Gabriel Pombo da Silva Hrvatski

Genova – Sabotirana antena RAI [Talijanska radio-televezija, nap.prev.] s dva požara. Svakom je režimu potrebna vlastita propaganda uz potrebite strukture. Nužno je djelovati da bi se prekinuo lažna razlika između „regularnog građanina” i „izbjeglice/neregularnog”. Izrabljivani, isključeni, potlačeni čitavog svijeta: pravi neprijatelji Države, Kapitala i mas-medijskog otuđenja. Stisnuta šaka za Marca, Gimmyja, zatvorenike na odjelu visoke sigurnosti u Alessandriji. Pozdrav Vincenzu, Poli i Gabrielu, gdjegod bili.

Doznajemo da je anarhistički drug Gabriel Pombo da Silva napokon slobodan, unatoč preprekama koje su se bile stvorile oko njegovog otpuštanja nakon što je odslužio svoju kaznu.
Uslijedit će nove vijest što prije bude moguće.
PISMO GABRIELA POMBO DA SILVE
"Anarhizam je nešto što se tiče pojedinca, ne samo u odnosu na zajednicu, nego i u odnosu na samog sebe. Anarhizam nije usmjeren na "građanina" nego na narod." - Albert Libertad
Dragi drugovi,
Napokon, nakon beskrajnih igri i šikaniranja od strane zatvorske institucije i ministra unutarnjih poslova, bili su prisiljeni da se pokore svojim vlastitim zakonima, koje oni neprekidno krše, i sada sam ovdje, napokon slobodan, dok pišem ove prve riječi zahvalnosti i ljubavi svima koji su me u ovih više od 30 godina pratili i potvrđivali moja anarhistička uvjerenja, pretvarajući u djela temeljne vrijednosti i principe anarhizma, kao što su uzajamna podrška i solidarnost, i napokon me uspjeli otrgnuti iz kandži zatvorske zvijeri protiv koje ću se i dalje boriti na ulicama, ne zaboravljajući, naravno, bitku koja se vodi vani.
Siguran sam da sam čak u svemu ovome bio vrlo privilegiran što sam imao podršku drugova, zato što ima mnogo njih koji nemaju tu mogućnost. U nadolazećim danima napisat ću podrobniji tekst o našem pokretu i mogućim strategijama koje bi trebali razviti kako bi izliječili revolucionarni anarhizam naših predaka od svih institucionaliziranja i beskorisnog blebetanja.
Da budem jasan, neću nikada zaboraviti naše slobodarske drugove zatvorene u španjolskoj državi i diljem svijeta, nadasve Monicu, Francisca, Claudija i nedavno uhapšenu drugaricu koja će ubrzo biti izručena njemačkoj državi, te mnogo drugih neimenovanih.
Ima još mnogo toga za učiniti, znam, i neće sigurno ostati neučinjeno zbog nedostatka volje, strasti i predanosti.
...

21. marta je zatvoreni anarhist drug Gabriel Pombo da Silva premješten s odjela 5 na odjel 7, istog zatvora (La Moraleja - Duenas), u kojem se danas nalazi nakon što je u januaru premješten iz zatvora Topas (Salamanca). Premještaj je stara strategija unutarnje disperzije koja se primjenjuje protiv gordih i buntovnih zatvorenika, zato što se Gabriel smijao u lice zatvorskog direktora kad ga je ovaj izvijestio o disciplinskoj kazni. Podsjećamo da Gabriel živi u zatočeništvu već 31 godinu i da skupo plaća svoju odlučnost i odbijanje podčinjenosti.
Gabriel nije sam! Pišite drugu:
Gabriel Pombo da Silva
C.P. “La Maraleja” – Módulo 7 –
P.C.: 34210 Dueñas
Palencia - Spain
Izvor: 325

"Dok postoji jedna niža klasa, ja sam dio nje, i dok postoji kriminalni element, on je u meni, i dok postoji jedna jedina duša u zatvoru, ja nisam slobodan." Eugene Debs

