Rivendicazioni Hrvatski

For all anarchists of praxis, nihilists, anarchists individualists, anticivilization comrades. We send you our love and blaze from the Atlantis of Practical Theory. A few months ago, CCF put a proposition on the table of the Black International. In the communique “Lone wolves are never alone…“, published in the brochure of the comrades of 325, it was written: “We do not share our choices only by speaking and writing texts against the state and its society but also when we offer each other possible practical ways, to make our theory practice”. This proposal has already been set in motion. Siblings unknown to us who share the mutiny of FAI/IRF, and comrades of praxis have published manuals for constructing explosive devices and similar chaotic arts of sabotage. Wanting to contribute as well in creating an international diffusive-chaotic anarchist urban guerrilla, we share with you some practical ideas and some diagrams longing to be detonated… We know well that this is just a first gesture from flame and gunpowder and that countless destructive desires are waiting for us to meet again… Chaos is our friend…
...

Dark Matter Publication: "Militant Forces Against HLS (MFAH), Blackmail 3 & The SHAC Model". "August 2011 Revolt", animal liberationist zine about the fight against Huntingdon Life Sciences.
I claim this opportunity to dedicate this zine to Darko Matthers. A friend & comrade I spent many hours with discussing anarchism, nihilism, and what he coined ‘civil anarchism’. The section on the MFAH [Militant Forces Against Huntingdon] is dedicated to him, for his contribution in publishing insurrectionist zines such as "August 2011 Revolt", as well as his strong conviction in critical analysis.
Person(s) unknown
...

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

U kontekstu poziva na kampanju djelovanja za Crni Decembar, organizirali smo i izveli jednu direktnu akciju.
Stigli smo do vanjske strane kuće jednog pandura koji vrši neku vrstu straže uredima Zlatne Zore i zapalili smo njegovo osobno vozilo.
Slična djela mogu se širiti i jednostavno reproducirati, a doprinose i stvaranju ozračju straha i nesigurnosti među lakejima legalnog poretka.
Mi ne čekamo da nam represija zakuca na vrata; otkrijemo domove kopiladi u uniformama te ih posjetimo kako bi ih napali svakim sredstvom.
Snage i solidarnosti svim našim drugovima diljem svijeta koji jačaju kampanju za Crni Decembar svojim djelima, pretvarajući neformalnu koordinaciju raznovrsnog anarhističkog djelovanja u stvarnost.
Organizirajmo anarhističke ćelije direktne akcije!
Za anarhistički napad na svijet Moći!
Za Crni Decembar!
Solidarni sa anarhističkim zatvorenicima i sa svim drugovima za kojima tragaju vlasti!
Uz naše mrtvu braću i sestre prisutne u svakom trenutku napada na moć!
Ćelija "Sebastian Oversluij" - Neformalna Anarhistička Federacija (FAI-FRI)
...

U zoru 4. decembra napali smo ministarstvo kulture u Egzarhiji s molotovljevim koktelima. CRNI DECEMBAR
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

živio Alexis, 06.12.2008.
Prije 7 godina izbila je anarhistička pobuna koja se zatim proširila na međunarodnoj razini, a i dalje je u toku. Unatoč brojnim pokušajima mučenja i ubojstva naših drugova diljem svijeta, odbijamo zastrašivanje, a državna represija samo nas čini jačima.
U kontekstu Crnog Decembra zapalili smo dva vozila Suzukijevog koncesionara, u nadi da će plamen osvijetliti zgradu. Suzuki redovito dostavlja grčkoj državi nova vozila kako bi mogli bolje mučiti, kao ona koje koristi antiustanička jedinica Delta.
Suzukijeve motore koriste ti miljenici ponovno izabranog grčkog režima protiv vlastitog stanovništva.
Posvećujemo naše djelo Alexandrosu Grigoropoulosu, ubijenom u Egzarhiji u noći 6. decembra 2008.
Svjesni smo čisto simboličnog karaktera našeg djela, kao što smo i svjesni da su u metropolama takvo teško zamjećuje, no nadamo se da će oni koji su ga primijetili ponoviti i podijeliti naše destruktivne namjere pokretanjem vlastitih napada na sistem.
Postoji uvijek mnogo razloga u svako vrijeme za pokretanje destruktivnih namjera i za napad na omražene državne institucije i njene lakeje.
Ove godine umrtvljenosti trebale su biti iskorištene za grupiranje i raspravu o novim metodama direktne akcije.
za Crni Decembar
Sloboda svim zatvorenicima pobune širom svijeta
...

