Italija Hrvatski

Digos [politička policija, nap.prev.] iz policijske uprave Pisa, nakon godinu dana istraga, podnijela je prijavu, nakon pretresa, protiv 10 anarhista, koje smatra odgovornima za nanošenje štete u središtu grada Pise, tokom jednog anarhističkog prosvjeda protiv nuklearne energije, 03. maja 2014.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Prije par dana, nakon što primijetili neke anomalije na električnoj utičnici, u našem domu, skinuli smo istu i otkrili unutar nje jedan mikrofon povezan s transformatorom i napravom s microsim-karticom. Nakon toga smo skinuli i druge utičnice te pronašli još jedan identičan aparat, kao što možete vidjeti na slici.
Toplo pozdravljamo drugove u zatvoru u Ferrrari, na odjelu Visoke Sigurnosti, AS2, i sve koji se unutar i izvan zatvora bore za uništenje nadmoći i protiv svakog autoriteta.
Danilo i Valentina
Izvor: RadioAzione

GENOVA, 31. mart: arhivirana istraga javnog tužitelja Manottija protiv anarhista.
Iz medija doznajemo da je javni tužitelj iz Genove, Federico Manotti definitivno arhivirao istragu protiv 33 osumnjičenika, po članku 270bis i 280 [udruženje i atentati u svrhu terorizma, nap.prev.], za niz napada počinjenih na području regija Liguria, Toskana i Emilia, između 2004. i 2009., za koje su neke od njih odgovornost preuzele različite grupe neformalne FAI.
Nakon godine dana od zahtjeva za pritvorom, koje su odbijene u martu 2014., procedura ostaje otvorena samo protiv Alfreda Cospita (u zatvoru zbog ranjavanja Adinolfija): optužbe protiv njega su odbačene i poslane u Torino, gdje je još otvorena jedna istraga o nekoj neodređenoj (po riječima lokalnih dnevnih novina "Il Secolo XIX) "anarhističkoj grupi iz regije Piemonte".
...

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

Jučer ujutro, po nalogu uobičajenih tužitelja Rinauda i Padalina, ROS [politička policija, nap.prev.] su izvršili pretres domova 3 drugova i sjedište kulturnog kružoka Barbarià te narodnu knjižnicu Rebeldies.
Nalog za pretres se poziva na kaznenu proceduru za čl.270bis (udruženje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka): klasični teorem "dvostruke razine" po kojem drugovi uz "očite" inicijative, kao štampanje časopisa Nunatak i aktivnosti AntiRepresivne Blagajne zapadnih Alpi, sprovode i direktne akcije te djela sabotaže "s posebnim naglaskom na one protiv gradilišta TAV" [superbrza željeznica, nap.prev.].
Pretresi su doveli, osim do nespretnih pokušaja postavljanja aparata za prisluškivanje ili drugog, i do zaplijene informatičkog materijala te sadržaja elektronske pošte časopisa Nunatak, AntiRep Blagajne i mailing liste Buntovnih Alpi.
Trpanjem u isti lonac poruka i izjava s mailing liste, antizatvorske solidarnosti i solidarnosti prema osuđenim anarhistima za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, začinjeno neodređenim napadom na gradilište u Chiomonteu [superbrze željeznice, nap.prev.], očigledna je namjera Tužilaštva da kriminalizira revolucionarnu solidarnost i samoorganiziranje na alpskom području.
Mi idemo dalje našim putem.
Protiv države i njenih zatvora! Tisuću načina, samo jedan obzor: sloboda!
Pretreseni drugovi
...

