Alfredo Cospito Hrvatski

Drug Alfredo Cospito okončao je štrajk glađu nakon što je ponovno premješten na odjel, stoga je mogao ponovno sresti druga Nicolu Gaia.

Putem razgovora sa zatvorenim drugovima doznajemo da je u zatvorima Terni i Alessandrija još na snazi zabrana susreta među drugovima.
Osim toga, drug Alfredo Cospito javlja nam 22.10. da nastavlja štrajk glađu.
Stoga ne treba uzimati u obzir vijest objavljenu na internetu koja tvrdi da su Alfredo i Anna okončali štrajk glađu. Očekujemo vijesti koje će smjesta biti objavljene na sajtovima RadioAzione i Croce Nera Anarchica.
Pozivam drugove koji vode sajtove, blogove, novine i druga sredstva kontrainformacije da uvijek provjere vijesti o zatvorenim drugovima kako ne bi došlo do konfuzije, što bi, u tom slučaju, još više izoliralo drugove u jednom štrajku glađu koji već i ovako prolazi gotovo nezapažen.

RadioAzione

Napomena RadioAzione (20.10.2016.): Slijedi tekst anarhističkog druga Alfreda Cospita o štrajkug glađu bez obustave, koju vodi i njegova partnerica Anna Beniamino, i nekoliko njegovih razmatranja o hapšenjima u operaciji „Scripta Manent”, u kojoj je, uz druga Nicola Gaia, i on ponovno uhapšen. Svakovrsna ograničanja, izolacija koja traje već gotovo dva mjeseca, šikaniranja i kroz odgađanja susreta dvoje drugova (Danila i Valentina) s njihovo dvoje male djece, razgolitila su bolesne želje jednog javnog tužitelja, Roberta Sparagne, koji misli da će se na taj način domoći jedne žrtve, jedne izdajice ili nekoga tko će za sve preuzeti odgovornost. Između ostalog, pošto su drugovi podvrgnuti „cenzuri” nad poštom nastoje im na bijedan način ograničiti izlaz pošte iz zatvora, stavljajući ljepilo na pisma zatvorenih drugova koja se u trenutku otvaranja koverte poderu. Uživaj i ti, ti jeftini bijedni stvore kojeg plaća država; uživaj i smij se tvojim prljavim torturama na štetu zatvorenih drugova, ali sjeti se da najslađe se smije tko se zadnji smije! A to će biti smijeh koji će pokopati tebe i tvoju voljenu državu!

Anarhistima-cama
Poziv na Revolucionarnu Solidarnost
Neo-inkvizitor torinskog tužiteljstva, Roberto Sparagna, želi preuzeti Laudijevo mjesto [preminuli tužitelj], igra se našim životima, koje želi uništiti. Za početk, protiv izolacije (ograničenja – torture koju nam je nametnuo Sparagna) štrajk glađu bez prekida, bez granica, sve do krajnjih posljedica, Nastavit ću odlučan do prekida izolacije.
Roberto Sparagna nas želi slomiti, prekidajući naše odnose, pogađajući nas cenzurom i izolacijom kako bi uništio svaki tračak osjećaja, svaku šansu otpora.
Idućih ću tjedana staviti svoj život na kocku.
Priznajem da je dostizanje cilja složeno, ali uzdam se u mržnju koju osjećam prema svakom obliku moći i nadmoći nad revolucionarnom solidarnošću moje anarhističke braće i sestara, nadasve u svoju volju.
Moja snaga je jedan višestrani anarhistički pokret u neprekidnom razvoju. Samo ako stavimo u igru, da za danom, život i sigurnost. Samo ako si zaprljamo ruke djelom (kakvo god ono bilo) utjecat ćemo na realnost, učinit ćemo nešto drugačije.
„Štrajk glađu” (s moje točke gledišta, nezamislive izvana) u situaciji u kojoj se nalazim ne sadrži nikakav prezir. Očaj ili podcjenjivanje mojeg vlastitog života. Predivnog i radosnog života, baš zato jer sam ga doveo u rizik, bacio u borbu bez računica i oportunizma. Stav koji ću i zadržati do posljednjeg daška.
Prekinuti ravnodušnost, političku računicu jednog anarhističkog pokreta u Italiji, prečesto nepokretnog, ledenog, koji se kreće kompaktno samo u slučaju smrti, nevine žrtve.
Prekinimo
...

