Alfredo Cospito-Nicola Gai Hrvatski

Drug Alfredo Cospito započeo je štrajk glađu 03. oktobra.
Razlozi štrajka su izolacija kojoj je podvrgnut već više od mjesec dana, geste solidarnost sa ZVĆ i zbog operacije „Scripta Manent”, i zabrana susreta s drugom Nicolom Gaiom. Podsjećamo da pošto se drugovi nalaze na odjelu AS2 [visoke sigurnosti, nap.prev.] zabranjeno im je druženje s običnim zatvorenicima, te ako se nastavi zabrana i između njih dvojice naći će se u potpunoj izolaciji.
Solidarnost i suučesništvo s Alfredom!
Solidarnost i suučesništvo s Nicolom, Sandrom, Marcom, Annom, Danieleom, Danilom i Valentinom!
Prekinimo izolaciju!

RadioAzione

NAPAD BEZ GRANICA
"... Do sada smo protiv neprijatelja koristili njegova sredstva. Hranili smo civilizaciju otrovom koji ona proizvodi..." Ćelija Nicola i Alfredo F.A.I./F.R.I.
ODABIR NAPADA
Sigurnost je stalna tema današnjeg industrijaliziranog društva, koje se u biti ne može osjećati sigurno budući da svakodnevno dijeli i širi mržnju, nasilje i otrov na samo sebe. Određujući postepeno podnošljive granice tumora koji se razvija unutar istog pokušava nas naviknuti na njihovo postojanje. Zato se "mikročestice" mogu nakupljati u određenim granicama, tortura u zatvorima bi trebala biti ograničena samo na zabranu čitanja bilo kakvog oblika teksta na najstrožim zatvorskim odjelima, voda je pitka samo ako sadrži određenu količinu teških metala... "Sigurno" je dakle neprekidno trovanje kojem smo podvrgnuti, i samo Moć može odrediti preporučenu dnevnu dozu. Ovih smo dana odlučili naglasiti neodrživost tih granica.
Sve što bi moglo okovati anarhističko djelovanje, pretvarajući ga u puko makinalno ponavljanje nasilnih slogana i bezopasnih djela, već smo odavno nadišli, uz neprekidno predivno iskustvo otkrivanja i izuma novih metoda napada.
Granice s kojima se pak danas suočavamo su one koje određuju sigurnost jednog prehrambenog proizvoda. Ako se obični potrošač osjeća zaštićen kontrolama koje isti proizvođači štetnosti primjenjuju sami na sebi, mi ovim djelom želimo učiniti očitim neodrživost mehanizma samokontrole unutar sektora kao što su prehrambeni, kemijski, poljoprivredni, inženjerski (koji si sve više naliče), u kojima nije točno da profit stoji ispred zdravlja potrošača, nego leži upravo u njihovom zdravlju, u jednom beskrajnom začaranom krugu otrov-lijek-otrov.
...

Odgođeno je za 24. maj suđenje protiv druga iz Genove, optuženog za poticanje na zločin, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma (čl. 414 k.z.) zbog jednog solidarnog teksta s počiniteljima napada na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija
Tekst plakata:
UTORAK 24. MAJA U 10.00 SATI
PRISUSTVO IZ SOLIDARNOSTI S CARLOM
NA SUDU U GENOVI

Optužen za poticanje na zločin u svrhu terorizma po članku 414 k.z. zato što je javno kritizirao osobe koje su se javno distancirale od napada na tadašnjeg izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija, kojeg su u nogu ranili anarhisti Nicola i Alfredo 7. maja 2012.
Jasna je namjera države da obeshrabi i ušutka izražavanje solidarnosti i podržavanje borbe.
Slični procesi odvijaju se duž Italije: sudac u Perugi osudio je tri anarhista zbog objavljivanja časopisa "KNO3"; jedan anarhist iz Rovereta osuđen je zbog članka protiv kapetana karabinjera, Pierpaola Sironija; protiv dvojce, tada u zatvoru, sud u Bologni bio je pokrenuo istragu zbog jedne izjave izašle iz zatvora; nedavno je protiv anarhista iz Palerma podignuta optužnica zato što su lijepili plakate protiv radara i antena MUOS-a te u znak solidarnosti s Nicolom i Alfredom; dok je u Udinama otvorena istraga za širenje plakata solidarnosti s Nicolom i Alfredom te protiv policije.
Da bi i dalje tvrdili da se tko živi od rata, kao poduzeće Finmeccanica i njene sestrinske tvrtke, neće nikada moći zaštiti od oružja kritike i od kritike izravnog napada.
Da bi naglasili da nijedan ad-hoc zakon neće moći prekinuti širenje solidarnosti s onima koji napadaju Moć i njene planove smrti i izrabljivanja.
...

