solidarietà

Pišem ove riječi najprije u namjeri da se zahvalim na svim činovima i gestama solidarnosti koje sam primio, kako onima koji su prešli svijet tako i onim anonimnim, i ne samo u posljednje vrijeme, nego već gotovo šest godina, otkad je započeo moj bijeg od Moći/Države/Pravde, kao i na istim nemirima i solidarnosti koji su pokrenuti kada me policija uhapsila u februaru ove godine.
Zatim, želim vas informirati da sam izašao s odjela maksimalne sigurnosti Zatvora Visoke Sigurnosti, nakon što sam bio tamo oko sedam tjedana, u pritvoru zbog suđenja po skraćenom postupku, na kojem sam osuđen na 541 dan mjesečnih potpisa, zbog krivičnog djela posjedovanja eksplozivnog materijala i elemenata za izradu eksplozivnog materijala.
Odabir skraćenog postupka ili propagande mojeg pritvora/presude, je moja osobna odluka, o kojoj sam si postavio mnoga pitanja, i da bih je ostvario trebao sam napraviti jednu inkriminirajuću izjavu, u kojoj sam preuzeo odgovornost/autorstvo za zločin za koji sam optužen.
Danas, uz sva moja osobna pitanja, i dalje sam uvjeren u moje životne izbore, u sve moje odluke i razloge koje su dovele do njih. Odabir skraćenog sudskog postupka nije upitan, za mene on ne predstavlja kajanje, a još manje nekakav oblik izdaje, i mislim da postoje minimalni kriteriji/vrijednosti u suočavanju sa zatvorom.
Još jednom, cijenim podršku, solidarnost i suučesništvo, ali znamo da ništa nije gotovo i imamo još mnogo za učiniti. Pozdrav i zagrljaj svima koji nastavljaju svojim putem protiv Moći.
Diegos Rios
...

U utorak 28. aprila češka policija, očigledno nadahnuta europskim kolegama, izvršila je niz protuanarhističkih intervencija pod imenom "Operacija Feniks": hapšenja, ispitivanja, pretresi domova i zaplijena servera. Tri anarhista zadržana su među zidovima pritvora, dok će drugima biti suđeno sa "slobode".
Čitav događaj je predstavljen kao policijsko suzbijanje terorizma - naljepnicu koju su smjesta i vrlo zdušno prihvatili mediji, te umjetno izazvali i širili paniku koja je pogodila čitavu javnost, i opravdala događaj.
Operacija sprovedena s ciljem gušenja rastućeg anarhističkog pokreta u Češkoj nije nas nimalo iznenadila, zato što je naša borba protiv nejednakosti kroz samoorganizaciuju koja nadilazi službene institucije i zakone, nepoželjna za državu.
Lekcije o "terorizmu" nam tako daju oni isti koji sprovode terorizam i nepravdu - kako policijskom represijom, tako vodeći ratove, antidruštvenim zakonima koje proizvodi politika, sveprisutnim telekamerama, koje općine sakraliziraju i koriste poslodavci.
Tko su onda pravi "kriminalci" i "teroristi"?
Uhapšeni i optuženi su naši drugovi, ako su oni teroristi, onda smo i mi. Mi gradimo zajedništvo, stvaramo alternative i ukazujemo na one koji nas pljačkaju i izrabljuju!
Tražimo neposredni prekid policijskih progona!
I povlačenje svih optužbi!
Iskazujemo solidarnost našim drugovima i nastavljamo borbu!
...

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

U petak 15. maja anarhistički drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran nalaze se u 32. danu štrajka glađu, tražeći:
- otpuštanje druga Enriquea Guzmana
- neposredni premještaj drugarice Nataly Casanova iz izolacije na odjel/toranj gdje će joj biti dozvoljeno više konatakata/odnosa s drugim zatvorenicama i više sati u dvorištu
- prekid šikaniranja bliskih osoba
- prekid šikaniranja i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- ukidanje optužbi na temelju DNK
Drug Enrique Guzman prekinuo je štrajk glađu u drugom tjednu zbog fizičkih problema.
Sudsko vijeće je odbilo da udovolji zahtjevima drugova.
Dok osobe bliske drugovima pokušavaju pravnim putem zadovoljiti zahtjeve drugova, solidarni drugovi izvan zatvora izvršili su zapaljive napade i prosvjede na ulicama i ispred zatvora u kojima se drugovi zatvoreni.
Zdravstveno stanje drugova nije baš dobro. Na primjer, Juan je na početku štrajka glađu ima 61kg a prije deset dana 54kg, Guillermo je započeo štrajk glađu 14. aprila s (oko) 91kg, a 9. maja je težio 83kg, a drugarica Nataly je pala ispod 50kg.
Prenosimo nekoliko riječi drugova Juana, Enriquea i Guillerma:

U ponedjeljak ujutro 27. aprila, zamaskirani su podigli barikade i napali policiju ispred Liceo de Aplicación (javna srednja škola) u znak solidarnosti sa svim anarhističkim zatvorenicima zatočenima u zatvorima moći.
Izvor: InterArma

U četvrtak 30. aprila žalbeni sud je potvrdio presude protiv Nicole i Alfreda, umanjujući kaznu za par mjeseci. Dakle, na zapadu ništa novo, ali nije ni moglo biti drugačije pošto su vješala pravosuđa uvijek spremna za one koji djeluju. Ne mogu se sami osuditi kada zakoni, koje vrlo efikasno sprovode, osuđuju na smrt stotine useljenika među morskim valovima ili kada njihovi zakoni dozvoljavaju da radnike izrabljuje, sve do smrti na radnom mjestu, nekoliko gospodara u odjelu i kravati,
Ali mogu osuđivati, optuživati, istraživati, zatvarati, mučiti u ime zakona i u ime onih koji ih pišu.
Još jednom, ovaj put koristeći babarogu ISIL-a, država promiče svoj pokušaj da obuhvati i, dakle, uništi svako djelovanje i svako ponašanje realne kritike, munjevitim odobrenjem novog antiterorističkog zakona. Proširujući na gotovo kapilaran način mogućnost pripisivanja u svrhu terorizma (čl.270 k.z.) različitim vrstama i kontekstima djelovanja, te pretvarajući u krivično djelo sve oblike solidarnosti i podrške (neposredne i posredne) osobama koje su optužene i/ili osuđene za terorizam, država drsko afirmira jednu od osnovnih ucjena demokratskog poretka: nesuglasnot je dozvoljena samo ako je bezazlena, beskorisna, voljna da ostane u redovima kontrole i po mogućnosti politički, kulturno, društveno i/ili ekonomski apsorbirana.
Možemo primijetiti kako se isti mehanizma koristi za problem imigracije. Medijska kampanja terora (uz insinuaciju sumnje da su na lađama među očajnicima infiltrirani krvoločni ubojice) služi samo prihvaćanju najkonzervativnijih tvrdnji kroz strah i sveopću ravnodušnost, i uvođenju odgovarajućih mjera za jačanje granica divovske ekonomske i financijske kamarile, takozvane Europske Utvrde.
Kako bi se ono što se već odvija u njenoj unutrašnjosti moglo nastaviti, neometano i bez posljedica, na još brutalniji način, izvan njenih granica: neprekidno pljačkanje prirodnih područja, trovanje i porobljavanje čitavih naroda.
...

Ujutro 3. maja razveselili smo Komunističku omladinu preoblikujući fasadu njihovog ureda u San Pablu, 9059, Pudahuel, sa bojom i nekoliko razbijenih stakala.
Ova govna su naširoko tražila suradnju s demokracijom, pregovarajući sa moći i njenim policijskim aparatom, posvečujući se prijetnjama putem štampe, kroz svoje pravne zahtjeve, protiv anarhista zbog sukoba iz prošle godine, i čini se da su neki zaboravili što se desilo, ali što se nas tiče ništa se nije izmijenilo, a ovaj napad je vjerni odraz, no ići ćemo i dalje...
Preuzeli smo odgovornost za ovaj napad letcima u znak solidarnosti s drugovima Juanom Floresom, Nataly Casanovom i Guillermom Duranom (u štrajku glađu već 20 dana) i s Enriqueom Guzmanom, koji su se uvijek izjašnjavali protiv svakog oblika moći i autoriteta.
Nema vremena ni za izvinjenja ni za pauzu.
Napadačka solidarnost sa zatvorenicima u štrajku glađu.
...