U noći 6. decembra, na sjeveru Tuluza, zapalili smo 6 vozila EDF-a.
EDF je jedan od partnera COP21. Radi se o jednom državnom poduzeća koja pokušava uvesti nuklearnu energiju kao riješenje za problem klimatskih promjena.
Nuklearna energija je smrt, uništimo njene sponzore!
Smatramo da je važno napasti COP21 tamo gdje se nalazi, odnosno gdjegod postoji moć i profit.
Draži nam je kvalitet, suučesništvo i iznenađenje od medijskih i spektakularnih sastanaka s državom i interventnom policijom.
S nekoliko šibica, jednom plinskom bocom i zadovoljnim osmijesima odgovaramo skromno na nadzor, strah i pomirenje koji nas svakodnevno otuđuju.
Svi Cop21 su ciljevi!
Više benzina na državu
Neke palikuće
...

27.11., Milano - 4 bankomata napadnuta su čekićima i bojom u znak solidarnosti s uhapšenima u Grčkoj i Italiji, zbog prvomajskih sukoba. Neka napadi na moćnike postanu svakodnevna aktivnost. (A)
Izvor: Act For Freedom Now!

Koaliciji SYRIZA-Anel, unatoč uloženim naporima da nas uvjeri kako su oni nadolazeća "nada", bilo je dovoljno manje od godinu dana i dvije izborne pobjede da pokaže svoje pravo lice čak i najnaivnijima. To jest, da se radi o vjernom pilastru politike lišavanja, bijede i smrti. Politike koje pretvara vrijednost ljudskog života u brojeve koji će osvježiti međunarodni i domaći kapital i udahnuti dašak život kapitalističkom sistemu.
Jasno je da bi nametanje još jednog memoranduma od strane tradicionalnih građanskih snaga (Nova Demokracija-Pasok) bilo dovelo do još većih i snažnijih društvenih borbi. Za razliku od Syrize koja je pripojila reformističke dijelove pokreta i u potpunosti ih pasivizirala, u očekivanju "barem pregovora". Da bi se kasnije pokorila transnacionalnoj ekonomiji i političkoj eliti predstavljajući ih kao nužno zlo.
Petoljetka i širenje prevladavajuće propagande o stabilnosti-razvoju-investicijama su laži moderne mafije koju moćnici nameću ugnjetavanima... To se danas prevodi kao povećanje PDV-a na osnovne proizvode, povećanje nezaposlenosti, uvođenje novog poreza na imovinu, daljnje smanjenje ionako niskih mirovina, dradžbe domova te privatizacija prirodnih i javnih dobara.
Zato smo od tog mozaika paranoja, gdje njihov svijet smrdi na ljudsko meso više nego ikada, gdje se nada utopila negdje u Egejskom moru zajedno s migrantima, gdje su samoubojstva sve brojnija, gdje se ograde dižu i ćelije izgrađuju, a cinkanje postaje način života, mi svjesno odlučili da se distanciramo. Odlučili smo se za požar i sjekiru.
Preuzimamo odgovornost za požare:
Jednog vozila u vlasništvu inspektorata rada, u ulici Xanthoudidou, u ranim satima, nedjelje 01.11.2015., nekoliko sati prije nego što je predsjednik lažokracije, Pavlopoulos, svečano otvorio muzej El. Venizelos.
Jednog vozila u vlasništvu općinske policije, kraj vijećnice Akrotirija, u ranim satima, četvrtka 05.11.2015.
...