Nedjelja, 1.3.2015.
Šaljemo par redaka o posljednjim novostima o okončavanju naše epizode.
28. februara Alfredo se vratio iz izolacije. Istoga dana odveden je Graziano.
To je posljedica kazne koju smo svi (Adriano, Fra, Graziano, Lucio, Michele, Nicola) dobili nakon našeg prosvjeda. Okrivljeni smo da smo dana 13., 14. i 15.02. vrijeđali stražare i (čujte čujte) izazvali "nemire i nerede" (čl.77 zatvorskog pravilnika).
Vrlo širokogrudna optužba, na koju smo samo ponosni. Stoga smo, nakon uobičajenog "sudića", odnosno disciplinskog vijeća direktora, komandanta, liječnika i raznih zatvorskih glavešina, osuđeni svi na 15 dana "isključivanja iz zajedničkih aktivnosti". Kazna će biti izvršena na način i vrijeme najpogodnije zatvorskoj logistici. Zato ne znamo da li ćemo ići u ćelije svakih 15 dana po jedan, ali znamo da će tokom idućih mjeseci svatko od nas završiti u kazni na dva tjedna.
U međuvremenu su ovdje premješteni iz Alessandrije, Gianluca i Franco. Dakle, ima nas devet u šest ćelija.
Zagrljaj Grazianu!
Anarhistički drugovi s odjela visoke sigurnosti AS2 u Ferrari.
...

26. februar 2015. - Anarhistički zatvorenici Francesco Porcu i Gianluca Iacovacci premješteni su s odjela visoke sigurnosti AS2 u Alessandriji na isti u Ferrari, smještajući na taj način sve anarhističke zatvorenike u režim visoke sigurnosti zatvora pokrajine Emilije.
Porcu Francesco
Iacovacci Gianluca
Alberti Lucio
Mazzarelli Graziano
Sala Francesco
Antonacci Adriano
Cospito Alfredo
Gai Nicola
Fabiani Michele
Cassa Circondariale, via Arginone 327 - 44122 Ferrara - Italia
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

Iz današnjeg (13.02.) telefonskog razgovora doznajemo da jedan od drugova, Alfredo, zatvoren na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari, stavljen u izolaciju, nakon svađe s jednim od stražara. Kaznena izolacija, po čl. 14bis, naložena je prije dva dana, a drugi je drug s istog odjela dobio disciplinski postupak, iz istog razloga. Od tada drugi zatvorenici s odjela Visokog Nadzora prosvjeduju i namjeravaju nastaviti dok Alfredu ne bude ukinuta izolacija.
14. februar - Alfredo je smjesta premješten na drugi odjela zatvora i ne može, dakle, ostvariti nikakav kontakt s drugim zatvorenicima, ni s odjela Visokog Nadzora ni s drugih odjela. Drugim drugovima je ukinuto druženje i opstaje zabrana susreta.
ALFREDO COSPITO
Casa Circondariale di Ferrara
Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italija
...

- "Virtualni odnosi..."
- "Bliski odnosi između talijanskih, hrvatskih i grčkih anarhista za formiranje napadačke ćelije"."
- "Virtualne borbe..."
- "Poticanje na neodgodivost napada na nuklearnu centralu između Slovenije i Hrvatske."
- "Internetauti, zatvoreni u svoje sobice ustajalog zraka, koji prepisuju svoje dijareje..."
- "Prevođenje i širenje tekstova koji se smatraju opasnima i da veličaju potpuno uništenje poostojećeg."
Svi, od nekih nekih anarhista do "James Bondova" (preciziram da se ne radi o usporedbi) misle da znaju tko smo i što činimo.
Među brojnim zaključcima svih onih koji polažu pravo da znaju kakvi smo, mi smo mnogo dalje.
Naspram toliko maštovitosti, preostaje nam samo da se nasmijemo.
I smijemo se svemu tome.
Smijemo se, ali istovremeno nastavit ćemo projekt RadioAzione, ne kao što smo do sada činili, nego s još snažnijim bijesom u tijelu i krvlju u očima.
Nastavit ćemo širiti tekstove drugova koji su odlučili da prijeđu u napad, u nadi da će potaknuti nove napade na strukture moći i na njihove pse čuvare.
Nastavit ćemo biti solidarni s drugovima u zatvorima diljem svijeta, i kretat ćemo se između vaših granica kako mi odlučimo, zato što je pojedinac sam po sebi izvan kontrole ako, i kada, želi.
Zahvaljujem vam što imam pratnju u kvartu tokom odlaska u kupovinu... zaista ste vrlo ljubazni, ali nije mi uopće potrebna. Između mene i vas, nisam ja taj koji nije dobrodošao u kvart, stoga idući put pratite se međusobno.
Želite znati što mislimo o direktnoj akciji?
Samo ime web-sitea trebao bi vam dočarati ideju (Radio - Azione), ali budući da vicevi o pandurima nisu slučajnost, možete pročitati sajt i produbiti. Ono što objavljujemo je ono što većim dijelom i podržavamo.
Želite znati na koga glasi domena RadioAzione?
Možda na onog koga ste pratili kada je išao kupiti kruh i cigarete, inače ne bi radili prekovremeno nedjeljom.
Ja sam kupio kruh, a vi ste zaradili kruh... Nadam se da vam je ostao u grlu...
...

