Prigionieri anarchici

Nećemo odati ni jednu jedinu riječ koja bi mogla otključati informaciju neprijatelju. Bijeg iz zatvora je jedini cilj i namjera zatočenog anarhističkog urbanog gerilca. Riječ "bijeg" sadrži sažeti smisao slobode i ruši zatvore zidova koji zaključavaju naše živote. Mi, zatočeni anarhisti Zavjere Vatrenih Ćelija nismo nikada zaboravili tu riječ, mada je većina zaboravila nas. Suci su nas osudili da godinama živimo kao ljudske sjene unutar zaključanih zgrada, ali nisu nikada uspjeli zaključati naše razuzdane želje.
Svake noći u lutanjima naših umova mi bježimo u svijet bez zatvora, naoružanih stražara i zaključanih duša. I mada nas svakog jutra ključ stražara vraća u konkretnu stvarnost zatvora, znamo da će jednom stići i naš dan i da ćemo sanjati san o anarhiji otvorenih očiju. Zvuk zatvaranja ključanice oblikuje našu mržnju prema zatvoru. Svaki neuspjeh, svako hapšenje, svaka greška čini nas upornijima. Ako padnemo tri puta, četvrti ćemo ustati.
Nema pobjede ni poraza, samo borba. Mi znamo da su anarhistička urbana gerila i Zavjera Vatrenih Ćelija borba iznad svakih očekivanja. Ako u toj borbi izgubimo oružje, eksplozive, skrovišta, vozila, novac, sve to možemo ponovno pronaći. Ono što nije izgubljeno su drugovi zbog kojih smo osjetili da će naš dan stići i da ćemo reći "zbogom" zatvoru, bez povratka.
U ovim satima kada neprijatelj slavi svoj trijumf, šaljemo naše najtoplije osmijehe zavjere tim predivnim osobama, bez imena, koje sada traže policijske vlasti zakona i reda. Za ove predivne osobe, bez imena, vrijedi još jednom ponoviti stalno obećanje: "Naš dan će stići."
SNAGE I SOLDIARNOSTI TRAŽENIMA ZA POKUŠAJ ZATVORSKOG BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA

Hidra Vatrenih Ćelija neće stati.
Zavjera Vatrenih Ćelija vratiti će se još snažnija.
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Polydoros Giorgos
Ekonomidou Olga
Tsakalos Gerasimos
...

29.12.2014. objavljene su presude za okrivljene u trećom suđenju protiv ZVĆ:
(članovi ZVĆ)
Christos Tsakalos: 24 godine i dva mjeseca, 1.500 eura kazne
Gerasimos Tsakalos: 21 godinu i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Mihalis Nikolopoulos: 20 godina
Giorgos Nikolopoulos: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Damiano Bolano: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Panagiotis Argirou: 19 godina i devet mjeseci, 1.300 eura kazne
Giorgos Polidoras: 25 godina, 1.200 eura kazne
Olga Economidou: 25 godina, 1.200 eura kazne
Theofilos Mavropoulos: 25 godina, 1.200 eura kazne
(okrivljeni koji negiraju pripadanje ZVĆ)
Kostas Sakkas: 16 godina (drug je u ilegali, prekršio je uvjetnu slobodu i tražen je)
Alexandros Mitrousias: 14 godina
Giorgos Karagiannidis: 14 godina
Giannis Mihailidis: 5 godina
Dimitris Politis: 6 mjeseci
Podsjećamo da su 04.12.2014. Stella Antoniou i Kostas Papadopoulos odriješeni optužbe za pripadanje terorističkoj organizaciji u istom sudskom procesu. Stella Antoniou je zbog obične suradnje u otežanom posjedovanju oružja kažnjena uvjetnom osudom na 6 godina, a Kostas Papadopoulos zbog posjedovanja oružja kažnjen na 6 mjeseci uvjetnom osudom na tri godine. Oboje je otpušteno.
Giorgos Karagiannidis je pročitao izjavu koju je Kostas Sakkasa, iz ilegale, poslao svom advokatu Dimitrisu Katsarisu.
...