[...] U noći ponedjeljak 23. novembra 2015. sabotirali smo bojom 3 bankomata i jednu nadzornu videokameru banke Banamex. Osim toga, sabotirali smo bojom i jedan bankomat banke BanRegio. Vandalizirati njihovu svakidanju rutinu, iskazati naš prezir prema njihovom pravom bogu, bogu novcu. Pripremajući teren za Crni Decembar, kada bi se naše torbe s iznenađenjem mogle naći bilo gdje, kada bi naša vatra mogla biti detonirana u bilo kojem trenutku, kada bi svaki telefon mogao primit prijetnje, ponekad lažne, a ponekad ne.
"Tik tak tik tak", Crni Decembar se približava.
Sve dok njihova civilizacija ne bude dokrajčena.
Za naše mrtve i zatvorene.
Za anarhiju.
Za Crni Decembar
Antidruštveni pojedinci za pad civilizacije
...

Barcelona, španjolska država: naspram napada moći, naš napad se nastavlja

Nakon nedavnih policijskih operacija protiv anarhističkih sredina mnogo je rečeno i napisano, izjave i mišljenja koja nadasve "osuđuju" represiju koju vrši vlast. Nakon posljednje represivne operacije i reakcije koje su uslijedile, i mi smatramo da trebamo izraziti našu točku gledišta.
Krenuvši od činjenice da je represija koja se odvija samo jedan logički odgovor države protiv svih onih koji se smatraju (ili ih država smatra) njenim neprijateljem, ne razumijemo izjave ispunjene osjećajem žrtve kojima se u biti (i naravno s odgovarajućim riječima) moli državu da prekine tjerati policijske horde na anarhiste, "nasumice". Da je represija neopravdana, da nas napadaju zato što "drugačije mislimo", da ne činimo ništa "loše", naravno koristeći i iskorištavajući pojam "namještaljka"... Nastoji se prikazati slika "normalnosti" i na sve moguće načine pretvoriti je u javnu i čistu, društveno prihvatljivu. Čini se sve da bi se distanciralo od nasilne teorije i djelovanja, padajući tako u igru moći i koristeći njihov isti jezik, prave se razlike između "dobrih" i "loših" anarhista, koje promiču iznutra istu kriminalizaciju.
Na toj točki, među "anarhistima" postoje osobe koje se ne srame dati intervjue medijima, prikazujuću jednu bijednu sliku, a što je još gore prikazujući se kao glasnogovornici "anarhističkog pokreta" (i svih društvenih pokreta), ti nadobudni političari i vođe masa čine sve što im je u moći kako bi otuđili anarhizam od svog subverzivnog i konfliktualnog karaktera, opisujući ga kao jedan običan pokret društvenog aktivizma, ispražnjen od svake teorije i prakse sukoba s moći i s postojećim poretkom.
...

Ćelija "Militanta Anarhija" Neformalne Anarhističke Organizacije/Međunarodnog revolucionarnog fronta preuzela je odgovornost za podmetanje požara u poštanski ured u Pefkiju, sjeveroistočnom kvartu Atene. Napad, počinjen improviziranom napravom sastavljenom od plinskih boca za kampiranje, odvio se u zoru 22. novembra. Razbijeni su prozori i nanijeta je manja šteta fasadi ureda. Djelo je počinjeno kao čin solidarnosti s anarhistima protiv kojih se vodi suđenje na antiterorističkom sudu zatvora Korydallos, i koji se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku istog poštanskog ureda, te kao odgovor na poziv za Crni decembar anarhističkog djelovanja koji su pokrenuli zatvoreni anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argyrou.
...

GENOVA (PODRUČJE STARE LUKE): Zapaljena dizalica poduzeća MARINI, predvodnika uništenja planeta. Solidarnost svima uhapšenima i pod istragoma zbog prvomajskog prosvjeda u Milanu. Protiv svih onih koji su se distancirali od tih prosvjeda, smatrajući ih preglasnim i nekontroliranim, i protiv onih koji su se, od milana do cremone, od torina do genove, distancirali od sabotaža koje su se odvile na "italskom području". Unatoč događajima u Parizu i očiglednom policijskom pojačanju u gradu, djelovao sam i djelovat ću istom tenzijom, strašću, strahom koje me razlikuju od masa.
Jedan Anarhist

TORINO: U NOĆI IZMEĐU 19. I 20. NOVEMBRA POSTAVILI SMO ZAPALJIVO NAPRAVU U KANALIĆ KRAJ PRUGE ŽELJEZNIČKE LINIJE TORINO-MILANO. NAPRIJED SA SABOTAŽAMA PROTIV KRAKOVA SISTEMA! SMRT KAPITALU! SMRT DRŽAVI.
...

