Grčka država je u potrazi za saveznicima. Referendum je najbolji način na koji ih pronaći. Velikodušno nudeći iluzije o slobodnoj volji i našim doprinosom njenom učvršćivanju njena se najluđa želja ostvaruje: Mi ćemo sami sebi zapečatiti vlastitu grobnicu! Dilema je jednostavna: Da ili ne? Zli inozemni kreditori ili dobro ljevičarsko upravljanje državom? Teži ili lakši memorandum? Mjere u visini 12 ili 8 milijuna? Još jedna šansa da stavimo naše živote u ruke vlade i spasioca. Još jedna mogućnost za nacionalno jedinstvo. Da zaboravimo što nas razdvaja, da se stopimo sa šarenom masom (fašistima, patriotima, vlasnicima, poštenim građanima) kako bi se suprotstavili zajedničkom vanjskom neprijatelju, kreditorima, i na taj način razriješili od odgovornosti lokalne poslodavce.
Kao anarhistički učenici izabrali smo da se ne odazovemo na referendum (mada nemamo pravo glasa). Protivimo se dilemama i iluzijama sistema te unaprijed jasno izjavljujemo da nećemo sudjelovati u nikakvoj izbornoj, institucionalnoj, vladinoj proceduri. Iz vrlo jednostavnog razloga, svaki takav proces i svaka opcija koja nam se nudi kroz to cilja na stabilizaciju sistema i na očuvanje-širenje državne-nacionalne-institucionalne dominacije. Što pak ne znači da podržavamo bojkot izbora kao alternativni ili treći način, zato što smatramo sam bojkot kao izbor vodi u pasivnost i asimilaciju.
Stoga, na temelju gore navedenog načina razmišljanja, jedini bojkot koji nas zadovoljava je onaj koji proizlazi iz konflikta, ustaničkog djelovanja i anarhističke borbe. Daleko od stranaka i stranačkih smjernica. Daleko od spasioca i vođa. Samoorganizirani, radikalni i agresivni. Samo na taj način možemo preuzeti naše živote u naše ruke.
FRONTALNI NAPAD NA DRŽAVU, KAPITAL I NA SVAKI OBLIK AUTORITETA
anarhistička učenička grupa Anti-odgojni Napad
...

Zapaliti vozilo je jednostavna i učinkovita metoda sabotaže. U našoj borbi možemo zapaliti vozila pandura, sudaca, buržoazije. Ukratko, zapaliti vozilo u vlasništvu svakog tko je aktivno uključen u represiju, izrabljivanje ili uništavanje ekosistema ovog planeta. Na polju klasne borbe ima bezbroj automobila, koje je lijepo vidjeti u plamenu. Ovaj tekst sadržava nekoliko trikova kako jednostavno i sigurno podmetnuti požar.
Prije nego opišemo kako to učiniti, dobro je da objasnimo kako su neke procedure paljenja vozila neučinkovite. Nadasve su osobe bez iskustva sklone ka takvim metodama i smatraju ih primjerenima. Zato ćemo najprije isključiti neodgovarajuće metode, a zatim ćemo opisati jednu od najkorisnijih.
Ako namjeravamo zapaliti parkirano vozilo u rane sate (npr. ujutro ispred doma nekog suca) nije dobro da to učinimo Molotovljevim koktelom. Molotov nam može dati osjećaj sigurnosti zato što nam dozvoljava da napadnemo iz daljine, nitko se ne treba približiti vozilu. Međutim, taj osjećaj nije u potpunosti opravdan. Molotov će pri padu proizvesti takvu buku da će smjesta upozoriti neprijatelja da je sabotaža u toku. I osoba će zato izgubiti dragocjeno vrijeme na sigurnosno povlačenje. K tome, baciti molotov na točno određenu točku nije tako jednostavno kako može izgledati. U slučaju automobila, to su u biti samo spremnik ili kotači, iz kojih će plamen zahvatiti ono što je ispod haube (odnosno spremnik za gorivo). Molotov može pogoditi vozilo na drugim mjestima i izazvati značajnu štetu, ali zapaliti ga na taj način je gotovo nemoguće.
Naravno, situacija je drugačija na prosvjedima, kada djelujemo u široj masi, ali nemoguće je izvesti neku akciju neopaženo zbog prisustva oružanih snaga (policije i vojske). Razumljivo je da se na prosvjedima molotov češće koristi, ali čak i ovdje je vrlo teško zapaliti vozilo na takav način.
...