Doznajemo da je anarhistički drug, Alfredo Cospito, danas (15.10.) u 12. danu štrajka glađu, izgubio 13 kg.
I nastavlja štrajk...
Snage!

Danas, u ponedjeljak 10. oktobra, odlučila sam da započnem štrajk glađu protiv izolacije kojoj sam podvrgnuta, kao i ostali drugovi koji su optuženi u istom slučaju, od dana našeg hapšenja 6. septembra, nakon što sam doznala da se ta situacija nastavlja unatoč premještaju na različite odjele AS2 [visoke sigurnosti, nap.prev.] i nakon ispitivanja na kojem je potvrđen istražni zatvor.
U znak solidarnosti s Alfredom Cospitom u štrajku glađu od 3. oktobra, u izolaciji na odjelu AS2 u Ferrari.
Svjesna sam da koristim sredstvo štrajka glađu kao minimalni znak reakcije na barbarstva urođena zatvorima i vlastima.
Nosim i dalje, kao uvijek, anarhiju u srcu i glavi, ljubavi i poštovanje prema svim nikada ukroćenim drugovima unutar i izvan zatvora, bije između zuba i osmijeh na usnama.

Anna

I drugarica Anna Beniamino započela je štrajk glađu, koji već tjedan dana vodi drug Alfredo Cospito. I Annin povod za štrajk je izolacija kojoj su, već više od mjesec dana, podvrgnuti drugovi uhapšeni u operaciji „Scripta Manent”.
Očekujemo njihove riječi kako bi mogli produbiti temu.

Suučesništvo i solidarnost s Annom i Alfredom!
Prekinimo izolaciju!

Jučer, 02.10., doznali smo da je drugarica Valentina Speziale premještena u zatvor u Latini još prije tri dana (krajem prethodnog tjedna). Njena nova adresa:
Valentina Speziale, Via Aspromonte, 100 – 04100 – Latina LT – Italia
Što se tiče vijesti o uvjetima drugova u zatvoru situacija je slijedeća:
Za Danila se sa sigurnošću zna da mu je blokirana neka pošta koju je trebao dobiti, između kojih i sinova. I da samoj djeci nije dozvoljeno da vide roditelje (Danila i Valentinu) tokom posjeta.
Svim uhapšenim drugovima nije dozvoljena da međusobno komuniciraju, što znači i da im je zabranjeno da se dopisuju. Iz tog je razloga propao njihov plan o stvaranju specijalnih zatvora samo za anarhiste, kao što je odjel visoke sigurnosti u Ferrari i Alessandriji. To pretpostavljamo iz činjenice da se prvi premještaji odvijaju prema drugim zatvorima.
Šikanira se drug Marco Bisesti, kojeg su zatvorili u „podrum” zatvora Rebibbia zato što je odbio da se podvrgne TBC-testu (uobičajeno u nekim zatvorima). Navedeni podzemni odjela logora je pun vlage, a drug nije dobio pokrivač da bi se pokrio barem noću. Dakle, potrebni su, tko želi poslati paket zatvorenicima, deke, džemperi i slično. No, budući da će drugovi biti premješteni savjetujem da se kontaktiraju advokati ili drugovi koji prate pobliže situaciju prije slanja paketa, uključujući i novac.
Optužbe koje su odbačene protiv drugarice Anne Beniamino su „B” i povezane s istim djelom.
Tužitelj je za napad u Parmi (optužba „B”) zatražio kazneno djelo „masakra”, ali istražni sudac je odbio navedenu optužbu jer po njemu se na ne-eksplodiranoj napravi prekidač nalazio u poziciji „off”, dakle nije bila pristuna namjera da se ubije i stoga počini masakr.
7. oktobra sud će preispitati slučaj, pošto je je novi inkvizitor torinskog tužiteljstva R. Sparagna uložio žalbu kako bi se odobrilo kazneno djelo „masakra” (čl.280 k.z.) protiv drugova, kojeg je odbio sudac, i kako bi se odobrilo hapšenje nekih
...

