Lista completa dei testi

"325" #11 features articles like : 3 texts about Flooding, Nuclear- Energy and Urban War- “Climate change, nuclear-energy and urban war in the new century”, “Road Ahead Closed” and “Electricity grid at risk as floods increase” by ‘Anti-civilisation cell of training & analysis, – N.T.’, “2 poems by Rodolfo Gonzalez Pacheco (1882-1949)”, “Industrial Alienation”- the social impact of industrialisation (from Terra Selvagia), “Anarchist comrades contributions to the IX Meeting for Animal Liberation in Italy, 2013”, “Memories from the Future: The Coming Technological Singularity”, about the visions of techno-futurist Ray Kurzweil, “Information… and Slavery”, “Necrotechnologies & Synthetic Biology”, “War to the machines! by Gianluca Iacovacci”, “Predictive Analytics: The Power to Predict Human Behaviour”, “The Daleks are Coming!” about the advent of semi-autonomous security bots, “Empty House and Crowded Forest & Some Thoughts on FAI/IRF by Eat”, “Escape into Sanity: The Fall by V.Q”, direct action chronology and much much more…
...

For all anarchists of praxis, nihilists, anarchists individualists, anticivilization comrades. We send you our love and blaze from the Atlantis of Practical Theory. A few months ago, CCF put a proposition on the table of the Black International. In the communique “Lone wolves are never alone…“, published in the brochure of the comrades of 325, it was written: “We do not share our choices only by speaking and writing texts against the state and its society but also when we offer each other possible practical ways, to make our theory practice”. This proposal has already been set in motion. Siblings unknown to us who share the mutiny of FAI/IRF, and comrades of praxis have published manuals for constructing explosive devices and similar chaotic arts of sabotage. Wanting to contribute as well in creating an international diffusive-chaotic anarchist urban guerrilla, we share with you some practical ideas and some diagrams longing to be detonated… We know well that this is just a first gesture from flame and gunpowder and that countless destructive desires are waiting for us to meet again… Chaos is our friend…
...

Dark Matter Publication: "Militant Forces Against HLS (MFAH), Blackmail 3 & The SHAC Model". "August 2011 Revolt", animal liberationist zine about the fight against Huntingdon Life Sciences.
I claim this opportunity to dedicate this zine to Darko Matthers. A friend & comrade I spent many hours with discussing anarchism, nihilism, and what he coined ‘civil anarchism’. The section on the MFAH [Militant Forces Against Huntingdon] is dedicated to him, for his contribution in publishing insurrectionist zines such as "August 2011 Revolt", as well as his strong conviction in critical analysis.
Person(s) unknown
...

Here’s the online version of Return Fire vol.2, dated Spring 2014. (See here for vol.1). Inside these pages, there’s a mix of news, analysis, artwork, plant profiles and more; some of which are editorial, some other comrades’ recent work as well as our own translations, and some the usual reprints. For example, ‘I Didn’t Want to be a Proud Worker’ is Gabriel Pombo Da Silva’s reminiscence on generous illegality, which appeared as an introduction to the French edition of Huye, Hombre, Huye by Xosé Tarrío González. ‘The Essence of Modern Schooling’ follows the development of the domesticating “education” principle in industrial society by Jan D. Matthews. Plan for Europe’s Biggest Children’s Prison is coverage from the U.K.’s latest counter-information page In The Belly of the Beast, while L’Amour Civilisé, exposing the impoverished social role of coupledom, is out of the journal La Mauvaise Herbe.
...

“Since the Bristol Riots”, is a collection of communiques from the Informal Anarchist Federation (FAI), Earth Liberation Front (ELF), and other anonymous attacks in the Bristol area since the riots in April 2011 until October 2014. The communiques include attacks targeted against police, banks, prisons, military, security services, courts, state, church, fascists, media, communications infrastructure, corporations and more. Totaling 96 pages, included is a selection of over a dozen articles related to this time frame and context, such as reports of the Stokes Croft riots and recent police repression against the broader anarchist movement as they investigate the attacks.
For antagonistic struggle, Person(s) unknown
...

