Rivendicazioni Hrvatski

Po riječima grčke štampe 28. jula policija izjavljuje da je još jedna paket-bomba poslana državnom sucu, ovaj putu prokletom P. Houzourisu, koji je dobio paket-bombu na kućnu adresu, napravljenu od čavala i žileta.
Nakon što je pronašao sumnjivi paket upakiran kao knjigu, sudac je obavijestio policiju. Nakon čega je pirotehnička jedinica detonirala napravu.
Po riječima policije ova je paket-bomba slična onoj koja je poslana sutkinji Isidori Pongi, predsjednici sudskog vijeća koje je 2015. odbilo zahtjev za otpuštanjem Evi Statiri (supruge Gerasimosa Tsakalosa, člana Zavjere Vatrenih Ćelija).
Grčka štampa i policija ponovno pokušavaju povezati naše drugove iz Zavjere Vatrenih Ćelija s tim napadima, ovaj put pokazujući prstom na druga Christosa Tsakalosa koji se u jednoj izjavio osvrnuo na najveće suđenje kojem je sudac P. Houzouris presjedao.
Navedena izjava objavljena je u Grčkoj krajem juna. U njoj je drug spomenuo suđenje kojim je presjedala sutkinja koja je dobila paket-bombu. Taj je sudski proces poznat pod imenom „Noor 1”, po imenu broda na kojem je pronađena pošiljka heroina. Drug Christos je, spominjući inkvizicijsku ulogu sudaca, rekao i: „Suočeni s drskošću sudaca i vlasti, koji se naslađuju u životu kao mali bogovi na prijestoljima svojih ureda, moramo upotrijebiti strategiju anarhističke urbane
...

Kao znak minimalne solidarnosti s valom represije vlade Syirize-ANEL- protiv izbjeglica/imigranata i drugova u Solunu, bacili smo nekoliko molotova na središnji ured ANEL-a u Kallitheji, u ranim satima ponedjeljka 01. augusta.

Anarhisti iz Kallitheje

Naš napad je odgovor na represivnu operaciju deložacije tri skvota u Solunu, koja uključuje hapšenja i kriminalno gonjenje.
Napad države na skvotove, domove borbe, je napad na zajedničku samoorganizaciju domaćih i imigranata, to je napad na antiautoritarni slobodarski pokret.
Buldožerima ruše bedeme prokletih zato što se plaše ponovne eksplozije bijesa.
Val koji se diže od dole neće se zaustaviti.
Protunapad svim sredstvima.
Sloboda imigrantima.
Solidarnost s progonjenim skvoterima.

INICIJATIVA ANARHISTA

U utorak 26. jula, u devet sati ujutro, u specijalnoj sudnici ženskog odijela zatvora Korydallos održano je posljednje ročište sudskog procesa za napade „Projekta Feniks” u Grčkoj. Proces, započet u junu 2014., trajao je više od dvije godine.
Okrivljenici su bili drugovi Spyros Mandilas (koji je opovrgnuo svoje sudjelovanje, ali je stao u obranu anarhističkog revolucionarnog nasilja), Andreas Tsavdaridis (koji je od samog početka preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe jednom šefu policije) i 10 drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, koji su se svi već bili u zatvoru kada su izvršeni napadi.
U sudnici su bili prisutni solidarni u znak podrške drugovima.

Konkretne optužbe:
- Andreas Tsavdaridis:
1) Sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija
2) Pokušaj ubojstva komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua, paket-bombom
3) Pokušaj podmetanja eksplozije (paket-bombom)
4) Posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)

- Spyros Mandilas:
1) Sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija
2) Pokušaj ubojstva komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua, paket-bombom
3) Pokušaj podmetanja eksplozije (paket-bombom)
4) Posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)

- Drugovi iz Zavjere Vatrenih Ćelija
1) Poticanje na ubojstvo zbog atentata na bivšeg komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua (paket-bombom)
2) Poticanje na pokušaj podmetanja eksplozije (zbog paketa-bombe)
3) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)
4) Poticanje na podmetanje eksplozije (zbog eksplozije vozila direktorice zatvora Korydallos, Marije Stefie, u junu 2013.)
5) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za ovu posljednju eksploziju)
6) Poticanje na podmetanje eksplozije (zbog eksplozije vozile zatvorskog čuvara Argyrisa Gkelmpoura, u junu 2013.)
7) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za ovu posljednju eksploziju)
8) Veličanje navedenih atentata

Na kraju su izrečene slijedeće presude:
...

