štrajk glađu

Zatvoreni član Zavjere Vatrenih Ćelija, Theofilos Mavropoulos, nalazi se u ozbiljnom stanju pogoršanja zdravstvenog stanja, u kritičnom stanju, u bolnici. Laboratorijske pretrage pokazale su neravnotežu elektrolita, što je upućeno liječnicima, koji poštuju njegov osobni izbor nastavka štrajka glađu.
To se desilo kada je "Ministar Pravosuđa" dao vijest da će biti odgođena odluka o otpuštanju ili ne članova obitelji ZVĆ, igrajući se njihovim životima. Ministar je trebao sutra objaviti odluku članovima obitelji ZVĆ, a 30. marta od općim zahtjevima štrajkaša glađu. Na taj način, produžujući štrajk glađu u nadi da uništi drugove, vlada se igra svojim životima i životima svih onih koji predstavljaju grčku državu i ekonomske interese. Osveta.
Solidarnost sa štrajkom glađu
Neposredno ispunjenje zahtjeva
Vatra i krvoproliće za SY.RIZ.A-u & ANEL
...

PANAGIOTIS ARGYROU u kritičnom stanju: drug pati od želučane kiseline i situacija je vrlo kritična, što znači da zbog nedostatka elektrocita postoji opasnost od srčanog udara.
Nijedan drug nije sam
Snage štrajkašim glađu!
Pobjeda njihovoj borbi!
Drugovi MICHALIS NIKOLOPOULOS i DAMIANO BOLANO (u štrajku glađu od 02.03. i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija) premješteni su u bolnicu "Evagelismos".
Zdrastveni uvjeti štrajkaša glađu, THEOFILOSA MAVROPOULOSA, hospitaliziran u Nikejskoj Državnoj Bolnici, pogoršali su se. Laboratorijskim nalazi pokazuju poremećaj elektrolita (niski potasij), kojeg liječnici nastoje riješiti, dok istovremeno poštuju njegov osobni izbor nastavka štrajka glađu.
Drugovi HARIS HATZIMIHELAKIS, GIORGOS POLYDOROS, GERASIMOS TSAKALOS, OLGA EKONOMIDOU (u štrajku glađu od 02.03., članovi ZVĆ) premješteni su u bolnicu izvan zatvora, uz masovno prisustvo pandura:
Haris Hatzimihelakis u bolnicu "Gennimatas".
Gerasimos Tsakalos i Giorgos Polydoros u bolnicu "Tzanio"
Olga Ekonomidou u bolnicu "Sotiria".
Sutra, u četvrtak 26.03., Vijeće će odlučiti o otpuštanju majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa i supruge posljednjeg.
...

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

Drug - štrajkaš glađu, Theofilos Mavropoulos (u štrajku od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) premješten je danas u zatvorsku bolnicu zatvora Korydallos, zbog jakih vrtoglavica i bolova u trbuhu i bubrezima.
Trenutno se nalazi u nikejskoj Općoj državnoj bolnici.
Pobjeda štrajkašima glađu i neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ni korak nazad
Drug [Fivos Charisis] premješten je u pirejsku bolnicu Tzanio. Njegovo se zdravlje ozbiljno pogoršalo, budući da je izgubio gotovo 13% svoje težine, i ima raznih problema zbog štrajka te boluje o bronhijalne astme.
Izvor: InterArma

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

RadioAzione [Hrvatska] ne objavljuje izjave/tekstove koji se na bilo koji način pozivaju na zahtjeve za ukidanjem zakona, zato što Anarhija kao što ne traži ukidanje rada, već je u potrazi za njegovim uništenjem, tako ne traži ukidanje zakona, nego uništenje njih i svih struktura i osoba koji ih provode.
Mart 2015.
RadioAzione [Croatia] doesn't translates/publishes the claims/texts which are in any way related to the demands for the abolition of laws, as the Anarchy doesn't demand the abolition of work, because wants to destroy it, so doesn't demand abolition of laws, but the destruction of them and all structures and persons who apply them.

