Lista completa dei testi

Izašao je 23. broj "Lucioles", anarhistički vjesnik Pariza i okolice.
Ako netko želi distribuirati list u svojem prostoru ili kvartu, može nas kontaktirati.
lucioles[at]riseup.net
Srdačno,
i živjela anarhija!
Sve brojeve “Lucioles” u PDF obliku ili pojedinačne tekstove možete naći na blogu vjesnika: lucioles.noblogs.org

15. augusta anarhistička zatvorenica Natalia "Tato" Collado premještena je sa S.A.R.-a (Odjel Visoke Sigurnosti - izolacija) nazad na "Javni odjel", gdje se nalazi zatočena i drugarica Nataly Casanova. Tato je bila zatočena u izolaciji od 27. jula kao kazna zbog njenog buntovnog stava prema zatvorskim stražarima.
Sada joj nije dozvoljeno da ponovno dijeli ćeliju s Nataly, međutim nije više u izolaciji i vraćena je na odjel gdje su uvjeti ipak nešto manje restriktivni.
Ne zaboravimo da se drugarice Natalia i Maria Paz još nalaze zatočene na S.A.R.-u, optužene za podmetanje požara na postaju Istražne Policije za Ubojstva.
Solidarnost i ustanička srodnost sa zatvorenim drugaricama!
Izvor: 325

Anarhistički drug Sergio Alvarez uhapšen je u srijedu 15. jula tokom sukoba između policije i maskiranih, koji su krenuli sa sveučilišta u Santiagu. Nakon što je napadnut i proveo noć u policijskim ćelijama demokracije, drug je odveden u takozvani "Centar za Pravdu", gdje je izložen kao trofej pred kamerama novinara lešinara. U tom je trenutku Sergio, hodajući uzdignute glave i okruženom policijom, uzviknuo: "Rat se nastavlja, živjela anarhija!".
Nakon što su mu izrečene optužbe zbog posjedovanja zapaljive naprave, nereda i napada na karabinjere, sutkinja mu je izrekla potpuni kućni pritvor na tri mjeseca, to jest tokom trajanja istrage.
No, nakon žalbe tužiteljstva, u srijedu 27. jula, Sergio je odveden u zatvor Santiago 1.
Sergiovo hapšenje odvilo se u kontekstu uhićenja i drugih osoba optuženih za sudjelovanje u nemirima i za sukobe s policijom, u koje su bili uključeni zamaskirani na sveučilištu.
Što se Sergia tiče, ne radi se o jednom "mladom studentu, žrtvi namještaljke"; drug je antiautoritarni pojedinac u ratu protiv moći i uloga koje nameće prevladavajući poredak.
Za ostale informacije o njegovoj situaciji možete pisati na ovu adresu elektronske pošte, putem koje možete poslati riječi i pozdrave drugu, koje ćemo prenijeti:
laguerracontinua@riseup.net
Objavljujemo i riječi druga Sergia, pozivajući na iskazivanje buntovne solidarnosti, brišući djelima svaku tišinu i inertnost.
RAT SE NASTAVLJA!
ŽIVJELA ANARIJA!
Sergiove riječi:
Na početku je uvijek komplicirano, ali ne u ovom slučaju...
15. jula, tokom prosvjeda koji je krenuo sa sveučilišta, uhapšen sam na istom, ali ne želim govoriti o onome što je dovelo do mog hapšenja i o istrazi (bit će vremena i za to), zato što smatram da je bitnije iznijeti moj stav, koji ću zadržati, takav i jasan, kao kada su lešinari novinari pokušali napraviti dobre snimke trofeja, u koji su me pretvorili, a ja sam im jasno i glasno uzviknuo.
...

