Prigionieri anarchici

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”
Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.
Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.
Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.
Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.
Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.
Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.
Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.
Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.
Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.
Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.
Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.
Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Plamenovi pobune i dalje osvjetljavaju mrak jednog svijeta inače usmjerenog na uništenje pojedinca i na homologirano ropstvo: namjera ovih stranica je raspirivati ove plamenove i zapaliti druge.
Jedna od malobrojnih prednosti koje nudi paroksistička potraga za globalnom informacijom je otkriće da i na antipodima postoje srca koja kucaju istim ritmom kao naša i koja naoružavaju ruke spretne za mnogo više od pukog kucanja po tastaturi. Jurnjava tehnološkog društva prema ambisu postaje sve mahnitija, ali borci čitavog svijeta održavaju korak, i uz rizik da ih pregazi tako divovsko čudovište ipak ga nastoje omesti i srušiti na tlo. Sada je trenutak da se zasuću rukavi i učini što više.

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Napomena RadioAzione: Drugarice Chrystal i Paz uhapšene su 29. marta 2014. u Victoriji na Dan mladog borca; obije se nalaze u pritvoru u zatvoru San Miguel.
U noći 29. marta na Dan mladog borca [neslužbeni dan u spomen na braću Vergara Toledo, ubijene 1985. za vrijeme Pinochetove diktature, nap.prev.] u Victoriji su uhapšene četiri osobe.
Među njima, nas dvije. Nakon hapšenja odveli su nas u 51. policijsku stanicu gradske općine PAC, a troje nas su brutalno pretukli i prije dolaska u istu. Zato smo premještene zajedno s Javierom, koji je zadobio višestruke frakture lubanje. Chrystal su nanešene rane na nogama i na leđima, a Paz su slomljeni nos i zubi.

*Suđenje se održava u zatvoru Korydallos [Atena], u "specijalnoj sudnici" kreiranoj za "opasne" zatvorenike. Dvojca anarhista su optužena za pljačku, Grigoris Sarafoudis i Yannis Naxakis.
U ponedjeljak 31.03. održalo se prvo ročište. Ispitana su prva tri svjedoka (direktorica banke i službenici). U licu G.Sarafoudisa nisu prepoznali nijednog od počinitelja pljačke (Y.Naxakis je odbio sudjelovati u procesu i nije bio prisutan u sudnici). Pa kako ih mogu prepoznati budući da su počinitelji imali pokrivena lica?
Na pitanja koje je sudac postavio prvoj svjedokinji, ova je odgovorila kategoričkim "ne" kada ju je pitao da li postoji šansa da prepozna ikakvo obilježje dvojce pljačkaša. Pitanja suca su nastavljena bez ikakvih rezultata. Zatim su pitanja skrenula na mogućnost prepoznavanja Sarafoudisovog oblika tijela, ali ponovno bez ishoda pošto su svjedoci rekli da su vidjeli dva vrlo visoka čovjeka.
Svjedoci su također kategorički tvrdili da nisu vidjeli počinitelje kako nose mobitel ili handsfree uređaj (materijal koji je pronađen na sceni i na kojem je navodno pronađen DNK Sarafoudisa). Rekli su i da im počinitelji nisu prijetili tokom pljačke, i da su vidjeli djelo još jednom na DVD-u kopiranog sa sustava snimanja videonadzornih kamera. No, DVD-a nema u spisu koji sadrži bitne dokumente. Izgleda kao da antiteroristička policija nije pronašla na videu nijedan inkriminirajući dokaz protiv dvojce optuženih drugova pa je odlučila da zapis nestane...

3. i 4. aprila trebalo je započeti suđenje protiv Amelie, Fallona i Carlosa, uhapšenih 5. januara.
Na prvom ročištu, 3. aprila, policajci koji su ih uhitili pozvani su na svjedočenje, kako bi započelo predstavljanje dokaza. No, u zakazano vrijeme, u 11 sati, nijedan pandur se nije pojavio i ročište je obustavljeno. 4. aprila samo se jedan o pozvanih svjedoka eksperata pojavio. Određeni su novi datumi za ročišta, 28. i 29. aprila.

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

Već pet mjeseci drugovi Monica Caballero i Francisco Solar su zatvoreni u režimu FIES i razasuti po geografiji španjolske države. Nalaze se u pritvoru, u očekivanju suđenja, optuženi, uz još tri druga (uhapšena u istoj operaciji, ali sada na slobodi), za pripadanje terorističkoj organizaciji, za izvršeni napad i za pokušaj napada.

"Ne želim govoriti o mojoj nevinosti ili mojoj krivnji, zato što odbijam da budem dio pravosudnog cirkusa izgrađenog protiv mene" - Victor Montoya
3. i 4. aprila započela je priprema sudskog procesa protiv Victora Montoye, optuženog za postavljanje eksplozivne naprave u policijsku kasarnu u Vizcachasu, februara 2013.
Tijekom ove faze određeni su dokazi koji će biti predstavljeni na suđenju. Podsjećamo da se Victor suočava s čitavim sudskim aparatom i pravnom mašinerijom na temelju antiterorističkog zakona, koji kao kamen temeljac za istrage i sudski proces koristi izjave anonimnih svjedoka.
Očekuje se da će ubrzo biti određen datum početka suđenja protiv Victora, koji se nalazi u zatvoru Puente Alto.
KRAJ ANTITERORISTIČKOM ZAKONU!
Kraj anonimnim svjedocima!
...