U prvim satima 1. augusta postavljena je zapaljiva naprava u crkvu Sveti Dimitris u Heraklionu na Kreti. Krenuli smo u to djelo kao minimalni odgovor na nedavno djeloanje crkve S.A u suradnji s tužiteljstvom i policijskim snagama u gradu Solunu, u vezi deložacije i rušenja skvotova. Ovo se djelo može smatrati doprinosom pozivu na djelovanje Crni Juli koji su pokrenuli drugovi iz Rigaer94 u Njemačkoj.

„22.05.2009. Mauricio Morales ubijen je u Čileu tokom prenošenja bombe pripremljene za školu zatvorskih stražara. Mauricio je sudjelovao u biblioteci skvotu Sacco i Vanzetti, prenoseći na djela susret s javnošću i ilegalno djelovanje. Skvoter i bombaš, nije se udaljio od smisla djelovanja i upao u zamku otoka pseudo-slobode”. (Zavjera Vatrenih Ćelija / FAI-IRF, Urbana Gerilska Ćelija)

SOLIDARNOST SA SKVOTOVIMA
SOLIDARNOST SA ZATVORENIM DRUGOVIMA DILJEM SVIJETA
PROTIV SVAKOGA TKO NAPADA SLOBODU
OVAJ SVIJET SE NE MOŽE IZMIJENITI, MOŽE SE SAMO UNIŠTITI

P.S. U četvrtak, 4., skvot „Biblioteca Kaos” u Portu Alegreu je pod prijetnjom deložacije... Drugovi neće napustiti skvot i ostat će da ga brane. Želimo im snage iz svega srca i šaljemo im drugarski zagrljaj suučesništva.

U subotu noć, 25.06., upali smo u zgradu nacionalne armije u Goudiju, pokraj mjesta gdje je pogubljen komunistički borac Nikos Belogiannis, u martu 1952., te zapalili vojni džip. Požar koji smo podmetnuli bio je čin otpora oružanoj vlasti i nacionalizmu grčke države. Rat protiv militarizma je klasni rat protiv samog kapitalizma. Kako bi urušili svijet ugnjetavanja i izrabljivanja moramo srušiti državu i privatne vojske, koje predstavljaju udarne snage klasne dominacije i imperijalističkog rata.
Grčka armija kao karika u imperijalitstičkom savezu NATO-a postoji kako bi služila interesima lokalnog i nad-lokalnog kapitala. Brdo biznisa grčkih kapitalista (Intracom, Grčki Sistem Obrane, Germanos itd.) i grčkih fakulteta investiralo je u rat. Grčka država sudjeluje u transnacionalnim intervencijama i uspostavila je strateško partnerstvo sa Sionističkom državom (istovremeno joj pružajući političku podršku pošto je to jedina država u svijetu koja priznaje Jeruzalem kao službeni glavni grad Izraela) i vojnom huntom Egipta.
Nova Vojna Strateška Dogma grčke države jasno govori o smjeru nacionalnog militarizma usmjerenog prema brutalnoj klasnoj represiji: „Oružane Snage pridonose u kontekstu sprovođenja zakona i unutarnje sigurnosti zemlje, po postojećim zakonskim okvirima. Neke aktivnosti tih sektora, u ekstremnim slučajevima, mogu zatražiti intervenciju Vojne Sile. U tu kategoriju su uključene operacije u vezi asimetričnih prijetnji unutar zemlje, kao što su terorizam, ilegalna migracija, sigurnost većih sportskih događaja itd.”
Državni neprijatelj je radnička klasa, koja je ranjena ratom i siromaštvom, i „terorizmom”, npr. oružanim otporom.
Nakon čega, spominjući, razvrstavajući i ocjenjujući konkretnije nacionalne opasnosti, osim „oružanog sukoba između država” i „oružane intervencije međunarodne zajednice” (koja opravdava „preventivnu” intervenciju grčke vojske u unutrašnjosti), nova Vojna Strateška Dogma smatra vojnom prijetnjom i „građanski rat, oružani separatistički pokret, asimetrične prijetnje izražene oružjem itd.”. K tome, militarsti identificiraju i „političke, ekonomske, društvene prijetnje” s „Nacionalnim Interesom Opstanka”, „jer napadom na njega, ili pak gubitkom, posljedice za postojanje zemlje bile bi ključne, te zbog toga Država i Nacija moraju biti odlučne da uđu u rat”, budući da su te prijetnje povezane s „osiguranjem slobode i političke nezavisnosti”.
„Politička sigurnost odnosi se na organizacionu stabilnost država, sisteme vladanja i na ideologije koje ga legitimiraju... Političke prijetnje uvijek ciljaju na ranjavanje organizacione stabilnosti država, odnosno političke ili nacionalne ideologije države i institucija koje je predstavljaju”. Režim koji je potpunosti ovisi o velikom bankarskom kapitalu, kojem je podjarmljen, priznaje da mu je za vlastito preživljavanje potrebno ojačati institucije i osnažiti nacionalnu ideologiju vojnim sredstvima. U čemu se razlikuje od vojne hunte? Buržoaske demokracije s ljevičarskim vladama i bez državnog udara izravno preuzimaju militarizaciju klasne dominacije.
Kapitalizam je diktatura
...