Od utorka 10.03.2015., kada sam uhapšen, nalazim se u zatvoren u zatvoru Korydallos.
Uzrok mog novog hapšenja je "građanski rat među anarhistima" u Solunu, to jest konflikt unutar pokreta koji se desio u gradu 2012. Nekoliko dana prije početka suđenja iznio sam jasnu moju namjeru o odgađanju zato što, s jedne strane, već imam jedno suđenje u toku za Projekt "Feniks", u zatvoru Korydallos, a s druge je moj advokat Fragkiskos Ragkousis imao u međuvremenu važna suđenja u toku i nije moga prisustvovati (mojem). Dakle, zatražili smo od predsjedništva suda odgodu. Ono što se na koncu desilo bilo je, s jedne strane, da je predsjedništvo regularno nastavilo s procedurom, a s druge da su optuženi potvrdili suđenje svojim prisustvom. Što znači da se suđenje regularno odvilo s pandurima u civilu i sucima koji su me čitavo vrijeme spominjali, bez protuodgovora. Tada sam objavio otvoreno pismo u kojem sam pojasnio i objasnio da će me svatko od mojih su-okrivljenika koji će konvalidirati suđenje svojim prisustvom, predati apetitima antiterorističke agencije i sudaca.
Na kraju je samo jedan od mojih su-okrivljenika napustio proces i suđenje se okončalo (unutar 3-4 dana) presudom od sedam godina zatvora i 5.000 eura kazne za mene.
Logički, neko se može zapitati zašto nisu svi okrivljeni zatražili odgodu ovog suđenja. Odgovor koji su mi dali su-okrivljeni iz slučaja "skvotovi Soluna"[1] da se suđenje trebalo okončati kako bi "borac" S.Stratoulis dobio pogodnost izlaska pošto mu zatvor, pod izlikom litispendencije, uskraćuje izlaske. Naravno, to nije pravno primjenjivo pošto se izlasci iz zatvora ne uskraćuju zbog prekršaja.
S točka gledišta sudionika u Anarhističkom Skvotu Nadir, odgovor je bio da su oni to željeli dobiti putem suđenja...
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

Kao što je poznato, zatvoreni članovi ZVĆ su u štrajku glađu do smrti. Majka Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te supruga Gerasimosa svjedočile su ispred istražnog suca u utorak, kada su obije odbacile optužbu za pripadanje "terorističkoj organizaciji" (za što su optužene). Majka drugova je prihvatila samo optužbu za "pružanje utočišta zločincu" i antiteror država vratila ju je u pritvor. Gerasimosova supruga je također vraćena istog dana.
Jučer je Christos Tsakalos napisao vlastitu političku izjavu, glede pokušaja bijega, a Giorgos Polydoros je takađer objavio tekst, pošto je osobni prijatelj njegovog brata uhapšen (otpušten je zajedno sa ženom koja je uhapšena u nedjelju).
Danas je zatraženo da svjedoče Aggeliki S. i 39-godišnji drug Christo s R., uhapšen u četvrti Galatsi 28. februara. Aggeliki je izjavila da ne priznaje sud pošto se smatra anarhisticom. Aggeliki je zadržana u Korydallosu i započela je štrajk glađu iz istih razloga kao i ZVĆ. Christos R. je također iznio izjavu i smjesta je vraćen u zatvor tipa C u Domokosu.


Smrt policiji - Smrt državi
...