Solidarity With Arrested For a Double Bank Robbery in Kozani, Greece, Nikos Romanos, Andreas-Dimitris Bourzoukos, Dimitris Politis and Yannis Michailidis, Fivos Charisis, Argiris Ntalios.
This is why, as individuals with our actions and solidarity, we will continue with all means possible as anarchist revolutionaryi nsurrectionalists, to express our thoughts and desires, whether it’s through the letters-texts of our fighting comrades who are hostages in the hell-holes of Greek democracy or through the actions of the comrades outside in the streets day and night with all means untilsocial liberation for Anarchy. Actforfreedomnow – Boubouras
...

On the afternoon of Monday 16th January 2006 Giannis Dimitrakis took part in an armed robbery at the National Bank of Greece in the centre of Athens. After an exchange of fire with 2 cops from aspecial unit, one of the participants Giannis Dimitrakis, was seriously injured when shot by the cops 3 times in different parts of his body. The other 4 participants managed to get away from the scene with about 50,000 euro, with one of them also slightly injured. Giannis, who openly admitted that he is an anarchist, stayed in different hospitals for a few months till he recovered, then he was sent to Korydallos prison of Athens. In another parody of the Greek justice system Giannis was charged with 7 robberies! Also he was charged with numerous counts of attempted murder, topped with the anti-terror law! Its not the first time that a fixed charge is given towards anarchists in Greece.
...

Doprinos člana grčke anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, Christosa Tsakalosa , časopisu „Nihilistic March” i blogu kontrainformacije Parabellum. Nastavak diskusije započete s talijanskim drugom Nicolom Gaiom, "Neodgodivost napada". " [...]
Ali, zašto u anarhističkim sredinama postoji potreba da se netko predstavi kao iscjelitelj društvenog sifilisa? Anarhija nije društveni analgetik, ona je otrov. Ona niti ublažava bol niti nas uljuljkuje budućim obećanjima o „pravednom” društvu. Naprotiv, ona truje misao i djelo, s ciljem da uništi postojeće i kreira neistražene strasti i tenzije, koje nemaju nikakve veze sa starim svijetom. [...] Svi melemi koji predlažu nebuloznu buduću revoluciju ne govore ništa o uništenju civilizacije Moći. U svojoj nešto više „anarhističkoj” verziji zadovoljno predlažu uništenje nekih materijalnih infrastruktura (zatvora, ministarstava itd.) staroga svijeta. Što znači, u par riječi, da će ostatak ratnog plijena biti spašen. Tehnologija, posao, civilizacija, moć većine, sve će to proganjati novu utopiju naše egzistencije. Ali za nas, novu anarhističku urbanu gerilu, ne radi se samo o uništenju zgrade ili osobe, već o uništenju svih društvenih odnosa. Za nas politički prijedlozi društvenih pokreta koji žele samo jedan pravedniji, ravnopravniji, ali isto tako predvidljiv i tmuran svijet, nisu dovoljni. [...]"

(„Fragment: Violence” & „Subversive disassociation – Fragment against civil anarchism” by L)
[...] Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformističke i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem. [...] , izgleda da je jedna od ključnih vrijednosti građanskog anarhizma aktivno političko djelovanje kao svrha samoj sebi, umjesto kao sredstvo određene svrhe; i zato, mjesto da se kreće prema društvenom konfliktu i ustanku, smješta se u malenu nišu medijskog/političkog-spektakla i naširoko izbjegava potrebu izlaganja riziku. No, on može tako djelovati i zato što je „demokracija” kao pojam toliko zloupotrebljavana za neo-liberalne projekte da pokušaj čišćenja njenog lika i „povratka na istinsku i participativnu demokraciju” (ili građanstvo i civilno investiranje u vlast) počinje izgledati radikalno (premda nije). Anarhistička zakonitost ne doživljava sebe snagom negacije, ali postaje nerazlučiv od demokratske politike, mada se pretvara da je nadilazi. Građanski anarhizam se neće nikada razviti u prepoznatljivo svojstvo konflikta na društvenom terenu, zato što nema specifičnu narav, slijedi stope mase i ljubomorno kljuca po glavama onih koji se usuđuju izraziti svoje neodobravanje pred ostalima. [...]