Dino Don – Država je!

U nedjelju 10. jula ponovno su izvršeni pretresi, ovaj put domova u Zurichu i Saint Gallenu. I ovaj puta tri. Od onoga što smo uspjeli doznati nalog za pretres ovlastilo je tužilaštvo iz Zuricha zbog „podmetanja požara itd.”. Pažljivijim čitanjem naloga za pretres postalo je jasno da se radi o navodnom podmetanju požara na antenu telekomunikacija u Waldebergu, 8037 Zurich, u noći iste nedjelje.
Dok su u Zurichu pretrese izvršili policajci u uniformi i civilu, kopilad u Saint Gallenu je iskoristila trenutak za uvježbavanje: razbijačem vrata, fantomkama i strojnicama na desetine „nadobudnih holivudskih pandura” krenulo u juriš na pretres, primoravši stanare da legnu na pod, kontrolirajući svaku sobu od vrha do dna. Osim, za njih, nezadovoljavajućeg ishoda – u sva tri slučaja otišli su s mjesta bez da stave lisice – još jednom su, ovim djelom, dokazali što je policija uistinu: represivna ruka države, opremljena svim sredstvima da je zaštiti i neutralizira njene potencijalne neprijatelje. A u tu kategoriju spadaju svi koji ne prihvaćaju neosporni autoritet nad vlastitim glavama, svi koji ne prihvaćaju da budu isključeni iz bogatstva društva, koji ne prihvaćaju otuđenost, izoliranost i nadzor putem tehnologije, dok se svakodnevno država razmahuje prividnim jedinstvom, srećom i neograničenim
...

U prvim satima 15. juna zapaljena je auto-mehaničarska radionica Automec u Senorbìju. Tvrtka ima ugovor za održavanje vozila, nadasve kombija i autobusa, policije i vojske.
Saboteri su prerezali jednu o rešetaka vanjske ograde i provalili ulazna vrata. Zatim su postavili kanistre benzina u radionicu i urede te zapalili vatru koja je uništila jedan Fiat Ducato zatvorske policije i još jedno vozilo, te nanijela značajne štete čitavoj strukturi.