Od ponedjeljka 02.03. anarhistička drugarica Aggeliki Spyropoulou započela je štrajk glađu zahtijevajući neposredno otpuštanje članova obitelji Gerasimosa i Christosa Tsakalosa.
Snage štrajkašici glađu Aggeliki Spyropoulou i 10 članova ZVĆ.
Neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Anarhistički Skvot Nadir
InterArma

Izjava poslana medijima:
Ovih dana proživljavamo posljednji trijumf državne antiterorističke jedinice.
Nakon što je podržala i namjestila čitavu predstavu uz tele-kamerame, prikazujući kako uhapšene osobe s kapuljačama na glavi odvlače u GADA-u [sjedište antiterorizma], dovršili su djelo zatvaranjem moje majke i supruge moga brata.
I mada smo jučer izjavili da preuzimamo potpunu političku i krivičnu odgovornost za plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, najednom čujem da su moja majka i bratova supruga zadržane u zatvoru.
Slučajnosti, istog su dana članovi Zlatne Zore [neonacistička stranka] otpušteni iz zatvora. K tome, slučajnosti, ovog popodneva odvija se evaluacija policije*.
I pošto u svijetu u kojem živimo ne postoje tolike slučajnosti, već samo interesi, očito je da se ovdje odvija igra interesa.
Neovisno o smiješnim optužbama protiv njih i protiv dva njihova osobna prijatelja, optužba protiv osoba u pritvoru nije ocijenjena da nužno zahtjeva njihovo zatvaranje.
Njihov zakon određuje da: "treba zadržati u pritvoru samo kada je utvrđena sumnja na bijeg ili slična krivična djela". Tko razuman bi mogao nešto slično misliti o mojoj majci ili o supruzi mojeg brata?
Ovo što se danas dešava podsjeća na fašističku državu u Njemačkoj, u sedamdesetima, koja je da bi se osvetila RAF-u pokrenula pogrom članova njihovih obitelji i advokata.
Tada je Njemačka počela brojati prve mrtve štrajkaše glađu.
Možda netko želi brojati i u Grčkoj prve mrtve štrajkaše glađu.
Zato nećemo okončati štrajk glađu do smrti, dok članovi naše obitelji i prijatelji, koji danas svjedoče, ne budu otpušteni.

Christos Tsakalos
*Crhistos se odnosi na proceduru koja ocjenjuje službu policijaca.
Napomena prevoditelja na engleski: Prijateljica Christosove majke (optužena za pripadanje ZVĆ) i prijatelj brata Giorgosa Polydorosa otpušteni su na slobodu uz mjere ograničenja.
...

Prije dva mjeseca naš plan bijega iz zatvora Korydallos otkriven je. Za to smo preuzeli potpunu odgovornost i napravili auto-kritiku. Nakon toga je započeo neviđeni lov na navodne krivce. Meta su naše obitelji i njihovi prijatelji. Prije dva dana vidjeli smo da je uhapšen brat Giorgosa Polydorosa i osobni prijatelj Christosa i Gerasimosa Tsakalosa. Zatim su počeli pričati o "regionalnim članovima", "mailerima" i "revolucionarnom fondu". Za što? Za torbu s odjećom? Za nešto para iz priloga i inicijativa solidarnosti? Ili zbog famoznih "ručnih lasera"? Optužena osoba nije čak ni znala da su laseri bili u torbi. K tome, još važnije je da su ti laseri igračke koje se prodaju za 2 eura u Monastirakiju, i kojima smo željeli stvoriti konfuziju u trenutku napada. Zašto to agencija za antiterorizam ne kaže, umjesto da ih, obrnuto, predstavlja kao oružje?

Dobra večer, drugovi.
Drago mi je što sam danas s vama na ovoj inicijativi, koja se održava u posebno teškim vremenima, nadasve za političke zatvorenike koji su pogođeni represijom. Rečeno je već mnogo puta, ali vrijedi reći to još jednom, da su takve inicijative neki od rijetkih predivnih trenutaka za one u zatvoru, zato što osjete da su barem na par sati povezani s drugovima izvan zidova, putem vibrirajućeg razgovora koji lomi izolaciju koju nama nameće država. Zato želim zahvaliti svim drugovima koji su doprinijeli u realizaciji ove inicijative. Želim poslati moju solidarnost i uhićenim osobama iz Distoma [1].
Što se mene tiče, budući da se situacija promijenila [2], središnja tema ove inicijative neće biti razgovor isključivo o štrajku glađu. Neka bude i o tome, ali sada, dok mi pričamo, postoje politički zatvorenici koji trpe izolaciju i psihološko nasilje specijalnih uvjeta zatvora, zato bi to bila uvreda prema tim drugovima, zato što je naša dužnost podržati ih svim sredstvima, i to bi trebao biti izazov za sve one koji su dio raznovrsne borbe koju nastojimo stvoriti. Ono što je važno da izađe iz današnjeg razgovora među nama je sposobnost stvaranja jednog polja za izmjenu iskustava i perspektiva, koji neće nahraniti još jednu unutarnju raspravu, nego promovirati samu borbu, borba koja će tražiti i pronaći način da podigne barikade protiv represivnog napada, i donijeti požar iza neprijateljskih linija.