Suđenje za pljačku ATE banke u Filoti Florini započelo je u četvrtak 14. jula. Okrivljeni drugovi su Argiris Dalios, Fivos Harisis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis i Grigoris Sarafoudis.
Članovi suda su isti koji su osudili G.Sarafoudisa i G.Naxakisa za pljačku u Pirgetosu na tešku kaznu bez ijednog dokaza, samo zato jer su "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku"! Tu je teoriju razvila tužiteljica i iznijela je u samo 16 minuta, a sud je smjesta prihvatio.
Isti sud, s K.Economou kao predsjednikom i O.Smirlijem kao tužiteljicom, koji je sudio na 3. suđenju za slučaj Volos protiv drugova A.Daliosa i N.Romanosa, te na 2. suđenju za slučaj Pefki protiv druga G.Mihailidisa. Na ovom suđenju tužiteljica je radikalno izmijenila svoj stav. U svojem govoru nije se ograničila na primjedbe kao "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku i nije ga "ubrzala" na 16 minuta. Govorila je 156 minuta, nije ništa izostavila, sagledala je stvari sa svih točka gledišta, izbjegla je primjedbe, smatrala je da otisci i DNK nisu dovoljni za okriviti A.Daliosa i N.Romanosa, te se "usudila" predložiti da se G.Mihailidis odriješi optužbe za poticanje na pokušaj ubojstva, i da se pokušaj ubojstva izmijeni u nanošenje teških rana u kombinaciji s člankom 315A. Optužnica protiv G.Mihailidisa bila je neutemeljena i optužba za nanošenje teških rana je provokativno izmijenjena u pokušaj ubojstva.
Sud je u potpunosti prihvatio prijedlog tužiteljice glede A.Daliosa i N.Romanosa, a djelomično glede G.Mihailidisa, opravdavajući autore optužnice koji su teške rane pretvorili u pokušaj ubojstva. Tako sada imamo dva različita i proturječna stava u vezi prijedloga tužiteljice, a odluka suda u vezi G.Sarafoudisa i G.Naxakisa pridonijela je radikalnoj izmijeni stava tužiteljstva.
...

"Zbog tehnološkog napretka civilizacije osjećamo potrebu da rat pokrenemo sada i ovdje, protiv svake dominacije i njenih krakova koji nas sputavaju."

U prvim jutarnjim satima u četvrtak 25. juna podmetnuli smo zapaljivu napravu ispred koncesionara Toyote, u aveniji Vallejo; izigrali smo njihove sisteme zaštite i izbjegli patrole sistema te nadzorne videokamere, kako bi im bilo jasno da je rat sada i ovdje - kako su videokamere, patrole, metci i sve mjere poduzete protiv naših djela beskorisne. Jer unatoč videokamerama na svakom uglu, unatoč njihovim lakejima na svakoj ulici, mi i dalje napadamo, povećavamo korake protiv dominacije.
Preuzimamo odgovornost za ovo djelo, u ime svih drugova koji su ubijeni, oteti, mučeni, zatvoreni, osuđeni u Meksiku i diljem svijeta, kako bi shvatili da će vam se svaki metak vratiti - i ako nas ubiju ili nas zatvore treba im biti sasvim jasno da će doživjeti istu sudbinu. Za svakog mrtvog druga ubit ćemo na tisuće njih. Kažu da se Crni Juni okončao 7. juna, no mi kažemo da se nije okončao 7. niti će se okončati neki drugi dan ili mjesec, ovo je poziv na nastavak rata na neprekidan način.
Protiv svake tehnologije, otrova koji ubija divlju prirodu!
Ne samo u junu, za neprekidni Crni Rat!
Zapalimo civilizaciju!
Pozdravljamo i drugove u bijegu, Felicity, Chiva i Tripu - iz ilegale rat se nastavlja! Šaljemo i topli zagrljaj štrajkašima glađu neformalne koordinacije zatvorenika, znamo da je moguće boriti se za zdravlje, slobodu i oslobođenje zatvorenika na svim geografskim područjima.
...

Solidarnost s drugom Spyrosom Mandylasom i sa skvotom Nadir!

