Amelie-Fallon-Carlos

Povratak na ulicu, nakon više od godinu dana zatvora.
Bila bi laž reći da je sve bilo lako. Radi se o mješavini lijepih iskustava i trenutaka neizvjesnosti, što je teško podijeliti. Oduzimanje tijela, svake psihičke autonomije, ostati sama sa sobom, to je bila svakodnevna borba. Mješavina straha i sreće. Ali suučesnici koji su me pratili, iz bliza i iz daleka, bili su i više nego svjesni, i vrlo prisutni. Senzibilnost je snaga jedne bezgranične solidarnosti.
Željela bih ovim malim pismom poslati jedan iskren i suučesnički pozdrav svima koji su u bijegu, koji su još zatočeni u zatvorima diljem svijeta i koji se bore za slobodu u ovom veliku zatvoru pod otvorenim nebom. Bila sam u zatvoru, gdje svaki dan pristižu nove osobe, represija postaje sve snažnija, i nakon ovog iskustva želim zahvaliti na bezgraničnoj solidarnosti koju smo dobili, borba se nastavlja sa svima koji se bore za svoju slobodu.
Uzvik buntovne snage buntovnim dušama koje sam susrela na mojem putu i koje su me dirnule svojim senzibilitetom i snagom.
Poseban pozdrav Chivi, drugu, bratu, nadam se da je sve u redu tamo gdje jesi, i uvijek ćeš biti uz mene. I snažan zagrljaj drugaricama iz Santa Marte koje nosim u srcu.
...

Nakon što su razriješeni federalne optužbe da su počinili kazneno djelo nanošenja štete požarom, 27. februara 2015., i nakon što su platili kauciju za (lokalnu) presudu od 2 godine i 7 mjeseci za kaznena djela napada na javni mir i nanošenje štete, napokon su drugarice Amelie Trudeau i Fallon Roullier, kao i drug Carlos Lopez "Chivo" otpušteni 13. marta.
Pošto su drugarice Amelie i Fallon kanadske državljanke premještene su izravno u postaju Nacionalnog Instituta za Migraciju, to jest zatvor za osobe bez potrebnih dokumenata za prijelaz granica, koje nameću Država i Kapital. Zatvor u kojem dane provode na stotine osoba u očekivanju rješavanja njihove situacije, pošto ne posjeduju jedan papir. Zatvor kao svi zatvori, gdje vlada maltretiranje, ponižavanje, bolest itd. Tamo su provele više dana. S obzirom na uvjete mjesta: ograničene posjete i rijetke informacije, situacija drugarica je bila prilično nejasna, sve do 23. marta kada su ih deportirali na njihovo izvorišno mjesto.

Napomena: Ovaj tekst druga Carlosa je odgovor IRI-BD - "Amelie y Fallon, de la arrogancia imperialista a la miseria pequeñoburguesa"
3. mart
Odgovaram u moje ime klevetničkoj agresiji koja je napisana protiv mojih drugarica u afinitetu, Fallon i Amelie.
Između stvari koje obilježavaju internacionalizma je borba protiv ideje o naciji, moći i vlasti, dovodeći u pitanje vrijednost fizičkih i mentalnih granica koje su vlade izgradile, da bi izbjegli bratski i slobodan suživot među osobama rođenim na različitim geografskim točkama.
Zato, reći da su te anarhistice stigle na ovo područje "da bi proživjele jedno iskustvo među narodima trećeg svijeta, nakon što su napustile svoj život u civiliziranom Quebecu", navodi me da mislim kako ste vi, međunarodni ljevičari, iskazali prezir prema strankinjama koje su odlučile sprovesti u djelo svoj destruktivnu strast protiv države/kapitala, bila ona kanadska, meksička, europska ili bilo koja druga.
Mi barem ne tražimo djelomično uništenje samo jedne države - zato jer su, ako uzete odvojeno, samo krakovi svjetske moći - niti ne nastojimo da ujedinimo napore/sposobnosti isključivo među Meksikancima ili s "revolucionarima trećeg svijeta"; naprotiv, boriti se zajedno sa svakom slobodnom osobom, rođena ona ovdje ili u Kini.
Ali što možemo očekivati od nekog tko podržava pripadanje "klasnom krilu meksičkog revolucionarnog pokreta", optužujući za imperijalističku aroganciju ili malograđanstvo one koji su odabrali da se organiziraju putem afiniteta ili da bi podijelili trenutke subverzije s kim god žele?
Naravno, afinitet nije nešto svojstveno samo anarhistima/slobodarima, u stvari ona se može izroditi između bilo kojeg pojedinca ili grupe, koji se poistovjećuje s borbom za potpuno oslobođenje, (borba) u kojoj umjesto da se usredotočimo na "stadij u kojem nitko više neće biti zatvaran", želi uništiti svaku zatvorsku zgradu, fizičku i mentalnu, svaku autoritarnu instituciju, sa svim što to podrazumijeva; to možda izgleda utopijski, ali smatram da je bolje prekinuti mlakost lijepih riječi i, daleko od idealiziranja ostvarenja utopije, nastaviti sa svakodnevnim neprekidnim konfliktom u društvenom kontekstu.