Drugovi!
Danas sam dobro raspoložen (znate, naš život nije jedna ravna linija, niti kostantna, ili statična...), i oni koji me lično poznaju znaju da posjedujem prilično crni smisao za humor (ono što druge "skandalizira" meni je smiješno itd.), gotovo ciničan (pogotovo kada se govori o stvarima koje imaju veze sa "Zakonom", "Pravima", "Vlašću" itd.); zato što su to "stvari" koje ne mogu shvatiti ozbiljno (mada je moj život isprepleten sa svim tim), kolikogod te "stvari" ozbiljne bile.
Stoga, pišem ovo neformalno, s osmijehom na licu (iako govorim o ozbiljnim "stvarima") pošto je smisao za humor jedna od "stvari" koja me oduvijek održavala u "borbi". Ne mogu se prestati čuditi kada vidim/čujem političare koji pune svoja usta riječima/pojmovima kao što su "živimo po Pravilima zakona", "svi smo isti pred zakonom" itd. "Španjolski zaštitni znak" (tako to sad nazivaju) ne zna što je Demokracija (uzimajući u obzir da ni ja nisam demokrata); Zakon je "manjino-kracija" i služi samo interesima jedne kaste (sviđa mi se pojam kaste, zato jer upravo to imamo u ovoj Zemlji), a mi koji se ne smijemo njihovim vicevima smo svi "protiv sistema". Sumnja li uopće netko u to?
Tkogod ispunjava svoja usta tim riječima u ovoj zemlji je "bijedni lopuža" (ili potencijalni), zato što i "obični ljudi" - iako nisu "anarhisti" - sasvim dobro znaju da je poslovno-politička kasta (da, ona iz "okretnih vrata", slučaj Filesa i Malesa, Gal, slučaj Guertel, slučaj "crnih kartica", ERE[1] itd., itd.) opskrbila čitav pravosudni reket (C.G.P.J., T.S., T.C.[2] itd. itd,) hrpom "pisara" koji kada "sude" (ili "istražuju", "optužuju", "love") jednog od svojih, taj ulazi na jedna vrata i izlazi na druga... i da se Banke, poduzeća energije i telekomunikacija (da ne govorimo o građevinskim kartelima, prijevoza, otpada itd., itd.), MMF i "Europski Konzorcij" mogu rasipati takvom hrpom novca... da mogu kupiti svakoga i ušutkati većinu.
Najgora stvar je shvatiti kako ta endemska korupcija dovodi one najsjebanije do beskućništva, gladi, bespomoćnosti, oduzima im više školovanje... Znam da u tome nema "ničeg novog", ali nikada nije bilo čitavo to "oduzimanje i zbrajanje" svih tih podlaca toliko poznato, u eri "komunikacije"... a ipak se Političke Stranke, najveće lopuže i pljačkaši, najveće "demokrato-ubojice" i slobodo-ubojice u ovoj zemlji, i dalje pojavljuju u "anketama"... da nije zbog činjenice što vidim tako mnogo siromašnih nepismenih, marginalnih i bolesnih ljudi umirati (i trunuti) oko sebe, cinično bih izjavio: imamo političare koje zaslužujemo. Ali, zaslužujemo li doista to? Možemo li dostići samo stupanj "ozlojeđenosti"? Možemo li se samo nadati (i stremiti) Mesiji, Političkoj Stranci koja će nas "spasiti"?
Zabavlja me to njihovo nepokolebljivo pozivanje na "Ustav" (i na njihove "anti-ustavne" protivnike), "Demokraciju", poštivanje "Sudskih Odluka" (naravno, ako se njih osobno ne tiču), "istrage u toku"; i otkad je ruka Pravde uhvatila Rodriga Rata (znate, velikog ekonimista!) za vrat, stalno govore o Pravu "zatvorenika" na ugled i poštovanje...
Otkad je ovoj zemlji stalo do ugleda i poštovanja zatvorenika? Kojih zatvorenika? Da nam je ostalo imalo hrabrosti i ponosa zapalili bi sve Institucije (s njima unutra) ove zemlje i čitave Europe! Oprostite, moje nihilističko ja je ovdje izašlo... ili bolje bez onog "oprostite"...
Gdje sam ono bio stao? Ah, da, poštivanje zatvorenika? Da, vidio sam kako je čak Barcenas[3], u tih par mjeseci što se našao zatvoren na "uglednom odjelu", postao protiv sistema i govorio protiv "zlostavljanja" kojima je prisustvovao za vrijeme perioda provedenog u zatvoru... za razliku od njega, Ortega Cano[4] je davao "političke savjete" PSOE-u[5] na samim vratima zatvora (tokom jednog od svojih zatvorskih izlazaka). Vidio sam ih kako podržavaju Isabelu Pantoju[6] (kada je i ona izašla uz pogodnost izlaska)... predivno! I kako su "zajamčili" "izlaske" Jaumeu Matasu[7], mada su "suđenja bila u toku"! Da ne govorimo o bijegu Grofice ili Markize Aguirre[8] (nisam nikada dobio ta vojna, klerikalna i aristokratska prava staleža) kroz ulice Madrida.
"Zatvorenici" koje ja znam (one oko sebe) nisu tako "čuveni" i naravno oni ne dobivaju "pogodnosti izlaska" (nema veze što su odslužili četvrtinu kazne, što im je ostalo samo mjesec dana kazne, što su na smrt bolesni ili su teškog mentalnog zdravlja) ili prava, zato jer su "siromašni", "protiv sistema", "protiv ustava" i/ili "teroristi"...
Poštivanje prava zatvorenika? Nemojte me nasmijavati!! Kada se toj kategoriji zatvorenika (oni dolje lijevo, kao što bi Sub-Marco rekao) odbijaju njihovi "izlasci" i/ili prava, ne vidim staru bagru Kraljevstva (Angel Yuste Castillejos) da drži govore u Parlamentu ili daje presice pred Ministarstvom Pravosuđa.
Recite mi, indignatos! Je li vas zaista zaimaju Prava svih zatvorenika? Znate li da su ovdje prava samo komad papira? Kakva vrsta "Prava" je Iščezavanje? Ne kaže li L.O.G.P.[9] da svi zatvorenici imaju Pravo da odsluže svoju kaznu u zajednicama odakle dolaze?
Recite mi! Ne kaže li da svi zatvorenici imaju Pravo sudjelovati u svim društvenim, kulturnim i sportskima aktivnostima? A zašto ne oni iz režima F.I.E.S [specijalni režim za političke zatvorenike, nap.prev.]? Govoreći o F.I.E.S., znate li uopće što je to?
Ne kaže li L.O.G.P. da svi terminalni bolesnici moraju biti otpušteni kako bi mogli umrijeti dostojanstveno u svoj sopstevnom okruženju sa svojom obitelji i voljenima?
Ali ima još... kada "valovi" građana zauzmu ulice tražeći da se "Sovaldi" treba davati pacijentima s hepatitisom C, odnose li se oni zaista na sve građane? I na zatvorenike? Jesu li zatvorenici "građani" ili gube sva prava kada uđu u zavor?
Poznajete li slikara Jamesa Ensora? Ako ga ne poznate savjetujem vam da pogledate njegovo djelo naslovljeno "Doctrinal nourishment"... "oni dolje lijevo" smo definitivno mi: nitko... samo što nam danas sranje dolazi s TV ekrana.
No, vratimo se na Ustav (tu Knjigu svetu kao Bibliju, koju nitko od nas ne bi upotrijebio ni da zamota džoint). Mada vam može zvučati čudno, ali ja sam ga morao pročitati, uz ostalih stotina, tisuća knjiga, Ugovora i Kaznenih Zakona (stvar je u tome što je 30 godina zatvora zaista puno...), da bih vidio što ti odvratni "demokrati" kažu. Pravo na pristojan dom, posao, školovanje... razumijete? Pravo da imate prava, mogli bi reći. Zajebi!
I onda kažu da smo mi anarhisti "utopisti"... zato jer mi nismo takvi idioti da napišemo neku Svetu knjigu ispunjenu sranjima koja ne bi nikada mogli primijeniti?
Nisam nikada glasao (niti ću ikada) zato što odbijam da predam moje odgovornosti marionetama IBEX-35[10]... ali postojala su vremena kada sam se, da, borio da bi se priznala Prava zatvorenika (toliko su nas tukli da nismo više bili za ništa), ali zatim sam vidio kako su se ta Prava* strogo primjenjivala na one iz GALA, na korumpirane, na fašiste i "zatvorenike" ulizice! Kako ironično! Na tisuće zatvorenika odozdo se borilo Desetljećima samo da bi kasnije vidjelo kako se ta Prava primjenjuju samo na one odozgo.

