Martin Ignačák Hrvatski

Novi ažurirani list o represivnoj operaciji nazvanoj „Feniks”, koja je pogodila anarhiste u Češkoj.
List sadrži vijesti o žalbi/visokom sudu protiv Igora Ševcova i o prva dva dana suđenja protiv „Feniks 5”. Osim toga, pronaći ćete i informacije o slučaju, policijskim taktikama, kako podržati okrivljenike, donirati i mnoge druge.

Molimo da štampate u formatu A2 kako slova ne bi bila premalena.

Širite ga vašim omiljenim radikalnim mjestima i ulicama.

antifenix.cz
anarchistblackcross.cz

Nedavno je, aprila 2015., policija Češke Republika započela operaciju protiv pokreta anarhista, antiauatoritaraca i za oslobođenje životinja. Ta je operacija nazvana i poznata pod imenom Operacija Fenix. U prvoj su fazi mnogi pojedinci ispitani i podvrgnuti interogatorijima, neki uhapšeni te je nekoliko domova pretreseno. Policija je zaplijenila servere, računala, USB stickove, kamere, mobilne telefone i druge digitalne ili pohranjivačke uređaje. Za sada ne znamo pravi opseg te operacije i koliko je ljudi pod nadzorom te koje su namjere policije. U brojnim je slučajevima izgradila ili namjerno prikrila važne činjenice kako bi dobila dozvolu za pretres različitih mjesta ili hapšenja.
Medijska se pak pažnja usredotočila na slučaj „ekstremno-ljevičarskog terorizma”.
Od prvotno 11 uhapšenih, trojca su zadržana u istražnom zatvoru u očekivanju suđenja. Petr i Martin su optuženi za „zavjeru planiranja terorističkog napada”, a Ales za ilegalno posjedovanje oružja. Danas znamo da je čitava „akcija” oko napada na vlak, koju policija tvrdi da je spriječila hapšenjem Petra, Martina i još dvije osobe (trenutno pod istragom na slobodi), bila pripremljena i planirana od strane (barem) dvojce infiltriranih
...

2. i 3. augusta započinje na Općinskom sudu u Pragu „još jedna runda” slučaja FENIX. Suđenje protiv naše braće i sestara optuženih za „pripremanje terorističkog napada” i „pripremanje nasilja protiv službenih osoba” zasigurno će ubrzo dokazati o čemu se zaista radi – da li smo svjedoci nekih širik politički naredbi ili pak samo nekolicine „nadobudnih” i izraz njihovih neispunjenih karijerističkih težnji.
Mnoge stvari već ukazuju da će se žalbena rasprava protiv Igora na Višem sudu u Pragu održati 20.07. Da li će pobjediti razum i humanosti ili hladna, bezuman lojalnost pravosudnom sistemu? Idući će tjedni pokazati. No, po nome što mi vjerujemo, kao anarhisti, vjerojatno je očigledno.

Kao "Češki" Anarhistički Crni Križ i AntiFeniks Kolektiv pozivamo na međunarodnu solidarnu aktivnost protiv represije anarhista u takozvanoj Češkoj Republici. Ovaj represivni val nazvan je Operacija Feniks - 8 osoba je optuženo, neki od njih riskiraju doživotni zatvor, a mnogi druge je policija šikanirala, ispitivala, pretresla, zaplijenila uređaje.
Pozivamo na međunarodnu solidarnost sa svim optuženicima i pogođenima, ali nadasve da podržite Martina, anarhista kojeg su uhvatili u zamku i optužili za pripremanje terorističkog napada, u biti isplaniranog od strane dva državna infiltrirana agenta. Već se gotovo 14 mjeseci nalazi zatvoren u strašnim uvjetima te je kao odgovor krenuo u štrajk glađu.
Nadasve u mjestima gdje postoji češka ambasada ili konzulat možete dokazati da granice ne mogu zaustaviti anarhističku solidarnost.
Bez obzira što Martinov engleski nije baš dobar pošta će ga veoma obradovati. Ovo je adresa na koju mu možete pisati:
Martin Ignačák 10.8.1986
V.V. Praha – Pankrác
P.O.BOX – 5
Praha 4 - 140 57
Czech Republic
...

