prison break

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

16. novembra 2015. objavljeno je da je 27 osoba optuženo za slučaj planiranog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora Koridallos. Članovi obitelji zatvorenih anarhista također su uvršteni među optužene: Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa) i Evi Statiri (supruga Gerasimosa Tsakalosa), što znači da će im biti suđeno.
U međuvremenu je Evi Statiri podnijela zahtjev za ukidanje jedne od mjera ograničenja koje su joj nametnute nakon otpuštanja iz zatvora. Zatražila je ukidanje zabrane komunikacije i susreta s partnerom Gerasimosom Tsakalosom, ali njen zahtjev je odbačen početkom mjeseca (3. novembra).
Izvor: 325

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

Drugovi, pišem ovih nekoliko redaka u namjeri da vas upoznam s mojom trenutnom životnom situacijom, koju sam, s vrlo posebne perspektive, odlučio sprovesti zbog niza situacija koje su se pojavile u nedavnom kontekstu individualne i/ili društvene borbe i represije ove potonje.
Postoji jedan dugi popis drugova i drugarica nad kojima su vršeni pritisci i istrage zbog anarhističkog djelovanja u posljednje vrijeme, u ovoj zemlji, posebice na središnjem i južnom području. Praćeni su kako bi promatrali njihova kretanja i osobe s kojima se organiziraju, šaljući odvratne jebene doušnike kako bi prikupili informacije, označavajući drugove strance kao osobe koje financiraju borbe i dugi niz "i tako dalje". Kao kada su me uhapsili i odveli u zatvor, uz moje srodne drugarice, Amelie i Fallon, isto su tako pokušali vezati brojne osobe iz slobodarske/anarhističke sredine za naš slučaj (5E), vršeći pretrese u nekoliko domova u potrazi za "dokazima" (bezuspješno), kako bi imali više argumenata za nanijeti težak udarac malenom akratskom svijetu.
Sve je to bilo dovelo do hapšenja druga "Tripe"* (i do progona drugih drugova koji su se morali udaljiti), ali na sreću u tom smo trenutku mogli se osloniti adekvatnu reakciju drugova iz GASPA-e** za njegovo neposredno oslobađanje, budući da su optužbe bile neosnovane. Odmah nakon toga (Tripa) je odlučio dati se u bijeg, no nije ni imao mnogo izbora pošto su ga, optužujući ga za prethodna "krivična djela", nastojali vezati za istrage o terorizmu, sabotažu i druge gluposti koje su nam željeli pripisati, te mu nije preostalo drugo osim da donese takvu odluku.
Zbog sličnih očitosti i posjedujući mogućnost da slobodno odaberem, odlučio sam da krenem putem bijega iz različitih razloga, prvenstveno zbog moje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih drugova, uzevši u obzir vrstu progona koji su uzeli maha. Neću biti ni prvi ni posljednji, u odabiru puta borbe koji je dio vraćanja mojeg života u moje ruke i dio nasilne, frontalne borbe, otpora protiv svakog autoriteta. Zato, ne treba biti mudrac da bi shvatili kako bih bio na nišanu istražitelja i javnih tužitelja, koji će me nastojati povezati/uplesti u svaki slučaj direktne akcije koji će stvoriti na polju borbe. U mojem slučaju, pošto sam izašao s mjerom ograničenja, tj. potpisa, jasno je da bi me držali na raspolaganju kako bi me mogli ponovno uhapsiti kada budu poželjeli. No, to je zadovoljstvo koje im ne želim pružiti, barem u granicama mojih mogućnosti.
Osim što nemam nikakve namjere da surađujem s jebenim pravosudnim teatrom, koji bi se bio odvio nakon mojeg otpuštanja, od prvog trenutka mojeg fizičkog oslobađanja odlučio sam da ne budem njihova lovina, da me drže pod nadzorom putem periodičnih posjeta mjestu gdje sam navodno trebao odlaziti ostaviti moj odvratni potpis čitavih godinu i po dana, i zato sam izabrao da se ne pojavim idućim dan (nakon otpuštanja) pred sucem, pokušavajući prekinuti ovo što smatram oblikom progona.