Dobre vijesti iz Meksika! Po Radio Regeneracion naši drugovi Amelie, Carlos i Fallon, zatvoreni u Meksiku, razriješeni su federalnih optužbi za napad molotovom na zgradu vlade u Mexdico Cityju, u 2014.
Ovdje moj grubi prijevod:
"Informirao nas je u posljednji moment jedan od advokata naših drugova Ameli Trudeau, Fallon Roullier i Carlosa Lopeza Marina (optuženi 5. januara 2014. za bacanje kamenja i molotova na zgradu Sekretarijata za Komunikacije i Prijevoz), da su obaviješteni da su razriješeni na federalnom procesu koji ih je osudio na sedam godina i šest mjeseci zatvora. To će dozvoliti žalbu na lokalnom procesu, koji ih je osudio na dvije godine i četiri mjeseca."
Upravo nam je drug blizak slučaju potvrdio da je ova informacija ispravna.
...

Smatram da država upravlja povlasticama interesa političke-ekonomske klase, vjerna sluga tehno-industrijskog kapitala i svih oblika društvene manipulacije koji o tome ovise; nije teško shvatiti da joj je običaj nametati kazne svakom pojedincu koji se pobuni protiv njenih zakona i pravila kontrole, pošto ima na raspolaganju između širokog spektra jedno od svojih brojnih odvratnih sredstava: pravosudni zatvorski sistem.
Osnovna karakteristika navedene institucije je posjedovanje, kao da si radi o igri, odluke o budućnosti osuđenika, izručivanjem istog brutalnosti policijskog i administrativnog zatvora, upotrebom perverzne i sulude taktike fizičkog, moralnog i duhuvnog iscrpljivanja, kako nad osobom koja je neposredno uključena, tako nad njenom obitelji, prijateljima i drugovima.
Osim što je „kazneno djelo” čvrsto sredstvo za nastavak i ostvarenje planova vladanja moći, ono je i plodonosna ekonomska aktivnost, rezultat administrativnog utjerivanja, kao što je plaćanje kaucije, kazni, mita i drugih barbarija, barem u latino-američkim zatvorima, i novčano samo-uzdržavanje zatvorenika.
Ova posljednja točka je vrlo značajna, da bi naglasili veliku laž, jer upravo država podržava ostanak osobe u zatvoru, zbog čega je „službeni” iznos od 150 dolara koji se troši na pojedinca sasvim lažan u odnosu na stvarnost.
Suditi „kazneno djelo” je sasvim hipotetska vjerodostojnost, zato jer se trebamo podsjetiti da samo institucije i osobe koje vladaju – i žive u potpuno drugačijoj stvarnosti u odnosu na one koji ne uživaju povlastice kupole moći – brišu i pišu zakone putem demokratske i reformističke politike. Trebamo dovesti u pitanje zašto se moramo pokoriti da činimo ono što oni smatraju pod kriminalom i kako ga ispraviti, te da samo društvo to podržava. Ne možemo govoriti o ljudima iz naroda unutar zakona, pošto bi to značilo ponoviti isti model koji nastojimo uništiti.
...