Prošlo je više od godinu otkad su stanovnici Češke upoznati s policijskom operacijom "Feniks". Više od godinu dana od prvih hapšenja, od kojih se Martin još nalazi u istražnom zatvoru, zato što mu je postavljena zamka. Osobe se još i dalje svakodnevno šikaniraju, progone i guše. 26. i 27. aprila započelo je prvo suđenje otkad je započela (koliko mi znamo) represija. Igor Ševcov optužen je za bacanje molotovljevog koktela na dom ministra obrane, Stropnickyja i za snimanje ispisivanja grafita na zatvoru. Zatraženo je 15 godina zatvora, pored 3 mjeseca koje je već odslužio u istražnom zatvoru, gdje se dio vremena nalazio pod režimom maksimalne sigurnosti (više o Igoru pročitaj na antifenix.noblogs.org)
U sudnici održan prvi javni igrokaz farse, poznate pod imenom Feniks
Suđenje se održalo u maloj prostoriji, u kojoj je moglo ući samo 18 osoba, od kojih su većina bili novinari. To nije spriječilo Igorove solidarne da se sakupe u hodniku i ispred suda.
Nakon što su pročitane optužbe, iznijeti su navodni dokazi. Od svih digitalnih i štampanih dokaza koje je policija sakupila tokom istrage, sutkinja je izvukao sliku pronađenu na Igorovom mobitelu, na kojoj je prikazana zastava SAD-a kao otirač za noge. Kada je sutkinja upitala zašto je pohranio tu sliku, Igor je odgovorio: "Smatrao sam je zabavnom". Tada je bilo jasno da će tužiteljstvo insistirati na Igorovom ruskom podrijetlu, kao razlogu za navodno bacanje molotova na Stropnickyjev dom. Da pojasnimo, Stropnickyjeva ustrajna ljubav prema Zapadu pretvorila ga je u metu za svakog Rusa! U ovom slučaju Rus se prevodi kao "pro-Putin/anti-Zapad". Igora su mediji nakon hapšenja opisali kao ludog ruskog nacionalista. Velika proturječnost je što je u Rusiji Igor progonjen zbog neovlaštenog prosvjeda protiv ruske okupacije Krima i Putinove imperijalističke vladavine. Kao što je objasnio u svom završnom govoru, biti Rus ne čiti te automatski pro-Rusom/nekom vrstom ruskog nacionalista.
Iduća "šala" u sudnici bio je interes sutkinje prema Igorovim tetovažama, pogotovo ACAB ["all cops are bastards", nap.prev.], pri čemu je čitava sudnica prasnula u smijeh. To nije bio posljednji put kada je sutkinja morala umiriti smijeh u sudnici.
Nije nas iznenadilo, ali ipak boli. Proturječje. Jedno pravilo za Igora, drugo za Stropnickyja. Kao i brojnim drugim anarhistima prije njega i Igoru je bilo zabranjeno da koristi bilo koju političku argumentaciju u svojoj obrani. Kada je Stropnicky preuzeo riječ u potpunosti je iskoristio svoju slobodu, mješavinom politike, straha i kleveta pretvorio je Igora u čudovište, tvrdeći da je od Igorovog preseljenja u Češku osjetio veliku radikalizaciju u društvu, uz povećanje mržnje prema ljevici i desnici. O navodnom napadu molotovom govorio je kao o ubojstvu (mediji su senzacionalistički koristili taj pojam), a o Igorovom prisustvu u zemlji kao doprinosu u širenju takozvanog desničarskog, ljevičarskog i fundametalističkog ekstremizma. Stropnicky je bio jedina osoba u sudnici koja je javno izjavila da zna kako se pravi molotovljev koktel, pošto je to naučio na anarhističkim web-siteovima, te je opisao zašto se boca nije dobro zapalila, a da je došlo do toga onda bi kuća u trenu bila spaljena do temelja. Zanimljivo.
Što još.
Martin Stropnicky i njegova supruga Veronika Stropnicka rekli su da je napad jasno ciljao na sobu njihove kćeri, pošto anarhisti obično napadaju djecu. Nema veze što je kolaž sa slikom njihove kćeri, čije je lice prekrivenom crnim križevima, poslano obitelji. Obitelj je iz nekog čudnog razloga smatrala da slika i napad nisu bili povezani. Policija je izjavila da oni u biti imaju neku osobu koja je iskusna u pravljenju molotovljevih koktela i koja radi u poduzeću piva Bernard (jer su molotovi napravljeni od Bernardovih boca). I da je ta osoba slala pisma Stropnickyjima. No, po njima ta osoba nije sumnjiva te je poslana u psihijatrijsku bolnicu.
Tužiteljev glavni dokaz je bilo navodno podudaranje Igorovog mirisa s molotovljevom bocom. Obrana je zatražila da svjedoči ekspert iz znanstvenog sektora za mirise, pošto ova vrsta dokaza izgleda neuvjerljiva. Međutim, sutkinja je odbacila zahtjev.