U četvrtak 18. decembra u Slobodarskom Laboratoriju Ligera pronašli smo prisluškivač unutar neona na plafonu, koji se sastojo od 3 baterije od 9 volti, povezane izolacijskom trakom, te mikrofonom i antenom na svojim krajevima.
Idući dan, zaoštravanjem društvenih tenzija, zaposlene špije vođene histeričnim tužiteljima, nisu oklijevali u pokušaju gušenja eksperimenata konfliktualnosti, u kojima se ustrajno krećemo putevima sukoba i radikalne kritike protiv svakog oblika izrabljivanja od strane moći. Nema mjesta za samo-oplakivanje, ne tražimo kompromise s ikojom institucijskom i autoritarnom vezom, u njima ne prepoznajemo sugovornike; dakle, ne zahtjevamo da nas tretiraju na isti način i s poštovanjem. Svjesni smo da moć smjera na eliminaciju svakog oblika antagonizma kako bi opstala, ciljajući na sprečavanje odnosa afiniteta i solidarnosti, kriminalizirajući svakoga tko joj se suprotstavi i huškajući protiv nas javno mnijenje, koje su već u potpunosti oblikovale politike sigurnosti.
Neće nas uplašiti represivni stroj, nastavit ćemo okorjelo podržavati svakoga tko svakodnevno sprečava nastavak ovog otuđenog postojanja.
Slobodarski Laboratorij Ligera
...

Tokom noći 23. decembra, na pruzi TAV [superbrzi vlak, nap.prev.] kod stanice Bologna Santa Viola izbio je požar unutar šahta s kablovima za upravljanje željezničkim prometom.
Ujutro je Digos [politička policija, nap.prev.] izvršila pretrese u nekoliko domova anarhista u potrazi za oružjem i eksplozivima (art.41 tulps*). Pretresi nisu postigli nikakve rezultate.
*Art.41 del TULPS: čl.41 Zakona o javnoj sigurnosti dozvoljavala pripadnicima pravosudne policije koje posjeduju vijest, čak i pod sumnjom, o postojanju, u svakom javnom ili privatnom ili u bilo kojoj nastambi, oružja, municije ili eksplozivnog materijala, koje nije prijavljeno ili predano ili pak u ilegalnom posjedu, da smjesta pokrenu pretres i zaplijenu, nap.prev.
...

Lucio, uhapšen s Francescom i Grazianom zbog napada na gradilište superbrze željeznice TAV u Chiomonteu, premješten je na odjel Visoke Sigurnost zatvora u Ferrari. Premještaj je direktna posljedica optužbe za "atentat u terorističke svrhe", koju je torinsko tužilaštvo pokrenulo prije desetak dana.
* * *
Torinsko tužilaštvo je potvrdilo zabranu susreta novih zatvorenika No-TAV (Graziano, Lucio i Francesco, u očekivanju suđenja, te Claudio tek premješten nakon presude u Torinu) s Alfredom i Nicolom (osuđeni za napad na Adinolfija), kao što se već desilo prethodnih mjeseci kada je torinsko tužilaštvo zatražilo istu zabranu, potrkrijepivši je negativnim utjecajem koji bi drugovi već prisutni u zatvoru mogli vršiti na nove zatvorenike.
Ferrarska zatvorska uprava pokušala je iskoristiti ovu novu zabranu susreta kako bi dodatno odvojila Adriana i Michelea s jedne strane, a Alfreda i Nicolu s druge, čemu su se drugovi usprotivili te ponovno dobili zajednički izlazak u dvorište i međusobno druženje.
Drugovi zatvoreni zbog napada na Chiomonte, kako oni s prvostupanjskom presudom tako oni u očekivanju suđenja, nemaju mjera ograničenja ni međusobno ni s Micheleom (operacija Brushwood, osuđen na dvije godine i tri mjeseca) ni s Adrianom (uhapšen za sabotaže na rimskom području Castelli Romani).
Ovo što je gore navedeno svjedoči još jednom o prljavoj igri koju sudovi i zatvorske uprave igraju kako bi stvorili dodatne ograde u prostoru visoke sigurnosti gdje su ionako susreti sa zatvorenicima na drugim odjelima onemogućeni.
...