U zapadnom svijetu čovjek, odvojen od svojih primarnih fizičkih aktivnosti, troši ogromne količine energije kako bi zadovoljio svoje prirodne i umjetne potrebe.
Te potrebe i komoditete pokrivaju također i električni naponi i proizvodnja energije, čija izgradnja zahtjeva vađenje mineralnih sirovina, pošto su minerali ili obnovljivi izvori energije potrebni za proizvodnju, dipol koji nas ostavlja ravnodušnima, budući da nijedna "čista" zelena energija nije razvijena za održivost prirode i ljudskih i ne-ljudskih bića, nego samo za održivost tehno-industrijskog sistema, kapitala i njegovih ulaganja.
Električna mreža je u stvari stup modernog tehnološkog razvoja, potreban za reprodukciju autoritarne civilizacije i industrijskog masovnog društva. Tkogod se postavi između njih i njihove dobrobiti suočit će se s kaznom i s osvetom sistema.
Anarhist Marco Camenisch uhapšen je u Švicarskoj 1980. zbog sabotaže električnog stupa visokog napona i stanice za proizvodnju električne energije. Godinu kasnije pobjegao je iz zatvora i živio u ilegali do 1991., kada je uhapšen u Italiji tokom prometne kontrole. 2002., dok je bio u Italiji, osuđen za direktnu akciju protiv visokonaponskih vodova, izručen je Švicarskoj na izdržavanje izvorne kazne. Tamo je ponovno osuđen za ubojstvo švicarskog graničnog policajca, optužba koju on odbacuje. Danas, zbog nepokorenog stava druga i zbog njegovog odbijanja kompromisa, kako unutar tako i izvan zatvora, optužen je u kontekstu talijanske policijske operacije Ardire za poticanje na teroristička djela, koristeći se talijanskim antiterorističkim zakonom. K tome, švicarska država, pripisujući psihijatrijski karakter njegovom odbijanju da se pokaje za svoja djela i da odbaci anarhističke ideale, ne dozvoljava mu da napusti zatvor mada je odslužio potrebni postotak svoje kazne.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

"Ekstremizam
Malobrojnost članstva kao i slaba organiziranost ekstremističke scene u Republici Hrvatskoj, kako s lijevih tako i s desnih ideoloških polazišta, razlozi su minimalnog potencijala ekstremističkih skupina i pojedinaca za ugrožavanje sigurnosne situacije u Republici Hrvatskoj. [...]
Nezaposlenost, osobito mladih, uz nezadovoljstvo zbog osobnih životnih poteškoća mogu dovesti do rezignacije i razočaranja u pravni poredak Republike Hrvatske što nosi i rizik pojave ekstremizma.
[...]
...