Nakon razgovora s jednim drugom obaviješteni smo danas 02.12.2015. da su anarhistički drugovi G.Naxakis i G.Sarafoudis premješteni u novi zatvor tipa C u Domokosu. Drugovi K.Gournas, član Revolucionarne Borbe, i D.Koufodinas, član 17.Novembra, su također premješteni.
Premještaji u paklene ćelije tipa C su već započeli, naša reakcija mora biti direktna.
Naši drugovi nisu nikada sami.
ZATVORI VISOKE SIGURNOSTI NIKADA I NIGDJE
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
04.01.2015. Drugovi su nas obavijestili da su članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, član FAI Andreas Tsavdaridis i anarhist Spyros Mandylas prošle noći premješteni na izolacijski odjel ženskog zatvora Korydallos, gdje su bili zatvoreni članovi 17.Novembra. Čuli smo i da će svi drugovi biti premješteni idućih dana. Ovo je nesumnjivo tek početak, kao što se desilo s drugim zatvorenicima iz oružanih grupa, Revolucionarna Borba i 17.Novembar, koji su premješteni u zatvor tipa C maksimalne sigurnosti, u Domokosu.
Premještaj u "Grčki Stammheim" već je započeo.
NE DOZVOLIMO DA NAŠI DRUGOVI OSTANU SAMI U NJIHOVIM BETONSKIM GROBOVIMA!
NIJE VRIJEME ZA ŽALOPOJKE, VRIJEME JE DA NAPADNEMO ZATVOR KOJI NAS OKRUŽUJE!
*Zatvor Stammheim u Njemačkoj: izgrađen početkom šezdesetih kao zatvor super-maksimalne sigurnosti, u kojem su bili zatvoreni i suđeni članovi RAF-a. Za njih je 1975. izgrađen specijalni odjel, tada smatran jednim od najsigurnijih na svijetu. Između 1976. i 1977. četvoro vođa navedene komunističke oružane grupe navodno je počinilo samoubojstvo [nap.prev.]
...

"Zatvor je najbrutalniji i najdirektniji izraz moć te ga kao i moć treba uništiti, ne može se postepeno ukinuti. Oni koji misle da ga mogu najprije poboljšati a zatim uništiti, zauvijek će ostati njegovi zatvorenici. Revulucionarni projekt anarhista je zajednička borba s narodom, kako bi se pobunio protiv svakog zlostavljanja i svakog ugnjetavanja, dakle i protiv zatvora. Ono što pokreće anarhiste je želja za boljim svijetom, boljim životom, za dostojanstvom i moralom koje su ekonomija i politika uništili. U takvom društvu ne može biti mjesta za zatvor. Zato anarhisti ulijevaju strah. Zato anarhiste zatvaraju u zatvore." Alfredo M. Bonanno, zatvor Rebibbia u Rimu, 20. marta 1997.
[Iz pamfleta "Chiusi a chiave. Una riflessione sul carcere"; engleski prijevod "Locked Up" u izdanju Elephant Editions, dostupan on-line na theanarchistlibrary.org, nap.prev.]
Da je Romanos izabrao frontalni napad bez sutrašnjice bio bi upotrijebio svoje oružje - bez obzira na žrtve - da spriječi hapšenje nakon pljačke, i bio bi vjerojatno poginuo u borbi. Gore navedeni hipotetski izbor pripada širokoj ustaničkoj/nihilističkoj struji i posjeduje svoja opravdanja, ono je uvažavajuće i relevantno za životne ideje, koje neću ovdje analizirati. Ali Romanos je odabrao drugačije. Dakle, on kao zatvorenik prolazi kroz jednu postepenu i mučnu istrebljivačku proceduru koju sprovodi država, koja se u stvari osvećuje, kako bih odgovorio nekim osobama (Shockault prekjučer u jednom postu na Athens Indymedia), mada one u to ne vjeruju. To se dešava zato jer autoritarna asimilacija i otuđenje su uvijek popraćeni nasilnom osvetom, prevedenom u zastrašujući primjer koji dostiže ekstremne granice.
...

Željeli su nas pokopati,
ali zaboravili su da smo sjeme.

SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE

Solidarnost s našim drugovima koje je uhitila španjolska država
u "Operaciji "Pandora"

Objavljen je međunarodni poziv na solidarnost s drugaricama i drugovima uhapšenima tokom Operacije "Pandora": represivni napad protiv anarhističke konfliktualnosti u Kataloniji i Madridu.
U subotu 27. decembra planirane su različite solidarne inicijative u Španjolskoj, Južnoj Americi i Grčkoj, a poziva se i na organiziranje gdjegod i u kakvom god obliku.
"Terorist je onaj tko nas osuđuje na bijedni život, a ne onaj tko se pobuni protiv njega. Solidarnost sa zatvorenim anarhističkim drugaricama i drugovima."
...