[...] Ali kako se netko može usuditi, jučer kao i danas, odrediti tako bahato i samodopadno koji bi model („model”!) ljubavnog i seksualnog odnosa morali usvojiti anarhisti (ili koja god druga društvena grupa)? Pojam „slobodna ljubav” sadrži već sam po sebi isključenje, zato što podrazumijeva da sam taj model može pružiti slobodu, dok mi ozbiljno sumnjamo da se sloboda može pronaći kroz ljubav, zvala se ona „slobodna” ili ne. U biti, da li se zaista radi o slobodi koju tražimo kroz ljubav? Ne smijemo se zavaravati, u eri postmodernizma pojam slobode se često koristi, nažalost, kao izlika za negaciju pojedinca i za negaciju svake istinske volje za promjenom svijeta. „Baš me briga i zaboli me za tebe!”, izgleda da je to nova sloboda; drugim riječima, potpuna i nedjeljiva sloboda, individualna ali uvjetovana tuđom slobodom (koja je u središtu anarhističkih perspektiva otkad su predmet razmatranja i rasprava između anarhista) zamijenjena je ovom sortom sveprisutnog liberalizma. [...] I onda nam kažu kako je sloboda nomadizam, lepršanje amo tamo kao leptiri, ali kako ćemo onda moći kontinuirano revolucionarno djelovati, u kvartu, u zemlji, u regiji; kroz štampu, prostor, borbu? Da li su oni koji se osjećaju slobodnima lepršajući kao leptiri od jedne borbe do druge, svjesni da si to mogu dozvoliti samo zato što drugi dozvoljavaju kontinuitet takvih sredstava? Ili je, na temelju činjenica, to romantično lepršanjesamo još jedan komotan oblik konzumiranja? [...]

Nakon mjesec dana od mojeg uhićenja još sam i dalje uronjen u misli tražeći trenutak spokoja i bistrine, kako bih mogao napokon uzeti olovku u ruke i napisati nekoliko riječi. [...] Postojeći uvjeti života zahtijevaju samo jednu stvar, uništenje. Nijedna analiza ne može ih točno opisati, može ih samo potvrditi. Sociocentrične analize ignoriraju temeljnu činjenicu potrebnu za čitanje “objektivne realnosti”. Ignoriraju naivnost, da autoritet u obliku izrabljivanja kao što ga danas mnogi poimaju, počinje tamo gdje pojedinac završava. Autoritet koji karakterizira postojeće oko nas, pretpostoji u pojedincu kao temeljni element koji definira njegovu egzistenciju, kao instinkt koji definira njegovo preživljavanje. Autoritet, drugim riječima, nije metafizički element koji jednog jutra dođe i zarazi “slobodno” društvo, autoritet je element prirode, isto kao život i smrt. Zato socijalizirani pojedinci koliko god se protiv njega borili, svejedno ga nose u sebi. [...] Koliko god riječi je izgovoreno, koliko god tomova literature je napisano romantično opisujući otpor, koliko god knjiga s herojskim pričama ustanka je štampano i ponovno štampano kroz stoljeća, koliko revolucionare poezije, koliko propovijedi o ortodoksnoj anarhiji, koliko divljih mizantropskih vapaja ili predivnih melodija o jedinstvu, koliko god strastvenih i izražajnih pjesama je otpjevano s ganućem, koliko god jasnih prijedloga o borbi i koliko god već gotovih recepata za oslobođenje – ostavljajući po strani apstraktne izraze odbijanja – ispunilo tisuće stranica komunikeja, ipak samo svijet prakse, nasilnih akcija, “prljavog” rata može podariti značenje bilo kojoj teoriji o sukobu s autoritetom. [...]

