Prigionieri anarchici

yu.radioazione.org prenosi vijest o uhapšenim i optuženim osobama u Čileu, ali trenutno ne iskazuje solidarnost s istima, pošto još nije poznato da li se zaista radi o anarhističkim drugovima.
Danas 23. septembra objavljene su optužbe protiv Nataly, Juana i Guillerma. Optuženi su za podmetanje eksplozivnih naprava u Prvi Komesarijat Karabinjera u Santiagu (11. augusta), u podzemnu željeznicu Los Dominicios (13. jula) i u podzemnu željeznicu Escuela Militar (8. septembra).
Tužitelj Raul Guzman zatražio je pritvor za Nataly Casanova i Juana Floresa, što je sudac Rene Cerda i prihvatio, dok je Guillermu Duranu naložen noćni kućni pritvor. U sva tri slučaja pritvor se odnosi na 10 mjeseci (tokom trajanja istrage).
Pojedinačne optužbe su slijedeće:
JUAN FLORES: optužen za četiri napada terorističke prirode
NATALY CASANOVA: optužena za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Los Dominicios
GUILLERMO DURAN: optužen za posjedovanje i izradu eksploziva u svrhu terorističkih napada.
Dokaze koje je protiv Nataly Casanova i Juana Floresa iznio tužitelj Guzman su kartice za plaćenje javnog prijevoza, koje mi pomogle pri "rekonstrukciji" puta na mjestima gjde su se odvili navedeni napadi, za koje su optuženi. Osim toga, još jedan dokaz bila bi video snimka nadzornih kamera podzemne željeznice u Santiagu, koja navodno potvrđuje identitet optuženih. Na koncu, što se tiče pretresa stana u općini La Pintana, tužitelj je potvrdio da je pronađeno 680 grama baruta.
Uzevši u obzir scenarij možemo samo biti solidarni s Juanom Floresom, Nataly Casanova i Guillermom Duranom.
Srušimo zidove svih zatvora!
...

26. septembra 2014. tužitelj je pokušao ishoditi još jedan pritvor za Victora Montoyu. To se desilo nakon što je drug odriješen optužbi za terorizam.
Danas će suci započeti novo suđenje protiv Victora, zbog podmetanje eksplozivne naprave u kasarnu u Vizcachas. Inkvizitorske želje tužitelja iz Južnog Tužiteljstva koncentrirale su se na traženje Victorovog pritvora tokom čitavog trajanja drugog suđenja, koje bi trebalo započeti 6. oktobra 2014.
Ročište će se održati u 9:00 sati na sudu Puento Alto.
Podsjećamo da na sve nedavne sudske odluke neposredno utječe ozračje terora i osvete koje se stvorilo nakon atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra, koji je prouzročio 10 ranjenih.
...

"Zatvori ne služe da bi nas "prilagodili društvu", oni su najnehumanija i najokrutnija kazna; nama zatvorenicima i zatvorenicama nametnuto je da živimo u surovosti jedne apsurdne i nepravedne sredine, koju promiče potpuno truli sistem." - Mario

Nakon jednog apsurdnog suđenja, a zatim i žalbenog procesa koji je umanjio presudu za samo 7 mjeseci, Mariju je početkom augusta priopćeno da je drugi kolegijalni kazneni sud zaprimio žalbu protiv presude na 5 godina, 1 mjesec i 15 dana za kazneno djelo napada na javni mir, zbog kojeg se nalazi u zatvoru već gotovo godinu dana.
Izvor: reporter.indivia.net