Protekla je već godina dana otkad je Fernando Barcenas uhapšen u Mexico Cityju, uslijed prosvjeda protiv poskupljenja podzemne željeznice (cijena je naglo skočila s 3 na 5 meksičkih pesosa, u zemlji u kojoj je, podsjećamo, minimalna plaća zaustavljena na 60 pesosa dnevno, manje od 5 dolara, i gdje širenje ogromnog grada-čudovišta tjera na tisuće osoba da se neprekidno kreću s jedne strane grada na drugu).
Na kraju tog prosvjeda 15. decembra 2013. bačen je molotov na jednu ogromnu božićnu jelku Coca Cole, koja se zapalila usred sveopće radosti, osvjetljavajući te noći dvije od glavnih arterija grada, Reformu i Insurgentes.
Nakon toga uhapšene su tri osobe, među kojima i Fernando, dok su druge dvije otpuštene pošto se radilo o maloljetnicima. 11. decembra Fernando je osuđen na 5 godina i 9 mjeseci, pod optužbom za napad na javni mir i za zločinačko udruženje.
FERNANDOV TEKST
15. decembar 2014.
Slobodnim i buntovnim dušama
Ugnjetavanima i odbačenima
Općenito svim ljudima
Danas sam i službeno napunio godinu dana zatvora; 10. decembra 2014. osuđen sam na pet godina i devet mjeseci zatvora, pod optužbom za napad na javni mir i za zločinačko udruženje; navedene optužbe obrazložene su samo pukim pretpostavkama i bez stvarnih dokaza koji bi dokazali moju krivicu. Što se tiče zločinačkog udruženja jedina stvar na kojoj se temelji optužnica je da sam sa sobom nosio anarhistički materijal, prosvjeda i izjava, iz čega jasno proizlazi da se radi o ideološkom zločinu, kojemu je u cilju ocrniti i omalovažiti anarhističke i slobodarske ideje.
Povijesno, u svim razdobljima bile su prikrivane brojne ideje, misli i informacije općenito, koje nije dozvoljeno da misle pojedinci takvog društva. Unatoč tome, uvijek postoje osobe i pojedinci koji odbijamo da se poistovjetimo i koji pošto nismo suglasni s onim što je dozvoljeno činiti, biti i misliti, odlučili smo da izlažemo riziku naš život u potrazi za istinskom slobodom.
...

Kada bih mogla izabrati drugačiji život nimalo ga ne bih izmijenila.
Savršeno se sjećam što sam osjetila kada sam se započela propitkivati o autoritetu, sjećam se brojnih proturječja i pitanja. U tom slijedu ideja susrela sam mnoge koje su sprovodile u praksu svoje ideje, u bibliotekama, publikacijama, na sveučilištu itd.... živjeti ideje sada i ovdje. Nije prošlo dugo vremena, a i druge su isto učinile.
Sjećam se tjeskobe koju sam osjetila kada sam vidjela brojne drugarice u zatvoru zato što su svoje ideje o slobodi sprovele u djelo; sestre po idejama u svim dijelovima svijeta u raljama panoptičke zvijeri. Taj se osjećaj tjeskobe nije nikada izmijenio, ali vođen je gestom solidarnosti.
Mi, brojne anarhistice nalazimo se s druge strane velikog zida, a taj je popis u utorak 16. decembra postao duži.
Pipci moći pali su na anarhističke prostore, slobodarska sveučilišta, okupirane zgrade i domove brojnih anarhista Katalonije i Madrida. Lov je uhvatio 11 drugova od kojih je 7 njih zadržano u zatvoru, optuženi za pripadanje oružanoj bandi terorističke prirode. Nije slučajno da su mi te drugarice bliske te da me više od polovice njih često posjećivalo u zatvoru. Policijska/pravosudna mreža kaznila je solidarnost.

Drugovi talijanskog Anarhističkog Crnog Križa objavili su popis drugova uhapšenih u Španjolskoj tokom operacije "Pandora". Neki od njih se nalaze privremeno u navedenim zatvorima i ubrzo će biti premješteni. Nedostaje potvrda jedne od drugarica da li želi javno objavljivanje svojeg imena.
Lisa Sandra Dorfer
C. P. Madrid VII – Estremera
Ctra. M-241
28595 Estremera - Madrid - España
Alba Gracia Martínez / Noemí Cuadrado Carvajal / Anna Hernandez del Blanco
C. P. Madrid V – Soto del Real
Carretera M-609, Km 3,5
28791 Soto del Real - Madrid - España
Enrique Balaguer Pérez
C. P. Madrid VI – Aranjuez
Ctra. Nacional 400, Km. 28
28300 Aranjuez - Madrid - España
David Juan Fernández
C. P. Madrid III – Valdemoro
Ctra. Pinto-San Martín de la Vega, km. 4,5
...