2. aprila jedan drug iz Caserte primio je obavijest o istrazi, koju je pokrenulo tužilaštvo iz Genove, zbog kršenja članaka 610 kr.z. (osobno nasilje), 110 kr.z. (sudioništvo u kršenju zakona) i 112 kr.z. (otežavajuće okolnosti) u vezi događaja u Genovi 30. oktobra 2013. Tog je dana održano suđenje protiv Nicole Gaia i Alfreda Cospita, uz solidarno prisustvo kako unutar tako izvan suda.
Danas 6. aprila isti je postupak pokrenut protiv jednog druga iz Cesana (Rim).
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Tek danas doznajemo da je pokrenuta procedura, zbog prijave jednog policajca iz udinskog DIGOS-a [poltička policija, nap.prev.], 25.06.2015., na tršćanskom sudu protiv nepoznatih osoba zbog klevete i teške prijetnje, izraženih zalijepljenim plakatima, 8. juna 2015., u središtu Udina, solidarnim plakatima s drugovima Alfredom Cospitom i Nicolom Gaiom, protiv policije.
Izvor: informa-azione

Jedan drug iz Genove optužen je za "poticanje na kaznena djela, s otežavajućom okolnosti u svrhu terorizma" zbog jednog teksta solidarnosti s Alfredom i Nicolom. Plakat spominje i presudu žalbenog suda, u okviru suđenja za Operaciju Shadow, tokom kojeg su donijete 3 presude (između kojih i protiv istog Alfreda), uvijek po čl.414 k.z. [poticanje na kazneno djelo, nap.prev.], na 3 godine zbog objavljivanja časopisa KNO3.
Podsjećamo da će u martu 2016. biti suđeno Nicoli Gaiu i Sergiu Mariu Stefaniu, u Bologni, ponovno zbog pokušaja poticanja na kazneno djelo zbog jednog Nicolinog teksta iz 2014.
NEMA MIRA ZA ONE KOJI VODE RAT
SUUČESNIŠTVO SA SVIMA KOJI SE BORE

OBJAVOM JEDNOG NAVODNOG RATA IZMEĐU CIVILIZACIJA
POTREBNOG DA BI SE AFIRMIRALE VLASTITE HEGEMONIJE MOĆNIKA ZEMLJE
POZIVAJU K SEBI SVOJE PODANIKE U IME NACIJE ILI
RELIGIJE
STVARANJEM STALNIH IZVANREDNIH STANJA
DRŽAVA OBNAVLJA SVOJE KAZNENE ZAKONE KAKO BI JOŠ JAČE OKOVALA
OSTATKE SLOBODNIH PROSTORA

U ozračju sigurnosne paranoje, dodatno pojačanom
događajima u Parizu, jedan je anarhistički drug iz Genove
optužen zato što je javno kritizirao autore jednog teksta
koji su se distancirali od napada na inženjera Roberta
Adinolfija, kojeg su u noge ranili 7. maja 2012. Nicola i Alfredo, anarhisti
koji se još i danas nalaze u zatvoru u Ferrari.
Navedeni je tada vršio dužnost izvršnog direktora poduzeća Ansaldo
Nucleare, kraka hobotnice poduzeća Finmeccanica, oduvijek
usmjerenog na tržište rata i represije, sve do
dostizanja ključne uloge u određivanju
razvoja međunarodnih ratnih polja.
Protiv druga iz Genova je pokrenuta istraga zbog
poticanja na teroristička djela, zločin čiji se spektar kazni
neprekidno širi svakim dekretom nakon izvanrednog stanja. Još je drugova
posljednjih godina pogodio isti tip istrage,
...