U noći 24. jula 2016. uništeni su prozori i bankomati dviju banaka u Hamburgu/Njemačka. Na zidovima su pronađene parole ispisane u znak solidarnosti s anarhističkim drugaricama suočenima s istragom u vezi pljački banaka u njemačkom gradu Aachenu.
Nećemo ih ostaviti same!
Sve dok svi ne budu slobodni!
„Ne briga nas da li je drugarica „kriva” ili „nevina”, ostavljamo te kategorije odvratnim zaštitnicima sistema. Svaki čin eksproprijacije neprijatelja, koji nas pljačka već stotinama godina, nije samo pravedan nego i poželjan. Naša neograničeno i bezgranično suučesništvo svima koji izlažu riziku svoju slobodu zbog eksproprijacije kapitala!” (iz Jedes Herz ist eine Zeitbombe – Zur Verhaftung vom 13. April in Barcelona)
Za više informacija o sudskom procesu na solidariteit.noblogs.org

Ni laž ni fantazija! Nadasve anarhističko djelovanje protiv Države/Kapitala: Nekoliko riječi, pojašnjenja i stavova od nekoliko drugova koji su sastavljali CARI-PGG [Cellulas Autonomas de Revolucion Inmediata – Praxedis G. Guerrero, autonomne ćelije neposredne revolucije, nap. prev.]

„Ne imaše kraja, ne imaše i ne bješe ni pogreba. Sukob se nastavio dok se kritika razvijala. Žestoka kritika protiv sistema moći, ali nadasve protiv nas samih. Stvorismo nova razmatranja i nove perspektive rodiše se u nama, ali napad protiv moći se nastavi, i još traje...”

Ove riječi nisu upućene novinarima, bili oni državni ili alternativni. Da, novinari koji samo blate riječi revolucionara kako bi ih svrstali u „pravedne ili nepravedne razloge”, u „dobre ili loše razloge”. Niti su upućene ljevičarima koje smo, uz mnoge druge, otkad je započeo ovaj rat trebali podržavati i koji nas nisu nikada prestali glupo obilježavati kao „teroriste, ekstremne ljevičare, avanturiste, policajce, pretjerane itd.”
Ove riječi i ova razmatranja su upućena, i uvijek će biti, iskrenim drugovima, svima onima koji nisu dozvolili da ih dojmljiva propaganda zavara ili opčini; i onima koji žive u sukobu s autoritetom dan za danom, kako bi uništili svaku moć i dogmu, uključujući i farsu „moć narodu”. Farsa koja je u naše nesretne i tmurne dane uvukla u svoju mrežu brojne slobodarske pojedince i projekte, uvjerivši ih da su moć naroda i anarhija sinonimi, dok su u stvari ti pojmovi i borbe protuznačnice.
Ove riječi i ova razmatranja upućena su onima koji osobno žive sukob, oni koji pretvaraju anarhiju u djela i drugim drugovima koji će ih, po afinitetu prema praksi uništenja postojećeg, željeti čitati.
Ovo je samo jedan mali dio historije, ispričane za nas koji je živimo... kako ti je drugi ne bi mogli ispričati na svoj način.

1 – Što su bile CARI-PGG?
Autonomne Ćelije Neposredne Revolucije – Praxedis G. Guerrero, bili smo grupa anarhističkih pojedinaca koji su odlučili da posljednjih mjeseci 2008. zajedno prijeđu na djela s nekoliko požara, za koje nismo preuzeli odgovornost, bacanjem molotovljevih koktela na banke i podmetanjem zapaljavih naprava u policijska vozila.
...

Oko 50 anarho-pankera osvetilo je smrt svojeg prijatelja/druga Salvadora Olmosa Garcíje bijesnim haračenjem gradom. Požari na ulicama, 3 policijska „modula” spaljena, anarhistička zastava postavljena na nacionalnog heroja Benita Juareza, protiv čije se izgradnje ubijeni anarhist radio-aktivist mobilizirao zajedno uz druge stanovnike. Izgleda da su – po riječima članka – neki CNTE nastavnici, organizirani protiv neoliberalne reforme školstva, započeli dijalog s tom „omladinom” kako bi se „uspostavio red i mir”.