20. maja 2015. grupa od 6 osoba upala je u skvot Nadir i sat i po vremena mučila Spyrosa Mandylasa koji se tamo nalazio. Drug Mandylas je zbog rana nanesenih na glavi, rukama i nogama zadržan u bolnici, a na desnoj nozi stavljeno mu je nekoliko šavova.
Koji god bio razlog napada, nema opravdanja za napad na druga koji se još nije bio oporavio od svog 54-dnevnog štrajka glađu. Štrajka u kojem je riskirao život. Napadači su pali tako nisko da su koristili policijske metode kako bi izvukli informacije od druga, a pokušali su i uvući još jednog druga u zamku.

Zbog svojeg nepopustljivog stava naspram države i zbog svojeg bratskog pristupa prema drugovima, Spyros zaslužuje našu podršku i povjerenje.

Solidarnost sa S. Mandyladom i sa svima koji ga podržavaju.
Solidarnost sa skvotom Nadir.

Snage!

Urednici grecjawogniu.info

...

14. jula 2015. odgovorno zatvorsko vijeće odbacilo je i posljednji zahtjev koji je predala Evi Statiri (životna partnerica zatvorenog člana ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa). Unatoč činjenici da Evi nije nikada bila članica Zavjere Vatrenih Ćelija niti je bila na ikoji način uključena u plan njihovog bijega, koji je otkriven u januaru 2015., i dalje se, od 2. marta 2015., nalazi u pritvoru zatvora Koridallos.
Izvor: 325

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Današnje se društvo može nesumnjivo opisati kao tehnokratski sistem u kojem neograničena znanost i proizvodi koje stavlja na tržište vladaju životom i uređuju ga.
Otkad postoje, multinacionalne kompanije održavaju vlast nad Planetom kroz države i međunarodne institucije (ONU, EU, MMF, ECB).
Hiper-tehnološko društvo je savršeno društvo koje će zadovoljiti 2 osnovne potrebe Vlasti: profit i društvenu kontrolu.
Zahvaljujući znanosti i tehnologiji, uzdignute u moderna božanstva, profit je postao bezgraničan: od vojnih sredstava u neprekidnom razvoju do nevjerojatne količine beskorisnih proizvoda na tržištu.
Isto tako će kontrola nad društvom i životima biti sve proširenija, od upotrebe običnih video-kamera pa sve do nanotehnologije.
Osobe, kojima je već oduzet svaki oblik autonomije i vlastite volje, uvode se u bajni svijet znanosti putem djelomičnog i lažnog pristupa tehnologiji.
Obmanom o poboljšanju kvalitete života, jedini realni ishodi su neograničena proizvodnja, artrofiranje uma i vlastitih sposobnosti, brisanje stvarnih osjećaja, odnosno samog života.
I sve se to odvija dok se pred našim očima uništava ono što je preostalo od prirode kako bi se izgradile velike strukture koje omogućavaju brže putovanje tih istih proizvoda, kako bi bili još dostupniji.
I sve se to odvija dok mediji, u sveopćem nemaru, prikazuju slike masakra naroda koji su dovedeni do gladi kako bi mogli iskorištavati sirovine nužne za povećanje proizvodnje tih proizvoda.
Zato smo odlučili da se jednostavno izmaknemo kontroli i ugrozimo profit tehnokratskog društva.
Zapalili smo strujne kablove antene za telekomunikaciju u vlasništvu poduzeća Italsite Spa, koje djeluje na razini čitave Europe.
ZA NEPOSREDNO OTPUŠTANJE MARCA CAMENISCHA.
SOLIDARNO S ANARHISTIMA I ANARHISTICAMA U ZATVORIMA U ITALIJI, ČILEU, GRČKOJ, ŠPANJOLSKOJ I MEKSIKU.
...