Ujutro oko 03:30, 19. novembra 2015., jedna velika eksplozija iznenadila je zatvorske stražare na straži u Školi žandarmerije. Ručna bomba sačinjena od baruta eksplodira je nakon aktivacije detonatora pokraj ulaza u školu za stražare, u općini San Bernardo. U eskploziji nije nitko ranjen, samo je nanijela štetu infrastrukturi. Odmah je oficir Christian Alveal, direktor škole, izjavio štampi: "Stalno anarhističke grupe protiv sistema prijete Školi žandarmerije, njenim zdanjima i osoblju, i neprestano poduzimamo mjere predestrožnosti kako bi učinkovito spriječili događaje kao što je ovaj." Sa svoje pak strane, potpresjednik Jorge Burgos rekao je: "Proces istrage je u punom zamahu. Ovo djelo neće ostati nekažnjeno, što je vrlo važno."
Nakon eksplozije u blizni događaja DIPOLCAR uhapsila je druga Kevina Garrida i zaustavila Joaquina Garciu, pod optužbom za napad i pokušaj napada bombom na 12. postaju. Obojca su zadržani u pritvoru.
...

11. novembra, dok je fašističko smeće marširalo diljem Poljske, mi - anarhisti - odlučili smo osloboditi naš bijes protiv države i kapitala.
Izražavamo našu podršku borbi protiv represivnog sistema na svakom dijelu njene fronte.
Vjerujemo da će ovaj simbolični požar banke zapaliti radikalne vatre širom zemlje.
Solidarni sa svim zatvorenicima sistema!
Posvećujemo ovo djelo češkim anarhistima u pritvoru zbog policijske operacije "Feniks".
Neka djela govore!
Solidarnost borbom!