Danas je 10 mjeseci otkad smo u zatvoru. Posljednjih tjedana dva puta smo osuđene: na federalnom i na općinskom sudu. Prvog novembra sudac Manuel Munoz Bastida, s osmog federalnog suda Zatvora Sur, osudio nas je na 7 i po godina zatvora pod krivnjom za "podmetanje požara na javno mjesto u kojem su se nalazile osobe" i zbog štete nanijete "meksičkom tajništvu za komunikacije i transport".
"Osobe koje su se nalazile unutra" su dvije federalne svinje koje su zadužene za nadzor mjesta. Zatim, 7. novembra smo drugi puta osuđene po otpužbama općinskog suda za "nanošenje štete privatnom vlasništvu, u grupi" i za "napad na javnim mir". Navedene optužbe odnose se na napad koji se odvio kraj Nissanovog koncesionara. Pošto se ovaj nalazi na uglu STC, gdje smo zapalili vozila.
Sudac Margarita Bastida Negrete, sa suda za opća prava br.18, Zatvora Oriente, osudila nas je na dvije godine i sedam mjeseci zatvora, ujedinjujući dva zločina u jedan, tako je materijalna šteta postala plaćanje štete i osuda za napad na javni mir, u cijeni od 108.000 pesosa. Na temelju zakona za sve zatvorske kazne niže od 5 godina osobe koje prije nisu bile kažnjavane imaju pravo na neke pogodnosti.
U našem slučaju ako platimo kaznu od 43.000 pesosa odmah će nas otpustiti, ili pak možemo platiti minimalno 10.000 pesosa po osobi i svakog dana se prijavljivati na sud tokom 2 godine i 7 mjeseci.
Na obije presude uložit ćemo žalbu, jer se javni tužitelj pozvao na presudu općinskog suda, a mi na federalnu presudu. U roku od pet mjeseci trebale bi biti donijete odluke. U biti, federalna presuda nas drži ovdje zatočene. Da bi bile slobodne federalna presuda bi trebala biti manja od pet godina. Dakle, vidjet ćemo kroz nadolazeće mjesece da li postoji mogućnost da napustimo ovo mjesto.

6. novembra na okružnom sudu donesena je presuda protiv drugova Amelie, Fallon i Carlosa, okrivljenih za napade na javni mir i za grupno nanošenje teške štete.
Osuđeni su na 2 godine, 7 mjeseci i 15 dana i plaćanje oštete u iznosu od 108 tisuća pesosa.
Idućih će dana biti uložena žalba. Ova je presuda paralelna s osudom na 7 godina i 6 mjeseci koju je izrekao federalni su 31. oktobra, i na koju je već uložena žalba.
Sloboda za sve!
Srušimo zidove zatvora!
Anarhistički Crni Križ Meksika via RadioAzione

31. oktobra donesena je presuda na federalnom suđenju protiv Amelie, Fallon i Carlosa, za krivično djelo nanošenja štete požarom privatnom vlasništvu. Naši drugovi su osuđeni na 7 godina i 6 mjeseci.
Advokati će uložiti žalbu na presudu u roku od idućih 15 dana.
Presuda na lokalnom suđenju protiv napada na javni red i nanošenje štete još nije donijeta.
Solidarnost s Carlosom, Amelie i Fallon!
Sloboda za Fernanda i Abrahama!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve drugove!
Izvor: Anarhistički Crni Križ Meksiko via RadioAzione