Danas, u srijedu 1. jula 2015., RadioAzione definitivno gasi mikrofon. Nakon četiri godine radija donio sam odluku da okončam Dirette d’Azione (izravni prijenos), dok će web-site i dalje postojati, uz pokušaj da ga ažuriram na drugačiji način u odnosu na ono što je trend društvene kontrainformatike posljednjih mjeseci. Kao što sam već to bio napisao u maju, ne zanima me biti ubačen u lonac kontrainformacije „samo da bi se ispunile stranice” ili da bih olakšao pretragu na Googleu.
Ne sviđa mi se da me čak ni drugovi traže!
Nisam nikada ažurirao što nije u afinitetu, prestao sam ažurirati sve ono što se pokazalo da nije u afinitetu, i ne zanima me dati više glasa onima koji su pokušali izobličiti anarhističku ideju zato što su oni promijenili svoju, i značenje nekih akronima.
Zato se RadioAzione ne ažurira kao prije.
Nadam se da ću ga ažurirati na drugačiji način, objavljujući nova razmatranja, nove ideje, i kritike onih koji se ne plaše izražavanja i da ostanu izolirani (bolje sami nego u lošem društvu...).
Ukratko, individualistička razmatranja, ideje i kritike, pošto mnogi anarhisti ispunjavaju svoja usta tim pojmom, ali 90% njih je dio jednog krda.
Mnogi anarhisti se smatraju nihilistima, ali u međuvremenu žive od mitova i svetaca koje štuju, čak i kada pričaju gluposti.
Životopis je bitan i za anarhiste, nažalost...
Zasigurno u ove četiri godine radija nisam govorio u tuđe ime, zato se radio-emisije ne prekidaju zbog kajanja (nikada ih u životu nisam imao...).
S ovog mikrofona je rečeno sve što sam želio reći, nisam favorizirao čak ni najsrodnije drugove, i razbistrio ideje onima koji su me željeli kao virtualnog korisnika, baš zato što sam u odnosu na brojne „anonimne” tekstove kritike ja dodavao i vlastiti glas.
Uz -MA pokušali smo da ne stvorimo klasični radio pokreta, kao prvo jer se ne osjećam dijelom pokreta, a drugo zato što nisam nikada podnosio anarhističke liturgije i žalopojke.
...

Molotovljev koktel (Molotov) se obično koristi za napade na neprijateljske zgrade ili za održavanje udaljenosti od policije tokom nereda. Postoje različiti načini izrade i različite učinkovitosti. Ovaj tekst opisuje jedan od mogućih načina izrada Molotova.
Ambalaža Molotova je staklena posuda, koja treba imati oblik pogodan za bacanje, a istovremeno mora biti dovoljno lomljiva da se u dodiru s metom lako razbije. Pogodna je boca votke od pola litre s metalnim čepom. Veća boca može sadržavati više tekućine, ali je teško baciti dovoljno daleko da bi se pogodila meta. Korisno je isprobati.
Bocu treba napuniti benzinom i motornim uljem (1:1). Benzin jamči brzu zapaljivost. Motorno ulje pak produljuje vrijeme gorenja i zajamčit će prianjanje na površinu. Ako se boca napuni samo benzinom, njegova učinkovitost će biti znatno smanjena, zato što nakon paljenja brzo izgori i ispari. Zato je potrebno ulje ili neki druga pomoćna tvar.
Kada se boca napuni mješavinom potrebno je zatvoriti čep. Oko čepa je dobro omotati izolacionu traku, kako bi bili sigurni da se tekućina neće izliti prije nego bacimo Molotov. A i da neće ispariti.
Posljednji dio je traka od tkanine svezana oko vrata boce. Tkanina ne mora nužno biti uronjena u unutarnju tekućinu. Može biti samo svezana oko vanjske strana vrata ili prikačena na žicu. Slobodni dio krpe, umočen u kerozen, potrebno je svezati u čvor. Nakon što zapalimo krpu i zatim se bačena boca razbije, mješavina tekućina će se zapaliti.
Čitava izrada, a zatim upotreba Molotov mora se odviti u sterilnim gumenim rukavicama. To je nužno kako bi se spriječilo da na bilo kojem dijelu Molotova ostanu otisci prstiju ili tragovi DNK.
...