U noći između 17 i 18 decembra postavili smo eksplozivnu napravu (s 8 kg baruta) u policijsku "školu" u Bresci. Simbolično djelo kako bi nanijeli materijalnu materijalnu štetu. Postavili smo je baš u to vrijeme kako ne bi ranili prolaznike.
Ovim smo djelom otvorili jedan naš projekt anarhističkog napada kao Anarhistička Ćelija Acca (C.A.A.), u afinitetu s međunarodnom internacionalom i uz doprinos pozivu na djelovanje za Crni Decembar.
Pridonosimo tom putu zato što:
Dopada nam se ideja o međunarodnoj koordinaciji anarhista za neposredno djelovanje. Naša ideja o suučesništvu nadilazi grupe i "grupice".
Koristimo sredstva koja smatramo shodnima, tražeći rast i u minimalnim detaljima djelovanja. U tom smislu ovo djelo u smislu materijalne štete je nikakvo, ali važno je kako bi naoružali našu samoorganizaciju i nadasve u ovom trenutku kada osjećamo veliku rezignaciju među anarhistima u Italiji. Napali smo jednu od naoružanih ruku države. U toj se "školi" obrazuju panduri iz čitave Italije i iz drugih država. To je i jedna mala gesta protiv rata.
Solidarni smo s osobama koje se bore protiv svih država i kapitala. Naše misli upućene su brojnim drugovima koje progone, koji su zatočeni, mučeni ili ubijeni, sada i jučer. Solidarni sa svim zatvorenicima u borbi. Ovo je znak suučesništva svima u zatvoru: s Alfredom jer je pucao na Adinolfija, s Chiarom (anarhistica NO TAV) jer je napala gradilište, s Nicolom Gaiom jer je ranio izvršnog direktora Ansalda, i to je minimalno što je zaslužio, s Nicom anarhistom NO TAV.
S Monicom i Franciscom koji ponosno ustraju u španjolskim zatvorima.
S Tamarom Sol koja nam je pokazala kako se osvećuju drugovi.
S Nikosom zbog njegovog jednostavnog doprinosa pozivom na borbu.
S drugovima iz ZVĆ.
S drugovima koji se bore kako unutar tako i izvan zatvora.
---------------------------------------------------------

Odgovor na tekst Pod pritiskom:
...

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

U četvrtak 30. aprila žalbeni sud je potvrdio presude protiv Nicole i Alfreda, umanjujući kaznu za par mjeseci. Dakle, na zapadu ništa novo, ali nije ni moglo biti drugačije pošto su vješala pravosuđa uvijek spremna za one koji djeluju. Ne mogu se sami osuditi kada zakoni, koje vrlo efikasno sprovode, osuđuju na smrt stotine useljenika među morskim valovima ili kada njihovi zakoni dozvoljavaju da radnike izrabljuje, sve do smrti na radnom mjestu, nekoliko gospodara u odjelu i kravati,
Ali mogu osuđivati, optuživati, istraživati, zatvarati, mučiti u ime zakona i u ime onih koji ih pišu.
Još jednom, ovaj put koristeći babarogu ISIL-a, država promiče svoj pokušaj da obuhvati i, dakle, uništi svako djelovanje i svako ponašanje realne kritike, munjevitim odobrenjem novog antiterorističkog zakona. Proširujući na gotovo kapilaran način mogućnost pripisivanja u svrhu terorizma (čl.270 k.z.) različitim vrstama i kontekstima djelovanja, te pretvarajući u krivično djelo sve oblike solidarnosti i podrške (neposredne i posredne) osobama koje su optužene i/ili osuđene za terorizam, država drsko afirmira jednu od osnovnih ucjena demokratskog poretka: nesuglasnot je dozvoljena samo ako je bezazlena, beskorisna, voljna da ostane u redovima kontrole i po mogućnosti politički, kulturno, društveno i/ili ekonomski apsorbirana.
Možemo primijetiti kako se isti mehanizma koristi za problem imigracije. Medijska kampanja terora (uz insinuaciju sumnje da su na lađama među očajnicima infiltrirani krvoločni ubojice) služi samo prihvaćanju najkonzervativnijih tvrdnji kroz strah i sveopću ravnodušnost, i uvođenju odgovarajućih mjera za jačanje granica divovske ekonomske i financijske kamarile, takozvane Europske Utvrde.
Kako bi se ono što se već odvija u njenoj unutrašnjosti moglo nastaviti, neometano i bez posljedica, na još brutalniji način, izvan njenih granica: neprekidno pljačkanje prirodnih područja, trovanje i porobljavanje čitavih naroda.
...