Nedavno je projekt kontrainformacije "Zagovor na ednakvite" iznio - po meni, s pravom - pitanje kako različite anarhističke tenzije, od kojih su mnoge međusobno suprotne, mogu koegzistirati na istom projektu kontrainformacije.
Moglo bi se to objasniti činjenicom da svaki napad na dominaciju i represiju može omogućiti, u određenim situacijama, povremenu koegzistenciju, možda kroz djela, različitih struja/tenzija. No, čini mi se da različite metode djelovanja i dalje predstavljaju nepremostiv jaz koji nažalost (ili srećom) odvaja određene tenzije od anarhističkog projekta (ne vjerujem da su ikada uopće bile dio istog) te ih međusobno razdvaja, postavljajući ih u ideološki slobodarski panteon, lišen bilo kakvog ustaničkog alata.
Marginalizacija štrajka glađu Spyrosa Mandilasa, izostanak nihilističkih i ustaničkih knjiga i brošura s anarhističkih izložba u Grčkoj i drugdje, promocija komunizacije, neprekidno kritiziranje nasilnih činova otpora, ne samo da produbljuju taj jaz; u skladu s idejama koje u posljednje vrijeme sasvim jasno iznose razni antiautoritarni i slobodarski pokreti, to stvara jednu specifičnu ideju o procesu anarhističkog projekta, kroz pokušaj preispitivanja ideja, sredstava i ciljeva.
Čime se nastoji stvoriti jedan anarhistički (?) revolucionarni subjekt, negirajući njegovu ustaničku (a također i individualnu) egzistenciju, koji je spreman prihvatiti kompromis i iluziju o savezništvu s ljevičarskim snagama kao nešto nužno.
Predložena reorganizacija i stvaranje jedne šire platforme (DAK) se koristi za obraćanje fiktivnim i brojčano neodređenim snagama, a temelji se na anarho-komunističkom mitu iz paradigme '36. A ovaj, za uzvrat, uživa značajnu važnost kao model za pragmatično upravljanja moći, a izgleda da je tim pokretima upravo to i krajnji cilj.
...

Izjava o napadu požarom na ured SEDESOL-a, za Crni Juni
Naseljima, kvartovima i zajednicama - Svima koji se organiziraju i bore se - Našim drugovima - Neovisnim sredstvima informiranja - Meksikancima
Uništena zemlja je vaš pristup
Bit ću orana zemlja
ili pusta zemlja
Ne želim biti pas koji će se brinuti za tvoju sjenu
ako me ne želiš slobodnog
morat ćeš me gledati mrtvog
Deset dana od početka Crnog Juna brojna područja su uključena u vihor borbi i sukoba, zapaljenih barikada koje otvaraju put prema samoodređenju i izgradnji autonomije.
Ljutiti i objavom rata, od prvih sati Crnog Juna napali smo požarom Federalni Ured za Razvoj - SEDESOL - oko 4:40 u Xalapi, u državi Veracruz.
Brz i efikasan napad, o kojem kažu da je:
"Požar uništio većinu namještaja, uredskog materijala i uređaja, kablova za struju i digitalnu komunikaciju"
Ukratko, većina ureda je otišla u pakao.
Na mjestu događaja ostavili smo natpis "SRUŠIMO KAPITALISTČKI RAZVOJ (A) CRNI JUNI"
Onda, zašto bi trebali sravnati sa zemljom SEDESOL, uz bijes i vatru?
Dakle, već duže vremena imamo nerazriješenu situaciju, to jest, na početku su nam izmislili bolest koju su nazvali "siromaštvo", a zatim su nas uvjerili da patimo od iste, kako bi nam prodavali ili poklanjali "lijek", ili pak na njega prisilili: razvoj; koji nas liječi uništenjem i ispija nam krv, kako bi nas lakše stjerali u njihovu igru, u njihov pojam života, u njihovu "dužnost" građana i društva.
Jedino značenja pojma razvoj je neprekidno uništavanje svih oblika života, životinjskih i biljnih vrsta, načina života i organiziranja, razmišljanja, ljubavi, govora i veselja.
Koliko jezika, riječi i oblika je ugušeno kilometrima cigli i cementa? Ili pak uništeno "obaveznim, javnim i besplatnim školstvom" i programima "podrške", odnosno najpodlijim i najnemilosrdnijim oblicima protu-ustanka. Zato što se radi o "socijalnoj politici", pojam kojim vlade nazivaju svoja smrtonosna i najpogubnija oružja, kojima su izranjavali i ranjavaju područja, pustoše sela, primoravaju na iseljenje, zapostavljaju, truju.