"Zatvor je najbrutalniji i najdirektniji izraz moć te ga kao i moć treba uništiti, ne može se postepeno ukinuti. Oni koji misle da ga mogu najprije poboljšati a zatim uništiti, zauvijek će ostati njegovi zatvorenici. Revulucionarni projekt anarhista je zajednička borba s narodom, kako bi se pobunio protiv svakog zlostavljanja i svakog ugnjetavanja, dakle i protiv zatvora. Ono što pokreće anarhiste je želja za boljim svijetom, boljim životom, za dostojanstvom i moralom koje su ekonomija i politika uništili. U takvom društvu ne može biti mjesta za zatvor. Zato anarhisti ulijevaju strah. Zato anarhiste zatvaraju u zatvore." Alfredo M. Bonanno, zatvor Rebibbia u Rimu, 20. marta 1997.
[Iz pamfleta "Chiusi a chiave. Una riflessione sul carcere"; engleski prijevod "Locked Up" u izdanju Elephant Editions, dostupan on-line na theanarchistlibrary.org, nap.prev.]
Da je Romanos izabrao frontalni napad bez sutrašnjice bio bi upotrijebio svoje oružje - bez obzira na žrtve - da spriječi hapšenje nakon pljačke, i bio bi vjerojatno poginuo u borbi. Gore navedeni hipotetski izbor pripada širokoj ustaničkoj/nihilističkoj struji i posjeduje svoja opravdanja, ono je uvažavajuće i relevantno za životne ideje, koje neću ovdje analizirati. Ali Romanos je odabrao drugačije. Dakle, on kao zatvorenik prolazi kroz jednu postepenu i mučnu istrebljivačku proceduru koju sprovodi država, koja se u stvari osvećuje, kako bih odgovorio nekim osobama (Shockault prekjučer u jednom postu na Athens Indymedia), mada one u to ne vjeruju. To se dešava zato jer autoritarna asimilacija i otuđenje su uvijek popraćeni nasilnom osvetom, prevedenom u zastrašujući primjer koji dostiže ekstremne granice.
...

Nakon 31 dan štrajka glađu N.Romanos je otpušten u srijedu nakon jedan sat iz bolnice "C.Genimatas", nakon 8 dana rehabilitacije, praćen brojnim policijskim snagama krenuo je putem zatvora Korydallos, gdje će odmah biti zatvoren u "svoju" ćeliju, a ne u zatvorsku bolnicu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