Lucio, uhapšen s Francescom i Grazianom zbog napada na gradilište superbrze željeznice TAV u Chiomonteu, premješten je na odjel Visoke Sigurnost zatvora u Ferrari. Premještaj je direktna posljedica optužbe za "atentat u terorističke svrhe", koju je torinsko tužilaštvo pokrenulo prije desetak dana.
* * *
Torinsko tužilaštvo je potvrdilo zabranu susreta novih zatvorenika No-TAV (Graziano, Lucio i Francesco, u očekivanju suđenja, te Claudio tek premješten nakon presude u Torinu) s Alfredom i Nicolom (osuđeni za napad na Adinolfija), kao što se već desilo prethodnih mjeseci kada je torinsko tužilaštvo zatražilo istu zabranu, potrkrijepivši je negativnim utjecajem koji bi drugovi već prisutni u zatvoru mogli vršiti na nove zatvorenike.
Ferrarska zatvorska uprava pokušala je iskoristiti ovu novu zabranu susreta kako bi dodatno odvojila Adriana i Michelea s jedne strane, a Alfreda i Nicolu s druge, čemu su se drugovi usprotivili te ponovno dobili zajednički izlazak u dvorište i međusobno druženje.
Drugovi zatvoreni zbog napada na Chiomonte, kako oni s prvostupanjskom presudom tako oni u očekivanju suđenja, nemaju mjera ograničenja ni međusobno ni s Micheleom (operacija Brushwood, osuđen na dvije godine i tri mjeseca) ni s Adrianom (uhapšen za sabotaže na rimskom području Castelli Romani).
Ovo što je gore navedeno svjedoči još jednom o prljavoj igri koju sudovi i zatvorske uprave igraju kako bi stvorili dodatne ograde u prostoru visoke sigurnosti gdje su ionako susreti sa zatvorenicima na drugim odjelima onemogućeni.
...

"MILANO 15. DECEMBRA. OŠTEĆENO VIŠE OD 20 VOZILA TVRTKE ENJOY, RENT-A-CAR SLUŽBA KOMPANIJE E.N.I. U PARTNERSTVU S TRENITALIA FRECCIAROSSA* I FIAT-om. OVO JE DJELO SOLIDARNOSTI S GIANLUCOM I ADRIANOM I SA SVIM ZATVORENIM ANARHISTIMA."
[*E.N.I.- energetska talijanska kompanija, već prisutna s plinskim platformama i na Sjevernom Jadranu Hrvatske, zainteresirana i za buduću eksploataciju nafte duž istog mora; TRENITALIA FRECCIAROSSA - superbrzi vlak talijanskih željeznica, nap.prev.]
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Nakon 31 dan štrajka glađu N.Romanos je otpušten u srijedu nakon jedan sat iz bolnice "C.Genimatas", nakon 8 dana rehabilitacije, praćen brojnim policijskim snagama krenuo je putem zatvora Korydallos, gdje će odmah biti zatvoren u "svoju" ćeliju, a ne u zatvorsku bolnicu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

KRETA: U noći 9. decembra blokirali smo 28 bankomata (od ukupuno 30) u gradu Hania, kao minimalni znak solidarnosti s borbom anarhista N. Romanosa... 1. februara 2013. drugovi iz slučaja Velvedo odabrali su počiniti eksproprijaciju podružnice agrotiki banke i poštanskog ureda.
Banke su zupčanici kapitalističkog sistema i uvijek će biti meta svake ustaničke svijesti. Premda su drugovi zahtjevi ispunjeni, borba za slobodom i društvenom emancipacijom nastavi će se svim sredstvima.
Solidarnost znači napad
Sve dok svi zatvori budu uništeni
Ničemu nije kraj
Solidarni
* * *
ATENA: Anarhistički drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu 10.11. zahtjevajući pogodnosti izlazaka na koje ima pravo po zakonima sistema. Kao znak konkretne solidarnost i drugi su drugovi ušli u štrajk glađu, Giannis Mihailidis (17/11), Andreas-Dimitris Bourzoukos (1/12), Dimitris Politis (1/12) and Ilias Karadouman (5/12). Nikos Romanos izabrao je upotrijebiti jedno krajnje sredstvo borbe postavljajući svoje vlastito tijelo kao barikadu i kao prepreku svoju beskompromisnu volju i želju za daškom slobode iz uništavajućih uvjeta zatvora. Očito je da smo uz njega, konkretno, i da podržavamo njegovu borbu sve do kraja svim sredstvima, prepoznajući totalitarne i osvetničke uvjete koje korekcioni bordeli stvaraju i reproduciraju.
Zato smo u ranim satima utorka 09.12. pretvorili naše agresivne namjere u djela, šaljući zapaljive signale solidarnosti Nikosu Romanosu i ostalim drugovima.
Točnije:
Postavili smo zapaljivu napravu sačinjenu od plinske boce za kampiranje ispred ulaza u gradsku vijećnicu Kesariani.
Zapalili smo dva vozila poštanskog ureda i jedno vozilo elektroprivrede u Sepoliju.

