA: TROJE OD PETERO ANARHISTIČKIH ZATVORENIKA OPERACIJE PINATA OTPUŠTENI - 13. JUN, DAN SOLIDARNOG PROSVJEDA U BARCELONI [hr]


"Pandorina kutija je otvorena i čudovišta su izašla. Ali bilo je nešto skriveno na dnu Pandorine kutije. Nešto predivno. Bijes."

1. juna dobili smo dobru vijest da je troje od petero drugova otpušteno iz pritvora, optuženih za sudjelovanje u terorističkoj grupi tokom operacije Operacije Piñata (uključujući i jednog koji je već uhapšen i zatvoren tokom operacije Pandora), bez kaucije. I dalje su na snazi optužbe za sve njih i morat će se učestalo javljati na sud, a dvoje njih ne smije napustiti državu.
Operacija Pandora pokrenuta je u decembru u Kataloniji, a Operacija Piñata 30. marta diljem Španjolske države, ali fokusirane na Madrid. Operacije su dovele do hapšenja 26 anarhističkih drugova (plus brojna hapšenja svih koji su pružali otpor pri pretresu skvotova) pod aniterorističkim optužbama, do pretresa brojnih domova i skvotova, do krađe novaca i zaplijene računala, hard diskova, telefona itd.
Petero uhapšenih tokom operacije Piñata "nestali su", poslani u zatvore maksimalne sigurnosti što dalje od prijatelja i obitelji, mada se Audiencia Nacional, nakon žalbe advokata obrane, slaže da odgovorni istražni sudac, megalomanski Eloy Velasco, križar antiterorističkih zakona, već nepopularan zbog represije baskijske borbe, nije dokazao nikakvu direktnu povezanost između zatvorenih anarhista i specifičnih djela sabotaže ("terorizma") niti ikakvu povezanost između javne anarhističke grupe GAC (Grupos Anarquistas Coordinados) i FAI-FRI, koju je Europska Unija proglasila terorističkom organizacijom.
Ostalo dvoje zatvorenika u pritvoru zasigurno će biti ubrzo optuštena.
...

ČILE: ANARHISTI JUAN FLORES, GUILLERMO DURAN I NATALY CASANOVA VIŠE OD 50 DANA U ŠTRAJKU GLAĐU [hr]


1. Više od 50 dana u štrajku glađu: solidarnost unutar i izvan zatvora.
Anarhistički drugovi Juan Flores, Guillermo Duran i Nataly Casanova nastavljaju svoj štrajk glađu, započet 14. aprila, tražeći okončanje šikaniranja njihove bliske sredine; prekid agresija na Juana i Nataly; okončanje izolacije drugarice Nataly Casanove; prekid indiskriminirajuće upotrebe testova DNK; neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana.
Troje drugova ostaje u potpunosti na poziciji sukoba s moći, a solidarni drugovi su izvršili polimorfne prosvjede na ulicama i pred zatvorom. Isto tako su postavljene barikade i podmetnuti požari u javni znak solidarnosti sa štrajkačima glađu.
Subverzivni i anarhistički zatvorenici Juan Aliste, Marcelo Villaroel, Carlos Gutierrez Quiduleo, Hans Niemeyer, Alfredo Canales, Alejandro Astorga, Natalia Collado i Tamara Sol pridružili su se štrajku glađu na nekoliko dana u maju.
2. Drugarica Nataly Casanova premještena s izolacije
Kao što nas obavještavaju drugovi s Publicacion Refractarioa, drugarica Nataly Casanova premještena je na odjel gdje se može družiti s ostalim zatvorenicama:
"Tokom posljednjeg dana maja drugarica Nataly Casanova premještena je sa ekstremne izolacije u kojoj je bila zatvorena, na 2. odjel "javne prirode" zatvora San Miguel.
Na tom odjelu bila je zatvorena drugarica Tamara Sol, ali prije nekoliko dana premještena je u centar za istrebljivanje San Joaquin. Sada se Nataly nalazi na istom odjelu s drugaricom Nataliom Colladom (Tato).