KRETA: U noći 9. decembra blokirali smo 28 bankomata (od ukupuno 30) u gradu Hania, kao minimalni znak solidarnosti s borbom anarhista N. Romanosa... 1. februara 2013. drugovi iz slučaja Velvedo odabrali su počiniti eksproprijaciju podružnice agrotiki banke i poštanskog ureda.
Banke su zupčanici kapitalističkog sistema i uvijek će biti meta svake ustaničke svijesti. Premda su drugovi zahtjevi ispunjeni, borba za slobodom i društvenom emancipacijom nastavi će se svim sredstvima.
Solidarnost znači napad
Sve dok svi zatvori budu uništeni
Ničemu nije kraj
Solidarni
* * *
ATENA: Anarhistički drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu 10.11. zahtjevajući pogodnosti izlazaka na koje ima pravo po zakonima sistema. Kao znak konkretne solidarnost i drugi su drugovi ušli u štrajk glađu, Giannis Mihailidis (17/11), Andreas-Dimitris Bourzoukos (1/12), Dimitris Politis (1/12) and Ilias Karadouman (5/12). Nikos Romanos izabrao je upotrijebiti jedno krajnje sredstvo borbe postavljajući svoje vlastito tijelo kao barikadu i kao prepreku svoju beskompromisnu volju i želju za daškom slobode iz uništavajućih uvjeta zatvora. Očito je da smo uz njega, konkretno, i da podržavamo njegovu borbu sve do kraja svim sredstvima, prepoznajući totalitarne i osvetničke uvjete koje korekcioni bordeli stvaraju i reproduciraju.
Zato smo u ranim satima utorka 09.12. pretvorili naše agresivne namjere u djela, šaljući zapaljive signale solidarnosti Nikosu Romanosu i ostalim drugovima.
Točnije:
Postavili smo zapaljivu napravu sačinjenu od plinske boce za kampiranje ispred ulaza u gradsku vijećnicu Kesariani.
Zapalili smo dva vozila poštanskog ureda i jedno vozilo elektroprivrede u Sepoliju.

Od danas 12.12.2014. anarhist Nikos Romanos je zaoštrio svoju borbu ulazeći u štrajk žeđu i insistirajući na svojim zatjevima.

"Njegov život sada visi o koncu", izjavo je kardiolog, nadodajući da: "Njegov organizam je oslabljen i dehidriran. Ako se to nastavi doći će do ograničenog funkcioniranja organa i bit će u neposrednoj opasnosti otkazivanja brojnih organa."

Na liječnike je vršen pritisak da bi ga prisilno hranili, ali oni pružaju otpor i bore se kako bi slijedili liječničku etiku. Romanos je pobijedio.

Nema veze što će uslijediti, kako će daleko on stići, da li će živjeti ili umrijeti. Meni nije njega žao, čak da umre neće mi ga biti žao...

Ja ga poštujem.

Da sam bio u borbi bio bih ga želio imati na svojoj strani, ne kao neprijatelja.

Ne zanima me koliko godina ima.

On nije dijete.

On je osoba slobodne volje, nešto čega se ostatak nas kloni ili je pak to razvodnilo.

Taj jebeni Romanos, anarhist, kriminalac, svojeglav (zovite ga kakogod želite, njega ionako zaboli za to), je stavio svoje tijelo pred čudovište koje nazivamo Grčka Demokracija, grozotu moderne globalizirane stvarnosti.

Sam, jedno ljudsko biće od krvi i mesa, sam, protiv svih.

On nije ni heroj ni mučenik, niti štiti prava onih s punim stomakom koji se virtualno brinu za njega u parlamentu, u kafićima i na facebooku.

On ne uzvikuje "kruha, obrazovanja, slobode" na okupljanjima godišnjica i na beživotnim štrajkovima, da bi se kasnije jele kokice i gledalo posljednji film Kena Loacha.

Ne, njega ne zanima da bude "obrazovan" na Institutu naše bijede.

On je u ovom trenutku jedina osoba, u jednoj Pustoj Zemlji, koja želi sve! Više nije važno da li će ustuknuti, da li će ga liječnici spasiti, da li će premijer i ministri ustuknuti.

Romanos, jedna osoba sama pobijedila je čitavu naciju.

Bez ubojstva, bez bacanja pametnih bombi, bez slave, da bude izabran u parlament, bez da preda jednu zemlju MMF-u.

Sam. U zamjenu za svoj život.

...

