Atena [Grčka]: Zapaljeno vojno vozilo (25.06.2016.)

U subotu noć, 25.06., upali smo u zgradu nacionalne armije u Goudiju, pokraj mjesta gdje je pogubljen komunistički borac Nikos Belogiannis, u martu 1952., te zapalili vojni džip. Požar koji smo podmetnuli bio je čin otpora oružanoj vlasti i nacionalizmu grčke države.

Rat protiv militarizma je klasni rat protiv samog kapitalizma. Kako bi urušili svijet ugnjetavanja i izrabljivanja moramo srušiti državu i privatne vojske, koje predstavljaju udarne snage klasne dominacije i imperijalističkog rata.

Grčka armija kao karika u imperijalitstičkom savezu NATO-a postoji kako bi služila interesima lokalnog i nad-lokalnog kapitala. Brdo biznisa grčkih kapitalista (Intracom, Grčki Sistem Obrane, Germanos itd.) i grčkih fakulteta investiralo je u rat. Grčka država sudjeluje u transnacionalnim intervencijama i uspostavila je strateško partnerstvo sa Sionističkom državom (istovremeno joj pružajući političku podršku pošto je to jedina država u svijetu koja priznaje Jeruzalem kao službeni glavni grad Izraela) i vojnom huntom Egipta.

Nova Vojna Strateška Dogma grčke države jasno govori o smjeru nacionalnog militarizma usmjerenog prema brutalnoj klasnoj represiji: „Oružane Snage pridonose u kontekstu sprovođenja zakona i unutarnje sigurnosti zemlje, po postojećim zakonskim okvirima. Neke aktivnosti tih sektora, u ekstremnim slučajevima, mogu zatražiti intervenciju Vojne Sile. U tu kategoriju su uključene operacije u vezi asimetričnih prijetnji unutar zemlje, kao što su terorizam, ilegalna migracija, sigurnost većih sportskih događaja itd.”

Državni neprijatelj je radnička klasa, koja je ranjena ratom i siromaštvom, i „terorizmom”, npr. oružanim otporom.

Nakon čega, spominjući, razvrstavajući i ocjenjujući konkretnije nacionalne opasnosti, osim „oružanog sukoba između država” i „oružane intervencije međunarodne zajednice” (koja opravdava „preventivnu” intervenciju grčke vojske u unutrašnjosti), nova Vojna Strateška Dogma smatra vojnom prijetnjom i „građanski rat, oružani separatistički pokret, asimetrične prijetnje izražene oružjem itd.”

K tome, militarsti identificiraju i „političke, ekonomske, društvene prijetnje” s „Nacionalnim Interesom Opstanka”, „jer napadom na njega, ili pak gubitkom, posljedice za postojanje zemlje bile bi ključne, te zbog toga Država i Nacija moraju biti odlučne da uđu u rat”, budući da su te prijetnje povezane s „osiguranjem slobode i političke nezavisnosti”:

„Politička sigurnost odnosi se na organizacionu stabilnost država, sisteme vladanja i na ideologije koje ga legitimiraju... Političke prijetnje uvijek ciljaju na ranjavanje organizacione stabilnosti država, odnosno političke ili nacionalne ideologije države i institucija koje je predstavljaju”.

Režim koji je potpunosti ovisi o velikom bankarskom kapitalu, kojem je podjarmljen, priznaje da mu je za vlastito preživljavanje potrebno ojačati institucije i osnažiti nacionalnu ideologiju vojnim sredstvima. U čemu se razlikuje od vojne hunte? Buržoaske demokracije s ljevičarskim vladama i bez državnog udara izravno preuzimaju militarizaciju klasne dominacije.

Kapitalizam je diktatura u baršunastoj rukavici.

„Ekonomska sigurnost odnosi se na pristup potrebnim ekonomskim resursima, financijama i tržištima uz podršku prihvatljive razine dobrostanja i državne moći. Na temelju navedenog moguća ekonomska prijetnja može se odnositi na formiranje nemirnog ekonomskog okružja u zemlji za funkcioniranje tržišne ekonomije, što bi dovelo do neuspjeha pri dostizanju markoekonmskih ciljeva i do disfunkcije temeljnih ekonomskih aktivnosti, kao što su transporti, energetska politika, međunarodna razmjena, turizam itd. Ono što definitivno predstavlja ekonomsku dimenziju su organizirani kriminal i emigrantski valovi.”

Nalazimo se na točci gdje država javno objavljuje klasni rat u ime „slobode” nacije, najprije protiv mase imigranata, kako bi „makro-ekonomski” osigurala „razinu dobrostanja i državne moći” buržoaske klase. Mehanizam nacionalnog rata stvara koncentracijske logore i masovne grobnice kako bi se nastavio izvlačiti profit iz nadničarskog ropstva.

„Društvena sigurnost odnosi se na sposobnost podržavanja okvira prihvatljivih uvjeta evolucije tradicionalnih obrazaca strukture jezika te vjerskog i nacionalnog identiteta morala i običaja.” Grci, grčki kršćani, doušnici, ubojice i mučitelji. „Tradicionalni” „društveni” nositelji grčke države u „evoluciji”: nacionalizam, vjerski fundamentalizam i fašizam (evolucija). Kako ne bi došlo do zabune oko klasnih interesa kojima oružani mehanizam države služi, Vojna Strateška Dogma indikativno kaže da su za „prosperitet naroda, obranu ljudskih prava... zaštitu okoliša itd.”, „Država i Nacija spremne podnijeti bitnu žrtvu, obično bez pretvaranja u rat ili bez korištenja bilo koje druge vojne sile”. „Žrtve” koje hrane fondove „Države” i nadasve banaka su proizvod očiglednog izrabljivanja. Ni riječi o ispijanju krvi multinacionalnom proletarijatu, odnosno o širokim masama radničke klase. „Žrtve” su u čast „Nacije”. A vojska snabdijeva državnu i kapitalističku dominaciju ekskluzivnom zaštitom.

NE SLUŽIMO ORUŽANIM MEHANIZMIMA I DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA

ZAPALIMO ZATVORE GRANICA – ANTIMILITARISTIČKA SABOTAŽA

DOMAĆI I IMIGRANTI ZAJEDNO, NAORUŽANI PROTIV ŠEFOVA

SOLIDARNOST SA SVIM ODRICATELJIMA VOJSKE

Vijeće za Anarhističko djelovanje „Gracchus Babeuf”