ČILE: TAMARA SOL FARIAS VERGARA PREMJEŠTENA U ZATVOR VISOKE SIGURNOSTI [hr]


Ove srijede, 27. maja 2015., Tamara Sol Farias Vergara premještena je u zatvor perverznog imena "Centar za žensku orijentaciju" (COF), u ulicama Vicuña Mackenna i Capitan Prat, u San Joaquinu, Santiago.
Zatvorski stražar, Jenny Muñoz Gajardo, komandant na čelu centra za istrebljenje "San Miguel", u kojem se nalazi više od 500 žena, je vjerni predstavnik policijske brutalnosti, plaćen u milijunima pesosa za upotrebu logike zatvorske kazne i kontrole nad ljudskim životima. Taj je službenik iskalio svoj bijes na Tamari Sol, ne dozvolivši joj da se oprosti od svojih drugarica iz ćelije, nasilno je izvlačeći, ne dopustivši joj čak ni da spakira osobne stvari (drugarice iz zatvora sakupile su što su mogle u jednu torbu koju Sol još nije dobila). Rečeno nam je da se Tamara Sol opirala šakama, urlicima i pljuvanjem, dok su je zatvorski stražari nasilno izvlačili, te joj zatim stavili lisice i odveli u izolaciju, oko šest popodne.
Još ne znamo na koji će stupanj zatvorski stražari odlučiti da zatvore Sol, u zatvoru San Joaquin. Vrijeme posjete i veličina paketa ovise o stupnju na kojem će biti zatvorena.
Obitelj Tamare Sol Farias Vergare
JAVNA IZJAVA
Tamare Sol Farias Vergare

2015. Jesen [u Južnoj Americi]. Mlad Mjesec.
Ovo su moje prve riječi putem interneta nakon što sam osuđena na 7 godina i 61 dan zatvora zbog pokušaja ubojstva i krađu.
Mnoge osobe misle da je [moj drug] Angry [Sebastian Oversluij Seguel] bio moj partner, ili da sam bila u nekakvoj vezi s njim, što je potpuno netočno. On je bio vrijedan drug s kojim sam dijelila brojne ideje i osjećaje. Bio je nihilistički anarhist i preuzimam odgovornost za osvetu njegovog ubojstva kao politički čin, pošto ću uvijek smatrati da njegovo ubojstvo nije bilo slučajno. Nemojmo zaboraviti da je TVN [tv-kanal vijesti] opisao čin [Angryjevog ubojstva] kao "herojski", pošto se trebala zaustaviti pljačka.
Ja nisam pucala na istog zaštitara koji je povukao obarač i zatim ponovno napunio pištolj da ispuca još nekoliko metaka, ali moj čin je jasan, kao i njegova poruka.
Zaštitari: ne možete nastaviti ubijati našu braću, niti riskirati vaše živote za jednu bijednu plaću ili za bilo koji drugi iznos! Zapitajte se, što štitite, tko su vaši poslodavci i čiji je novac koji vi štitite svojim životima!
Ne vjerujem u pravdu.

"ZAGOVOR NA EDNAKVITE" - ANARCHIST COUNTERINFORMATION WEBSITE [MACEDONIA]: ABOUT THE UNACCEPTABLE SILENCE AND THE FEAR OF CRITIQUE... [hr]