Anarhist Sypros Mandylas nalazi se u 54. danu štrajka glađu, pati od snažnih glavobolja, vrlo niskog tlaka i velike fizičke iscrpljenosti, što ga primorava na krevet 24 sata dnevno.
Prije nekoliko sati objavljen je jedan tekst bivših članova Nadira, u kojem iznose slučaj i pokušaj izlaska iz apatije, čak uz privremenu nestabilnost. Taj potez ne dolazi od strane drugih okrivljenika za slučaj "Skvotovi Soluna" i njihovih advokata, koji ostaju ravnodušni prema kritičnoj situaciji druga Spyrosa Mandylasa.
Netko tko pobliže prati slučaj...
5.5.2015.
Izvor: InterArma
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/05/αφισα.jpg
Kažu da se osoba obično pobuni kada nema više što izgubiti, osim vlastitog života. Ali što kažu kada osoba odabere da obgrli smrt za Revoluciju i svoje ideje? Kada stavi u djelo riječi kao "Ni korak nazad", izlažući svoje vlastito tijelo ogromnom riziku?
Kao minimalni čin solidarnosti sa Spyrosom Mandylasom zalijepili smo jučer gornji plakat u centar Patrasa.
Bez mnogo i velikih riječi, nadamo se da će drug što prije okončati štrajk glađu, prije nego bude prekasno. Bolje je da odgovorni maknu sa strane svoju vlastitu sebičnost i plate bijedni iznos novca koji je potreban, i da prestanu igrati političke i sebične igre, prepirući se s osobom koja se nalazi u neposrednoj opasnosti!
Ako i dalje budu ravnodušni prema tome, trebali bi biti spremni za kasnije suočavanje sa svojom odgovornošću i savješću.
Borba se nastavlja, druže ostani snažan!
Suradnja Anarhista, Nihilista, Kaotičara s Olginog trga
RIJEČI PLAKATA:

Sloboda za anarhista Spyorsa Mandylasa
"Ni korak nazad, štrajk glađu do kraja, bijes i svjesnost"
Neka 39-orica smjesta plate kauciju

...

NA SVAKU AGRESIJU ODGOVOR
DOWNLOAD PDF: NO AGRESSION WITHOUT RESPONSE
Uhapšeni 18. septembra 2014., drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran optuženi su za sudjelovanje u bombaškim napadima koji su se odvili 13. jula, za koji je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera Osvete, i 8. septembra 2014., za koji je odgovornost preuzela Zavjera Vatrenih Ćelija (Čile).
Odbacuju optužbe ali izjavljuju se anarhistima.
6. aprila 2015. uhapšen je Enrique Guzman, solidarni drug i prijatelj koji je posjećivao drugove u zatvoru.
14. aprila 2015. četvero drugova je započelo štrajk glađu tražeći:
- otpuštanje druga Enrique Guzmana
- neposredno otpuštanje drugarice Nataly Casanove iz izolacije i premještaj na odjel/toranj gdje će joj biti omogućeni kontakti/odnosi s drugim zatvorenicima i više vremena u dvorištu
- prestanak šikaniranja njihove bliske sredine
- okončanje napada i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- okončanje optužbi utemeljenih na DNK
Brošura sadrži tekstove drugova, o šikaniranju njih i njihove bliske sredine. Također, uvrstili smo i poziv solidarnosti koji smo objavili uz druge solidarne grupe.
Većinu tekstova su na engleski preveli drugovi iz Act for Freedom!
SOLIDARNOST-SUUČESNIŠTVO-DJELOVANJE PROTIV MOĆI
Sin Banderas Ni Fronteras, (Ni Zastave Ni Granice), nukleus antiautoritarnog nemira

Čile / sinbanderas.nifronteras(at)riseup.net
...