Dobrodošli u naš pakao, u ono što mi nazivamo... CRNI JUNI!
Mi nastavljamo rat, DEMOKRACIJA NEĆE POBIJEDITI!
"Znaš, i ja isto plačem, korisno je da se riješiš pritiska. Ali smijeh bi mi učinio mnogo bolje. Vrlo te cijenim, željela bih te čvrsto zagrliti (...) Drugovi: u ovom trenutku bijes me drži. Uvijek sam mislila da je osoba odgovorna za ono što osoba učini, ali ovaj put su neke osobe krive i želim reći vrlo glasno tko su osobe koje su ubile Eduarda: država, suci, službenici, novinari, policija, zatvor, zakoni i čitavo to društvo robova koji prihvaćaju ovaj sistem." ("Ljubav i Anarhija; Neodložan život Soledad Rosa")
Neukroćenom bijesu i burnim srcima!
Čvrsto naprijed sve do kraja horizonta!
I
Stavili smo karte na stol i započeli stavljati naše uloge u našu igru, zbog logike života koja nam je nametnuta gledamo u tamu, zbog slomljenih srca i iscrpljenih grla mislimo da još nešto nedostaje, u našim mislima raste ustanički anarhistički projekt koji pita "kako ću krenuti u napad na realnom i određenom polju"?. Neprijateljska, drska, smiješna, neprekidna, opasna i neugodna slika za to mračno Trojstvo (država, kapital i crkva), koje i dalje funkcionira unatoč naporima da ga se uruši. Iznijeli smo to u našem prvom tekstu; razlozi, okolnosti, mjesta i nove perspektive koje se temelje na afinitetu, na autonomnoj i horizontalnoj koordinaciji, dodatak anarhističkoj ideji, ustanička strast uz zajednički projekt. No ipak, znamo da bombe, sabotaže i požari itd. nisu dovoljni da definitivno okončaju taj stroj smrti, potrebno je mnogo više, a između znati i činiti postoji velika razlika. Život je jedan kontinuum individualnih i zajedničkih gradnji, što dokazuje činjenica da se on zaista može izmijeniti, ali se te promjene vidljive na mikroskopskoj razini trebaju postaviti u jedno sveopće pitanje. Svako na temelju svojeg konteksta, svojih mogućnosti i gradeći različite ali koordinirane autonomije, jer nije cilj homogenizirati "ustaničku perspektivu", kao u klasičnim već izlizanim stavovima, mi želimo promjenu a ona započinje s pojedincem-zajednicom.
Radi se o: biti opasan zbog vlastitih ideja-djela (teorije-prakse). Bila to tenzija, raskid, izgledi s prijedlozima, stvarni napadi, od dizanja u zrak državne institucije do sađenja malene biljke, razgovora sa susjedom, organiziranjem u kolektiv, zato što negacija nije samo reći ne, nego odbiti, suprotstaviti se, uništiti i najvažniju stvar izgraditi na negaciji. Puni smo glupih upakiranih ideja, ne znamo kako točno se njih osloboditi, međutim, kroz analize, razmatranja i djela mi ulazimo na put da to učinimo. U tom naporu mi kujemo urotu s našim lažima i istinama, zato što još vjerujemo u stvaranje, zato što smatramo da pobuna i neprekidni sukob je put. Bez toga ništa, a s time sve!
Ne radi se o militantnosti, niti o pretvaranju anarhije u ideologiju, radi se o igri sa životom i njegovim oblicima, plešući na spasonosnom kaosu neprekidne pobune, skačući na ruševine dominantnog zdanja, smijući se svim srcem pobuni, plačući stvarajući radosti, zato što smo u igri, zato što otkrivamo, postajemo jači, umiremo i ponovno se rađamo. Svaki izum, svaka nova šansa može predstavljati jedno iskustvo za svaku osobu, bez upakiranih modela, stvarajući novo poglavlje u povijesti, gdje zvuk demokracije propada, dok se čuju anarhistički napadi na njene betonske zidove.
Imamo malo, ali planiramo da dobijemo sve!
II
Širenje borbe i njenih dinamika dokazuje da slobodarska pobuna nije pitanje prošlosti i da je moguće riješiti se ravnodušnosti, padova u kolotečinu i čekanja na Obećanu Zemlju, da je moguće to pretvoriti u najgori košmar vlasti, u radosni dinamit koji će dignuti u zrak državu i kapital baš sada i ovdje. Dug život sjaju natjecateljske vatre, radosti neukrotivog leta Molotovljevih koktela, užitku ustaničkih sablji na vjetru, slavljeničkom pucnju PVC bazuka. Ugodni radosni žamor kamenja koje pada na štitove i kacige stražara-lakeja države i kapitala. (Neformalna Anarhistička Koordinacija: Meksiko, Planet Zemlja, 16. novembar 2006.)