Od danas 12.12.2014. anarhist Nikos Romanos je zaoštrio svoju borbu ulazeći u štrajk žeđu i insistirajući na svojim zatjevima.

"Njegov život sada visi o koncu", izjavo je kardiolog, nadodajući da: "Njegov organizam je oslabljen i dehidriran. Ako se to nastavi doći će do ograničenog funkcioniranja organa i bit će u neposrednoj opasnosti otkazivanja brojnih organa."

Na liječnike je vršen pritisak da bi ga prisilno hranili, ali oni pružaju otpor i bore se kako bi slijedili liječničku etiku. Romanos je pobijedio.

Nema veze što će uslijediti, kako će daleko on stići, da li će živjeti ili umrijeti. Meni nije njega žao, čak da umre neće mi ga biti žao...

Ja ga poštujem.

Da sam bio u borbi bio bih ga želio imati na svojoj strani, ne kao neprijatelja.

Ne zanima me koliko godina ima.

On nije dijete.

On je osoba slobodne volje, nešto čega se ostatak nas kloni ili je pak to razvodnilo.

Taj jebeni Romanos, anarhist, kriminalac, svojeglav (zovite ga kakogod želite, njega ionako zaboli za to), je stavio svoje tijelo pred čudovište koje nazivamo Grčka Demokracija, grozotu moderne globalizirane stvarnosti.

Sam, jedno ljudsko biće od krvi i mesa, sam, protiv svih.

On nije ni heroj ni mučenik, niti štiti prava onih s punim stomakom koji se virtualno brinu za njega u parlamentu, u kafićima i na facebooku.

On ne uzvikuje "kruha, obrazovanja, slobode" na okupljanjima godišnjica i na beživotnim štrajkovima, da bi se kasnije jele kokice i gledalo posljednji film Kena Loacha.

Ne, njega ne zanima da bude "obrazovan" na Institutu naše bijede.

On je u ovom trenutku jedina osoba, u jednoj Pustoj Zemlji, koja želi sve! Više nije važno da li će ustuknuti, da li će ga liječnici spasiti, da li će premijer i ministri ustuknuti.

Romanos, jedna osoba sama pobijedila je čitavu naciju.

Bez ubojstva, bez bacanja pametnih bombi, bez slave, da bude izabran u parlament, bez da preda jednu zemlju MMF-u.

Sam. U zamjenu za svoj život.

...

Nakon 31 jednog dana oštre i ustrajne borbe okončao sam moj štrajk glađu, i postigao važnu pobjedu. Amandman koji je izglasao Parlament, a čiji sam ja jedini korisnik, sadrži bitne razlike u odnosu na prvotnu izjavu Ministra Pravosuđa, na koncu je moj zahtjev prihvaćen - ma to znači da ću morati "nositi elektronsku narukvicu".
Jedina sigurna stvar je da je ova pobjeda rezultat političkog pritiska kojeg su izvršili ljudi u borbi, a Borbena Anarhija je nedvojbeno veliki moralni, politički i praktični pobjednik. Raznovrsna revolucionarna borba i mi, kao politički zatvorenici, izranjamo iz te borbre snažniji nego prije.
Podižem moju šaku i šaljem najtoplije pozdrave i moju beskrajnu ljubav svim drugovima koji su bili na mojoj strani.
SVIM SREDSTVIMA!
SOLIDARNOST S POLITIČKIM ZATVORENICIMA
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS: Opšriniji tekst uslijedit će idućih dana.
PS2: Želim također zahvaliti i liječnicima bolnice koji su odbili pokoriti se pritiscima tužitelja glede mojeg prisilnog hranjenja, i koji su me podržali koliko god su mogli.
...

Javljamo da je drugarica Tamara Sol Farías Vergara "kažnjena" krajem prethodnog tjedna pošto je optužena da je prekršila pravila zatvora. Kazna se sastoji od:
- Zabrane posjeta
- Zabrane primanja paketa
Ova posljednja kazna odnosi se i na zabranu primanja hrane i neposredni je napad na njeno zdravlje i prehranu, budući da je vegetarijanka (kao dio ideja jednog antiautoritarnog života), i pokušaj slamanja naše nepokorene drugarice.
Pozivamo na hitnu solidarnost s našom drugaricom koja se nalazi u zatvoru o 21. januara, optužena za pokušaj pljačke i pokušaj ubojstva za počinjenu akciju u banci Estado, protiv jednog zaštitara, kao navodni čin osvete za ubojstvo našeg druga Sebastiana Oversluija Seguela.
Sva naša solidarnost Tamari Sol Farias Vergari.
I svim drugovima anarhistima, nihilistima i
antiautoritarcima u zatvoru i u bijegu.
...