Grupa CRNI REDOVI
Izvor: 325

"... moderni totalitarizam može se definirati kao uspostava, kroz izvanredno stanje, legalnog građanskog rata u svrhu fizičke eliminacije ne samo političkih protivinika već i čitave jedne kategorije građana, koji se iz različitih razloga ne mogu integrirati u politički sistem... Zato je dobrovoljno stvaranje neprekidnog izvanrednog stanja (mada nije javno objavljeno u tehničkom smislu) postalo jedno od osnovnih elemenata suvremenih država, uključujući i one takozvane demokratske."
Giorgio Agamben (Izvanredno stanje: Izvanredno stanje kao paradigma vladanja)
Nakon otkrivanja plana bijega anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija, iz zatvora Korydallos, početkom godine, "dobronamjerna" institucija iz avenije Alexandras [policijska uprava, nap.prev.] i korumpirana Antiteroristička jedinica (Specijalni odred za nasilni zločin) su koordinirale neviđeni napad na članove obitelji i prijatelje organizacije, koji su popratile odgovarajuća propaganda, hapšenja i pozivi obiteljima i prijateljima na ispitivanje. Crescendo te medijske disonance dostigao je svoj vrhunac kada su se marionete Antiterorističke jedinice iskrcale na otok Salamina i uhapsile traženu drugaricu Aggeliki Spiropolou, koja je bila pronašla utočište u domu Athene Tsakalou, majke Crhistosa i Gerasimosa Tsakalosa, zatvorenih članova ZVĆ. No, pošto se u istom domu, tokom hapšenja, nalazila i Gerasimosova supruga, Evi Statiri, uhićena je i ona, zbog pružanja utočišta osobi u bijegu. Kasnije je optužena i za pristupanje te sudjelovanje u organizaciji. Dvije su žene premještene kao pandurski trofeji u GADA-u [policijska uprava Atike, nap.prev.], imeđu telekamera i novinara, te zadržane u pritvoru po kratkom postupku. Šezdesetogodišnja majka braće Tsakalos, koja se - nepozvana - pojavila pred tužiteljem, također je zadržana u pritvoru. Zatvoreni članovi organizacije i A. Spiropoulou krenuli su tada u štrajk glađu, zahtijevajući neposredno optuštanje članova njihove obitelji. Nakon 32 dana štrajka glađu borba drugova i pokreta solidarnosti stigla je do pobjede, pošto je parlament izglasao jedan specifičan amandman glede otpuštanja članova obitelji zatvorenika. Međutim, unatoč otpuštanju Athene Tsakalou pod najstrožim mjerama ograničenja, Evi Statiri je ostala u zatvoru. Njene je zahtjeve za otpuštanjem odbacio specijalni žalbeni sudac, Eftihis Nikopoulos, i sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Poga (koja je odbacila i zahtjev za ukidanjem mjera ograničenja protiv A. Tsakalou, zato što nema razloga da posjećuje svoju djecu u zatvoru i Opću bolnicu u Nikaji, zbog potrebnih pretraga) i Erietom Halevidou.
Iz gore navedenog došli smo do zaključka da je izglasavanje amandmana bilo samo jedno veliko ismijavanja štrajkaša glađu - za što odgovornost snosi član SYRIZA-ine vlade, prvi ljevičarski ministar pravosuđa Nikos Paraskevopoulos - i da je talačko stanje članova obitelji organizacije podmukla emocionalna ucjena zakonodavnih vlasti - čiji je ugled narušen otkrivanjem plana bijega - pošto su sve ove godine zatvoreni drugovi ostali beskompromisni u ćelijama Demokracije.
Svi oni koji su upoznati sa slučajem ZVĆ sasvim dobro znaju da je progon članova obitelji organizacije bio vrhunac eskalirajuće prijetnje, koju je posljednjih godina oblikovao političko-pravosudni sistem grčke države, koja koristi specifični slučaj kao rezervoar za progon anarhističkih drugova iz čitavog spektra anarhističke sredine i nastoji izolirati zatvorene urbane gerilce uspostavom straha unutar ustaničkih krugova, pretvarajući zatvorene u primjer i kroz neprekidno talačko stanje nametanjem mjera ograničenja, te spriječiti nove drugove da odaberu anarhističku borbu i urbanu gerilu, stvarajući na taj način jedno neprekidno izvanredno stanje, u kojem svatko može biti uhapšen, samo zato što je povezan s drugovima iz ZVĆ, kao prijatelj ili član obitelji.
Zato je nakon 6 mjeseci pritvora, 14. septembra, Evi Statiri započela štrajk glađu, kako bi okončala svoje kontinuirano zatočeništvo... U kontekstu Evine borbe, u petak rano ujutro, 2. oktobra, odabrali smo napasti ured člana parlamenta i bivšeg ministra pravosuđa, Charalabosa Athanasioua, u središtu Mitilene.
Naš je napad bio čin solidarnosti, bijesa i sjećanja. Bio je to znak solidarnosti poslan Evi koja se, tih dana, svojim tijelom kao oružjem borila za sopstvenu slobodu, protiv kriminalizacije obiteljskih i prijateljskih veza političkih zatvorenika. Evi se uzdigla iznad straha od sjene autoriteta, koji se želio osvetiti na njoj, kao partnerici Gerasimosa Tsakalosa, i kazniti je za sve godine koje je ostala uz njega. Njen pobjednički štrajk glađu i njeno otpuštanje dokazali su da ako odabereš suočiti se sa strahom, strah će biti taj koji će se uplašiti i pobjeći...
Bio je to čin bijesa za dane i djela Ch. Athanasioua. Athanasiou, kao moderni inkvizitor, čelnik pravosudne klike (u kojoj se nalazi i advokat vrhovnog suda, E. Goutzamani), planirao je i izradio pravosudne slučajeve, te time činio usluge svojim ljudima, u interesu konzervativne oligarhije gangstera s brda Atos (slučaj Efraim; svećenik uhapšen zbog pronevjere i pranja novca u suradnji s političarima, nap.prev.) i odvratnog svećenstva... Unatoč procurenim vijestima iz Ureda za štampu ND-a (Nove Demokracije) o nadolazećoj ostavci ministarske funkcije, tokom tadašnje reorganizacije vlade, zbog njegovog "neprikladnog" rukovođenja slučajem Zlatne Zore, bivši predsjednik Saveza sudaca i tužitelja ipak je ostao na položaju nadzornika grčkog pravosuđa, iz nekog misterioznog razloga, povezan s kumstvom roda Antonisa Samarasa kroz lokalni lobi velikaša i osobnih prijatelja. Nakon što je zataškao financijski skandal, u kojem je odigrao glavnu ulogu, prikrivanjem vlastite imovine, Athanasiou se želio predstaviti kao kažnjavatelj disidenata i političkih zatvorenika. On je bio ministar pravosuđa koji je inaugurirao zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu za urbane gerilce i "opasne" zatvorenike osuđene na dugogodišnju kaznu. Čak i pri napuštanju ministarstva pobrinuo se da ostavi svoju pastorčad na odgovarajućim točkama vlasti, kako bi dovršili njegov posao. Kralj dvora, specijalni žalbeni sudac E. Nikopoulos (kojeg su na funkciju postavili Athanasiou i njegov ujak Vasilis Nikopoulos, bivši predsjednik Vrhovnog suda, uključen u slučaj pedofilije u sjevernoj Grčkoj, štiteći arhimandrita i prijeteći svjedocima). E. Nikopoulos, strogo slijedeći naputke svog mentora Ch. Athanasioua, pokrenuo je bijesnu antiterorističku kampanju. Odgovoran je za ukidanje izlazaka u svrhu obrazavanja anarhistu Nikosu Romanosu, te za pokretanje velikog fašističkog progona članova obitelji političkih zatvorenika, s pritvorom A. Tsakalou i E. Statiri.