Danas popodne Ćelija Crni Juni poslala je medijima i policiji izjavu o postavljanju improvizirane eksplozivne naprave na 4 mjesta u Pragu. Konkretnije, u zgradu Visokog suda, na Kriminalistički institut češke policije, u parlament i u Češku televiziju. Do eksplozije nije došlo ili nije moglo doći. Namjera je bila evakuacijama narušiti rad tih institucija, koje koordiniraju zločin.
Sve se to zbilo u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačkom, koji je 27.05.2016. odlučio da u istražnom zatvoru Pankrac krene u štrajk glađu, zbog produženja pritvora. Martin Ignačak je optužen za pripremanje terorističkog napada. Već se više od godinu dana nalazi zatvoren u istražnom zatvoru, unatoč činjenici da je samo žrtva provokacije policijskih agenata. K tome, tužiteljstvo nije još iznijelo ni jedan dokaz kojim bi dokazali istinitost tih ozbiljnih optužbi. Čitav je proces stalno popraćen mješavinom manipulacija, laži, šikaniranjima i uskraćivanjem ljudskog dostojanstva.
Današnje djelo Ćelije Crni Juni je odgovor na navedenu situaciju. Ovim je djelom privremeno narušen rad institucija koje sudjeluju u tome. Kriminalistički institut češke policije koji je započeo progon anarhista i drugih protivnika organiziranog kriminala, odnosno kapitalizma. Parlament je pak zakonodavna moć koja organizirani kriminal stavlja u zakonske okvire. A sud igra ulogu pacifikatora opozicije, šaljući u zatvor svakoga tko se suprotstavi kapitalizmu i zastrašujući one koji to podržavaju. Svi mediji imaju u tome potpornu funkciju propagandističke manipulacije. Kada zakonodavstvo, policija i pravosuđe napadnu anarhiste zbog njihovog slobodoumnog stava, mediji ih prikažu kao krvoločne teroriste kako bi stvorili sveopće ozračje straha. Ali kada anarhist Martin Ignačak krene u štrajk glađu kako bi se domogao svojeg dostojanstva, onda mediji o tome šute. Kao što šute o terorističkim aktivnostima države, koje stalno padaju na naše glave.
...

Već smo informirali o činjenici da Martin nije bio upoznat s odlukom suda. Sve do danas (9. juna) nije dobio službenu odluku, već su ga o njoj informirali obitelj i advokat koji ga je jučer posjetio. Sud je odlučio da Martin mora ostati i dalje u pritvoru. Zato danas Martin službeno započinje štrajk glađu.
Slijedi Martinova izjava:

POČETAK ŠTRAJKA GLAĐU
Štrajk glađu je moja spontana reakcija na situaciju oko policijskog pristupa slučaju Feniks.
Za mene je situacija postala nepodnošljiva zbog kleveta koje je R. Šlachta demagoški iznio na Visokom sudu. Smatram nepravednim da se moja obitelj nadzire, da njihovi životi budu u upleteni u slučaj Feniks te da se prosuđuju njihovi stavovi i osjećaji. To indirektno dokazuje da svaka kritika postaje poticaj za nadzor disidenata i za prikupljanje informacija o njihovom privatnom životu.
Smatram isto tako nepravednim da policija zadire u privatni život mojih prijatelja i moje obitelji, pozivajući njihove poslodavce i stanodavce, te pokušavajući ih na taj način zastrašiti.
K tome, istražni zatvor u Pragu - Pankrác svjesno krši moralna i ljudska prava u vezi prehrane, osim što mi dostavljaju hranu koja je potpuno nehranjiva, nemam pristup ni veganskoj prehrani. Hranu u potpunosti dostavljaju ljudi iz vana, što je vrlo teško za moju obitelj i prijatelje.
Uz to, moje zadržavanje u pritvoru poprimilo je oblik pritiska - ne samo zbog toga što mi uskraćuju vegansku prehranu, nego i zbog stalnih mjera "sigurnosti", te se tako posjete mojeg advokata odvijaju kroz rešetke ili pleksiglas, čak i kada trebam proučiti dokumente spisa. Mada sam prije mjesec dana imao pristup dokumentima bez takvih mjera.
Ovim prosvjedom želim izraziti nezadovoljstvo i pokazati da policija sramotno ide u ekstreme i da svjesno krši zakon. Daju lažne, ciljane i neistinite informacije kako bi me zadržali u pritvoru, na temelju pukih pretpostavki i konstrukcija koje su izgradili policijski službenici i istražitelji.
...

U petak 27.05.2016. anarhistički zatvorenik u pritvoru, Martin Ignačák, optužen za terorizam, započeo je štrajk glađu. Odlučio se na taj korak nakon što je općinski sud u Pragu donio odluku o njegovom otpuštanju, a tužitelj se na nju žalio Vrhovnom sudu u Pragu. U petak 27.05.2016. Vrhovni sud u Pragu odlučio je da se pritvor produži. Zato je anarhist odlučio da prosvjeduje štrajkom glađu te prestao uzimati hranu i tekućinu. Taj oblik štrajka glađu postaje opasan po život štrajkaša već nakon tjedan dana.
Tokom godine dana istrage oko pripremanja navodnog terorističkog napada, zatvoreni anarhist je iskoristio sve zakonske opcije kako bi dostigao objektivnu proceduru mjerodavnih organa aktivnih u kriminalnom procesu. Nijedna nije uzeta u obzir. Zato je danas odabrao taj radikalni oblik izražavanja, kako bi skrenuo pažnju na ovaj manipulirani policijski slučaj. "Smatram da je pristup istražitelja i policije vrlo problematičan, to je prijetnja slobodi svakog ljudskog bića, prijetnja slobodi govora, prijetnja aktivizmu koji pokušava dovesti do boljeg svijeta, što ne uključuje samo anarhiste."
Martin je optužen u aprilu 2015. u okviru takozvanog slučaja Feniks, u kojem je pet osoba optuženo za pripremanje i neobavještavanje terorističkog napada na vlak. Martin je jedini ostao u pritvoru čitavo ovo vrijeme, a taj je pritvor sada produžen nakon intervencije tužitelja.
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...