Iz "Des Ruines", Anarhistički aperiodični časopis, br. 1, januar 2015.
Ukinimo Političkog Zatvorenika
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam "politički zatvorenik". Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina.
Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno "oslobođenje", od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. Iz čega, dijelomično, proizlazi naš osjećaj tjeskobe naspram ponovnog pojavljivanja ovog pojma, u raznim dijelovima svijeta, u ustima drugova. Želimo ukinuti, danas i zauvijek, navedeni pojam ne samo zato što je oprečan svim našim antipolitičkim perspektivama, zato šmo smo mi oprečni svima koji nama žele upravljati, koji nas žele zastupati i nama vladati putem sredstva politike. Nego i zato što, uz ovo uskrsnuće, postoji i, svjesna ili nesvjesna, nezdrava posljedica stavaranja razlika između zatvorenika samo na temelju "krivičnih djela" za koje nas država optužuje, kroz povečalo Kaznenog zakona. To vodi u društvenu hijerarhiju, po takozvanoj vrlini okrivljenih djela, između onoga zaslužuje da bude oslobođen ili podržan i drugih. Poništavajući sve stoljetne antizatvorske kritike anarhista i antiautoritaraca. Radilo bi se dakle o izražavanju solidarnosti samo zatvorenicima koji su u zatvoru zbog svojih ideja, na štetu ostatka zatvorskog stanovništva, potpuno zaboravljenog ili korištenog samo za potvrdu, na njihovoj koži, neke teorije.
No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice "sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja". Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
Da budemo jasni, mi smatramo da je većina zatvorskih kazni, danas kao i uvijek, uzrokovana mnogo više političkim kontekstima i razlozima, nego specifičnim kršenjima. Zato što, mada se na sudskom procesu optužnice gotovo uvijek temelje na konkretnim djelima, uvijek država i njen pravosudni sistem odlučuju u kojoj će mjeri kazniti ovo ili ono specifično djelo, ovaj ili onaj dio stanovništva. Zato što je represija baš svih takozvanih "nezakonitih" djela, očigledno, tehnički neizvediva. Zbog prevelikog broja zakona, zbog broja policajaca ili zbog drugih tehničkih, ili pak političkih, razloga, pošto bi tolerancija nultog stupnja povukla za sobom i veći rizik pobuna. Represija nezakonitosti (a zatvor je jedan od sredstava) odgovara, dakle, određenoj strategiji i političkim programima.
Zar ne zatvaraju osobe kako bi povećali ili smanjili cifre koje će poslužiti izbornim ambicijama političara, kako bi dokazali neku teoriju ili bacili pijesak u oči? Zar ne zatvaraju nadasve nepoželjne koje ne žele vidjeti drugdje u društvu, nepoželjne koji se često suočavaju s represivnim institucijama zbog svog siromaštva, dakle zbog svoje nemogućnosti da se obrane sredstvima koje pravda tvrdi da "jamči" istima, kao što su odvjetnici, koji rade samo ako su skupo plaćeni, ili pak jamstva dohotka i doma, luksuz za većinu zatvorenika. Sve je uređeno na način da zatvori budu ispunjeni siromasima, a tako zaista i je.

Neka se svaki dan nemira i svaka minuta u kojoj je potrebna naša solidarnost s našim drugovima u zatvoru, pretvori u prikladan trenutak za izoštravanje afiniteta u uličnim djelima, pokrećemo naše zapaljivo suučesništvo da bi prekinuli rutinu, normalan tok života u gradu i monopol države i prevladavajućeg poretka nad upotrebom nasilja.
Tokom prvih jutarnjih sati, u petak 1. maja, podigli smo barikadu i zapalili je, na području Vespucio Sur, kao znak nemira i solidarnosti sa štrajkom glađu naših drugova Juana Floresa, Guillerma Durana i Nataly Casanove, koji traže prekid izolacije Nataly, neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana, prekid upitnog korištenja testova DNK i prijetnji obiteljima, prijateljima i drugovima.
Neka solidarna vatra učini vidljivom borbu drugova, koju vode na dostojanstven i borben način.
Zato što je njihova borba i naša.
Zato što bi se svatko tko se suoči s autoritetom mogao bi naći u istoj situaciji, ili sličnoj, da ga moć napadne i prijeti mu.
Neka nijedan drug ne ostane indiferentan prema odluci Juana, Guillerma, Enriquea i Nataly.
Oni danas riskiraju vlastiti život, šaljući istu ratnu poruku koja se zapalila kao benzin na našoj barikadi: protiv napada moći naš odgovor je izoštriti borbu za naše dostojanstvo i slobodu.
Protiv ravnodušnosti i inercije
Za neprekidno suočavanje sa svim oblicima moći.
Solidarnost i djela sa štrajkom glađu Juana, Guillerma i Nataly.
...