Kratki tekst o protuzakonitosti je još jedan doprinos tekstovima kritike o "građanskom anarhizmu"*, čiju su skicu već napravili Venona Q i drugovi iz Dark Matter Publications. Ovaj tekst ne namjerava biti sveobuhvatan, govori o eksproprijaciji/pljački, crnom tržištu, prijevari itd. U nekom budućem fragmentu izinijet ću moje stavove o takozvanim "kriminalnim" aspektima anarhističke sabotaže i nasilja.
Kako ljudi traže izlaz iz otuđenog izrabljivanja u kojem smo primorani živjeti, tako protuzakonita djela postaju popularnija i nužnija. Kada anarhisti odaberu protuzakonitost, mi ne podrazumijevamo djela na štetu drugih osoba, mada svatko od nas u nekom trenutku može izabrati svoj vlastiti put, bez obzira na perspektivu kolektiva ili na odnose u koje smo uključeni.
Kao što podržavamo borbe onih koji završe u zatvoru - ne zbog našeg sažaljenja, već zbog afiniteta i solidarnosti borbe, ja sam i uz sve one prave buntovnike koji su izvan-zakona, prekršili zakon ili suilegalisti, kako se oni vole nazivati. One koje ovaj sistem prisiljava da budu odmetnici, i one koji su izabrali da to budu.
Uvjeti za pristojan život trebali bi biti dostupni svima i pruženi svakome tko ih treba, uz odgoj i oslobođenje svakog pojedinca uvijek kao krajnji cilj. Naš anarhistički individualizam, naš ilegalizam, npr. naše nepoštivanje svih pravila koje stvaraju moćne klase, vidljiv je u vrijednostima svake odluke koju donesemo, ne krećemo od pretpostavki koje je donijelo društvo, a to je upravo ono što zakon i prilagođeni građani ne vole. Što razlikuje neko djelo, zakonito ili protuzakonito, ako ono umanjuje anarhističke ideje samo-organizacije i uzajamne pomoći? Kao anarhist odbacujem moralne kodove, ali posjedujem mjeru utemeljenu na mojim principima da zadržim vlastiti život, i nijedna vlast, policijski službenik ili zaštitar neće mi to oduzeti.

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Mreža Revolucionarnih Ćelija ponovno napada, tamo gdje neprijatelj ne očekuje. 28. juna 2015. u Mostu su zapaljena dva policijska vozila ispred policijske stanice u ulici V. Řezáče. Napad je izvela ćelija LEX, dva mjeseca nakon što je policija pokrenula "Operaciju Feniks": pretresi društvenog centra Ateneo, pretresi domova, anarhisti zadržani u pritvoru, zaplijenjene osobne stvari i serveri, šikaniranje anarhista, članova njihovih obitelji, prijatelja itd. Štete koje je policija nanijela su ogromne. Njeno ponašanje je neoprostivo.
Naoružana policija čuva status quo. Napada svakoga tko ruši mit o pravednom kapitalizmu. Svakoga tko ne vjeruje u bajku o slobodi koju nam jamči država. Anarhisti su prvi koji kreću u svoju beskompromisnu borbu za besklanso i bezdržavnu zajednicu. Mi predstavljamo opasnost za vladajuću klasu, zato što želimo uništiti njihova sredstva moći. Želimo otrgnuti naše živote iz kandža onih koji nas izrabljuju. Policija pokušava omesti naše planove. Moćnici šalju plaćenike protiv nas, mi odgovaramo sabotažom njihove opreme.
Policijski lov na anarhiste se nastavlja, ali otpor će i dalje biti neustrašiv.
SRB živi. Požar još gori.
LEX // Ćelija Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Jučer 29.06.2015. Okružni sud u Pragu odlučio je zatvoriti druga I. u pritvor.
I. je optužen u okviru još jedne represije "ekstremno ljevičarskog ekstremizma". Odveden je u petak i optužen u nedjelju.
Po riječima policije I. je sudjelovao u napadu molotovom na dom ministra obrane Češke republike (08.06.2015.).
Ne postoje ni fotografije ni video snimke navedenog napada. Nije došlo ni do pravog požara, unatoč činjenici da su bačene 4 boce.
Nije objavljen nijedan drugi dokaz "napada", nitko nije za njega preuzeo odgovornost.
Znajući da su navodno planiranje napada na vojni vlak prikazali infiltrirani policijski agenti ovaj nam "napad" izgleda sumnjiv.
Činjenica da je I. ruski državljanin ulazi više u kontekst političkog diskursa nego sumnji.
I. je podvrgnut najtežem obliku pritvora s vrlo strogim uvjetima.
Slijedit će ubrzo više informacija.
...