"MILANO 15. DECEMBRA. OŠTEĆENO VIŠE OD 20 VOZILA TVRTKE ENJOY, RENT-A-CAR SLUŽBA KOMPANIJE E.N.I. U PARTNERSTVU S TRENITALIA FRECCIAROSSA* I FIAT-om. OVO JE DJELO SOLIDARNOSTI S GIANLUCOM I ADRIANOM I SA SVIM ZATVORENIM ANARHISTIMA."
[*E.N.I.- energetska talijanska kompanija, već prisutna s plinskim platformama i na Sjevernom Jadranu Hrvatske, zainteresirana i za buduću eksploataciju nafte duž istog mora; TRENITALIA FRECCIAROSSA - superbrzi vlak talijanskih željeznica, nap.prev.]
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Izjava o preuzimanju odgovornosti:
"U noći 12. novembra napali smo čekićima 5 bankomata i vandalizirali nekoliko luksuznih vozila (izbušili gume i razbili stakla), minimalna gesta individualne pobune protiv kapitalističkog sistema koji izrabljuje i uništava. Posvećujemo ovo djelo drugovima i drugarici optuženima za napad na gradilište pruge za superbrze vlakove u maju 2013., te svim anarhističkim zatvorenicima. Ne možemo stajati i gledati dok naše drugove pokapaju u godine zatvora, ili se pak ograničiti na simbolična djela koja ne nanose nikakvu štetu. Jedina solidarnost je napad!"
Izvor: RadioAzione

Smatramo da vrijedi ispričati još jednom kakve su svinje stražari.
Ometajući tišinu jednog mirnog nedjeljnog jutra dva su se vozila zaustavila ispred doma roditelja jednog druga i dva su policajca pozvonila na vrata. Izlika je obavijest na teret sina koji, poznato je, već godinama živi na drugoj adresi, što su roditelji odmah rekli pandurima.
Pošto je u roku od više od godinu dana bilo mnogo takvih posjeta, drug je već bio otišao na policijsku stanicu s roditeljima i grupom solidarnih da bi objasnio svinjama iz DIGOS-a [politička policija, nap.prev] kako zaista više nema smisla da ga traže na toj adresi.
Osim toga, prije nekoliko dana druga je već bila zaustavila policija u jednom gradu na sjeveru Italije, koja je u tom trenutku imala priliku da ga obavijesti o optužbama za koje se tereti.
Nakon što su roditelji naglasili da sin ne živi tu već godinama, panduri su se razljutili i zatražili arogantnim i autoritarnim tonom njihove dokumente. Roditelji su naravno odbili (ali kako: dokumente u našoj kući?) te su ocu zaprijetili odvođenjem na policijsku stanicu, da će biti prijavljen za pružanje otpora i sakrivanje identiteta.
Kao rečeno: između pogleda roditelja i susjeda, koji su se već bili okupili na ulici, stigla su još dva vozila pojačanja i odvela oca.

Rim, 18. jula 2014.
Anarhistički drugovi Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci osuđeni su, na prvostupanjskom sudu po skraćenom postupku, na 6 godina prvi te na 3 godine i 8 mjeseci drugi, za niz sabotaža i napada na ENI, ENEL i banke, na području Castelli Romani između 2010. i 2013. Proglašeni su krivima za kazneno djelo udruživanja u svrhu međunarodnog terorizma. Gianluca je preuzeo odgovornost za dio napada potpisanih FAI, u toku suđenja odbio je obranu advokata, a obojica su odbila prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Gianluca Iacovacci
CC di Alessandria
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Izvor: CroceNera