Posljednjih je sedmica društveni rat na meksičkom teritoriju dostigao nivo zaoštravanja sukoba, uronjenog u nepopravljivo proturječje između života i kapitala. U kontekstu sveopćeg sukoba potonji si otvara put, svim svojim terorističkim arsenalom, okupirajući područja i prirodne resurse, smišljajući mjere štednje, to jest napadom na naše živote, i unatoč teritorijalnim posebnostima u svojoj srži ocrtava strategiju države-kapitala na globalnoj razini. Epizode rastućeg konflikta na Južnom Pacifiku meksičkog teritorija, Michoacán, Guerrero, Chiapas, Oaxaca, potvrđuju mogućnost prekida društvenog mira i sveopće atrofije: barikade, prosvjedi, okupacije, sabotaže, eksproprijacije, odnosno neposredni napadi na slobodno kretanje robe. Potvrđujemo da navedene borbe ne pripadaju sindikatima, strankama ili nevladinim organizacijama, one su iskren i nužan izraz bijesa i prezira prema diktaturi Kapitala,

24. juna 2016., Natali, Manuel, Felipe i Maria Paz, drugovi optuženi za podmetanje požara u odjel za ubojstva PDI-ja, prisustvovali su preliminarnom ročištu za pripremu suđenja.
Tom su prilikom tužitelji odlučili podnijeti oko 700 GB dokaza, koji nisu pokazani advokatima obrane; zato je odlučeno da se obustavi priprema suđenja i odgodi za 40 dana, točnije za 8. august 2016., kada bi prvi dio suđenja protiv drugova trebao započeti.
Usprkos trikovima tužiteljima: Solidarnost i Djela!

Zatvor Korydallos – Atena [Grčka]: Članovi anarhističke grupe urbane gerila Zavjera Vatrenih Ćelija osuđeni na po 115 godina zatvora (08.07.2016.)
8. jula 2016. sud u zatvoru Korydallos – na čelu sa specijalnom sutkinjom Aisiminom Yfanti – osudio je sve članove anarhističke revolucionarne organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija optužene za postavljanje eksplozivne naprave u poreznu upravu četvrti Koridallos, za slanje paketa bombe policijskoj upravi u Iteji (kao osveta za ubojstvo zatvorenika Ilira Karelija, koje su počinili zatvorski stražari), za slanje pisma bombe na adresu Dimitrisa Mokkasa (specijalnom žalbenom sucu za terorizam), za planiranje oružanog bijega iz zatvora Koridallos (nazvan „Gorgopotamos projekt”) i posjedovanje vatrenog oružja, eksploziva i antitenkovskih RPG-a [protuoklopni ručni raketni bacač, nap.prev.], u svrhu „remećenja društvenog, ekonomskog i političkog života zemlje”. K tome, u vezi tih optužbi, osuđeni su i za „vođenje terorističke organizacije” te za poticanje („moralno poticanje”) na četiri pokušaja ubojstva.
Tokom izricanja presude bili su prisutni brojni drugovi solidarni s anarhistima i dostojanstvenim pojedincima su-optuženima u suđenju za bijeg ZVĆ. Osim njih, bili su prisutni i brojni policajci (uključujući i interventnu jedinicu).
ZVĆ članovi:
Desetero anarhističkih zatvorenika iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Christos Tsakalos, Giorgos Polidoros, Olga Ekonomidou, Theofilos Mavropoulos, Panagiotis Argirou, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, Damiano Bolano, Haris Hadjimihelakis osuđeni su na 115 godina zatvora svaki.
Drugarica Angeliki Spyropoulou: Anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora.
Članovi obitelji ZVĆ:
Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa i Christosa Tsakalosa) i Evi Statiri (partnerica
...

Hag [Nizozemska]: Uništeni bankomati u znak solidarnosti s drugaricom optuženom za pljačku banke (06.07.2016.)
Prošle smo noći uništili 4 bankomata u Hagu, Nizozemska, u znak solidarnost s anarhističkom drugaricom optuženom za eksproprijaciju u Aachenu, Njemačka.
Prošlog tjedna, 6. jula, drugarica je uhapšena u Amsterdamu i sada čeka izručenje Njemačkoj u zatvoru.
Tjedan ranije jedna je drugarica iz Španjolske već izručena Njemačkoj.
Pozivamo sve na solidarno djelovanje sa zatvorenim drugaricama! Jebeno smo bijesni!
Ne zanima nas da li je drugarica zaista odgovorna za pljačku banke ili pak nije. Eksproprijacija je etički pravedno i politički opravdano djelo, metoda borbe koja je sastavni dio povijesti svih revolucionarnih pokreta. U stvari, unatoč neprekidnim pokušajima Moći da svede tu metodu na razinu "uobičajenog zločina" iz pohlepe, činjenica je da je eksproprijacija prostora akumulacije kapitala stalno prisutna u našoj povijesti: od anarho-sindikalnih grupa s početka XX stoljeća koje su pljačkale banke da bi podržale štrajkaše ili pomogle obiteljima zatvorenih drugova, do različitih autonomnih grupa iz sedamdesetih i osamdesetih.
Neposredna sloboda za naše drugarice!
Zapalimo sve zatvore!
Uništimo sve banke!