Brat člana ZVĆ, Giorgosa Polydorosa, otpušten je danas u podne. Uhitila ga je antiteroristička jedinica tokom mahnitog hapšenja obitelji članova ZVĆ. Borba se nastavlja sve do otpuštanja majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i partnerice posljednjeg, koje se nalaze u zatvoru iz osvetničkih razloga. Borba do pobjede svi štrajkaša glađu, za ukidanje člana 187, zakona o zločinima počinjenim pokrivenog lica, zakon o zatvorima tipa C, zakona o uzorcima DNK i za otpuštanje Savasa Xirosa.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
Izvor: Inter Arma

SOLIDARNOST ZA ZATVORENIM ČLANOVIMA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA - S ANARHISTICOM AGGELIKI SPYROPOULOU I NEPOSREDNO OTPUŠTANJE ČLANOVA NJIHOVE OBITELJI I NJIHOVIH PRIJATELJA KOJI NEMAJU NIKAKVE VEZE SA SLUČAJEM.
Anarhistička Grupa - Od 0 do beskonačnosti
Izvor: Inter Arma

Kao što je poznato, zatvoreni članovi ZVĆ su u štrajku glađu do smrti. Majka Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te supruga Gerasimosa svjedočile su ispred istražnog suca u utorak, kada su obije odbacile optužbu za pripadanje "terorističkoj organizaciji" (za što su optužene). Majka drugova je prihvatila samo optužbu za "pružanje utočišta zločincu" i antiteror država vratila ju je u pritvor. Gerasimosova supruga je također vraćena istog dana.
Jučer je Christos Tsakalos napisao vlastitu političku izjavu, glede pokušaja bijega, a Giorgos Polydoros je takađer objavio tekst, pošto je osobni prijatelj njegovog brata uhapšen (otpušten je zajedno sa ženom koja je uhapšena u nedjelju).
Danas je zatraženo da svjedoče Aggeliki S. i 39-godišnji drug Christo s R., uhapšen u četvrti Galatsi 28. februara. Aggeliki je izjavila da ne priznaje sud pošto se smatra anarhisticom. Aggeliki je zadržana u Korydallosu i započela je štrajk glađu iz istih razloga kao i ZVĆ. Christos R. je također iznio izjavu i smjesta je vraćen u zatvor tipa C u Domokosu.


Smrt policiji - Smrt državi
...

O metodologiji istrage
Život je jedan ne-činjenični kontinuum. Upotreba tehnika kvantizacije - omiljene nadasve u modernom tehnokratskom "društvu" - za shvaćanje istog, osuđena je na neuspjeh, kako u smislu strukture tako i namjere.
Jedan primjer od navedenih tehnika je široka optužba koju ste mi nametnuli. Tekst koji je, između ostalog, nejasan, i kada je čitan željom za slobodom i životom. Željom za ujedinjenjem s prirodom života i njenom kreacijom, ali također i slobodom onih koji je nesebično nude svakom biću koje se želi približiti poštovanjem sudionika i pobuđuju traganje.
Možda ste već počeli razabirati - ako naravno, barem na trenutak, napustite ulogu nositelja takvog teksta - jaz koji postoji između vaših istražnih pitanja i moje situacije.
Dakle, nemojmo se doticati toga i uhvatimo to zarađeno vrijeme, kako bi oslušnuli, između ostalog, daleki huk, koji potječe iz tog jaza.
.......
I naravno, ne, taj huk ne dolazi od beskrajnog stroja u aveniji Alexandras. To je tiha gromka patnja koju krivični skalpel kvantizacije stvara u dušama onih koji opstaju u zatvorskim ćelijama.
No, ovdje ću dovršiti ovu moju izjavu, premda strmo, no nadajući se da neće biti daljnjih razgraničavanja s ničim što proistječe iz toga.
Christos Rodopoulos
Napomena: Christos Rodopoulos se nalazi zatvoren u zatvoru tipa C u Domokosu, optužen za pokušaj bijega ZVĆ i za navodno pripadanje istoj.
...