Sergio Maria Stefani osuđen na 4 godine zbog atentata, Alessandro Settepani na godinu i po zbog pokušaja sabotaže željezničke linije Orte-Ancona u martu 2008.
Žalbeni sud je prvostupanjsku presudu za kazneno djelo po čl. 302 (poticanje na krivična djela protiv međunarodnih i domaćih državnika) zamijenio čl. 414: Stefano del Moro, Alfredo Cospito i Anna Beniamino osuđeni na 3 godina zbog objavljivanja anarhističkog revolucionarnog časopisa KNO3.
Prvostupanjskom presudom svi su odriješeni optužbe za subverzivno udruživanje u svrhu terorizma (čl. 270bis), dok je Stefano osuđen na 3 godine i 3 mjeseca za krađu automobila.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U posljednjih nekoliko mjeseci prisustvovali smo eskalaciji represije slobodarskog i anarhističkog pokreta putem strategija korištenih U Mexico Cityju: brojne i uvijek iste, teške, optužbe, bez obzira na specifičnu situaciju, povodeći se za diktatom države.
Progoni i ukazivanje prstom u medijima su osnovni elementi njihovih namještaljki: navesti imena grupa, osoba ili prostora (postojali oni ili ne), stvoriti veze koje u stvari ne postoje, usporediti sve i svakoga s vertikalne točke gledišta, pokušati nas ugurati u shematično vodstvo. Naravno, to dokazuje duboko nepoznavanje i/ili prezir anarhističkih ideja, koje nemaju veze s tom vrstom hijerarhijske logike.
S druge pak strane imamo vladine pokušaje da pravno klasificira anarhizam ili "anarhističko ponašanje" kao terorizam, uz teške optužbe i uz parametre maksimalne sigurnosti, da bi kasnije odbacili optužbe zbog nedostatka dokaza - ali uvijek ostavljajući otvorenu prijetnju da se "istraga nastavlja". Apsurdne istrage, koje se arbitrarno odnose na grupe i pojedince koji egzistiraju na različitim područjima.
To ide paralelno s policijskim nadzorom i nadgledanjem određenih pojedinaca u pokušaju zastrašivanja, i kao provokacija određenih autonomnih prostora.

U novembru 2014. grupa zamaskiranih zatvorila je lancima vrata Odjela za Ubojstva Policijske Stanice, a zatim bacila niz zapaljivih bombi na policijsko gnijezdo i zapalila vozilo jednog od njih.
Zamaskirani uspijevaju udaljiti se neometano, policija nije uspjela reagirati. Nakon sedam mjeseci "istrage" policija je upala u domove 5 drugova optužujući ih za sudjelovanje u napadu požarom. Uhapšeni su u jutarnjim satima 2. jula u Santiagu, pod optužbom za posjedovanje oružja (molotovoljeve koktele), a jedan drug i za posjedovanje zapaljive naprave tokom hapšenja.
Osmi Sud naložio je istražni zatvor: drugarice su odvedene u ženski zatvor San Miguel, a drugovi u zatvor Santiago 1.
Policija je izjavila da je ušla u tragove drugovima zahvaljujući digitalnom otisku pronađenom na jednoj plastičnoj vrećici ostavljenoj, uz odjeću korištenu u napadu, na fakultetu, pokraj mjesta događaja.
Nakon pandurske interpretacije prisluškivanih telefonskih razgovora uhapšene su 4 osobe, uz uzimanje DNK s opušaka i sa posuda za hranu, kako bi usporedili njihov DNK s onim pronađenim na odjeći.
...