U srijedu 29. juna 2016. oko 6 sati ujutro zapaljen je bankomat Pošta u ulici Lagaccio 34. Odgovornost za napad je preuzeta idućih dana putem elektronske pošte. Slijedi izjava o preuzimanju odgovornosti, preuzeta sa informa-azione:
„Genova 29. juni – Talijanske pošte deportiraju ljude u logore. Zapaljen poštanski ured u ulici Lagaccio, uništen bankomat, u znak solidarnosti s pobunjenicima i bjeguncima iz centra za imigrante te s francuskim pobunjenicima. Ni država ni granica. Ni loi ni travail.” [„ni zakon ni rad”, odnosi se na novi francuski zakon o radu, nap.prev.]

Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)
Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai
S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu "Sin Banderas Ni Fronteras", vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju "povlačenja" nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela "oružane borbenosti"[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: "sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli". Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog "autonomnog anarhističkog pokreta", jedne "međunarodne anarhističke federacije", predstavljalo korak nazad.

U noći između 24. i 25. juna 2016. drugovi iz jedne "ćelije između mnogih..." napali su sjedište sindikata CGT. Djelo je počinjeno zbog suradnje sindikata s policijskom upravom i u znak solidarnosti sa zatvorenim pobunjenicima u Francuskoj te s članovima ZVĆ, čiji se sudski proces za pokušaj bijega iz zatvora privodi kraju; te je naglašeno u izjavi za preuzimanje odgovornosti kako ima nekoliko teško ranjenih i u bijegu pred policijom, te u ilegali.
25. juna 2016. započelo je medijsko ludilo, predstavnik CGT-a, Martinez, razni ministri, između kojih ministar rada El Khomri, ministar unutrašnjih poslova B. Cazeneuve i premijer M. Valls, te svi predstavnici različitih sindikalnih organizacija, su redom dali javne izjave u kojima osuđuju navedeno djelo (tko bi bio rekao...), naglašavajući da će povećati broj policije kako bi zaštitili urede sindikata i sindikaliste te pronašli osobe odgovorne, i "očito sasvim dobro organizirane", za napad.
Takvu političku i represivnu uzbunu nije mogla prouzročiti razina upotrijebljenog nasilja tokom napada, koji zaista nije bio tako silovit (mada su ga mediji opisali kao nikad dosada), kao ni odabrana meta. U biti, drugovi su dokazali da je bilo moguće napasati te čak ući u zgradu sjedišta sindikalne federacije koja je pod najvećim video nadzorom u Francuskoj, najzaštićenija brojnim profesionalnim zaštitarima i povećanim brojem policajaca u ovo doba društvenih sukoba i izvanrednog stanja.
Unatoč Martinezovim riječima, drugovi su uspjeli ući u zgradu kako bi sproveli u djelo svoje destruktivne strasti, kao što dokazuju slike razbijenih vrata. Nije se radilo dakle ni o nedostatku vremena ni o navodnom sistemu koji se nije aktivirao da ih spriječi.
Istog dana, 25.06.2016., usred same političo-medijske žiže, anarhistički web-site "Bréves Du Disordre" javno uzima distancu od drugova uz izliku da takvom djelu nije potrebna izjava o preuzimanju odgovornosti i i kaže da im se perspektive u smislu solidarnosti drugovima nisu dopale.