Od ponedjeljka 02.03. anarhistička drugarica Aggeliki Spyropoulou započela je štrajk glađu zahtijevajući neposredno otpuštanje članova obitelji Gerasimosa i Christosa Tsakalosa.
Snage štrajkašici glađu Aggeliki Spyropoulou i 10 članova ZVĆ.
Neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Anarhistički Skvot Nadir
InterArma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

Tekst je poslan medijima:
Od samog početka preuzeli smo odgovornost za plan bijega iz zatvora Korydallos, kada je otkriven, mi, 10 članova Zavjere Vatrenih Ćelija.
Posljednjih pet dana gledamo kako se članove naših obitelji i njihovi prijatelji odvlače i napadaju, koji nemaju nikakve veze sa slučajem, a majka Christosa i Gerasimosa Tskakalosa, te supruga posljednjeg, su čak zadržane u pritvoru.
Optužba za sudjelovanje u [terorističkoj] organizaciji, koju je protiv njih podigla antiteroristička jedinica, je smiješna i neodrživa. Zatvorili su 60-godišnju majku i suprugu člana [ZVĆ] pod izlikom da bi mogle pobjeći. Govorimo o osobama koje imaju stalnu adresu i koje su nas dolazile posjećivati u zatvor u vrijeme posjeta. Koga to smeće antiterorističke jedinice obmanjuje? Proživljavamo trenutke u kojem antiteroristička jedinica radi štogod želi i prešla je svagu granicu nemoralnosti, bez da ikome polaže račune. Njezini politički neprijatelji smo mi, a ne naša obitelj. Ako žele nekog napasti, neka napadnu nas i ostave lakrdije po strani.
Znamo i da se danas odvija evaluacija policije, stoga svatko shvaća koja se to prljava igra odvija u pozadini, i predstava koju su postavili, kako bi bili unaprijeđeni.
Od ponedjeljka 02.03. mi, desetoro članova Ćelije započeli smo štrajk glađu do smrti, kako bi članovi naše obitelji i njihovi prijatelji bili oslobođeni. Oni nemaju nikakve veze s našim djelima. Ili će biti oslobođeni ili neka se pripreme da broje prve mrtve političke zatvorenike.
Istovremeno, podržavamo i štrajk glađu koji se odvija u zatvorima, za ukidanje antiterorističkog zakona, kapuljače-zakona i zatvora tipa C. Situacija koju je stvorila antiteroristička jedinica našim obiteljima je vrhunac posljedice terorističkog zakona i otvara nova vrata.
Giorgos Polydoros
...

Izjava poslana medijima:
Ovih dana proživljavamo posljednji trijumf državne antiterorističke jedinice.
Nakon što je podržala i namjestila čitavu predstavu uz tele-kamerame, prikazujući kako uhapšene osobe s kapuljačama na glavi odvlače u GADA-u [sjedište antiterorizma], dovršili su djelo zatvaranjem moje majke i supruge moga brata.
I mada smo jučer izjavili da preuzimamo potpunu političku i krivičnu odgovornost za plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, najednom čujem da su moja majka i bratova supruga zadržane u zatvoru.
Slučajnosti, istog su dana članovi Zlatne Zore [neonacistička stranka] otpušteni iz zatvora. K tome, slučajnosti, ovog popodneva odvija se evaluacija policije*.
I pošto u svijetu u kojem živimo ne postoje tolike slučajnosti, već samo interesi, očito je da se ovdje odvija igra interesa.
Neovisno o smiješnim optužbama protiv njih i protiv dva njihova osobna prijatelja, optužba protiv osoba u pritvoru nije ocijenjena da nužno zahtjeva njihovo zatvaranje.
Njihov zakon određuje da: "treba zadržati u pritvoru samo kada je utvrđena sumnja na bijeg ili slična krivična djela". Tko razuman bi mogao nešto slično misliti o mojoj majci ili o supruzi mojeg brata?
Ovo što se danas dešava podsjeća na fašističku državu u Njemačkoj, u sedamdesetima, koja je da bi se osvetila RAF-u pokrenula pogrom članova njihovih obitelji i advokata.
Tada je Njemačka počela brojati prve mrtve štrajkaše glađu.
Možda netko želi brojati i u Grčkoj prve mrtve štrajkaše glađu.
Zato nećemo okončati štrajk glađu do smrti, dok članovi naše obitelji i prijatelji, koji danas svjedoče, ne budu otpušteni.