Žalbeni sud je potvrdio presude protiv dvojce anarhističkih drugova Alfreda Cospita i Nicole Gaia. Podsjećam da su drugovi preuzeli odgovornost na sudu, kroz dva teksta, za napad na izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija (7. maja 2012.), za koji odgovornost preuzeo, putem izjave 11. maja 2012., "Nukleus Olga - F.A.I./F.R.I".
Kazne su nešto umanjene zbog redefiniranja manjih kaznenih djela:
Alfredo Cospito osuđen na 9 godina, 5 mjeseci i 10 dana (prije žalbe na 10 godina i 8 mjeseci).
Nicola Gai osuđen na 8 godina, 8 mjsesci i 20 dana (prije žalbe 9 godina i 4 mjeseca).
Solidarnost i suučesništvo s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione
...

Jutros, 28. aprila, u 06:00 sati, u Genovi, karabinjeri specijalne jedinice R.O.S. izvršili su pretres doma jednog anarhističkog druga iz Genove, pod istragom zbog (kako piše u zapisniku): „javnog poticanja na terorističkih djela te javnog veličanja terorističkog zločina, posebice poticanja na direktne akcije (to jest nasilnih djela u svrhu terorizma) te veličanja krivičnog djela nanošenja teških rana u svrhu terorizma, na štetu Roberta Adinolfija, dana 7. maja 2012., za koje je odgovornost preuzeo Nukleus Olga/FAI-FRI dana 11. maja 2012. U Genovi 15. maja putem jednog javnog dokumenta objavljenog na web-siteu Informa-azione.
Tekst na koji se odnose objavljen je na različitim web-siteovima, i potpisao ga je drug vlastitim imenom, nakon što su se neki iz Genove željeli distancirati od onih koji su napali Adinolfija.
Tokom pretresa drugu su zaplijenjena dva računala, 1 hard-disk, 2 USB memorije i papirnati materijal.
Ni korak nazad!
Solidarnost s Nicolom i Alfredom!

Tekst za koji je drug optužen:
(odgovor na tekst „I puntini sulle i”)
Tko se ne distancira...
Čitajući otužni tekst koji dolazi, nažalost, baš iz grada u kojem živim, osjećam potrebu da preciziram nekoliko stvari, da ne padnem, govorim samo u moje ime, u isti lonac sa sugrađanima koji se distanciraju.
Ono što odmah pada u oči, a zatim i na um, je razlog zbog kojeg takozvani drugovi osjećaju potrebu da napišu tekst kojeg vjerojatno ni Don Gallo [svećenik koji vodi komunu za siromašne i marginalizirane, nap.prev.] s čitavom komunom Svetog Benedikta ne bi bio uspio izroditi.
Tekst koji uzima u obzir samo djelo počinjeno protiv onog usranog Adinolfija, kao da nije zaslužio metak u nogu, te spominje par petardi koje su poslane tu i tamo kao da se o radi o najvećem zlu.

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Od četvrtka 16. aprila nije više na snazi zabrana susreta među zatvorenicima s odjela AS2 u Ferrari, koju je naložilo torinsko tužilaštvo, kako bi zabranila komunikaciju između zatvorenika u pritvoru zbog sabotaže NO TAV u Chiomonteu (suđenje - protiv Graziana Mazzarellija, Francesca Sale, Lucia Alberta - po skraćenom postupku, započet će 23. aprila u Torinu) i anarhističkih zatvorenika, Nicole Gaia i Alfreda Cospita, već zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti.
Adriano Antonacci se nalazi na uzdržavanju 15 dana izolacije (kazna kojoj su svi zatvorenici podvrgnuti, redom, zbog prosvjeda proteklih mjeseci). I za njega, već nekoliko tjedana, nije više na snazi zabrana susreta sA su-optuženim Gianlucom Iacovaccijem, nakon prvostupanjske presude i premještaja Gianluke iz Alessandrije u Ferraru.
Dakle, svi drugovi mogu ponovno zajedno dijeli izlaz u dvorište i međusobno se družiti.
...