Montreuil - Seine-Saint-Denis [Francuska]: Napad na sjedišta sindikata CGT i CFDT (25.06.2016.)
Sinoć su mnoge strpali u zatvore države. Na stotine njih, da budemo točni. Na stotine uhapšenih zbog prevare sindikata. Željeli bi napisati više i naglasiti naše djelo. Nažalost, nakon ovog djela, počinjenog u zgradi pod strogim nadzorom, svi smo teško ranjeni. Svi smo uspjeli pobjeći pandurima zahvaljujući suučesništvu prisutnih na ulicama koji su nas podržali i zaštitili u bijegu. Ustanička solidarnost sa 250 uhapšenih. Ustanička solidarnost s Olgom, Panagiotisom, Cristosom i svim drugovima iz ZVĆ koji su željeli pobjeći. MORAMO IM POMOĆI. K vragu pravda, k vragu država i k vragu njeni suradnici... Mi smo svoj izbor počinili... Ilegala i napad!
Jedna ćelija između mnogih

Preuzimamo odgovornost za požar podmetnut 28.06.2016. policijskim vozila u bristolskom skladištu, Poplar Way East, Avonmouth. Skladište je, između ostalog, ispunjeno kontrolnim preprekama, vojnim i pomoćnim vozilima.
Posvećujemo ovo djelo zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i Aggeliki Spyropoulou, kao i svima uključenima u pokušaj bijega.
Ovo je djelo za zatvorene drugove u UK, Grčkoj, Čileu, Rusiji, Poljskoj, Francuskoj, Češkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i diljem svijeta.
Rat "Pametnim Gradovima" i zatvorskom društvu.
Dug život anarhiji i divljini.
Rain Cell - FAI/FRI

NAPAD BEZ GRANICA
"... Do sada smo protiv neprijatelja koristili njegova sredstva. Hranili smo civilizaciju otrovom koji ona proizvodi..." Ćelija Nicola i Alfredo F.A.I./F.R.I.
ODABIR NAPADA
Sigurnost je stalna tema današnjeg industrijaliziranog društva, koje se u biti ne može osjećati sigurno budući da svakodnevno dijeli i širi mržnju, nasilje i otrov na samo sebe. Određujući postepeno podnošljive granice tumora koji se razvija unutar istog pokušava nas naviknuti na njihovo postojanje. Zato se "mikročestice" mogu nakupljati u određenim granicama, tortura u zatvorima bi trebala biti ograničena samo na zabranu čitanja bilo kakvog oblika teksta na najstrožim zatvorskim odjelima, voda je pitka samo ako sadrži određenu količinu teških metala... "Sigurno" je dakle neprekidno trovanje kojem smo podvrgnuti, i samo Moć može odrediti preporučenu dnevnu dozu. Ovih smo dana odlučili naglasiti neodrživost tih granica.
Sve što bi moglo okovati anarhističko djelovanje, pretvarajući ga u puko makinalno ponavljanje nasilnih slogana i bezopasnih djela, već smo odavno nadišli, uz neprekidno predivno iskustvo otkrivanja i izuma novih metoda napada.
Granice s kojima se pak danas suočavamo su one koje određuju sigurnost jednog prehrambenog proizvoda. Ako se obični potrošač osjeća zaštićen kontrolama koje isti proizvođači štetnosti primjenjuju sami na sebi, mi ovim djelom želimo učiniti očitim neodrživost mehanizma samokontrole unutar sektora kao što su prehrambeni, kemijski, poljoprivredni, inženjerski (koji si sve više naliče), u kojima nije točno da profit stoji ispred zdravlja potrošača, nego leži upravo u njihovom zdravlju, u jednom beskrajnom začaranom krugu otrov-lijek-otrov.
...