We never had an intention of making a news agency out of our blog by posting only news and translating statements, because we’re not journalists or translators, but anarchists. We do our work on our counter information platform due to affinity with the struggle, which makes us participants in the anarchist struggle, not spectators or reporters of the spectacle. That is why we cannot be satisfied with mere translating and waving banners of support for the deeds of our comrades, because, being a part of the struggle and being anarchists, we feel the urge to critically observe what’s happening in the actual struggle, where it is going and where we stand in it (as well as the actions undertaken by our comrades) and thus enrich the anarchist struggle with a flow of ideas, so as to escape the momentary rigidity and silence of the anarchist counter-information space.
The past months were very intense for the struggle in Greece, but the turmoil of events left many questions raised. Unfortunately, very little discussion about these issues was seen on the counter-information space and it seemed as though any critical approach to the events in Greece was “forbidden” or ignored, both by most counter-information portals and by the comrades which took part in the events. A behavior most unexpected within anarchist tensions and one that should be a subject of separate critique.
Of course, there has to be support and solidarity with whichever struggle our comrades abroad have taken upon. (Note that we said comrades, which means we don’t mean support for any individual or group that claims themselves anarchists, or even less communist and other leftist crap. We share our affinity with the individualist and nihilist tension of anarchy and it is the anarchists of praxis belonging to that tension that we share our solidarity with. Many of the counter-info portals choose to “cover” the actions and statements of so many different groups, from fighters for the autonomy of the Kurdish people, communist groups, Marxist urban guerillas, to nihilist groups and FAI/IRF cells. We cannot understand how all those separate tensions, most of whom are hostile against each other, can find common space on the same anarchist counter-info portals. Of course, this too is a whole separate issue that needs to be discussed.) We also agree with the notion of some comrades that in some sensitive moments, such as during a long and perilous hunger strike, we should be more careful in our discourse and have in mind the fragile position of the hunger striking comrades, but that doesn’t mean that we should keep quiet when we see the basic premises of anarchy being abandoned. We disagree with those same comrades when they say that timing must be taken in consideration and that all discussion should be made only after the hunger strike had ended. Who is to decide when the time is right for critical discussion, especially when some of us certainly felt that it should be discussed here and now? The solidarity and support for the struggle must be accompanied by a critical approach, because those are inseparable aspects of the anarchist struggle. We fight against conformity of thought – we cannot allow reproducing it within our own circles.

„Zagovor Na Ednakvite” – Anarhistički web-site kontrainformacije [Makedonija]
O neprihvatljivoj tišini i strahu od kritike... [hr]

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

ŠPANJOLSKA: RIJEČI PAULA JARE "POLA", UHAPŠENOG TOKOM OPERACIJE PINATA [hr]

Pozdrav drugovi i srodni. Želio bih prenijeti vama vani nekoliko anarhističkih riječi, smatrajući vrijednima raznovrsne stavove i poglede koje anarhizam može usvojiti, pošto su svi jednako vrijedni kada nastoje uništiti moć, autoritet i državu. Mislim da u tome leži ljepota naših ideja, i mislim da svi ti putovi mogu zajedno živjeti i sjediniti se u potrazi za potpunim oslobođenjem, toliko željenim.
Želim izraziti moju mržnju, prezir i odvratnost prema svemu što je vezano za državu, moć, autoritet i nadasve za sredstvo uništenja zvanog zatvor, koji koristi kao jedno od svog osnovnog oružja izolaciju.
Uvijek sam bio pobornik ideje da anarhisti trebaju biti spremni i svjesni da u svakom trenutku može stići dan kada će se suočiti sa zatvorom i, po meni, to je logična stvar, jer ako nastojiš uništiti državu, ona će te pokušati uhapsiti da bi te uništila, paralizirala. No, unatoč svemu, neće uspjeti. No, ako iz ovog ili onog razloga, ona nas ne dira, tim bolje za sve.
Želim vas informirati da sam fizički i mentalno dobro. I dalje mislim isto kao i prije nego što sam ušao ovdje, čak sam još više uvjeren u moje ideje, visoko uzdignute glave i ponosan na ono što jesmo. Ja sam takav kako se ponašam i kakav je moj odnos prema teoriji i praksi, uvijek samokritičan kao bih mogao rasti, jer nikada ne prestajemo učiti, i ovim što sam sada iznio ne smatram se ni boljim ni gorim od drugih.
Želim prenijeti snage i hrabrosti drugovima, drugaricama i srodnima, i reći vam svom mojom snagom i bijesom da moj jedini put je borba. Svim tim napadima represija želi zastrašiti i paralizirati anarhističku sredinu i srodne, kako bi bili zauzeti samo pomaganjem onima koje je odmazda pogodila. Nemojte dozvoliti da se to desi, i nastavite ustrajno s vašim projektima, i nemojte oklijevati da kažete ono što jeste i što mislite.
Sve do dostizanja istinskog potpunog oslobođenja! Neka solidarnost ne budu samo ispisane riječi!
SMRT DRŽAVI I ŽIVJELA ANARHIJA!
...