ZDRAVO DRUŽE, KAKO SI?
Miran sam, mada to ne znači da sam se pomirio, što bi pak značilo da sam prihvatio stvarnost zatvora i pasivnost uloge zatvorenika, jednog od mnogih. Fizički se osjećam dobro, malo vježbam, što je vrlo bitno kako se ne bi zapalo u beskorisne depresije, u stvari mislim da tjelovježba može kontrolirati neke potisnute represije; pomaže mi da se osjećam bolje, a istovremeno mi osnažuje tijelo, pomaže mi da hodam siguran unutar kaveza za životinje u kojem nikad ne znaš što se može desiti. Zadobiti nekakvu crijevnu bolest ovdje je sasvim uobičajeno, zbog hrane koja se daje zatvorenicima, koja je ponekad zaista odvratna i veoma ružno izgleda, a ponekad se ne može ni razabrati o čemu se radi, ni mirisom ni izgledom. Zbog toga ja, koji jedem u menzi, dobro znam odakle dolaze te bolesti koje se ponekad pojave.
Isto tako ni voda za piće nije baš dobra, mada postoje dva filtera za pročišćavanje, koji nesumnjivo filtriraju vodu, ali ishod baš i nije najbolji. Voda iz slavine je prljava, mislim da to ovisi o području na kojem se nalazimo (Iztapalapa), pošto je svugdje takva, osim činjenice da - očito - za instituciju mi zatvorenici vrlo malo vrijedimo, i ne brinu se za čistoću posuda. Tako se iz kombinacije hrane i vode dobivaju bolesti o kojima sam govorio.
Paralelno s tim, vrlo mi smeta i upala sinusa koju sam ovdje zaradio i mada, zahvaljujući drugovima i drugaricama koji su me podržali lijekovima, nije baš tako česta, zaista se osjećaj vrlo loše kada mi se začepi nos popraćen strašnim glavoboljama. Ne mogu ni pomisliti da odem u ambulantu jer se vode etikom "pregledat ćemo te samo ako dođeš polumrtav ili s novcem u ruci", ili je pak čekanje vrlo dugo. Jednom prilikom kada sam otišao u zatvorsku ambulantu, tražeći folnu kiselinu koja nije imala veze sa sinusima, ženska s kojom sam govorio bila je baš odvratna! Ukratko, fizički se osjećam gotovo uvijek dobro, s nešto smanjenim imunitetom, ali nastojim ostati snažan. Moram priznati da kad imam posjete, bila to obitelj ili drugovi, i kad mi donesu dobru hranu, učine me zaista sretnim, volim dobru hranu i - ne želim objašnjavati - nisam više vegetarijanac.
ISPRIČAJ NAM KAKO JE DOŠLO DO PROMJENE TUŽITELJSTVA?
Pitanje tužiteljstva se sastoji od brdo iznenađenja i loših tretmana koje smo dobili od uprave i federalne policije, kako ja tako i Amelie i Fallon. Koristeći ovaj intervju napravit ću sažetak od Glavnog Republičkog Tužiteljstva (PGR) do našeg premještaja pod federalno tužiteljstvo.
Par sati prije nego što su nas obavijestili o premještaju na navedeno tužiteljstvo - dok smo još bili pod PGR Camarones - izvukli su me iz ćelije da bi me obavijestili o nečemu što se sada ne sjećam; i tamo sam vlastitim očima vidio tri avionske karte, dvije za drugarice u smjeru Nayarita i jednu za mene za Matamoros.
Naravno, premjestili su nas u federalne zatvore kako bi nas osudili za zločine: sabotaže, terorizma i organiziranog zločina, za što su nas tada željeli optužiti. Sat prije nego su nas odveli u prostorije PGR-a, prema neizvjesnim sudbinama, odveli su me pred javnog tužitelja i rekli mi da moram hitno razgovarati s advokatom.
Budući da nisam uspio s njim razgovarati obavijestili su me da će me premjestiti, s drugaricama, "u zatvor maksimalne sigurnosti", kako bi se nastavila istraga. Kasnije su obavijestili i drugarice Amelie i Fallon, kojima sam rekao da je to dobra vijest jer ćemo, na neki način, ostati zajedno.
Treba naglasiti da unatoč činjenici da je odluku donio sudac, mi se nismo nikada pojavili pred njim; mada nas to ne zanima pošto se radi o autoritetu.
Put od PGR-a do suda bio je smiješan. Stavili su nas - sve troje - u kombi sa šest federalnih policajaca. Svi su bili teško naoružani, kalašnjikovima AK-47 i drugima koje nisam prepoznao, dok su nas slijedila brojna policijska vozila, sva s upaljenim sirenama.
Prije nego smo stigli do federalnog suda tip koji je sjedio kraj mene počeo je agresivno "režati" na mene riječima kao što su: "već smo vam i previše dozvolili, da znaš samo kako ti želim razbiti lice, neću to učini samo zato jer si s Kanađankama, za sada nam je naređeno da vas predamo bez udaraca" (mislim da je tako jer je meksička vlada dupelizac kanadske vlade i ne žele imati problema), "ali što se njega tiče već bi bili nestali bez da itko išta primjeti".
Lagao bih kad bi rekao da u tom trenutku nisam osjetio veliki strah. Što ti može proći kroz misli u tom trenutku?
Kad smo stigli pred sud izašli smo iz vozila usred tolike snage reda kao da očekuju najopasnijeg meksičkog švercera drogom. Zatvorili su dvije velike gradske ceste i pucajući u zrak (koliko sam mogao čuti) svinje su stvorile zid kako bi mi, "super teroristi", prošli bez da nas itko pokuša osloboditi.
Sjećam se da su me ulazeći u prostoriju za pretres stavili uza zid i, ispred čitavog osoblja koje se tamo nalazilo, zatražili da se skinem - uvijek uz istu naredbu da kažem "da gospodine, ne gospodine" - i započelo je ponižavanje putem sklekova i pokazivanja guzice svima prisutnima.
Srećom od drugarica nisu tražili istu stvar, koliko se sjećam njih je pretsla policajka privatno.
Nakon pretresa pitali su me kojem kartelu (droge) pripadam, da li obitelji Michoacana, zaljevskom kartelu, Sinaloi, Zetasima i ne znam kome još, kako bi znali gdje da me smjeste; samo sam odgovorio spuštene glave, s rukama na leđima "ne gospodine, ne pripadam nijednom kartelu gospodine", znam da je to bio glup način odgovora, ali bio jedini u tom trenutku.
Kad sam se našao unutra, bilo je zaista strašno otkriti različite slučajeve osoba pod istragom koje je policija natjerala silom i kršeći navodna indvidualna jamstva - fizičkim i pshičkim mučenjem - da prihvate optužbe o kojima nisu pojma imali, samo da bi mogli izmisliti kaznena djela protiv njih.
Sjećam se slučaja jedne žene koja je pretučena i koju su mučili strujom kroz vaginu kako bi prihvatila optužbe koje su joj pripisali, dok ih nije na koncu prihvatila i na taj način potpisala dugogodišnji zatvor.