Jedna od velikih opasnosti, za anarhiju, koja nesumnjivo stalno vreba u zasjedi je mogućnost da se ista pretvori u skup aktivnosti bez ikakvih konfliktualnih sadržaja protiv vlasti. Takvu situaciju potiče, s jedne strane, sam neprijatelj kroz svoje vrijednosti demokratskog vladanja, kao što su “različitost”, “tolerancija”, “pluralizam”, i ekonomska integracija putem komodifikacije pobune i “alternativne” potrošnje. S druge pak strane postoji čitav jedan niz “protestnih” pojedinaca i grupa, te čak i anarhista, koji se nesvjesno ili hotimično udaljavaju od antagonizma neprekidne konfliktualnosti protiv moći, te na taj način ušutkuju nužnost destrukcije i neposrednog napada na vlast ili, u najgorem slučaju, organiziraju velike inicijative koje prikazuju pristojno lice anarhizma, prikazujući se kao patetični pobornici jedne ideologije koja je sasvim tuđa sukobu s vlastima. [...]

Predstavljamo pismo anarhista A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs, Grčka.
"[...] Kapitalizam ne bi mogao postojati bez bankarskog sistema. Bez ovog posljednjeg ne bi postojao jedan od najosnovnijih alata za akumulaciju kapitala. Ne bi postojao kapitalizam. Kao što je pred padom bankarskog sistema pozvana država da ispuni bankarske kase, ubrzo zatim, naspram prijetnje pada državnog aparata, pozvane su banke da učvrste investicije, na taj je način otvoren put novoj kapitalizaciji banaka. Začarani krug kojem je jedini cilj izbjeći smrt umirućeg kapitalizma. [...] Moje djelo nazivam eksproprijacijom. Po meni, pravi lopovi upravljaju izvršnim odborima banaka i državnim aparatom. [...]"

Ovo pismo je pokušaj da objasnim svoje stavove i izbore anarhističkih buntovnih akcija, u nadi da će one služiti kao okidač za njeno širenje. Nije pisano kroz prizmu određene ideologije ili kristaliziranje sklonosti, ovo su sinteze sa ukradenim proizvodima iz ideoloških super-marketa – to su moje misli. To se osvojeno, ipak odlukama i vrijednostima nekoga ko sudjeluje u ratu protiv vlasti, puni blistav ideal anarhije. Ideal viđen toliko u tradicionalnim zajednicama iz prošlosti, kao i pobunama zajednica iz prošlosti i sadašnjosti. Ideal kojem sada možemo pristupiti, možda nikada neće potpuno dominirati. Jer, kao što je naš suborac i prijatelj Giannis Naxakis napisao “autoritet nije metafizički, on je u nama“ baš kao što je i strast za slobodom i neautoritativnim odnosima. Spoznaja da je stvarnost kapitalizma rat svih protiv svih, natjecanje u preživljavanju, natjerala me je da postanem dio rata protiv kapitalizma i odaberem poziciju. Između ljubitelja reda, nesvjesnih ubica, odabrao sam stranu pobunjenika. Anarhija je način pobune, dok pokušavam dočarati ono protiv čega se borim – odnos prema autoritetu, antihijerarhijsko organizovanje zajednice u borbi.