Ovo su vijesti koje saznajemo izravno od zatvorenih drugova Anne Beniamino i Alfreda Cospita:
Što se tiče Anne, informira nas da se nalazi u izolaciji, zabranjen joj je susret s drugim zatvorenicama, a pošta joj je podvrgnuta kontroli i cenzuri. Pošta joj, kaže drugarica, stiže prilično brzo.
Alfredo, pak, koji se još nalazi u izolaciji, ne samo zbog svog solidarnog djela sa ZVĆ, o kojem se unutrašnji sud zatvora nije još izjasnio, nego i zbog nove istrage „Scripta Manent”. K tome, informira nas da pošto se nalazi u izolaciji ne posjeduje ništa u ćeliji, kao što su adrese, niti od drugova uhapšenih tokom „Scripta Manent”.
Pozivam drugove da šalju što više vijesti, novina i poštanskih markica kako bi prekinuli izolaciju koju trenutno domovinske tamnice fizički nameću.

30. augusta Alfredo je nanio štetu staklima koja razdvajaju prostor za posjete na odjelu visokog nadzora zatvora u Ferrari, u znak solidarnosti sa zatvorenicima iz ZVĆ, nedavno osuđenima na više od sto godina zatvora zbog pokušaja bijega.

Danas 30. augusta, nakon skoro četiri godine od mojeg hapšenja, želio sam proslaviti godišnjicu tako što sam si poklonio uništenje stakala prostorije za posjete. To je djelo moj doprinos revolucionarnoj solidarnosti s mojom braćom i mojom sestrom iz ZVĆ-FAI-FRI, osuđenih na još jednom suđenju na po 110 godina svaki zbog jednog neuspješnog pokušaja bijega. Anarhistički zatvorenik nije zastavica, niti treba oko njega izgraditi spomenik, ponekad je dio našeg srca, ponekad nije... no ipak nastavlja se boriti, živjeti... Nije se potrebno sjećati njega, potrebno ga je, ako želite, osvetiti, osloboditi, ali na koncu konca on može to i sam učiniti zato što njegova narav ne pripada nikakvom stadu...

Živjela Fai-Fri
Dug život ZVĆ

Alfredo Cospito, u znak solidarnosti s anarhističkim drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija, nanio je danas štetu prostoriji za posjete na odjelu Visoke sigurnosti, AS2, u Ferrari, tako što je slomio staklo između dijela za posjete i zatvorskih stražara.
Ne znamo da li je odveden u izolaciju ili je vraćen na odjel.
Uslijedit će vijesti.

Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)
Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai
S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu "Sin Banderas Ni Fronteras", vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju "povlačenja" nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela "oružane borbenosti"[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: "sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli". Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog "autonomnog anarhističkog pokreta", jedne "međunarodne anarhističke federacije", predstavljalo korak nazad.

PDF in italiano & hrvatski
Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)

Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai

S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu „Sin Banderas Ni Fronteras”, vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju „povlačenja” nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela „oružane borbenosti”[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: „sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli”. Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog „autonomnog anarhističkog pokreta”, jedne „međunarodne anarhističke federacije”, predstavljalo korak
....

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

Iz današnjeg (13.02.) telefonskog razgovora doznajemo da jedan od drugova, Alfredo, zatvoren na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari, stavljen u izolaciju, nakon svađe s jednim od stražara. Kaznena izolacija, po čl. 14bis, naložena je prije dva dana, a drugi je drug s istog odjela dobio disciplinski postupak, iz istog razloga. Od tada drugi zatvorenici s odjela Visokog Nadzora prosvjeduju i namjeravaju nastaviti dok Alfredu ne bude ukinuta izolacija.
14. februar - Alfredo je smjesta premješten na drugi odjela zatvora i ne može, dakle, ostvariti nikakav kontakt s drugim zatvorenicima, ni s odjela Visokog Nadzora ni s drugih odjela. Drugim drugovima je ukinuto druženje i opstaje zabrana susreta.
ALFREDO COSPITO
Casa Circondariale di Ferrara
Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italija
...