U četvrtak, 6. augusta 2014., drug Gabriel Pombo da Silva je napokon otpušten iz privremene izolacije (u koju je poslan 17. juna u A Lami), kako bi bio premješten u zatvor u Topasu (Salamanca), gdje je stigao u petak, 8. augusta, i nalazi se sam u ćeliji.
Međutim, sva njegova komunikacija je i dalje ograničena (pisma, telefonski pozivi, posjete). Zatvorska uprava posjeduje arsenal mjera za kažnjavanje, maltretiranje i osvetu nad svima koji kao Gabriel, Francisco, Monica i mnogi drugi odbijaju da pognu glave i pokore se. Kao na primjer, uključujući i uzastopne pokušaje prekidanja veza, otežani - a ponekad i nemogući - kontakt s vanjskim svijetom ili neisporuka pisama prijatelja, kao što se već desilo, već samo nakon tri dana njegovog dolaska u Topas.
Ove malene prljave karakteristične igre moći i vlasti uopće ne iznenađuju, one su dio odvratne zatvorske rutine u ucjena za "dobro ponašanje" mrkvom i batinom.
Upravo tako, jer mi znamo i jer ne želimo to prihvatiti, budno ćemo pratiti situaciju naših drugova, i nadasve nastavit ćemo se boriti protiv nemilosrdnog stroja koji nas želi uništiti.
S obje strane zida, uništi ono što nas uništava!
Za slobodu,
Neki anarhisti.
16. august 2014.
Gabrielova adresa:
Gabriel Pombo Da Silva
Topas Prison – Salamanca.
Ctra. N-630, km. 314
37799 Topas (Salamanca) - Španjolska
...