DOWNLOAD: .wav
DOWNLOAD: Soundcloud
Glazba ovog CD-a napisana je za pripovjetku "NA013" (autor Jkz), čitanu tokom radioemisija (Dirette D'Azione) na RadioAzione.org, između decembra 2013. i oktobra 2015.
Izvorna ideja, koja je još aktualna, bila je objaviti ovaj CD uz knjigu "NA013", ali uzevši u obzir vrijeme potrebno za realizaciju (iz različitih razloga, među kojima i nažalost najosnovnijeg... financijskog) odlučeno je da se glazba stavi na raspolaganje svakome tko je želi skinuti, a i umnožiti za distribuciju.
Podsjećam da CD nema cijene, moja je želja da bude korišten kao benefit za anarhističke drugove u zatvorima diljem svijeta.
Zato, ako ga netko skine i snimi, neka ne bude škrt, ili još gore trgovac, i neka pošalje novac ili izravno u zatvor ili anarhističkim fondovima solidarnosti.
Isto tako, tko ga uzme od neke distribucije, neka bude darežljiv, i neka se sjeti da novac ne ide meni, a u slučaju da ga distribucija prodaje u svrhu zarade, možete ga ukrasti.
CD možete skinuti i sa stranice "Muzika" web-sitea RadioAzione [Hrvatska] ili sa stranice Download i "Edizioni RadioAzione" web-sitea RadioAzione [Italija].
<em>
...

Povratak na ulicu, nakon više od godinu dana zatvora.
Bila bi laž reći da je sve bilo lako. Radi se o mješavini lijepih iskustava i trenutaka neizvjesnosti, što je teško podijeliti. Oduzimanje tijela, svake psihičke autonomije, ostati sama sa sobom, to je bila svakodnevna borba. Mješavina straha i sreće. Ali suučesnici koji su me pratili, iz bliza i iz daleka, bili su i više nego svjesni, i vrlo prisutni. Senzibilnost je snaga jedne bezgranične solidarnosti.
Željela bih ovim malim pismom poslati jedan iskren i suučesnički pozdrav svima koji su u bijegu, koji su još zatočeni u zatvorima diljem svijeta i koji se bore za slobodu u ovom veliku zatvoru pod otvorenim nebom. Bila sam u zatvoru, gdje svaki dan pristižu nove osobe, represija postaje sve snažnija, i nakon ovog iskustva želim zahvaliti na bezgraničnoj solidarnosti koju smo dobili, borba se nastavlja sa svima koji se bore za svoju slobodu.
Uzvik buntovne snage buntovnim dušama koje sam susrela na mojem putu i koje su me dirnule svojim senzibilitetom i snagom.
Poseban pozdrav Chivi, drugu, bratu, nadam se da je sve u redu tamo gdje jesi, i uvijek ćeš biti uz mene. I snažan zagrljaj drugaricama iz Santa Marte koje nosim u srcu.
...

"Danas u Čileu, kao u Grčkoj i Španjolskoj, kažnjava se solidarnost, ljubav i njihove ljepote". Natalie Casanova

Pozdravljamo drugove Nataly Casanovu, Juana Floresa i Guillerma Durána, koji su 14. aprila započeli štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje Enrique Guzmána (uhapšenog u noći 6. aprila, od tada u pritvoru), progon njihovih voljenih od strane bijedne institucije Žandarmerije i represivnih ruku države, zahtijevajući i prekid izolacije kojoj je podvrgnuta drugarica Nataly Casanova.
U ovim mjesecima pritvora drugovi su se s dostojanstvom suočili s represivnim potezima stražara, bez da i jedan milimetar povuku svoju uvjerenja i ideje o slobodi. S ulice, bezuvjetno solidarni s njima, priznajući ih kao drugove i kao dio naše iste borbe protiv Moći i čitavog Autoriteta.
SOLIDARNOST I AKCIJA S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU OD 14. APRILA!!!
NAPRIJED I RATNO!!!
...