Nakon 31 jednog dana oštre i ustrajne borbe okončao sam moj štrajk glađu, i postigao važnu pobjedu. Amandman koji je izglasao Parlament, a čiji sam ja jedini korisnik, sadrži bitne razlike u odnosu na prvotnu izjavu Ministra Pravosuđa, na koncu je moj zahtjev prihvaćen - ma to znači da ću morati "nositi elektronsku narukvicu".
Jedina sigurna stvar je da je ova pobjeda rezultat političkog pritiska kojeg su izvršili ljudi u borbi, a Borbena Anarhija je nedvojbeno veliki moralni, politički i praktični pobjednik. Raznovrsna revolucionarna borba i mi, kao politički zatvorenici, izranjamo iz te borbre snažniji nego prije.
Podižem moju šaku i šaljem najtoplije pozdrave i moju beskrajnu ljubav svim drugovima koji su bili na mojoj strani.
SVIM SREDSTVIMA!
SOLIDARNOST S POLITIČKIM ZATVORENICIMA
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS: Opšriniji tekst uslijedit će idućih dana.
PS2: Želim također zahvaliti i liječnicima bolnice koji su odbili pokoriti se pritiscima tužitelja glede mojeg prisilnog hranjenja, i koji su me podržali koliko god su mogli.
...

"Odlučili smo da budemo nešto drugo...
Mi smo barbari.
Oni koji plešu s VATROM
i pričaju jezikom SLOBODE" - actforfree.nostate.net
Nikos Romanos okončao je svoj štrajk glađu nakon 31 dan, zbog zahtjeva na pogodnosti izlaska u svrhu pohađanja fakulteta.

Bit će primijenjen zakon o nošenju narukvice, koja će nadzirati sva njegova kretanja tokom pohađanja studija izvan zatvora.

Solidarni s tobom, druže, u tvojem dugom oporavku!

Solidarnost sa svim uhapšenima i optuženima za 6.12.!
Izvor: Act For Freedom Now

Nikosa Romanosa je država zatočila nakon dvostruke eksproprijacije, jedne banke i jednog poštanskog ureda ELTA-e u Velventosu, Kozani, 02.01.2013.
Djelo je dio polimorfne anarhističke borbe protiv odgovornih za haračenja koja država i kapital vrše nad čitavim društvom.
Politički izbor i borba Nikosa Romanosa uslijedili su nakon pobune 2008. On se bori za svijet bez moći, izrabljivanja i gospodara.
Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode i protiv brutalnosti zatvora te pojačane kaznene represije (blokada i odbijanje otpusta, generalizacija izolacije, zatvori tipa-C), rame uz rame s borbom svih potlačenih protiv represije i izrabljivanja njihovih života.
Liječnik koji prati druga kaže da je Nikosa ispitao psihijatar, koji je dijagnosticirao da nije mentalno bolestan i da nema samoubilačke namjere. Zato mu nisu potrebni psihofarmaci ili prisilno hranjenje. Sam liječnik je imao poteškoća pristupiti bolnici, iako je u više navrata potvrdio da je osobni liječnik Nikosa Romanosa.
Atena, 10. decembra
U utorak 9. decembra javni tužitelj Vrhovnog Suda Vasiliki Theodorou ponovno je odbio zahtjev za pogodnosti izlaska u svrhu obrazovanja.
U ponedjeljak se Samaras (premjer) susreo s roditeljima druga, u pokušaju da izvrši pritisak na njih kako bi odvratili sina od štrajka glađu.
U noći između ponedjeljka i utorka ministar pravosuđa Charalambos Athanasiou odbio je zakon o elektronskoj narukvici za zatvorenike, koji su predložili Syriza-KKE-DIMAR.
U noći je kružio hitan poziv na prosvjed solidarnosti ispred grčkog parlamenta na trgu Syntagma.
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Iz prezrene štampe doznajemo da su se jučer, 6. decembra, diljem Grčke odvili prosvjedi u znak sjećanja na Alexisa Grigoropoulosa (kojeg su ubili bijednici u uniformi 06. decembra 2008. na trgu Exarchia) te u znak solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom i drugim drugovima u štrajku glađu u Grčkoj.
Posebice u Solunu i Ateni došlo je do sukoba koji su trajali od večeri do kasno u noć, a buržoaska prezrena štampa govori o 200 uhapšenih osoba.
Očekujemo vijesti od grčkih drugova, a u međuvremenu ako je vijest o hapšenjima točna:
Solidarnost s uhapšenim drugovima!
Snage, solidarnosti i suučesništvo s Nikosom, Yannisom, Dimitrisom i Andreasom B. u štrajku glađu
...