U Limogesu, Francuska, u industrijskoj zoni Magret, vatra je uništila 10 kamiona i 3 hangara, koji pripadaju Euroviji, podružnici multinacionalne kompanije Vinci, koja se bavi nadasve izgradnjom novih zatvora, kao i razvojem devastirajućeg projekta zračne luke Notre-Dame-des-Landes.
Vozila su bila parkirana na dva parkirališta, na dvadeset metara. Zapaljiva naprava postavljena je na kotače kamiona. Sastojala se od boce s benzinom, svijeće i upaljača. Šteta je procijenjena na barem milijun eura, bez ubrajanja duge odgode radova na gradilištu.
9. juni 2015.
Act For Freedom Now

BRUXELLES: U noći s čevtrtka, 11. juna, na petak, 12. juna 2015., rasplamsala se vatra u Greenbizzu, poslovnom centru za takozvanu "zelenu tehnologiju". Nanijeta je ozbiljna šteta.
Pronađena su dva eksploziva, što je dovelo do zaključka da se radi o podmetanju požara. Požar je otkriven oko ponoći, ali vatrogasci su proveli čitav petak na području zgrade.
Ambiciozni projekt, kojeg financira EU i gradi građevinsko poduzeće BAM, poznati graditelj zatvora, bit će zasigurno odgođen.
Izvor: Act For Freedom Now
ANTWERP: Pet policijskih vozila i pet osobnih vozila policajaca sabotirani su na parkiralištu policijske stanice Antwerpa, u Noordelaanu. Čavli su postavljeni na gume vozila kako bi se ispraznile tokom vožnje. Privatna vozila pandura sabotirana su skidanjem vijaka s kotača.
Tokom vožnje jedan je policajac primijetio sabotažu (prije saobraćajne) i upozorio kolege.
Saboter(i) su ušli u tu dobro kontroliranu zonu izbjegavši nadzorne kamere i napravivši rupu u ogradi.
06.09.2015.
...

Policiji u UK dozvoljeno je da ispita o "terorizmu" svakoga tko ulazi/napušta državu - bez prava na tišinu. Razgovarali smo s brojnim anarhistima koji su ispitivani pod tom moći, poznatoj i kao "Schedule 7". Zbog nedostatka informacija o zakonu, većina zaustavljenih je dalo više informacija nego što su trebali. Radi se o osobama izvan UK koji prije toga nisu još bili čuli za "Schedule 7". Iz tog razloga snažno preporučamo svakom anarhistu koji putuje/odlazi iz UK da prije toga pročita ovo kratko uputstvo: http://bristolabc.wordpress.com/defendant-solidarity/resources-and-advice/schedule-7/
Izvor: 325

Od jučer 16. juna 2015., Gianluca Iacovacci se nalazi u kućnom pritvoru. Drug je uhapšen zbog niza sabotaža na području Castelli Romani, za koje je preuzeo odgovornost. Prvostupanjska presuda na šest godina zatvora, umanjena je žalbenim postupkom na 3 godine, nakon što je odbačena otpužba za terorizam.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

12. juna 2015., solidarni drugovi anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa javili su da je zatvorska uprava - tužitelj Nikolaos Poimenidis, ravnatelj zatvora Charalambia Koutsomichali i socijalni radnik Vassiliki Fragathoula - jednoglasno odbacila drugov zahtjeva za izlazak u svrhu studija, i umjesto toga predložila da "olakša" studij unutar škole zatvora Korydallos. Zatvorska uprava tvrdi da je njihova odluka zasnovana nadasve na činjenici da je nedavno specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos odbacio mogućnost da se Romanosu zajamče izlasci iz zatvora u svrhu studija.
Izvor: In The Belly of The Beast