U petak navečer pojavio se ogromni grafit na zidu menze C zatvora Santa Marta, gdje smo zatočene. Grafit iskazuje našu solidarnos s anarhističkim drugovima Ambrahamom, Fernandom, Mariom i Carlosom u štrajku glađu. Od petka naše drugarice iz zatvora neprestano komentiraju vidljivi uradak.
I vrlo se izmijenio uobičajeni "peace&love" stav u hodnicima zatvora! Prisutna je želja za suočavanjem, za prekidom svakidašnje pasivnosti.
Cilj je postignut! Radi se o jednom načinu za poticanje diskusije i stvaranje prostora za razmatranje unutar zatvora. Radi se o jednom načinu koji nam je na raspolaganju ovdje, da bi napali društveni mir i pomirenje. S naše točke gledišta postoje brojni načini za borbu i zauzimanje stava da bi se negirao autoritet.
Naša namjera nije tražiti nečiju nevinost, već stvarati kontekste konflikta i prekida s predodređenim poretkom. Znamo i da su inicijativu drugova u štrajku glađu predstavili mediji u kontekstu 2. oktobra, mada znamo da to nije bila namjera drugova, no mi odbijamo koristiti masovne kanale komunikacije kao što ne želimo iskazati ničiju nevinost.
Solidarnost s drugovima u štrajku glađu!
Ni krivi ni nevini
Ženski zatvor Santa Marta
...

U ranim satima, u petak 18. jula, napali smo Nissanovog koncesionara u auto-trgovačkom centru Olympije, poprskali smo tekućinom za kočnice i prerezali gume novim vozilima u prodaji. Učinili smo to u znak solidarnosti sa Amelie, Carlosom i Fallon (poznatim kao 5E3 zatvorenicima).
Njih troje uhapšeno je Mexico Cityju januara 2014. u vezi požarnog napada na zgradu vlade i na Nissanovog koncesionara u centru grada. Bilo njih troje nevino ili krivo, mi znamo da oni žele svijet bez vlasti, svijet u kojem anarhija ima mogućnost da raste, u kojem su naši neprijatelji primorani se suočiti s neprekidnim napadima. Mi znamo da su Amelie, Carlos i Fallon hrabri pojedinci koji će znati podnijeti štogod ikoja državna snaga odabere da sruči na njih. Nadahnuti smo njihovom snagom, međusobnom podrškom, željom za svijetom bez zatvora i kapitala.
Napali smo navedenog koncesionara da bi naši drugovi znali kako nisu sami, da unatoč njihovom zatvaranju anarhistička borba se i dalje nastavlja. Nadamo se da ćemo vidjeti još počinjenih akcija kao što je ova.
Sjetite se, Jednostavno Je Napasti!
P.S. - Po službenim medijima (link niže) razbijeni su i prozori koncesionara. Mada bi željeli uzeti zasluge i za to djelo, zaista ne znamo kako se to desilo, jer smo koristili samo tekućinu za kočnice i noževe. Možda se koncesionar nada da će izvuči više novca iz ove situacije? Kao što svi znamo kapitalisti su paraziti. Ako je pak neki drugi vandal bio te noći tamo - skidamo kapu!
http://www.komonews.com/news/local/Vandals-damage-23-vehicles-at-Olympia-Nissan-dealership-267730771.html
...