Nedavni događaji koji su se materijalizirali kroz novi materijalno-pravosudni i medijski napad na našu najbližu sredinu, uz maštovitost nekog pravosudnog službenika, koji nastoji zastupati i podignuti moral svojih kolega, zasjenjenih prethodnim neuspjehom "Slučaja Bombas", i pokušava oživjeti slučaj koji ni nakon više od šest mjeseci našeg pritvora (od 10 kojih su odobreni) nije dao željene ishode, već samo nagađanja, kroz njihove medije koji igraju odvratnu ulogu odobravanja i sanktifikacije svake istine koju vlast prikazuje kao apsolutnu, pa makar joj nedostajala svaka logika.
Lažno, kao i prijetnje smrću koje kažu da smo izrekli njihovim slugama... mene i mojeg druga optužili su za iste stvari, nameću nam kaznu unutar ove kazne, zbog našeg buntovnog ponašanja i zato što preziremo stražare, a osim toga uskraćuju nam svaki oblik susreta, mada se to desilo samo jednom, u novembru 2014., što je odmah izazvalo prijave.
Danas prikazuju tako apsurdne dokaze, kao u prethodnom slučaju, protiv našeg brata i prijatelja Enriquea Guzmana: opušak cigarete, kapa, ugljen, sumpor, aparat za gašenje požara. Nadobudnost kojom se pokušava nastaviti ovaj slučaj je zaista smiješna, kao i njihov najbolji "dokaz" protiv nas, koji su bile (ili jesu) slike s telekamera za video-nadzor, i koje su mnoge nasmijale, te DNK koji navodno pripada meni i mojem drugu Juanu Floresu, a sada se "trude" i da okrive Enriquea.
Doznajemo od njihovih vještaka, putem sredstva informiranja, kako je gotovo nemoguće pronaći nakon eksplozije genetski materijal prikladan za usporedbu, kao što su to iznijeli tužitelji. Radi se, po njima, o 3 ili više traga izmiješanog DNK, a po riječima istih stručnjaka izmiješanost 2 DNK ne može biti vjerodostojna i pouzdana (osim pouzdanog primjerka njihovih stručnjaka).
Znači, najbolja alternativa je uhapsiti osobe koje su nas posjećivale: Enriquea, ali to nije jedini slučaj, jer su bili uhapsili još jednog našeg prijatelja i odveli ga u 33. Komesarijat, gdje je odveden i Enrique. Prijatelj o kojemu nitko nije imao nikakvih vijesti gdje se nalazi, čitav ponedjeljak 6. aprila, nakon što je izašao u kupovinu. Danas, sretna sam što si dobro i što su te pronašli, ne znam što se zbilo na tom mjestu.
Unatoč svemu tome, progon naših obitelji i naših prijatelja ne prestaje, svaki put prijete sve očajnijim represivnim iznenađenjima... Enrique, prijatelju i brate, otkad smo ovdje pružio si nam svu tvoju podršku i tvoju solidarnu ljubav, tvoja mirnoća, snaga i dostojanstvo stiže do nas putem njihovih odvratnih sredstava. Enrique, kojeg naši progoni nisu nikada zastrašili ili udaljili, koji nas je dolazio posjećivati svaki tjedan, s brdo hrane, kao i Guillermo, čineći sve moguće kako nam ništa ne bi nedostajalo... Udaljavamo te od našeg slučaja i volimo te.

Prijateljice/i, drugarice/ovi, obitelj i srodni.
Kroz nekoliko riječi koje sam uspjela izmijeniti s nekoliko osoba (zato što se nalazim u izolaciji i nisam upoznata sa zbivanjima) saznala sam da postoji tjedan nemira, koji se održava između 10. i 20. aprila, za solidarnost s antiautoritarnim zatvorenicima/enicama, nadasve za one koji su osuđeni na duge godine zatvora. U vezi toga željeli bih izraziti ovim tekstom moj doprinos solidarnosti, točnije solidarnosti sa zatvorenim drugovima. I prije sam mislila, a sada s ovim što proživljavam mi je još jasnije, da kada drug stigne u zatvor i postane dakle zatvorenik, jedinu podršku koju ima je on sam, njegova uvjerenja, misli, osjećaji i njegova vlastita ljubav, individualnost, što je osnovno kada se osoba suoči s tako ružnim i dekadentim mjestom kao što je zatvor, k tome mi smo sami naš izvor snage. Ali odjednom se desi da naše uši i naše oči susretnu geste, inicijative, djela učinjena za nas, i u tim trenucima osjeti se kao zagrljaj, kada se osjetimo ispunjeni i vrati se neizbježiv osmijeh. Kada se prijeđe zatvorski zid, tada čitava individualnost zatvorenika se ispuni još većom snagom i uvjerenjem. Taj trenutak smatram suučesništvom, zato što znamo da nastavljamo s borbom. Pridružujem se pozivu koji se realizira i pozivam na solidarnost sa zatvorenicima s područja u borbi, postavljajući se protiv svakog autoriteta. Sva moja ljubav i snaga onima koji su suočeni s teškim kaznama, i neka godine ne unište njihove ideje i osjećaje. Ne zaboravimo, osim toga, da zatvor, ljudski proizvod, pogađa danas i druga bića. Životinje u kavezima, mučene za ljudsko zadovoljstvo.
Završavam prenoseći svu moju ljubav mojim prijateljima/cama, drugovima, obitelji i djevojkama u antipatrijarhalnoj borbi.
Tato (Natalia Collao)
S Odjela 1, zatvor San Miguel
Nedjelja, 12. aprila
...