U zoru subote 19.9. pokušali smo prekinuti barem na kratko konformizam beznačajnih masa. Dok je masa oštrila svoju pasivnost, još jednom spremna da iskaže svoje suučesništvo podržavajući autoritarnu strukturu, mi smo pokušali aktivno objaviti naše suučesništvo s anarhističkim zatvorenicima, koji vode svoju ličnu borbu protiv izolacije i otuđenja kojima su podvrgnuti u zatvoru.
Evi Statiri, partenerica Gerasimosa Tsakalosa, vodi štrajk glađu od 14.09. zahtjevajući samo okončanje njenog nepravednog pritvora. Evi Statiri, žrtva generalnog širenja strategije moći vlasti, nalazi se zatočena u ćelijama demokracije od 02.03., kada je uhapšena zajedno s Angeliki Spyropoulou i s Athenom Tsakalos na Salamini, te optužena za pripadanje terorističkoj organizaciji bez ikakvog dokaza. Sasvim dobro znamo da država Evi ne drži u zatočeništvu sasvim slučajno. Vlast, osim psihološkog testiranja kojem žele podvrgnuti drugove iz ZVĆ kako bi se osvetila za njihov dosljedan i beskompromisan agresivni stav, ima mnogo opasnije ciljeve u planu. Demokratski totalitarizam reda, zakona, sigurnosti, mira, robe i ekonomske dominacije želi eliminirati sve što dovodi u pitanje izbore koji su masama dozvoljeni kako bi konzumirali samo iz svoje jednodimenzionalne stvarnosti spektakla.
...

Putovi tame i vatre su ti koji daruju najiskrenije trenutke života.
Praćen lisicom koja je lutala parkingom na kojem sam se nalazio, u noći 17.08. zapalio sam benzinom bankomat ispred supermarketa Morrisons, izričito iz osobnog zadovoljstva i užitka. Odabrao sam baš tu metu zato što je bila jednostavna za moju razinu organizacije. Ne vidim sebe kao jednog od "potlačenih" koji se bore protiv "tlačitelja", već kao jednog egoista koji napada sve što ograničava zadovoljstvo interakcije između mene i onog što me okružuje, što mi umanjuje šanse da živim kaotične trenutke izvan svake sistematizacije države, društva, civilizacije. Iza ovog djela ne stoji apsolutno nikakav politički motiv ili plan, pošto za mene politika, koje god značenja ona imala, predstavlja neprijatelja, mikroba Namjere, i stoga lanac ega. Ne govorim o nikakvoj "nepravdi" niti imam ikakvu sklonost ka herojstvu, stvari koje su naspram kaotičnog postojanja ne-postojeće. Ikonoklastički napad ne poznaje nikakvo žrtvovanje za ikoji ideal, a manifestira se na toliko načina koliko i sam pojedinac, a okončava se samo uništenjem pojedinca. Napad je totalan i pogađa čak i vlastito ja.
...