Tko je odlučio da prijeđe s riječi na ustanička djela i da to prenese na sva polja života, gdjegod bilo potrebno, najvažnije je da neprekidno razmatra, i taj način ponovno, i ponovno, i ponovno osmišlja ideje, sredstva i strategije borbe. Kako ne bi zapali u pasivne dinamike čiji je ishod u trenutku napada sterilan i kontraproduktivan.
Iz toga proizlazi potreba za vraćanjem na važne teme koje, budući da nisu nešto nepokretno, moramo uvijek dovoditi u pitanje i raspravu.
Zato sam si zadao zadaću da, osobno i skromno, ponovno razmotrim što podrazumijevam pod neformalnošću i ustaničkim anarhizmom – ukratko – u namjeri da oni koji se s tim mogu identificirati, pridonesu raspravi i sa svoje točke gledišta dodaju više dubine i diskusije. A istovremeno želim iznijeti i jednu malu kritiku onim anarhističkim strujama koje su se potrudile da nas tretiraju kao „piromane bez ideja”.
Širom svijeta compañerxs anarhisti/ice i dalje stvaraju konflikte i tenzije protiv složenog aparata dominacije, i dalje nas, koji dijelimo istu borbu, nadahnjuju, nastojeći proširiti i generalizirati konflikt u obliku odlučnog i destruktivnog napada. Napor drugova/arica koji odluče da stave u praksu vlastite projekte utemeljene na dosljednosti između teorije i prakse te prakse i teorije (podrazumijevajući da jedna drugu nadopunjavaju) mora se uzeti u obzir, ne dozvoljavajući da padne u zaborav, već ga treba preispitati, raspraviti na kritičko-konstruktivan način, nastojeći učiti iz rezultata i grešaka, da bi se kasnije prešlo na borbeno polje: socijalni rat. Kako bi bilo jasno da sukob sa svim moćima i autoritetima nije ni ludorija ni ludost, nego stvaran i opipljiv oblik traženja, na definitivan način, naše totalne i definitivne slobode.
Za nas Anarhija nije ideologija (borba koja se temelji na fiksnim idejama koje nam govore kako djelovati), nego način poimanja života i življenja u skladu s našim stajalištima, analizama i kritikama, rođenima iz razmatranja borbi koje odražavaju našu stvarnost, koja stalno iziskuje nove metode, strategije i oblike napada; zato se smatramo ustaničkim anarhistima, organiziranim po neformalnoj logici.
Pod ustaničkim anarhizmom podrazumijevam djelo koje proizlazi iz pojedinca, raskid koji svatko nosi sa sobom, pretvarajući ono što ga okružuje, polazeći od obitelji, društva i politike, koji nas često zadržavaju u ovom društvu-zatvoru, iz kojeg nije baš lako izaći. Na taj način nadilazimo konflikt. Ono što daje identitet ustaničkoj borbi to je upravo njezino nadilaženje iluzija i riječi, ulazeći u klasni konflikt, raskidajući s pasivnim otporom da bi se prešlo u napad, bez čekanja na neku odmazdu, koja bi kasnije mogla opravdati napad; već izvršiti ga sada i ovdje. Neprekidni konflikt nosimo u našoj svakidašnjici, u našim glavama i u našim srcima, nastojeći ga proširiti na kvartove, rajone, naselja i šire; da bi se organizirali – putem baznih nukleusa – s drugim osobama, koje nisu anarhisti ali vode snažne borbe; na primjer, da bi zaustavili vladine projekte koji dovode u rizik njihovu dobrobit i/ili njihove živote. Bitno je da se ustanička borba ne smjesti u minimalnu strukturu „specifične organizacije”, zato što nadilazi ilegalu, kao što sam prije objasnio.

http://iframewidth=560height=315src=//www.youtube.com/embed/-cgRol8xAKUframeborder=0allowfullscreen/iframe
DOWNLOAD VIDEO .flv: Zapaljeno policijsko vozilo
Napomena yu.radioazione: Ova izjava nije objavljena zato jer podržavam klasnu borbu, proletarijat i ostale komunističke pojmove, nije objavljena zato jer podržavam tjedne/dane solidarnosti pošto se solidarnost iskazuje svakodnevno a ne zaokruživanjem datuma na kalendaru kao što nas to uče država i Crkva svojim "Danima" i "Sjećanjima na", niti je objavljena zato jer podržavam ideje navedenih zatvorenika, nego jednostavno kao aktivni primjer izražavanja anarhističke solidarnosti i u Istočnoj Europi, koja se sastoji od djela a ne samo od riječi (često ispisanih na komadu plahte ili dijelu zida, zabilježeni fotografijom i objavljeni metodom društvenih mreža), zato što se ti isti zatočeni anarhisti nalaze iza rešetka ne samo zbog svojih ideja, riječi, već zato, i nadasve, jer su te iste sproveli u djelo.
* * *

Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na policijsko vozilo u Ústí nad Labem
U znak solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima širom svijeta u subotu ujutro 30.08.2014. zapalili smo policijsko vozilo parkirano na ulici ispred stanice Truhlářova u Ústí nad Labem. Događaj je postao dio mozaika solidarnih aktivnosti tokom Međunarodnog tjedna solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima, od 23. do 30.08.2014.
...

Od ponedjeljka 25.08.2014. zaštitari su počeli ispražnjivati zatvor u Domokosu kako bi ga pretvorili u paklene ćelije visoke sigurnosti Tipa-C, po fašističkom zakonu br.4274/2014. Od ponedjeljka do srijede premjestili su oko 100 zatvorenika u druge zatvore širom zemlje.
Ubrzo nakon što smo dobili informaciju da je započela procedura ispražnjavanja zatvora u Domokosu, pronašli smo odluku ministra pravosuđa, donesenu 1. augusta 2014., kojom nalaže "pretvaranje zatvora Domokos od tipa B u zatvor tipa C". Navedena procedura treba navodno biti dovršena u roku od dva mjeseca nakon objavljivanja fašističkog zakona.
Iz povjerljivih izvora doznajemo da se čitava procedura pražnjenja zatvora Domokos i premještaj svih zatvorenika namijenjenih zatvoru Tipa-C (prvi na redu su zatvorenici osuđeni za oružana revolucionarna djela) treba okončati do kraja septembra. Navedeni fašistički zakon kaže da će zatvorenici biti premješteni u zatvore Tipa-C u roku od 10 dana nakon objavljivanja zakona. Nije slučajnost što takvom brzinom ispražnjuju Domokos (30 do 40 zatvorenika dnevno).
SLOBODA ZA SVE ONE KOJI SU ĆELIJAMA

DRUGOVI S ACT FOR FREEDOM NOW

Izvor: Act For Freedom Now
...