Prizivni sud u Genovi potvrdio je u potpunosti presudu prvostupanjskog suda Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu.
Podsjećamo da su na prvostupanjskom suđenju, po skraćenom postupku, dva druga preuzela odgovornost, putem svojih tekstova, za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.
Alfredo i Nicola su preuzeli odgovornost za ranjavanje Adinolfija, ali isti taj bijednik, koji pri svakom metku u koljeno urliče "Prokletnici, znam tko vas šalje", nije nikada preuzeo odgovornost za smrti koji je svakodnevno prouzročio putem tumora izazvanih nuklearnom energijom koju toliko obožava. Nije nikada preuzeo odgovornost za napad u Fukushimi, već i dalje tvrdi da je razlog nesreće u Fukushimi budućnost.
Stoga se zaista nadamo da će ta "njegova" budućnost pokopati samo njega pod radioaktivnom kišom, i da će ga polako izjedati dok mu sa lica ne nestane onaj jebeni osmijeh kojim se osmjehuje čak i s invalidskih kolica.
Suučesništvo i Solidarnost s Alfredom i Nicolom!
RadioAzione

...

Na rimskom sudu je 4. jula održano drugo ročište sudskog procesa protiv Adriana i Gianluke.
Iako se suđenje odvija iza zatvorenih vrata nekoliko solidarnih je uspjelo ući u sudnicu, iskoristivši trenutak odsutnosti kontrole, zbog svih ceremonijalnih formalnosti koje obilježavaju početnu fazu ročišta. Izrazili su bijes protiv procesa koji se odvija u potpunoj odsutnosti okrivljenika. Međutim, već nakon par minuta prisutni karabinjeri su ih izbacili iz sudnice, dok sudac, izgleda, nije ni obratio pažnju na događaj.
Podsjećamo da je sudac D'Alessandro, prihvaćenjem zahtjeva tužitelja, odredio da se proces odvija putem videokonferencije; Gianluca i Adriano nisu stoga željeli sudjelovati u opresivnoj farsi te odbili prisustvovati putem ekrana.
Javni tužitelj Minisci, nažalost drugovima i drugaricama poznat po svojoj ulozi tužitelja i u procesu za događaje 15.oktobra, tokom čitanja optužnice je u nastojanju da potkrijepi optužbe po čl. 270 i 270bis [subverzivno udruženje u svrhu terorizma, i međunarodnog, i rušenja demokratskog pokreta, nap.prev.] naveo i nešto što se desilo izvan Italije, vjerojatno da bi izgradio neko fantomatsko subverzivno međunarodno udruženje. Svoj delirij je okončao tražeći 8 godina zatvora za Adriana i 9 godina za Gianlucu.
Slijedeće ročište zakazano je za 18. juli, na kojem će se održati rasprava obrane i vjerojatno izreći presuda.
Ponovno iskazujemo našu solidarnost okrivljenim drugovima i pozivamo da ne skrećemo pažnju s novog instrumenta, videokonferencije, čije korištenje zakon o kaznenom postupku predviđa samo u izvanrednim slučajevima, mada se već redovito koristi, npr., na Nadzornom sudu u Rimu.
Nemojmo dozvoliti da se šutke prijeđe preko još jednog pokušaja strože izolacije drugova i drugarica od njihovih voljenih i borbenih konteksta!
Rete Evasioni
...

27. juna 2014. na prvom ročištu žalbenog procesa na sudu u Genovi, u predmetu Adinolfi, javni tužitelji Antonio Lucisano e Pio Machiavello zatražili su potvrdu prvostupanjske presude.
Nicola i Alfredo su odbili prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Slijedeće ročište zakazano je za 4. juli.
Izvor: CroceNera