Christos Tsakalos
*Crhistos se odnosi na proceduru koja ocjenjuje službu policijaca.
Napomena prevoditelja na engleski: Prijateljica Christosove majke (optužena za pripadanje ZVĆ) i prijatelj brata Giorgosa Polydorosa otpušteni su na slobodu uz mjere ograničenja.
...

Drugarica bjegunka, Aggeliki Spyropoulou, tražena zbog sudjelovanja u pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, uhapšena je jutros, uz majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, u čijem je domu uhapšena.
Uhapšena su još dva muškarca u proteklih par dana, a jučer jedna žena, smatrana Aggelikinom prijateljicom i članicom ZVĆ. Psi države uhapsili su i Gerasimosovu djevojku. Svi uhapšeni optuženi su za različita "krivična djela" povezana s Aggelikinim bijegom, s pokušajem bijega iz Korydallosa i s ustaničkom borbom u tijeku.
Međunarodna revolucionarna solidarnost uhapšenima i zatvorenima

Vatrom i nasiljem protiv države
Izvor: 325

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

Nećemo odati ni jednu jedinu riječ koja bi mogla otključati informaciju neprijatelju. Bijeg iz zatvora je jedini cilj i namjera zatočenog anarhističkog urbanog gerilca. Riječ "bijeg" sadrži sažeti smisao slobode i ruši zatvore zidova koji zaključavaju naše živote. Mi, zatočeni anarhisti Zavjere Vatrenih Ćelija nismo nikada zaboravili tu riječ, mada je većina zaboravila nas. Suci su nas osudili da godinama živimo kao ljudske sjene unutar zaključanih zgrada, ali nisu nikada uspjeli zaključati naše razuzdane želje.
Svake noći u lutanjima naših umova mi bježimo u svijet bez zatvora, naoružanih stražara i zaključanih duša. I mada nas svakog jutra ključ stražara vraća u konkretnu stvarnost zatvora, znamo da će jednom stići i naš dan i da ćemo sanjati san o anarhiji otvorenih očiju. Zvuk zatvaranja ključanice oblikuje našu mržnju prema zatvoru. Svaki neuspjeh, svako hapšenje, svaka greška čini nas upornijima. Ako padnemo tri puta, četvrti ćemo ustati.
Nema pobjede ni poraza, samo borba. Mi znamo da su anarhistička urbana gerila i Zavjera Vatrenih Ćelija borba iznad svakih očekivanja. Ako u toj borbi izgubimo oružje, eksplozive, skrovišta, vozila, novac, sve to možemo ponovno pronaći. Ono što nije izgubljeno su drugovi zbog kojih smo osjetili da će naš dan stići i da ćemo reći "zbogom" zatvoru, bez povratka.
U ovim satima kada neprijatelj slavi svoj trijumf, šaljemo naše najtoplije osmijehe zavjere tim predivnim osobama, bez imena, koje sada traže policijske vlasti zakona i reda. Za ove predivne osobe, bez imena, vrijedi još jednom ponoviti stalno obećanje: "Naš dan će stići."
SNAGE I SOLDIARNOSTI TRAŽENIMA ZA POKUŠAJ ZATVORSKOG BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA

Hidra Vatrenih Ćelija neće stati.
Zavjera Vatrenih Ćelija vratiti će se još snažnija.
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Polydoros Giorgos
Ekonomidou Olga
Tsakalos Gerasimos
...