"Mi maštamo da su naši interesi i interesi super-bogatih isti - kao da će, nekako, bogati postati toliko imućni da se raspuknu, i da će karamele padati po nama ostalima. Kao da su oni neka vrsta lonca dobročinstva. Međutim, činjenica je da lonci neće sami puknuti. Moraš ih udariti štapom."
Naš nedavni napad na banku Bradesco podigao je neke sumnje u korporativnim medijima. U stvari, bomba postavljena na treći bankomat nije eksplodirala. Naša je namjera, po riječima nekih medija, bila pljačka vašeg trulog novca. No, na koncu, zapaljiva naprava s 20 litara benzina s uljem i dodacima neće nikada dignuti u zrak jedan bankomat.
Naša je namjera bila zapaliti vaš dom Kapitala.
U noći 13. septembra, u jednoj od elitnih četvrti Sao Jose dos Campos, izveli smo još jedan napad požarom na jednu podružnicu banke. Ovaj put je meta bila ITAU, koja je u drugom poslovnom kvartalu ostvarila sramotnu zaradu od 5.9 miliona reala [preko milijun eura, nap.prev.].
Izgleda da su kamatarenje i špekuliranje tuđim radom jedina stvar koja danas nastavlja pokretati već ionako rđave zupčanike kapitalističke superstrukture. To je ludilo našeg doba, gdje najslabiji žive u krizi dok se oni na vrhu časte na naš račun. Napade na niže klase oni nazivaju "prilagodbom", dok svaki napad na više klasu zovu "terorizmom".
I kao da to nije bilo dovoljno, marioneta [predsjednica] Dilma Rousseff napala je radnike oštrim mjerama štednje, dezinvesticijom i rezanjem socijalnih programa, a još moramo i gutati parlament ispunjen štakorima i crvima - i svim vrstama parazita - koji pune svoje stomake novcem iz podrške korporacijama, kompanijama, bankama i agribiznisu. Rade za svoj interes protiv želja naroda. To je ono što se naziva "demokracija"
Predstavnička demokracija - kapitalizirana i financirana do srži - se može jednostavno usporediti s kanibalnom večerom - svaki četiri godine biramo s kojim ćemo umakom biti živi požderani.
...

Rano ujutro 14.09.2015. drugovi iz anarhističke grupe Rouvikonas uništili su ured fonda za privatizaciju TAIPED. Jedna je grupa odvukla pozornost stražara, dok je druga krenula u ured na 7. katu jedne zgrade u centru grada. Napad je izvršen uspješno, unatoč činjenici da je zgrada pod nadzorom 24 sata dnevno i čvrsto osigurana. Nakon ulaza u ured grupa je nanijela bitnu štetu i razbila prijenosna računala, kompjutere i opremu.
Zadaća agencije TAIPED je prodaja grčke imovine po željama Trojke. Po novom memorandumu privatizacije se trebaju proširiti i što više ubrzati. Tokom godina rad TAIPED-a se često usporavao zbog stalne potrebe smjena osoba koje su previše pale u iskušenje pred mogućnostima goleme korupcije koje fond nudi.
...