RAT STROJEVIMA!
Inercija modernog društva i otpor tehnološko-industrijskoj prevlasti
Moderna kultura, što ne znači inteligencija, priviknula nas je da smatramo osobu koja se bavi radikalnom anti-civilizacijskom kritikom patološkim fanatikom ili čak paranoidnom. U tehno-modernom društvu, složenom i artikuliranom vjerskim i političkim pluralizmom, uz diku građanske tolerancije, ne opažamo da smo zapali u neku vrstu svinjskog korita (uz dužno poštovanje svinjama) iz kojeg svi zajedno jedemo isti hranu iz istih tvornica, međusobno se ubijamo za novac i druge beskorisnosti, i ostajemo "zajedno" samo zbog prisile, zbog postojanja zakona i moći koja ih sprovodi, sa svim svojim aberacijama: što predstavlja već jedan oblik nasilja.
Mase građana se veselo bombardiraju jednoprogramskom informacijom državne televizije, koja ih je popela, svojevoljno ili ne, na ekonomski vrtuljak krize, Bruto Domaćeg Proizvoda i "proizvodnje" rada-potrošnje.
Zapadna civilizacija zapada u svoj isti paradoks, tragičan koliko i komičan, humanitarne pomoći, obično u novcu, narodima u takozvanim poteškoćama kao bi mogli jesti, rađati i, još gore, "znati živjeti".
Najpoznatiji primjer je Afrika, koju bih opisao kao prvobitnu kolijevku. Tamo znaju bolje od nas "naprednih" kao živjeti, kad ne bi bilo ratova i bolesti kojima upravljaju Europa i SAD, konflikata uzrokovanih naftnom i mineralnom industrijom međunarodnih kompanija te plemenskim/vjerskim podjelama tokom prvih kolonizacija, a zatim istim multinacionalnim kompanijama, kao što je ENI [talijansko energetsko poduzeće, nap.prev.], koji se pretvore u humanitarne pomagače i graditelje civilizacije.
Multinacionalne kompanije i iskazivanje snaga država
Često se traže, i opravdano analiziraju, određeni konteksti borbe i konflikata daleki od "Lijepe Naše" (Italije), čak sredine na tisuće kilometara daleko, da bi se zatim kritiziralo i otvorilo rasprave, isprazne, o načinima i odabirima djelovanja "ispred praga". Više nego sud, kojeg ne podnosim, to je mala zagrada sa ljutnjom zbog nekih sredina koje su u posljednje vrijeme postale "ekološke" i otkrile da sve ono što su nekada podupirali proizvodi smeće i otrov.
Što se toga tiče možemo vidjeti kako su gradovi i velike metropole jedan ogroman supermarket u koji poduzeća i industrije istovaruju proizvode iz neprekidne proizvodnje, od miksera do beskrajnih automobila, od kojih ostaju velika zagađujuća groblja. Ekološke katastrofe, često nepovratne, su svakodnevna pojava, izlijevanjem industrijskog i gradskog otpada, uključujući nuklearnog i naftnog, koji se "kažnjavanju" običnom novčanom kaznom, kao da to može platiti zlo nanešeno zemlji i vodama.
Postoji zatim i mogućnost da se sve zataška, kao što se moglo vidjeti u slučaju nuklearnog i toksičnog/industrijskog otpada u regiji Campania, a i šire, koji i dalje ubija nadasve djecu; uz državu koja je sve to servirala jednom uspavanom javnom mnijenju. Industrijske i trgovačke grupe kao ENI [talijanska energetska kompanija, nap.prev.]*, ENEL [talijanska elektroprivreda, nap.prev.], FINMECCANICA [četvrta po veličini zrakoplovna i obrambena grupacija u Europi, nap.prev.], EDISON [talijanska energetska kompanija, potencijalni ulagač u hrvatsku termoelektranu na ugljen Plomin C, nap.prev.], BENETTON, a popis se nastavlja satima (samo u Italiji), se eksponencijalno geo-politički šire. Pljačkaju izvore vode i ruda, truju vode, zrak i zemlju jedino u svrhu profita, sa svojim "projektima" (crpljenje, brane, centrale...), koje im omogućuju nova bio-teh istraživanja, otimaju nezagađenu zemlju domorocima, mijenjaju tokove voda, sijeku tisućljetne šume, sve uz suradnju vojske i zemljoposjednika, kao bijeli "konkvistadori" u XVI stoljeću; bez uzimanja u obzir, u stvari uzmimo u obzir, različite trgovačke aktivnosti u koja se svugdje uključuju. Ne bi me iznenadilo kad bi se jednog dana pojavio ENI-jev logo psine sa šest nogu na pakovanju mlijeka ili vode.

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.