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

7. maja 2012. izvršni direktor talijanskog poduzeća Ansaldo Nucleare (nuklearnoenergetska tvrtka, podružnica talijanskog visokotehnološkog industrijskog diva Finmeccanica), Roberto Adinolfi, ranjen je vatrenim oružjem u potkoljenicu, ispred svoje kuće u Genovi.
14. septembra 2013. u Italiji su uhapšena dvojca anarhista, Alfredo Cospito i Nicola Gai, optuženi za teroristički napad. Nakon godinu dana istražnog zatvora, 12. novembra 2013., izrečena je presuda: 10 godina i 8 mjeseci zatvora za Alfreda te 9 godina i 4 mjeseca za Nicolu, što je potvrdio i Prizivni sud u julu 2014. Kaznu izdržavaju na odjelu visoke sigurnosti zatvora u Ferrari. Na prvom ročištu sudskog procesa Alfredo i Nicola čitanjem izjave preuzimaju odgovornost za počinjeni napad i za pripadanje Nukleusu “Olga” – Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji/Međunarodnom Revolucionarnom Frontu (FAI/FRI), zbog koje su obojica odmah na početku suđenja udaljeni iz sudnice. Osim navedenih izjava ova brušura sadrži i dva Nicolina teksta “Neodgodivost napada” (izvorno objavljen u talijanskom anarhističkom časopisu “Terra Selvaggia” u julu 2013.) i “Sveo ostalo je dosada” (izvorno objavljen u nultom broju lista talijanskog anarhističkog Crnog Križa, “Croce Nera”, u aprilu 2014.), koji otvaraju raspravu oko pitanja značenja direktne akcije, nametnutih i samo-nametnutih granica anarhističkog djelovanja, nužnog i neodgodivog napada na neprijatelja, odnosno Državu/Kapital u svim njihovim oblicima, tzv. građanskog anarhizma koji rasplinjuje direktan sukob s Moći kroz plenume, čekajući masovne prosvjede i tražeći suglasnost naroda, umjesto da se napori usredotoče na otkrivanje novih i značajnijih praktičkih metoda destruktivnog napada na Moć, ne da bi izgradili svjetliju budućnost već da bi sada i ovdje uništili ono što nas uništava, da bi se sada i ovdje oslobodili lanaca, koje nam nastoji nemetnuti društvo-zatvor u koje živimo, u trenutku destruktivnog napada putem direktne akcije.
...

Talijanski anarhisti Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci uhapšeni 19. semptembra 2013. bili su optuženi su za terorističko udruživanje pod sumnjom da su nanijeli brojne štete različite prirode; radi se o trinaest sabotaža, počinjenih na području Rima, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda talijanskih energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano. Osim navedenog bili su optuženi i za rušenja demokratskog poretka, za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi i oštećenje tuđe imovine. Na preliminarnom ročištu sudskog procesa protiv dvojce drugova, 26. marta 2014., sutkinja je potvrdila nalog kojim se dvojci okrivljenika nalaže prisustvovanje ročištima putem videokonferencije: odluka je obrazložena naputkom Uprave za zatvorski sustav koja predviđa korištenje navedenog medija za susprezanje “najopasnijih” zatvorenika, usvojenog nakon bijega mafijaša Domenica Cutrìja tokom prijevoza na suđenje. U stvari odvijanje suđenja putem videokonferencije povećava uvjete izolacije, još većom demonizacijom i dehumanizacijom zatvorenika na koje se počinje primjenjivati. 26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije, međutim i Gianluca i Adriano odlučivši da ne sudjeluju na toj farsi nisu se pojavili čak ni pred ekranom. Na drugom ročištu 4. jula javni tužitelj Minisci, poznat po svojoj ulozi tužitelja i u procesu za događaje tokom prosvjeda 15.oktobra 2011., je zatražio 8 godina zatvora za Adriana i 9 godina za Gianlucu, zbog subverzivnog udruženja, i međunarodnog, u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka.
...

Iz francuskog anarhističkog aperiodičnog časopisa “Des Ruines”, br. 1, januar 2015.
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam “politički zatvorenik”. Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina. Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno “oslobođenje”, od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. […] No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice “sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja”. Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

U kontekstu poziva na kampanju djelovanja za Crni Decembar, organizirali smo i izveli jednu direktnu akciju.
Stigli smo do vanjske strane kuće jednog pandura koji vrši neku vrstu straže uredima Zlatne Zore i zapalili smo njegovo osobno vozilo.
Slična djela mogu se širiti i jednostavno reproducirati, a doprinose i stvaranju ozračju straha i nesigurnosti među lakejima legalnog poretka.
Mi ne čekamo da nam represija zakuca na vrata; otkrijemo domove kopiladi u uniformama te ih posjetimo kako bi ih napali svakim sredstvom.
Snage i solidarnosti svim našim drugovima diljem svijeta koji jačaju kampanju za Crni Decembar svojim djelima, pretvarajući neformalnu koordinaciju raznovrsnog anarhističkog djelovanja u stvarnost.
Organizirajmo anarhističke ćelije direktne akcije!
Za anarhistički napad na svijet Moći!
Za Crni Decembar!
Solidarni sa anarhističkim zatvorenicima i sa svim drugovima za kojima tragaju vlasti!
Uz naše mrtvu braću i sestre prisutne u svakom trenutku napada na moć!
Ćelija "Sebastian Oversluij" - Neformalna Anarhistička Federacija (FAI-FRI)
...