U ponedjeljak 16. juna održano je posljednje ročište protiv Amelie, Fallon i Carlosa, troje anarhista uhapšenih 5. januara. pod optužbom za nanošenje šteta i napada na javni mir. Za sada, po sudskom postupku, moramo čekati zaključke advokata i sudaca o presudi za lokalno suđenje s kojim se naši drugovi suočavaju. Što se tiče federalnog suđenja iduće ročište odvit će se u srijedu 25. juna. Mada su već određeni datumi za posljednja dva ročišta, trebamo držati na umu da suci mogu odgoditi donošenje presude.
Bitno je da nastavimo iskazivati našu solidarnost s drugovima koje je otela država.
Sloboda za Sve!
Izvor: Sabotagemedia

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

Ujutro 16. maja drugarice Amélie i Fallon obaviještene su da će biti odvedene u Reclusorio Sur da svjedoče o novim optužbama, po federalnom nalogu.
Oko osam ujutro prebačene su na sud gdje su srele druga Carlosa.
Nakon što su čekali gotovo čitavo jutro napokon su ih informirali da se radi o nalogu za uhićenje za kazneno djelo oštećenja privatnog vlasništva, koje se odnosi na "podmetanja požara u zgradi u kojoj se nalazilo nekoliko osoba". Troje drugova nije dalo nikakvu izjavu i na kraju saslušanja vraćeni su u zatvore u kojima su zatvoreni od početka 2014. (Carlos u Reclusorio Oriente, Amélie i Fallon u Santa Marti).
To znači da će se odsada protiv drugova voditi dva kaznena postupka; jedan pod nadležnošću lokalnog pravosuđa za kaznena djela napada na javni red i mir, i za nanošenje teške štete (napad na Nissanovog koncesionara), zbog kojih nemaju pravo na uvjetnu slobodu, i jedan federalni sudski proces za kazneno djelo nanošenja štete privatnom vlasništvu (napad na Ured za Komunikacije i Transport).
Drugovi su dobro, i uspjeli su reći da ih nisu tukli tokom prijevoza.
Iduće ročište lokalnog procesa zakazano je za 19. maj, dok će federalno ročište biti zakazano u nedjelju (18.05.).
Još jednom pozivamo na solidarnost sa drugovima Amélie, Fallon e Carlosom, koje je zatočila meksička država 5. januara (5E).
Jedini terorist je država/Kapital!
Nitko kriv, nitko nevin!
Sloboda svima!
Adrese anarhističkih zatvorenika:
Amélie Trudeau / Fallon Rouiller
Centro Femenil de reinserimento sociale Santa Martha Acatitla
Calzada Ermita – Iztapalapa No 4037 – Colonia Santa Marta Acatitla
Delegación Iztapalapa – CP 09560 - Meksiko
Carlos López Marín
Reclusorio Preventivo Oriente
Calle Reforma # 50 - Col. San Lorenzo Tezonco - Delegación Iztapalapa – CP 09800 - Meksiko
...

3. i 4. aprila trebalo je započeti suđenje protiv Amelie, Fallona i Carlosa, uhapšenih 5. januara.
Na prvom ročištu, 3. aprila, policajci koji su ih uhitili pozvani su na svjedočenje, kako bi započelo predstavljanje dokaza. No, u zakazano vrijeme, u 11 sati, nijedan pandur se nije pojavio i ročište je obustavljeno. 4. aprila samo se jedan o pozvanih svjedoka eksperata pojavio. Određeni su novi datumi za ročišta, 28. i 29. aprila.

"Amelie, Carlos, Fallon. Potpuna solidarnost s našim zatvorenim drugovima. Ni krivi ni nevini."
Prošlo je pet tjedana od posljednjih vijesti o slučaju anarhista koji se nalaze u pritvoru od 5. januara (5E).
Budući da glavni tužitelj Republike nije uspio pronaći dovoljno dokaza da održi optužbu za terorizam i organiziranu delinkvenciju protiv troje drugova, slučaj je prešao glavnom tužitelju Mexico Citiyja, uz optužbu za uništenje imovine te napad na javni red i mir.
Sudski proces se trenutno nalazi u fazi podnošenja dokaza, a prvo ročište će se održati drugog ili trećeg aprila.
Amelie i Fallon se nalaze u ženskom zatvoru Santa Martha, a Carlos u zatvoru Oriente.
Amelie i Fallon su nalaze na odjelu s ostalim zatvorenicima. Carlos je i dalje na odjelu Posmatranja i Klasifikacije.
Želimo nešto šire reći o Carlosovoj situaciji, bolje opisati uvjete u kojima živi na tisuću zatvorenika u zatvorima Mexico Cityja.