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

Drugovi iz Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" [Anti-zatvorska Koordinacija "Bijeg"] javljaju da se anarhistička zatvorenica Nataly Casanova morala pojaviti na sudskom ročištu 25. juna na kojem je kažnjena za štrajk glađu u kojem je sudjelovala od 14. aprila do 7. juna, s drugovima Juanom Floresom, Guillermom Duranom i Enriqueom Guzmanom. Kazna za njeno sudjelovanje u štrajku glađu je zabrana posjeta na dva dana. Još nije određeno sudsko ročište za kažnjavanje Juana Floresa. Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" također javlja da se sada Guillermo Duran nalazi u kućnom pritvoru, dok Enrique Guzman i dalje ostaje u zatvoru u Santiagu, nakon što mu je povučen kućni pritvor, 9. juna.

Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqeom! Zapalimo zatvore!
...

U noći 14. juna, u ulici De l'Est, zapaljeno je vozilo poduzeća Eiffage. Zato što izgrađuje zatvore.
Solidarnost s drugovima iz Bruxelessa koji se bore protiv izgradnje zatvora.
Izgradnja kaveza raspiruje naš bijes!
Izvor: Act For Freedom Now

Grčka država je u potrazi za saveznicima. Referendum je najbolji način na koji ih pronaći. Velikodušno nudeći iluzije o slobodnoj volji i našim doprinosom njenom učvršćivanju njena se najluđa želja ostvaruje: Mi ćemo sami sebi zapečatiti vlastitu grobnicu! Dilema je jednostavna: Da ili ne? Zli inozemni kreditori ili dobro ljevičarsko upravljanje državom? Teži ili lakši memorandum? Mjere u visini 12 ili 8 milijuna? Još jedna šansa da stavimo naše živote u ruke vlade i spasioca. Još jedna mogućnost za nacionalno jedinstvo. Da zaboravimo što nas razdvaja, da se stopimo sa šarenom masom (fašistima, patriotima, vlasnicima, poštenim građanima) kako bi se suprotstavili zajedničkom vanjskom neprijatelju, kreditorima, i na taj način razriješili od odgovornosti lokalne poslodavce.
Kao anarhistički učenici izabrali smo da se ne odazovemo na referendum (mada nemamo pravo glasa). Protivimo se dilemama i iluzijama sistema te unaprijed jasno izjavljujemo da nećemo sudjelovati u nikakvoj izbornoj, institucionalnoj, vladinoj proceduri. Iz vrlo jednostavnog razloga, svaki takav proces i svaka opcija koja nam se nudi kroz to cilja na stabilizaciju sistema i na očuvanje-širenje državne-nacionalne-institucionalne dominacije. Što pak ne znači da podržavamo bojkot izbora kao alternativni ili treći način, zato što smatramo sam bojkot kao izbor vodi u pasivnost i asimilaciju.
Stoga, na temelju gore navedenog načina razmišljanja, jedini bojkot koji nas zadovoljava je onaj koji proizlazi iz konflikta, ustaničkog djelovanja i anarhističke borbe. Daleko od stranaka i stranačkih smjernica. Daleko od spasioca i vođa. Samoorganizirani, radikalni i agresivni. Samo na taj način možemo preuzeti naše živote u naše ruke.
FRONTALNI NAPAD NA DRŽAVU, KAPITAL I NA SVAKI OBLIK AUTORITETA
anarhistička učenička grupa Anti-odgojni Napad
...