Ovaj je tjedan anarhistički borac, talac španjolske države, Gabriel Pombo da Silva, uspio poslati iz zatvora u kojem je zatvoren nekoliko informacija. Gabriel nas informira da se još nalazi u zatvoru A Lama i rečeno mu je da je upravitelj zatvora produžio njegovu izolaciju na još mjesec dana. Dakle, ne zna se kada će drug biti premješten u zatvor Topas, u Salamanci.
Prethodno je bilo rečeno da je donijeta nova odluka u vezi Gabrielovog slučaja (njegov premještaj iz usranih uvjeta u A Lami), ali to nije sva istina, zato jer ćemo znati što se zbiva kada će se zatvorski premještaj zaista ostvariti, a djelomične informacije često znaju biti pogrešne.
Korigiramo informaciju objavljujući ovo pojašnjenje i objašnjavajući da se Gabriel za sada još nalazi u A Lami i još u izolaciji. Očekujemo više vijesti, a kada stvari budu sigurne (s potpunim informacijama) tekst će biti napisan i objavljen.
Solidarnost s Gabrielom - Neprijateljstvo se nastavlja!
...

Ratni zatvorenici NA ULICU!
Protiv potkazivanja, mučenja i izolacije
ANARHISTIČKA solidarnost!
SNAGE I HRABROSTI, DRUGARICE TAMARA SOL!!!
SNAGE I HRABROSTI, DRUŽE GABRIEL POMBO DA SILVA!!!
6 MJESECI OD SMRTI DRUGA SEBASTIANA OVERSLUIJA!!!
2 GODINE OD ZATVARANJA DRUGA HENRYJA ZEGARRUNDA!!!
5 GODINA OD SMRTI DRUGA MAURICIA MORALESA!!!