Danas, četvrtak 23., na pet dana od 27. juna, datuma kada se sjećamo početka jednog od najmračnijih perioda ovog područja, jasno izjavljujemo da ništa nije gotovo: institucije koje su u tim okolnostima vršile teror u razdoblju 1973.-1985. su iste ove današnje, zamaskirane demokracijom, a ipak koriste i održavaju iste metode. Ali ne više protiv jednog određenog ideološkog neprijatelja, nego protiv svih koje smatraju neprijateljima potreba moći, kao što smo mogli vidjeti u požarima tokom deložacije Codicena (2015.), ubojstvom mladića Sergija Lemosa u kvartu Santa Catalina (2013.) i još jednog dečka u Marconiju u maju ove godine. Isto tako nije uopće slučajnost da su iste osobe bile protagonisti feminicida i pokretači nesigurnosti o kojoj tako puno priča režimska štampa. U takvom smo ozračju danas u zoru napali "Nacionalno Udruženja Urugvaja Umirovljenih Policajaca", koje se nalazi pokraj pravosudne zgrade, i ispljuvali našu vatru.
Vatrom i barutom na ovu kobnu stvarnost!
Vatrom i barutom na kapitalizam i patrijarhat!
Vatrom i barutom na sve diktature i demokracije!
Vatrom i barutom na desnicu i ljevicu!
Živjela ANARHIJA i čast pobunjenicima protiv svakog autoriteta.
Lokalna i međunarodna solidarnost sa svima koji se bore!
Zapaljiva ćelija Harley Quinn

...

U noći između 17. i 18. juna, uoči otvaranja još jednog nakaradnog medijskog/turističkog događaja, "the floating pears", odlučili smo da pređemo na djela.
Napasti tamo gdje nam se najviše dopada, gdje su noć i šuma bili naši najdraži saveznici.
2 drvene barikade podignute na pruzi željezničke linije Brescia-Iseo-Edolo blokirale su prve vlakove, jedan čelični kabel rastegnut preko pruge nosio je transparent: "Beretta suučesnik rata i njegovog svijeta: granica i deportacija. Sabotirajmo sve!".
Beretta, proizvođač i izvoznik oružja i smrti diljem svijeta, protagonist je "umjetničkog" događaja, zato što je vlasnik čitavog otoka San Paolo, koji je ne samo okružen plutajućim mostom nego je i sjedište čitave izložbe oružja.
Ratovi ne samo da su uvijek bili primarni izvor ogromnih profita obitelji Beretta, nego su i prvi mehanizam sistema granice-deportacije, uzrok smrti, ropstva i represije.
SMRTI GOSPODARIMA RATA I NJIHOVIM LAKEJIMA!
- SABOTIRAJMO SVE! -
Neki huligani partibrejkeri
...

Izjava:
U noći između 29. i 30. maja, kao znak našeg prezira, zapalili smo policijski kontejner na raskršću (...)
Onima koji ostavljaju zatvorenike da umiru u požarima u svojim ćelijama; onima koji vladaju milijunima ljudi, koji nas kontroliraju nadzornim kamerama i telefonskim prisluškivanjima; onima koji se degradiraju najodvratnijim poslovima; onima koji se postavljaju između beskućnika i praznih zgrada, između imigranata i njihovih obitelji; onima koji dozvoljavaju da svaki dan bude isto: svima njima dokazujemo da su ranjivi. Tražimo slabe točke u sistemu i odabiremo vrijeme. Da bi vaša dominacija nestala.
Kao što znamo, panduri će uvijek biti ključni faktor u stroju deportacija, našim djelom sjećamo se Jaje Diabija, koji je umro u zatvoru Hanöversand, februara 2016, i svih bezimenih koji su izgubili svoje živote na vratima Europe.
Pripremite se za suočavanje sa samitom G20, uz nas, u Hamburgu! Za društvenu revoluciju!
...

Kao što smo mogli primijetiti građevinsko poduzeće Vinci kritizirano je u Francuskoj zbog suradnje na projektima kao što je aerodrom na području ZAD, u izgradnji nuklearnih centrala i zatvora. U više su navrata zapaljena vozila tog poduzeća.
Zato smo došli na ideju da bi jedan zapaljeni bager Vincija bio prikladan pozdrav pobunjenicima u Francuskoj, ranjenima na prosvjedima i zatvorenicima.
Smatramo da je velika stvar što se uspjeli (pa makar samo i na trenutke) preuzeti od bijednika CRS i BAC (interventne jedinice, nap.prev.) kontrolu nad ulicama, i što su banke, dućani i policijske stanice vandalizirani.
Tako smo u noći 17. juna zapalili jedan bager Eurovia Vinci u Berlinu - Licthenberg.
Anarhistički casseurs
...