Po posljednjim vijestima (juna 2015.), Evi Satiri - životna družica anarhističkog zatvorenika Gerasimosa Tsakalosa - je specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos (isto kopile koje je u više navrata odbacilo zahtjev za otpust u svrhu studija anarhističkom zatvoreniku Nikosu Romanosu) već tri puta odbacio zahtjev za otpuštanjem iz zatvora.
Evi Satiri ostaje i dalje u pritvoru zato što je u emocionalnoj vezi s drugom Gerasimosom Tsakalosom, članom anarhističke urbane gerilske grupe Zavjera Vatrenih Ćelija. Idućih će dana sudsko vijeće ispitati još jedan zahtjev Evi Satiri za otpuštanjem iz zatvora.
Istovremeno je drugo sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Pogom, odbacilo zahtjev Athene Tsakalos, majke braće Tsakalos, za povlačenjem mjera ograničenja koje joj ne dozvoljavaju da napusti otok Salamina. Dakle, ne samo da Athena Tsakalos ne može posjetiti svoja dva sina u zatvoru Koridallos, ali nije joj dozvoljeno ni da se podvrgne nužnim liječničkim pregledima (ima ozbiljnih zdravstvenih problem, a na Salamini ne postoje odgovarajuće bolnice).
...

12. juna, nakon ponoći.
Uz pomoć vrlo jednostavnog oružja odlučili smo napasti podružnicu Banamex banke, na križanju avenije Sullivan s autuputem središta grada Circuito Interior, u srcu grada. Nalazili smo se baš naspram njihovog sistema nadzora: patrolna vozila jedno za drugim kontroliraju ulice, nadzorne video-kamere na svakom uglu, na svakom koraku... prolaznici živući mrtvaci koji se obraćaju policajcima pri svakom čudnom događaju.
Avenija Sullivan je jedno od tradicionalnih mjesta ulične prostitucije u Mexico Cityju, da ne zaboravimo, naravno, da se naša meta nalazi samo nekoliko ulica od sjedišta Višeg kaznenog suda pravde. Sve u svemu, mogli smo pomisliti da je u ovakvom dijelu grada nemoguće naići na neprijatelja licem u lice, no, uz nasilnu radost eksperimentiramo u sadašnjem trenutku slobodu koja se sukobljava s poretkom statusa quo.
Nakon napada policija je pokrenula jednu operaciju koja je samo dokazala njihov neuspjeh i glupost, pošto smo pobjegli kroz ulice, uz suučesništvo noći.
Napali smo banku kao što je Banamex, u srcu financijskog središta Moći, kako bi potaknuli nama srodne (grupe afiniteta, anarhističke pojedince), kako bi dokazali da kontrola ne predstavlja zapreku - i da sredstva za napad mogu biti i jeftina. Djela sabotaže mogu zaista postati jednostavna i mogu se lako reproducirati.
Što se nas tiče, mogu ispuniti svaki kutak telekamerama; mi ćemo ih napasti iz sjene noći. Prije ili poslije uništit će se ekrani svih njihovih hramova. Mi ne čekamo, mi živimo u sadašnjosti, a ovaj čin nije ni prvi ni posljednji u borbi koju smo odlučili pokrenuti protiv kapitala koji se nameće našim životima.
Naspram njihovih mjera nadzora, mi projiciramo naše mreže sigurnosti, suučesništva i pažnje.
SLOBODNI ILI MRTVI
Grupa sabotaže "Besani"
Mexico City, 2015.
PS. Banka je potpuno izgorila, šireći oblak crnog dima nad svakidašnjim životom grada.
...

U četvrtak 10. juna 2015., nešto prije šest ujutro, različite antiterorističke jedinice pretresle su domove 4 drugova i "Le Passage", prostor borbe protiv izgradnje maxi-zatvora. Pretresi su izvršeni u okviru operacije nazvane "Cavale" [U bijegu].
6 drugova odvedeno je u urede Federalne policije; otpušteni su oko 13 sati nakon ispitivanja. Na kojima nitko nije imao ništa za reći.
Osim na računala i telefone, pažnja pandura bila je usmjerena naročito na sve što predstavlja propagandu (časopise, novine, plakate...) te su većinu materijala zaplijenili.
Koliko je nama poznato, hapšenja su dio istrage otvorene 2013. zbog "poticanja na teroristička djela" i "sudjelovanja u terorističkoj organizaciji". Istragu vodi istražni sudac De Coster.
"Le Passage" će biti otvoren u srijedu od 17 sati, gdje će biti i informativni kutak od 19 sati.
Uvijek u borbi protiv zatvora i svijeta čiji su dio.
"La Lime" - solidarni fond za rezanje rešetaka represije
lalime@riseup.net
...