ČILE: RIJEČI DIEGA RIOSA NAKON OKONČANJA SUĐENJA [hr]

Pišem ove riječi najprije u namjeri da se zahvalim na svim činovima i gestama solidarnosti koje sam primio, kako onima koji su prešli svijet tako i onim anonimnim, i ne samo u posljednje vrijeme, nego već gotovo šest godina, otkad je započeo moj bijeg od Moći/Države/Pravde, kao i na istim nemirima i solidarnosti koji su pokrenuti kada me policija uhapsila u februaru ove godine.
Zatim, želim vas informirati da sam izašao s odjela maksimalne sigurnosti Zatvora Visoke Sigurnosti, nakon što sam bio tamo oko sedam tjedana, u pritvoru zbog suđenja po skraćenom postupku, na kojem sam osuđen na 541 dan mjesečnih potpisa, zbog krivičnog djela posjedovanja eksplozivnog materijala i elemenata za izradu eksplozivnog materijala.
Odabir skraćenog postupka ili propagande mojeg pritvora/presude, je moja osobna odluka, o kojoj sam si postavio mnoga pitanja, i da bih je ostvario trebao sam napraviti jednu inkriminirajuću izjavu, u kojoj sam preuzeo odgovornost/autorstvo za zločin za koji sam optužen.
Danas, uz sva moja osobna pitanja, i dalje sam uvjeren u moje životne izbore, u sve moje odluke i razloge koje su dovele do njih. Odabir skraćenog sudskog postupka nije upitan, za mene on ne predstavlja kajanje, a još manje nekakav oblik izdaje, i mislim da postoje minimalni kriteriji/vrijednosti u suočavanju sa zatvorom.
Još jednom, cijenim podršku, solidarnost i suučesništvo, ali znamo da ništa nije gotovo i imamo još mnogo za učiniti. Pozdrav i zagrljaj svima koji nastavljaju svojim putem protiv Moći.
Diegos Rios
...

ČILE: ANARHISTIČKE ZATVORENICE TAMARA SOL I NATALIA COLLADO SOLIDARNE S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU [hr]

Anarhističke zatvorenice Tamara Sol i Tato (Natalia Collado) izjavile da će započeti solidarni post sa štrajkašima glađu, Juanom, Nataly i Guillermom. Od srijede 20. maja drugarice će odbijati jedan obrok dnevno. Izjavile su i da ne isključuju mogućnost oštrijeg posta tokom idućih dana.
Izvor: Anarchist News

ITALIJA: ŽALBENI SUD ODBACIO OPTUŽBU ZA TERORIZAM. ADRIANO SLOBODAN! [hr]

Odlukom Žalbenog suda odbačena je optužba za terorizam protiv Gianluke i Adriana. Dva anarhistička druga, u zatvoru pod režimom Visoke Sigurnosti 2 od 19. septembra 2013., bila su optužena za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za paljenje, sudjelovanje u teškoj krađi, uništenje tuđe imovine: pravni pojmovi i represivna sredstva kojima je trebalo kazniti 13 djela za koja su bili smatrani odgovornima.
Opstaju optužbe za specifična kaznena djela, ali buduće da je odbačena optužba za terorizam Adriano je otpušten, dok Gianluca ostaje i dalje u zatvoru.
Izvor: informa-azione