Ove hladne i kišne noći odlučili smo da poremetimo gradsku monotoniju, odlučili smo da izađemo i podijelimo na daljinu toplinu koja izlazi iz našeg crnog srca i koja nas spaja.
Nijedan pali, zatvoreni i mučeni drug nije zaboravljen, s velikim ili malim djelima, kao što je ovo, rušimo zapreke i iščezavamo u daljini kao zvijezde sakrivene ispod teških oblaka u ovoj hladnoj noći, postajući nevidljivi pasivnim očima građana. Naši su drugovi uvijek prisutni u svakome od nas: neukroćeni i divlji slobodnog srca.
Svako iskreno djelo koje želi prekinuti izolaciju je istovremeno i napad na sve one koje žele urušiti naše snove. Zato koristimo priliku da pošaljemo topli zagrljaj, ogroman i poticajan, drugarici Tamari Sol Vergara, zbog tvoje snage i uvjerenja ratnice, kao i njenoj obitelji koju su nedavno odvratni tamničari šikanirali, zlorabeći svoju moć.
Drugu Gabrielu Pombo da Silvi koji je nedavno stavljen u izolaciju i koji nakon toliko godina i dalje čvrsto drži svoje dostojanstvo.
Želimo poslati i naše ohrabrenje brazilskim drugovima, vama koji dan za danom pružate otpor i niste ostali nijemi tokom Svjetskog Kupa, i koji se odupirete velikoj represiji, deložacijama i ubojstvima koje sprovode represivne snage države. Još se jednom kriminalizaciju nastoji pritajiti cirkusom nogometa, pokušavajući natjecanjem odvratiti pažnju od pravih problema s kojima se moramo svakodnevno suočavati na različitim područjima teritorija; naše ohrabrenje i suučesništvo hrabrim domorodačkim i ne-domorodačkim ratnicima koji se sukobljavaju licem u lice sa moći.
Podsjećamo i da su protekle dvije godine od progona slobodarskog anarhističkog pokreta u bolivijskoj državi, a dvije godine nisu izolirane i neosporno je preispitati činjenice i postupke mnogih na tim prostorima.
Kroz ove dvije godine prisustvovali smo različitim postupcima i zato smo nastavili jačati našu borbu. Mislimo da vrijedi sjetiti se kukavičnih postupaka mnogih likova iz tog kraja (o kojima se može čitati u izjavama istih i u izjavama koje su same organizacije i pojedinci objavili; savjetujemo tekst koji su objavili drugovi iz tog kraja "između ruševina i Fantomasa"), koje navodimo:
- Platformisti iz O.A.R.S.-a i Red Verde, posebice: Renatto Vicentti, Victor Hugo Gironda, optuženi i uhapšeni 29. maja, i koji su odmah odlučili surađivati sa represivnim snagama pružajući im imena, adrese i ostalo. Nadodajemo i da su te dvije osobe prve otpuštene u kućni pritvor (ako se tako uopće može zvati), a zatim na slobodu. Bez ijednog ročišta.

Od 17. juna drug Gabriel Pombo Da Silva se nalazi u privremenoj izolaciji u zatvoru A Lama zato što je odbio premještaj na jedan od odjela maksimalne sigurnosti, sa svim posljedicama života u jednom od takvih odjela, te zato što je odbio da dijeli ćeliju s još jednim zatvorenikom, što će mu ponovno pokušati nametnuti. Čekamo da vidimo što još pripremaju...
Situacija je već krenula pravnim putem, ali smatramo da je važno izraziti i dokazati da nije sam, tražeći putem faksa (telefonskim pozivima ili običnom poštom, kako je povoljnije) da zatvorska uprava prekine šikaniranje Gabriela.

13. juna 2012., između brojnih operacija protiv drugova, talijanska vlast pokrenula je represivni napad protiv desetak anarhista, nazvan Operacija Odlučnost; sveukupno 40 pretresa, 24 osobe pod istragom i 8 uhićenja.
Tom su prilikom pokušali proširiti operaciju optužujući i zatvorene drugove u različitim zemljama, kao što su Grčka, Švicarska i Njemačka.
Kao i obično država je željela pokazati svoje nasmijano autoritarno lice protiv svojih nepokornih neprijatelja, izgradila je uloge vođa, izvršitelja i koordinatora unutar još jednog "terorističkog udruženja", tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borbe i preuzimanja odgovornosti.
Na taj su način Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, već godinama u zatvoru, uvršteni u navedenu istragu zbog međunarodnog štrajka glađu koji se odvio u decembru 2009., opisani kao "simboli i polazišne točke novog subverzivnog plana", čiji su "ideolozi i pobornici".
Nakon što je proveo 20 godina u španjolskim kavezima (od kojih 14 u FIES režimu) iz kojih je pobjegao, Gabriel je uhapšen 2004. nakon jedne kontrole i oružanog sukoba s policijom u Njemačkoj.
Proveo je 9 godina u toj zemlji. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013. na temelju europskog uhidbenog naloga kojeg je ista zemlja izdala prije deset godina kako bi dovršio kaznu na koju je osuđen, Gabriel je dva mjeseca kasnije pozvan pred Audiencia Nacional da bi ga obavijestili kako je protiv njega izdan još jedan europski uhidbeni nalog, u Italiji, u martu za Operaciju Odlučnost!