U četvrtak 24. augusta oko 2 u noći postavili smo eksplozivnu napravu kućne naprave, sastavljene od plastične boce od pola litre ispunjene barutom i fitiljima, na što smo zalijepili cigaretu kao vremenski detonator i sve spojili s dvije plinske kamp-boce (butan), te postavili na ulaz jednog od domova podoficira argentinske federalne policije, u četvrti Balvanera. Iako telekamere slijede naše sjene, mi imamo dobre prijatelje te posjedujemo odlučnost i kreativnu maštu za izbjeći sigurnost ovog socijalnog mira.
Ovom gestom solidariziramo s anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta. Oni su primjeri borbe i uvjerenja!
Moć je ta koja upotrebljava monopol nad nasiljem, koje je pravno opravdano, i ne odnosimo se samo na policijsko, nego i na ekonosmko, medijsko, društveno, demokratsku raspravu.
Zato SMO uz pobunjenike, bjegunce, uz dečke i djevojke zatvorene u zatvore i psihijatrijske institucije u argentini (i svijetu), uz "obične" i anonimne koji pružaju otpor, uz "samoubojstva" koja su ubili zatvorski stražari.
Sjećanje i osveta za SERGIA "URUBU" TERENZIJA*, MAURICIA MORALESA I SEBASTIANA OVERSLUIJA
Djelujmo slobodno, suočimo se s ravnodušnošću. Slavimo život!
Pozdravi i snage!
Neki anarhisti i nihilisti
*Sergio Terenzi: anarhist iz Santa Fea kojeg je 1996. ubila argentinska federalna policija dok je vršio eksproprijaciju, ranjenog ostavila da umre na pločniku.
...

Preuzimamo odgovornosta za podmetanje požara na luksuzni SUV na periferiji Buenos Airesa. Veliki, luksuzni motor, koji uništava i zagađaje, uništen je.
Ovom gestom sjećamo se Angryja i šaljemo pozdrav Sol Vergari, Tato, Javiu i posljednjima koje je zatočila čileanska policija.

Zavjera Sebastian Oversluij
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Prije par dana brave nekoliko trgovina u Buenos Airesu koje trguju i izrabljuju životinje ispunjene su lijepilom. Vrlo jednostavna metoda koja je svima na raspolaganju. To neće izmijeniti izrabljivanje životinja, ali nanešena je šteta izrabljivačima, koji će morati potrošiti novaca na popravke i odgoditi profit koji zarađuju na srmti.
Preuzimamo odgovornost za ovu gestu u tjednu propagande za Sebastiana Oversluija, sječajući se njegovih riječi i djela.
Izvor: InterArma

I. "Ovaj trenutak koji neće biti zaboravljen
Tako isprazan kada ga odbace sjene
Tako isprazan kada ga odbace satovi
Taj žalosni trenutak uzima moja blagost
Da bi ga skinula do gola, da bi mu skinula krv sa krila
Oduzela oči da bi se sjećao davnih strepnji
Usne da bi sakupio tekućinu nasilja
Izgubljen u zvonjavi smrznutih zvonika."
U ovom kontekstu nedavnih državnih reformi čiji su ishod strože kazne za posjedovanje i upotrebu zapaljivih naprava i/ili eksploziva, uz brojne slučajeve zatvorskih kazni zbog ustaničkog nasilja (bombe, paljenje autobusa i napadi požarom ispred fakulteta), neko bi mogao pomisliti da nema više mjesta za napadačka djela protiv Dominacije i da je to normalnost, savršena izlika za sve one koji su uvijek pronalazili opravdanja za odlaganje svoje vlastite pobune protiv postojećeg.
Međutim, duga historija pobuna, ustanaka i zavjera dokazuje nam da je sistem vladanja uvijek bio i uvijek će biti ranjiv, i da je uvijek moguće pronaći mjesta za pobunu i direktnu akciju protiv struktura, simbola, institucija i predstavnika represije.
No, još nešto je isto tako točno, to jest da ranjivost Dominacije postaje vidljiva samo kada se naša djela neposluha i naša želja za slobodom provuku kroz pukotine prevladavajućeg društvenog poretka; napadima, nanošenjem rana, postajemo opasni, izvan kontrole, za njihove planove vladanja.
Zato smo još ovdje i zato ćemo ostati ovdje, i dalje prkositi vlastima šireći našim djelima ideju da ustanička pobuna ovisi djelima pobune koja ne prestaju.
II. "Ali za nas se sve promijenilo kada smo odlučili da živimo kao ratnici, umjesto kao robovi. Poštujemo našu tugu i frustraciju, našu samoću i nesigurnost, niti ih gušimo niti im se predajemo: uzimamo te slomljene dijelove naših ja u svoje ruke kako bi preoblikovali žrtvu u borca, i stajali ponosno kao neprijatelji ovog svijeta. Da bi napali ono što napada nas." - FAI-FRI drugovi iz UK
...