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

Svaka fraza ispisana na sivim zidovima mrtvog grada, svaki transparent solidarnosti, svaki udarac bokserom u lice, svaka krađa, svako zapaljenjo vozilo, uništeni bankomat. Svako bogohuljenje, svaka ucjena svijetu Moći i civilizacije, svakom predstavniku i lakeju sistema, održavaju duh na životu i guraju ga naprijed. Duh individualne oružane pobune u beskrajnom ratu protiv Autoriteta... Ovo je trenutak kada slobodni pojedinci - muškarci i žene - donose odluke koje će nadići strah od smrti.
Snage zatvorenim članovima ZVĆ i svim zatvorenim anarhistima od akcije diljem svijeta.
Dug život oružanoj anarhiji FAI/IRF
InterArma

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

Nakon što su razriješeni federalne optužbe da su počinili kazneno djelo nanošenja štete požarom, 27. februara 2015., i nakon što su platili kauciju za (lokalnu) presudu od 2 godine i 7 mjeseci za kaznena djela napada na javni mir i nanošenje štete, napokon su drugarice Amelie Trudeau i Fallon Roullier, kao i drug Carlos Lopez "Chivo" otpušteni 13. marta.
Pošto su drugarice Amelie i Fallon kanadske državljanke premještene su izravno u postaju Nacionalnog Instituta za Migraciju, to jest zatvor za osobe bez potrebnih dokumenata za prijelaz granica, koje nameću Država i Kapital. Zatvor u kojem dane provode na stotine osoba u očekivanju rješavanja njihove situacije, pošto ne posjeduju jedan papir. Zatvor kao svi zatvori, gdje vlada maltretiranje, ponižavanje, bolest itd. Tamo su provele više dana. S obzirom na uvjete mjesta: ograničene posjete i rijetke informacije, situacija drugarica je bila prilično nejasna, sve do 23. marta kada su ih deportirali na njihovo izvorišno mjesto.

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

Jučer ujutro, po nalogu uobičajenih tužitelja Rinauda i Padalina, ROS [politička policija, nap.prev.] su izvršili pretres domova 3 drugova i sjedište kulturnog kružoka Barbarià te narodnu knjižnicu Rebeldies.
Nalog za pretres se poziva na kaznenu proceduru za čl.270bis (udruženje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka): klasični teorem "dvostruke razine" po kojem drugovi uz "očite" inicijative, kao štampanje časopisa Nunatak i aktivnosti AntiRepresivne Blagajne zapadnih Alpi, sprovode i direktne akcije te djela sabotaže "s posebnim naglaskom na one protiv gradilišta TAV" [superbrza željeznica, nap.prev.].
Pretresi su doveli, osim do nespretnih pokušaja postavljanja aparata za prisluškivanje ili drugog, i do zaplijene informatičkog materijala te sadržaja elektronske pošte časopisa Nunatak, AntiRep Blagajne i mailing liste Buntovnih Alpi.
Trpanjem u isti lonac poruka i izjava s mailing liste, antizatvorske solidarnosti i solidarnosti prema osuđenim anarhistima za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, začinjeno neodređenim napadom na gradilište u Chiomonteu [superbrze željeznice, nap.prev.], očigledna je namjera Tužilaštva da kriminalizira revolucionarnu solidarnost i samoorganiziranje na alpskom području.
Mi idemo dalje našim putem.
Protiv države i njenih zatvora! Tisuću načina, samo jedan obzor: sloboda!
Pretreseni drugovi
...

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...