5. juna 2015. drugovi Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran prekinuli su svoj štrajk glađu, koji su vodili od aprila 13-/14., smatrajući da je većina njihovih zahtjeva zadovoljena.
No, danas doznajemo da je njihov drug i prijatelj Enrique Guzman vraćen nazad u zatvor.
Ujutro 10. juna sud San Miguela odlučio je u korist tužitelja Orellane, koji je povukao potpuni kućni pritvor i zatražio da Enrique bude ponovno poslan u istražni zatvor. Kada smo primili vijest drug se još nalazio kod kuće čekajući da sud naloži pandurima i Istražnoj policiji (PDI) da ga potraže i odvedu nazad u zatvor.
Izvor: InterArma

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.

Po objavljenoj izjavi drugova s web-sitea Coordinadora Anticarcelaria La Fuga, Nataly, Juan i Guillermo odlučili su okončati štrajk glađu nakon 53 dana - što se trebalo odviti u petak 7. juna.
Podsjećamo da su drugovima zadovoljena dva od većih zahtjeva - izlazak Nataly iz izolacije i otpuštanje njihovog druga Enriquea Guzmana iz zatvora.
Idućih dana troje drugova objavit će izjavu o svojoj situaciji, objašnjavajući razloge okončanja štrajka glađu.
Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqueom!
Izvor: 325

02.06.15.
Borac Spiros Stratoulis otpušten je danas nakon 23 godine zatvora.
Nakon brojnih borbi i sukoba unutar zatvora, Spiros će kročiti putem slobode.
Čestitamo Spiros!
03.06.2015. anarhist Rami Sirianos otpušten je iz zatvora Kassandra, nakon 4 i po godine. Točnije, jučer je donesena odluka da će biti otpušten na uvjetnu slobodu.
ČESTITAMO, DRUŽE!
Izvor: Act For Freedom Now

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Živeći dostojanstvenim putem u najnepovoljnijim uvjetima
Policijska operacija u Nea Aghialos, 20.05.2015. okrunjena je "uspjehom". TV kanibali stoje nad mrtvim tijelom našeg prijatelja i urliču: Grigoris Tsironis, Spiros Christodoulou i mrtvi Spriros Dravilas su nemilosrdni pljačkaši i ubojice žedne krvi.
Grigoris je bio i ostaje drug. Od svog prvog hapšenja, kao posljedica sudjelovanja u okupaciji Politehničke škole 1995. i u borbama protiv obnove trga Exarchia 1997., u brojnim dinamičnim intervencijama anarhističkog pokreta i njegovog aktivnog prisustva kao radnika u sindikatu dostavljača, Grigoris je uvijek bio na našoj strani. Bjegunac od januara 2006., nakon eksproprijacije Nacionalne Banke u ulici Solonos, živio je deset godina borbi i preživljavanja protiv kapitalizma i njegovog represivnog mehanizma.
S ucjenom na njegovoj glavi od 2009., za isti slučaj, i na nišanu sve ove godine, uspio je zadržati svoju ljudskost i militantnost unatoč nevoljama i lovu kojeg je pokrenuo moderni odred progona.
Spiros Christodolou bio je i ostaje nepokajani proleter koji je oblikovao i oblikuje svoj vlastiti dostojanstveni put u najepovoljnijim uvjetima: zatvor i ilegala.
Baš kao i Spiros Dravilas... Okusio je to od svoje 21. godine, kada je po prvi put došao u kontakt s grubom realnošću zatvora. Otada, s mnogo godina zatvora na leđima, u bijegu i ilegali od 34. godine kada je svjesno odbacio dugo lišavanje slobode. Odbacio je, kao što to rijetki mogu, da gleda sebe samog kako hoda kroz te bijedne hodnike i ćelije popravnih paklenih rupa, ostavljajući posljednje godine nepokorene mladosti u modernim tamnicama.
MI NE OPRAŠTAMO - MI NE ZABORAVLJAMO
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA, GRIGORISOM TSIRONISOM I SPIROSOM CHRISTODOULOUM
ZAPALIMO ZATVORE
Izvor: Act For Freedom Now
...