"Odlučili smo da budemo nešto drugo...
Mi smo barbari.
Oni koji plešu s VATROM
i pričaju jezikom SLOBODE" - actforfree.nostate.net
Nikos Romanos okončao je svoj štrajk glađu nakon 31 dan, zbog zahtjeva na pogodnosti izlaska u svrhu pohađanja fakulteta.

Bit će primijenjen zakon o nošenju narukvice, koja će nadzirati sva njegova kretanja tokom pohađanja studija izvan zatvora.

Solidarni s tobom, druže, u tvojem dugom oporavku!

Solidarnost sa svim uhapšenima i optuženima za 6.12.!
Izvor: Act For Freedom Now

Nikosa Romanosa je država zatočila nakon dvostruke eksproprijacije, jedne banke i jednog poštanskog ureda ELTA-e u Velventosu, Kozani, 02.01.2013.
Djelo je dio polimorfne anarhističke borbe protiv odgovornih za haračenja koja država i kapital vrše nad čitavim društvom.
Politički izbor i borba Nikosa Romanosa uslijedili su nakon pobune 2008. On se bori za svijet bez moći, izrabljivanja i gospodara.
Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode i protiv brutalnosti zatvora te pojačane kaznene represije (blokada i odbijanje otpusta, generalizacija izolacije, zatvori tipa-C), rame uz rame s borbom svih potlačenih protiv represije i izrabljivanja njihovih života.
Liječnik koji prati druga kaže da je Nikosa ispitao psihijatar, koji je dijagnosticirao da nije mentalno bolestan i da nema samoubilačke namjere. Zato mu nisu potrebni psihofarmaci ili prisilno hranjenje. Sam liječnik je imao poteškoća pristupiti bolnici, iako je u više navrata potvrdio da je osobni liječnik Nikosa Romanosa.
Atena, 10. decembra
U utorak 9. decembra javni tužitelj Vrhovnog Suda Vasiliki Theodorou ponovno je odbio zahtjev za pogodnosti izlaska u svrhu obrazovanja.
U ponedjeljak se Samaras (premjer) susreo s roditeljima druga, u pokušaju da izvrši pritisak na njih kako bi odvratili sina od štrajka glađu.
U noći između ponedjeljka i utorka ministar pravosuđa Charalambos Athanasiou odbio je zakon o elektronskoj narukvici za zatvorenike, koji su predložili Syriza-KKE-DIMAR.
U noći je kružio hitan poziv na prosvjed solidarnosti ispred grčkog parlamenta na trgu Syntagma.
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Protekla je godina dana otkad je policija upala u naš stan vičući: "Imate li nešto toplo?". Bio sam iznenađen, ali istovremeno me i nasmijalo. Zatim smo shvatili da su mislili imamo li neku eksplozivnu napravu korištenu kao zamku, što nas je samo još više nasmijalo.
Godina otkad me stotina kilometara odvajaju od moje drugarice, otkad mogu da čujem njen glas samo na 5 minuta svakih 15 dana.
Godinu dana u izolaciji 3 različita zatvora španjolskog kraljevstva. Zatvori koji temelje svoju zatvorsku politiku na psihijatri, liječeći zatvorenike s ciljem da ih unište. Određujući potpuni nadzor nad komunikacijom i kontaktom s vanjskim svijetom. U zatvorima prvoga svijeta prioritet su bezlični odnosi s vanjskim svijetom, sve što obilježava fizički kontakt je krajnje ograničeno, za razliko od mog iskustva u čileanskim zatvorima. Mogućnosti da budeš s tvojim ljudima na ovakvim su mjestima nezamislive.
Godinu dana kroz koju sam solidarnost osjetio svakog trena, nadasve od strane anarhista iz Barcelone koji su svojom voljom i pobudom uništili raspršenost i izolaciju. Oni su dokazali da solidarnost nije isprazna riječ, nego neodvojivi sadržaj čitave naše prakse i borbe za potpunim oslobođenjem. Time se, još jednom, moć ističe; uopće ne shvaća na čemu se temelje naši odnosi. Poteškoće koje nam nameću čine nas snažnijima, kroz nevolje se bolje upoznajemo i puno bolje učimo prepoznati se, i mnogo se više smijemo svemu što nam je izgledalo nepremostivo. Odlučili smo da se suočimo s državom zato što smo davno odlučili da prestanemo živjeti na koljenima.
Francisco Solar
13. novembar 2014.
...