Nikos je bio ustrajan u svojoj borbi već 25 dana i nastavit će sve do kraja, unatoč tome što je odbijen njegov posljednji zahtjev za pogodnosti izlaska iz zatvora u obrazovne svrhe. Dinamični solidarni pokret razvio se oko borbe Nikosa Romanosa diljem zemlje i šire. Unatoč njegovim slabostima i kontradikcijama, taj je pokret poprimio masovne i široke dimenzije, te nadahnuo brojne različite društvene subjekte koji prepoznaju u borbi Nikosa Romanosa dio svoje vlastite borbe za život i dostojanstvo. Djela propagande i napadi, masovni prosvjedi, širenje kontra-infromacija, okupiranje javnih zgrada i škola itd.
U uturak 2.12. odvio se masovni prosvjed u središtu Atene, koji je doveo do sukoba sa snagama represije oko okupiranog prostora atenske Politehničke Škole i oko kvarta Exarchia. Policijska represija koja je uslijedila na području Exarchie dovela je do hapšenja 12 osoba, koje su bile sistematski podvrgnute mučenju kako tokom hapšenja tako i u sjedištu policije, gdje će biti zadržane barem do sutra ujutro.
Politehnička Škola je okupirana, od 1.12., kako bi se stvorio prostor za razvijanje nužnog jačanja borbe protiv današnjeg modernog totalitarizma, poimajući štrajk glađu Nikosa Romanosa ključnom točkom te borbe. Ta okupacija povezuje njegovu borbu sa širim društvenim i političkim nužnostima, te s godišnjicom pubune iz 6. decembra 2008.
Idućih nekoliko dana (do usvajanja proračuna u nedjelju 07.12.) biti će kritični za borbu i život Nikosa Romanosa, kao i za izglede društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke Škole održat će oslobođeni prostor barem do pobjede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući na taj način jedan od brojnih centara svakidašnjih borbi. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da zauzmu ulice pobune sve do pobjede. Mi ne smatramo Politehničku školu središtem sukoba sa snagama represije, jer sukob se mora širiti svukuda i u svim smjerovima.
<strong>SVI NA ULICE POBUNE
POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
...

Pišem ovih nekoliko riječi kako bih izrazio koliko me dirnula široka i raznolika solidarna aktivnost drugova izvan zidova zatvora. Ne samo zato što je njena proširenost, maštovitost, organizacija-koordinacija, ustrajnost i agresivnost uvelike nadišla moja očekivanja, znajući da su značajne zgrade države i kapitala, televizijske i radio postaje okupirane, da su organizirani skupovi i prosvjedi u svim većim gradovima teritorija, te izvršeni napadi na snage represije, kao i drugi ustanički napadi različitog karaktera. Već i zato što upravo to razbija samoću moju ćelije i donosi mi osmijeh, zato što u srijedu noć nisam bio u zatvoru, bio sam između vas i osjetio toplinu barikada u plamenu.
Zato jer, bez obzira na ishod, i samo postojanje ovog borbenog fronta predstavlja pobjedu samu po sebi, kako zbog neposredne perspektive ove borbe tako i zbog ostavštine koju ostavlja iza sebe.
Dobro znam da na tisuće drugova uključenih u ovu borbu koju je Nikos započeo, uz puno brige ali i mnogo odlučnosti, ima vrlo različita shvaćanja i prakse, kako međusobno tako i s nama. Međutim, napredovanje se rađa iz različitosti. To je pravo značenje anarhističke solidarnosti; ona povezuje bez da nas čini jednakima, ujedinjuje bez da homogenizira. A kada se radi o solidarnosti usmjerenoj ka akciji, funkcionira.
Danas kada mediji masovne obmane tvrde da nastavak štrajka glađu prijeti nacionalnoj sigurnosti, shvatio sam nijedna borba nije uzaludna, i da su se pukotine koje je otvorio očaj - uzrokovan produženom neaktivnošću u gušećim uvjetima zatvora - ponovno obojile znakovitim bojama; ustanak je uvijek pravodoban.
Naši snovi postat će njihovi košmari.
Borbena anarhija se probudila i urliče.
Ništa nije gotovo, sve počinje sada.
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA U NEREDIMA UTORKA
Nikosu:Brate, ostani snažan, do sada dobro poremetio njihovo slavlje. Ti se ne povlačiš, tako će morati i oni. Bit ću uz tebe sve do krajnje pobjede.
Athaniasou (ministru pravosuđa):
...