U zoru 4. decembra napali smo ministarstvo kulture u Egzarhiji s molotovljevim koktelima. CRNI DECEMBAR
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

živio Alexis, 06.12.2008.
Prije 7 godina izbila je anarhistička pobuna koja se zatim proširila na međunarodnoj razini, a i dalje je u toku. Unatoč brojnim pokušajima mučenja i ubojstva naših drugova diljem svijeta, odbijamo zastrašivanje, a državna represija samo nas čini jačima.
U kontekstu Crnog Decembra zapalili smo dva vozila Suzukijevog koncesionara, u nadi da će plamen osvijetliti zgradu. Suzuki redovito dostavlja grčkoj državi nova vozila kako bi mogli bolje mučiti, kao ona koje koristi antiustanička jedinica Delta.
Suzukijeve motore koriste ti miljenici ponovno izabranog grčkog režima protiv vlastitog stanovništva.
Posvećujemo naše djelo Alexandrosu Grigoropoulosu, ubijenom u Egzarhiji u noći 6. decembra 2008.
Svjesni smo čisto simboličnog karaktera našeg djela, kao što smo i svjesni da su u metropolama takvo teško zamjećuje, no nadamo se da će oni koji su ga primijetili ponoviti i podijeliti naše destruktivne namjere pokretanjem vlastitih napada na sistem.
Postoji uvijek mnogo razloga u svako vrijeme za pokretanje destruktivnih namjera i za napad na omražene državne institucije i njene lakeje.
Ove godine umrtvljenosti trebale su biti iskorištene za grupiranje i raspravu o novim metodama direktne akcije.
za Crni Decembar
Sloboda svim zatvorenicima pobune širom svijeta
...

U noći 6. decembra, na sjeveru Tuluza, zapalili smo 6 vozila EDF-a.
EDF je jedan od partnera COP21. Radi se o jednom državnom poduzeća koja pokušava uvesti nuklearnu energiju kao riješenje za problem klimatskih promjena.
Nuklearna energija je smrt, uništimo njene sponzore!
Smatramo da je važno napasti COP21 tamo gdje se nalazi, odnosno gdjegod postoji moć i profit.
Draži nam je kvalitet, suučesništvo i iznenađenje od medijskih i spektakularnih sastanaka s državom i interventnom policijom.
S nekoliko šibica, jednom plinskom bocom i zadovoljnim osmijesima odgovaramo skromno na nadzor, strah i pomirenje koji nas svakodnevno otuđuju.
Svi Cop21 su ciljevi!
Više benzina na državu
Neke palikuće
...

27.11., Milano - 4 bankomata napadnuta su čekićima i bojom u znak solidarnosti s uhapšenima u Grčkoj i Italiji, zbog prvomajskih sukoba. Neka napadi na moćnike postanu svakodnevna aktivnost. (A)
Izvor: Act For Freedom Now!

DOWNLOAD .pdf: Croce Nera
U ovom broju:
- Pokrenut fond solidarnosti
- Uvodnik
- O novim represivnim strategijama
- O cinkanju, distanciranju i ostalom... odnosno o revolucionarnoj šutnji i odbijanju politike (Anna)
- O "etici", "sabotaži" i "terorizmu" (Alfredo Cospito)
- "Sve" za revoluciju? (Gianluca, nepokajani anarhist)
- Ikonoklasti?
- O uzrocima uloge žrtve (Alfredo Cospito)
- Trnovita razmatranja (Anna)
- Dok su anarhisti oplakivali pandure (Anarhistički pojedinci)
- Egzotična revolucija. Svi opčaranim Kobaneom (Michele Fabiani)
- Pismo jednoj turskoj anarhistici (Ted Kaczynski)
croceneranarchica@autistici.org
...