Riječi druga Carlosa Gutierreza
Drugom Vojnom Tužilaštvu Santiaga
Molimo ovo vojno tužilaštvo, ako tako smatra, da izda nalog za istragu, uz ovlast zatvora, gdje su i gdje će biti premješteni pod nadležnost Usije; protiv prestupnika Juana Manuela Alistea Vege i Carlosa Javiera Gutierreza Quidulea, obojica s ekstremističkom prošlošću i odgovorni za zločin oružane pljačke, koju je pretrpjela podružnica banke Security, u ulici Augustinas br.621, općina Santiago, dana 18. oktobra 20017, gdje je poginuo komandant karabinjera Luis Moyano Farias.
U svrhu obavljanja policijske istrage koju će voditi ova specijalizirana brigada, kako bi dostigla a zatim uhapsila navedene opasne antidruštvene elemente koji su već gotovo godinu dana u bijegu.
Istražna Policija Čilea
Arhiv BIROM, NALOG br. 1467
24. semptembar 2008.
Kad čitam dokumente Istražne Brigade (BIROM) uopće me ne iznenađuje ton ubojica njihovih riječi. Smijao sam se zbog mržnje i straha koji izranjaju iz naših imena. To su strah i mržnja koji oduvijek prate našeg neprijatelja kada se sukobi s osobom koja nije nikada prihvatila život robova i automa koji nudi kapitalistički sistem.

Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.

Iz prezrene štampe doznajemo da su se jučer, 6. decembra, diljem Grčke odvili prosvjedi u znak sjećanja na Alexisa Grigoropoulosa (kojeg su ubili bijednici u uniformi 06. decembra 2008. na trgu Exarchia) te u znak solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom i drugim drugovima u štrajku glađu u Grčkoj.
Posebice u Solunu i Ateni došlo je do sukoba koji su trajali od večeri do kasno u noć, a buržoaska prezrena štampa govori o 200 uhapšenih osoba.
Očekujemo vijesti od grčkih drugova, a u međuvremenu ako je vijest o hapšenjima točna:
Solidarnost s uhapšenim drugovima!
Snage, solidarnosti i suučesništvo s Nikosom, Yannisom, Dimitrisom i Andreasom B. u štrajku glađu
...

Nikos je bio ustrajan u svojoj borbi već 25 dana i nastavit će sve do kraja, unatoč tome što je odbijen njegov posljednji zahtjev za pogodnosti izlaska iz zatvora u obrazovne svrhe. Dinamični solidarni pokret razvio se oko borbe Nikosa Romanosa diljem zemlje i šire. Unatoč njegovim slabostima i kontradikcijama, taj je pokret poprimio masovne i široke dimenzije, te nadahnuo brojne različite društvene subjekte koji prepoznaju u borbi Nikosa Romanosa dio svoje vlastite borbe za život i dostojanstvo. Djela propagande i napadi, masovni prosvjedi, širenje kontra-infromacija, okupiranje javnih zgrada i škola itd.
U uturak 2.12. odvio se masovni prosvjed u središtu Atene, koji je doveo do sukoba sa snagama represije oko okupiranog prostora atenske Politehničke Škole i oko kvarta Exarchia. Policijska represija koja je uslijedila na području Exarchie dovela je do hapšenja 12 osoba, koje su bile sistematski podvrgnute mučenju kako tokom hapšenja tako i u sjedištu policije, gdje će biti zadržane barem do sutra ujutro.
Politehnička Škola je okupirana, od 1.12., kako bi se stvorio prostor za razvijanje nužnog jačanja borbe protiv današnjeg modernog totalitarizma, poimajući štrajk glađu Nikosa Romanosa ključnom točkom te borbe. Ta okupacija povezuje njegovu borbu sa širim društvenim i političkim nužnostima, te s godišnjicom pubune iz 6. decembra 2008.
Idućih nekoliko dana (do usvajanja proračuna u nedjelju 07.12.) biti će kritični za borbu i život Nikosa Romanosa, kao i za izglede društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke Škole održat će oslobođeni prostor barem do pobjede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući na taj način jedan od brojnih centara svakidašnjih borbi. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da zauzmu ulice pobune sve do pobjede. Mi ne smatramo Politehničku školu središtem sukoba sa snagama represije, jer sukob se mora širiti svukuda i u svim smjerovima.
<strong>SVI NA ULICE POBUNE
POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
...