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

"Pandorina kutija je otvorena i čudovišta su izašla. Ali bilo je nešto skriveno na dnu Pandorine kutije. Nešto predivno. Bijes."

1. juna dobili smo dobru vijest da je troje od petero drugova otpušteno iz pritvora, optuženih za sudjelovanje u terorističkoj grupi tokom operacije Operacije Piñata (uključujući i jednog koji je već uhapšen i zatvoren tokom operacije Pandora), bez kaucije. I dalje su na snazi optužbe za sve njih i morat će se učestalo javljati na sud, a dvoje njih ne smije napustiti državu.
Operacija Pandora pokrenuta je u decembru u Kataloniji, a Operacija Piñata 30. marta diljem Španjolske države, ali fokusirane na Madrid. Operacije su dovele do hapšenja 26 anarhističkih drugova (plus brojna hapšenja svih koji su pružali otpor pri pretresu skvotova) pod aniterorističkim optužbama, do pretresa brojnih domova i skvotova, do krađe novaca i zaplijene računala, hard diskova, telefona itd.
Petero uhapšenih tokom operacije Piñata "nestali su", poslani u zatvore maksimalne sigurnosti što dalje od prijatelja i obitelji, mada se Audiencia Nacional, nakon žalbe advokata obrane, slaže da odgovorni istražni sudac, megalomanski Eloy Velasco, križar antiterorističkih zakona, već nepopularan zbog represije baskijske borbe, nije dokazao nikakvu direktnu povezanost između zatvorenih anarhista i specifičnih djela sabotaže ("terorizma") niti ikakvu povezanost između javne anarhističke grupe GAC (Grupos Anarquistas Coordinados) i FAI-FRI, koju je Europska Unija proglasila terorističkom organizacijom.
Ostalo dvoje zatvorenika u pritvoru zasigurno će biti ubrzo optuštena.
...

1. Više od 50 dana u štrajku glađu: solidarnost unutar i izvan zatvora.
Anarhistički drugovi Juan Flores, Guillermo Duran i Nataly Casanova nastavljaju svoj štrajk glađu, započet 14. aprila, tražeći okončanje šikaniranja njihove bliske sredine; prekid agresija na Juana i Nataly; okončanje izolacije drugarice Nataly Casanove; prekid indiskriminirajuće upotrebe testova DNK; neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana.
Troje drugova ostaje u potpunosti na poziciji sukoba s moći, a solidarni drugovi su izvršili polimorfne prosvjede na ulicama i pred zatvorom. Isto tako su postavljene barikade i podmetnuti požari u javni znak solidarnosti sa štrajkačima glađu.
Subverzivni i anarhistički zatvorenici Juan Aliste, Marcelo Villaroel, Carlos Gutierrez Quiduleo, Hans Niemeyer, Alfredo Canales, Alejandro Astorga, Natalia Collado i Tamara Sol pridružili su se štrajku glađu na nekoliko dana u maju.
2. Drugarica Nataly Casanova premještena s izolacije
Kao što nas obavještavaju drugovi s Publicacion Refractarioa, drugarica Nataly Casanova premještena je na odjel gdje se može družiti s ostalim zatvorenicama:
"Tokom posljednjeg dana maja drugarica Nataly Casanova premještena je sa ekstremne izolacije u kojoj je bila zatvorena, na 2. odjel "javne prirode" zatvora San Miguel.
Na tom odjelu bila je zatvorena drugarica Tamara Sol, ali prije nekoliko dana premještena je u centar za istrebljivanje San Joaquin. Sada se Nataly nalazi na istom odjelu s drugaricom Nataliom Colladom (Tato).