Zapaliti vozilo je jednostavna i učinkovita metoda sabotaže. U našoj borbi možemo zapaliti vozila pandura, sudaca, buržoazije. Ukratko, zapaliti vozilo u vlasništvu svakog tko je aktivno uključen u represiju, izrabljivanje ili uništavanje ekosistema ovog planeta. Na polju klasne borbe ima bezbroj automobila, koje je lijepo vidjeti u plamenu. Ovaj tekst sadržava nekoliko trikova kako jednostavno i sigurno podmetnuti požar.
Prije nego opišemo kako to učiniti, dobro je da objasnimo kako su neke procedure paljenja vozila neučinkovite. Nadasve su osobe bez iskustva sklone ka takvim metodama i smatraju ih primjerenima. Zato ćemo najprije isključiti neodgovarajuće metode, a zatim ćemo opisati jednu od najkorisnijih.
Ako namjeravamo zapaliti parkirano vozilo u rane sate (npr. ujutro ispred doma nekog suca) nije dobro da to učinimo Molotovljevim koktelom. Molotov nam može dati osjećaj sigurnosti zato što nam dozvoljava da napadnemo iz daljine, nitko se ne treba približiti vozilu. Međutim, taj osjećaj nije u potpunosti opravdan. Molotov će pri padu proizvesti takvu buku da će smjesta upozoriti neprijatelja da je sabotaža u toku. I osoba će zato izgubiti dragocjeno vrijeme na sigurnosno povlačenje. K tome, baciti molotov na točno određenu točku nije tako jednostavno kako može izgledati. U slučaju automobila, to su u biti samo spremnik ili kotači, iz kojih će plamen zahvatiti ono što je ispod haube (odnosno spremnik za gorivo). Molotov može pogoditi vozilo na drugim mjestima i izazvati značajnu štetu, ali zapaliti ga na taj način je gotovo nemoguće.
Naravno, situacija je drugačija na prosvjedima, kada djelujemo u široj masi, ali nemoguće je izvesti neku akciju neopaženo zbog prisustva oružanih snaga (policije i vojske). Razumljivo je da se na prosvjedima molotov češće koristi, ali čak i ovdje je vrlo teško zapaliti vozilo na takav način.
...

U zapadnom svijetu čovjek, odvojen od svojih primarnih fizičkih aktivnosti, troši ogromne količine energije kako bi zadovoljio svoje prirodne i umjetne potrebe.
Te potrebe i komoditete pokrivaju također i električni naponi i proizvodnja energije, čija izgradnja zahtjeva vađenje mineralnih sirovina, pošto su minerali ili obnovljivi izvori energije potrebni za proizvodnju, dipol koji nas ostavlja ravnodušnima, budući da nijedna "čista" zelena energija nije razvijena za održivost prirode i ljudskih i ne-ljudskih bića, nego samo za održivost tehno-industrijskog sistema, kapitala i njegovih ulaganja.
Električna mreža je u stvari stup modernog tehnološkog razvoja, potreban za reprodukciju autoritarne civilizacije i industrijskog masovnog društva. Tkogod se postavi između njih i njihove dobrobiti suočit će se s kaznom i s osvetom sistema.
Anarhist Marco Camenisch uhapšen je u Švicarskoj 1980. zbog sabotaže električnog stupa visokog napona i stanice za proizvodnju električne energije. Godinu kasnije pobjegao je iz zatvora i živio u ilegali do 1991., kada je uhapšen u Italiji tokom prometne kontrole. 2002., dok je bio u Italiji, osuđen za direktnu akciju protiv visokonaponskih vodova, izručen je Švicarskoj na izdržavanje izvorne kazne. Tamo je ponovno osuđen za ubojstvo švicarskog graničnog policajca, optužba koju on odbacuje. Danas, zbog nepokorenog stava druga i zbog njegovog odbijanja kompromisa, kako unutar tako i izvan zatvora, optužen je u kontekstu talijanske policijske operacije Ardire za poticanje na teroristička djela, koristeći se talijanskim antiterorističkim zakonom. K tome, švicarska država, pripisujući psihijatrijski karakter njegovom odbijanju da se pokaje za svoja djela i da odbaci anarhističke ideale, ne dozvoljava mu da napusti zatvor mada je odslužio potrebni postotak svoje kazne.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...