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

Ujutro 23. janura 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi mojeg web-sitea RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države.
Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama.
Ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhistički web-site RadioAzione Italija.
Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac.
Da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd.
Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih "talijanskih i grčkih prijatelja" (izraz koji su često koristili). Zato što su i oni svjesni činjenice da ne bih mogla očekivati nekakvu suradnju, aktivnost ili slično u lokalnoj sredini.
Dali su mi na znanje da poznaju i druge anarhiste u Hrvatskoj, ali da s njima, za razliko od mene, nemaju problema, da sam ja jedan jedinstveni i poseban slučaj za ovo područje (kako bih usput shvatila da druge anarhiste u Hrvatskoj baš i ne zanimaju previše moje ideje). Te da su upoznati s činjenicom da sam ja uvela, godinama unazad, teorije ustaničkog anarhizma na ova područja, mojim prijevodima Alfreda M. Bonanna. I prilično su ustrajali na toj točci.
...

Lucio, uhapšen s Francescom i Grazianom zbog napada na gradilište superbrze željeznice TAV u Chiomonteu, premješten je na odjel Visoke Sigurnost zatvora u Ferrari. Premještaj je direktna posljedica optužbe za "atentat u terorističke svrhe", koju je torinsko tužilaštvo pokrenulo prije desetak dana.
* * *
Torinsko tužilaštvo je potvrdilo zabranu susreta novih zatvorenika No-TAV (Graziano, Lucio i Francesco, u očekivanju suđenja, te Claudio tek premješten nakon presude u Torinu) s Alfredom i Nicolom (osuđeni za napad na Adinolfija), kao što se već desilo prethodnih mjeseci kada je torinsko tužilaštvo zatražilo istu zabranu, potrkrijepivši je negativnim utjecajem koji bi drugovi već prisutni u zatvoru mogli vršiti na nove zatvorenike.
Ferrarska zatvorska uprava pokušala je iskoristiti ovu novu zabranu susreta kako bi dodatno odvojila Adriana i Michelea s jedne strane, a Alfreda i Nicolu s druge, čemu su se drugovi usprotivili te ponovno dobili zajednički izlazak u dvorište i međusobno druženje.
Drugovi zatvoreni zbog napada na Chiomonte, kako oni s prvostupanjskom presudom tako oni u očekivanju suđenja, nemaju mjera ograničenja ni međusobno ni s Micheleom (operacija Brushwood, osuđen na dvije godine i tri mjeseca) ni s Adrianom (uhapšen za sabotaže na rimskom području Castelli Romani).
Ovo što je gore navedeno svjedoči još jednom o prljavoj igri koju sudovi i zatvorske uprave igraju kako bi stvorili dodatne ograde u prostoru visoke sigurnosti gdje su ionako susreti sa zatvorenicima na drugim odjelima onemogućeni.
...

Prizivni sud u Genovi potvrdio je u potpunosti presudu prvostupanjskog suda Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu.
Podsjećamo da su na prvostupanjskom suđenju, po skraćenom postupku, dva druga preuzela odgovornost, putem svojih tekstova, za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.
Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za ranjavanje Adinolfija, ali isti taj bijednik, koji pri svakom metku u koljeno urliče "Prokletnici, znam tko vas šalje", nije nikada preuzeo odgovornost za smrti koji je svakodnevno prouzročio putem tumora izazvanih nuklearnom energijom koju toliko obožava. Nije nikada preuzeo odgovornost za napad u Fukushimi, već i dalje tvrdi da je razlog nesreće u Fukushimi budućnost.
Stoga se zaista nadamo da će ta "njegova" budućnost pokopati samo njega pod radioaktivnom kišom, i da će ga polako izjedati dok mu sa lica ne nestane onaj jebeni osmijeh kojim se osmjehuje čak i s invalidskih kolica.
Suučesništvo i Solidarnost s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione

...

27. juna 2014. na prvom ročištu žalbenog procesa na sudu u Genovi, u predmetu Adinolfi, javni tužitelji Antonio Lucisano e Pio Machiavello zatražili su potvrdu prvostupanjske presude.
Nicola i Alfredo su odbili prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Slijedeće ročište zakazano je za 4. juli.
Izvor: CroceNera

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.
U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.
Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.
Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.