Pišem ovih nekoliko riječi kako bih izrazio koliko me dirnula široka i raznolika solidarna aktivnost drugova izvan zidova zatvora. Ne samo zato što je njena proširenost, maštovitost, organizacija-koordinacija, ustrajnost i agresivnost uvelike nadišla moja očekivanja, znajući da su značajne zgrade države i kapitala, televizijske i radio postaje okupirane, da su organizirani skupovi i prosvjedi u svim većim gradovima teritorija, te izvršeni napadi na snage represije, kao i drugi ustanički napadi različitog karaktera. Već i zato što upravo to razbija samoću moju ćelije i donosi mi osmijeh, zato što u srijedu noć nisam bio u zatvoru, bio sam između vas i osjetio toplinu barikada u plamenu.
Zato jer, bez obzira na ishod, i samo postojanje ovog borbenog fronta predstavlja pobjedu samu po sebi, kako zbog neposredne perspektive ove borbe tako i zbog ostavštine koju ostavlja iza sebe.
Dobro znam da na tisuće drugova uključenih u ovu borbu koju je Nikos započeo, uz puno brige ali i mnogo odlučnosti, ima vrlo različita shvaćanja i prakse, kako međusobno tako i s nama. Međutim, napredovanje se rađa iz različitosti. To je pravo značenje anarhističke solidarnosti; ona povezuje bez da nas čini jednakima, ujedinjuje bez da homogenizira. A kada se radi o solidarnosti usmjerenoj ka akciji, funkcionira.
Danas kada mediji masovne obmane tvrde da nastavak štrajka glađu prijeti nacionalnoj sigurnosti, shvatio sam nijedna borba nije uzaludna, i da su se pukotine koje je otvorio očaj - uzrokovan produženom neaktivnošću u gušećim uvjetima zatvora - ponovno obojile znakovitim bojama; ustanak je uvijek pravodoban.
Naši snovi postat će njihovi košmari.
Borbena anarhija se probudila i urliče.
Ništa nije gotovo, sve počinje sada.
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA U NEREDIMA UTORKA
Nikosu:Brate, ostani snažan, do sada dobro poremetio njihovo slavlje. Ti se ne povlačiš, tako će morati i oni. Bit ću uz tebe sve do krajnje pobjede.
Athaniasou (ministru pravosuđa):
...

24 dana plesa sa smrću
Nastojat ću na par papirića oblikovati posljednje ostatke mojih misli, u vezi nedavnih događaja i ponovnog odbacivanje zahtjeva za pogodnostima izlaska iz zatvora zbog obrazovnih razloga.
U prvim danima štrajka glađu, tokom mojeg govora na solidarnoj skupštini koja je održana na Politehničkoj školi, rekao sam da je Nikopoulosov odgovor, koji već duže vrijeme tvrdi da nema kompetenciju za donositi odgovore na tu temu, samo početak državne strategije, kako bi me uništili. Ta se politička procjena u potpunosti potvrdila: najprije nalogom direktorice zatvora Koridallos, Evangelie Marsioni, za prisilnim hranjenjem, koje se sastoji od pravog pravcatog nasilja i koje je usmrtilo, između ostalih, Holgera Meinsa u Njemačkoj, a i razne članove GRAPO-a u Španjolskoj. Liječnici u bolnici su ipak bili toliko dostojanstveni da bace u smeće nalog zatvorske uprave i odbili da izvrše taj zločin države. Nakon žalbe pravosudnom vijeću izvan zatvora (pravni potez koji odabiru brojni zatvorenici kada im zatvorska uprava odbije zahtjev) ponovno je stigao negativan odgovor, pošto ih je uvjetovala Nikopoulosova odluka, ista ona odluka na koju je uložena žalba.
Za one koji imalo shvaćaju politiku, intervencija minsitra pravosuđa, dan prije ročišta, bila je očita naredba za odbijanje mojeg zahtjeva, a objasnit ću i zašto:
U izjavi koju je objavilo Ministarstvo pravosuđa posredno se navodi činjenica da Athanasiou, ministar pravosuđa, nema kompetencije da odlučuje u vezi toga, a niže isti dokument kaže: "Izlaske iz obrazovnih razloga dozvoljava isključivo nadležna zatvorska uprava, na čelu s nadležnim službenikom javnog tužiteljstva, dok je za okrivljene potrebna dozvola pravosudnog organa koji je naložio pritvor."
Što znači da ministar poništava, na jednostavan i jasan način, valjanost moje žalbe. Sve je to popraćeno prijedlogom, neutemeljenim, da se predavanja održavaju putem videokonfernecije, umjeto izlazaka u obrazovne svrhe, što nema smilsa budući da postoje laboratoriji koji iziskuju obavezno fizičko prisustvo. Osim toga, na taj se način otvara put zatvorskim upravama da u potpunosti ukinu pogodnosti za obrazovanje, dobro poznavajući njihov strah od preuzimanja odgovornosti, kako bi se rješenje videokonferencije moglo primijeniti na sve zatvorenike.
Po toj logici, ukratko, čak bi se i razgovori s našim obiteljima obavljali putem ekrana, iz sigurnosnih razloga, kao i naša suđenja. Tehnologija u službi "korekcije" i pravde. Ljudski napredak ili fašistizacija... povijest će prosuditi.