24 dana plesa sa smrću
Nastojat ću na par papirića oblikovati posljednje ostatke mojih misli, u vezi nedavnih događaja i ponovnog odbacivanje zahtjeva za pogodnostima izlaska iz zatvora zbog obrazovnih razloga.
U prvim danima štrajka glađu, tokom mojeg govora na solidarnoj skupštini koja je održana na Politehničkoj školi, rekao sam da je Nikopoulosov odgovor, koji već duže vrijeme tvrdi da nema kompetenciju za donositi odgovore na tu temu, samo početak državne strategije, kako bi me uništili. Ta se politička procjena u potpunosti potvrdila: najprije nalogom direktorice zatvora Koridallos, Evangelie Marsioni, za prisilnim hranjenjem, koje se sastoji od pravog pravcatog nasilja i koje je usmrtilo, između ostalih, Holgera Meinsa u Njemačkoj, a i razne članove GRAPO-a u Španjolskoj. Liječnici u bolnici su ipak bili toliko dostojanstveni da bace u smeće nalog zatvorske uprave i odbili da izvrše taj zločin države. Nakon žalbe pravosudnom vijeću izvan zatvora (pravni potez koji odabiru brojni zatvorenici kada im zatvorska uprava odbije zahtjev) ponovno je stigao negativan odgovor, pošto ih je uvjetovala Nikopoulosova odluka, ista ona odluka na koju je uložena žalba.
Za one koji imalo shvaćaju politiku, intervencija minsitra pravosuđa, dan prije ročišta, bila je očita naredba za odbijanje mojeg zahtjeva, a objasnit ću i zašto:
U izjavi koju je objavilo Ministarstvo pravosuđa posredno se navodi činjenica da Athanasiou, ministar pravosuđa, nema kompetencije da odlučuje u vezi toga, a niže isti dokument kaže: "Izlaske iz obrazovnih razloga dozvoljava isključivo nadležna zatvorska uprava, na čelu s nadležnim službenikom javnog tužiteljstva, dok je za okrivljene potrebna dozvola pravosudnog organa koji je naložio pritvor."
Što znači da ministar poništava, na jednostavan i jasan način, valjanost moje žalbe. Sve je to popraćeno prijedlogom, neutemeljenim, da se predavanja održavaju putem videokonfernecije, umjeto izlazaka u obrazovne svrhe, što nema smilsa budući da postoje laboratoriji koji iziskuju obavezno fizičko prisustvo. Osim toga, na taj se način otvara put zatvorskim upravama da u potpunosti ukinu pogodnosti za obrazovanje, dobro poznavajući njihov strah od preuzimanja odgovornosti, kako bi se rješenje videokonferencije moglo primijeniti na sve zatvorenike.
Po toj logici, ukratko, čak bi se i razgovori s našim obiteljima obavljali putem ekrana, iz sigurnosnih razloga, kao i naša suđenja. Tehnologija u službi "korekcije" i pravde. Ljudski napredak ili fašistizacija... povijest će prosuditi.