NAORUŽANA NEGACIJA
Prosječnost ubija. Za nas ne postoji srednji pojam. Tkogod kaže da je anarhist suočava se s odlučujućom dilemom da li djelovati ili mirovati i napustiti anarhiju. Zato što anarhija na rubu zakona i s riječima okolišanja nije moguća.
(neobjavljen tekst ZVĆ)
I. Simbolizam u slučajnostima
Nakon gotovo dvije godine treće suđenje države protiv Zavjere Vatrenih Ćelija bliži se kraju. Kazališni spektakl sudnice dostiže svoj vrhunac "svetim" činom obrane.
Simbolizam riječi nije slučajan. U stvari, pravosudna civilizacija smatra oproštaj "svetim" pravom okrivljenika. Podsjeća na ispovijed vjernika svećeniku. To je vrhunac uzvišenja sudske vlasti, prije presude. Od okrivljenika se traži da se klanja svojim sucima (slučajno, u Grčkoj postoji kršćanska slika "Božjeg sina" iznad glava sudaca. Svaka slučajnost se ostavlja na volju pojedinca) i moli za oprost od kaznenih grijeha, za milost ili čak za opravadanje. U jeziku simbolizma uvijek su nam bili draži heretični ikonoklasti od Inkvizicijske pravde. U svijetu realnosti mi smo anarho-nihilisti i nećemo se braniti pred nijednim sucem.
II. Raskrižje sjećanja i negacije
Naš odbijanje obrane pred sucima nije, naravno, izolirani trenutak, već dio ustaničke povijesti anarho-individualista od prakse. Iskustva prethodnih doba približavaju nas drugovima iz prošlosti, Emile Henry, Ravachol, Clement Duval, Marius Jacob, Vaillant, Severino di Giovanni i deseci drugih vječno buntovnih duša.
Tada su ti drugovi koristili suđenje da bi dali glasa ustanku i slomili strah od autoriteta. Njihove "obrane" preokrenule su pojmove "poraza" zatvoreništva i pretvorile u "optužnicu" protiv sudaca, svećenika i vlasti toga doba. Istovremeno, njihov prezirni osmijeh naspram giljotine urezao je neizbrisiv ožiljak negacije i neposluha u svijet pokornosti.
Međutim, povijesna sanktifikacija drugova iz prošlosti bila bi naivna. Osim toga, jedina stvar koja proizlazi iz sanktifikacije je svećenstvo i sljedbenici.
Sada je naše vrijeme i moramo naoštriti naše izazove u sadašnjosti.
Danas ne moramo nužno biti u sudnici da bi naš glas probio zidove zatočeništva. Digitalni tehnološki fašizam, osim nasilne kataklizme prevladavajuće slike i režimske internet propagande, ima pukotine (unatoč naporima vlasti da se potpuno zaštite) koje su "zaražene" anarhističkom riječi i njenim širenjem.

U četvrtak, 6. augusta 2014., drug Gabriel Pombo da Silva je napokon otpušten iz privremene izolacije (u koju je poslan 17. juna u A Lami), kako bi bio premješten u zatvor u Topasu (Salamanca), gdje je stigao u petak, 8. augusta, i nalazi se sam u ćeliji.
Međutim, sva njegova komunikacija je i dalje ograničena (pisma, telefonski pozivi, posjete). Zatvorska uprava posjeduje arsenal mjera za kažnjavanje, maltretiranje i osvetu nad svima koji kao Gabriel, Francisco, Monica i mnogi drugi odbijaju da pognu glave i pokore se. Kao na primjer, uključujući i uzastopne pokušaje prekidanja veza, otežani - a ponekad i nemogući - kontakt s vanjskim svijetom ili neisporuka pisama prijatelja, kao što se već desilo, već samo nakon tri dana njegovog dolaska u Topas.
Ove malene prljave karakteristične igre moći i vlasti uopće ne iznenađuju, one su dio odvratne zatvorske rutine u ucjena za "dobro ponašanje" mrkvom i batinom.
Upravo tako, jer mi znamo i jer ne želimo to prihvatiti, budno ćemo pratiti situaciju naših drugova, i nadasve nastavit ćemo se boriti protiv nemilosrdnog stroja koji nas želi uništiti.
S obje strane zida, uništi ono što nas uništava!
Za slobodu,
Neki anarhisti.
16. august 2014.
Gabrielova adresa:
Gabriel Pombo Da Silva
Topas Prison – Salamanca.
Ctra. N-630, km. 314
37799 Topas (Salamanca) - Španjolska
...

109. ROČIŠTE
Na ovom je ročištu bilo zakazano svjedočenje svjedoka obrane, koje su pozvali neki optuženici koji nisu članovi ZVĆ. Prije nego što je započela procedura drugovi iz ZVĆ pročitali su izjavu u vezi njihovog odbijanja svjedoka obrane.
Navodimo nekoliko dijelova izjave:
"... ovo se suđenje privodi kraju. U ovom trenutku vaša pravosudna kultura dodjeljuje nam pravo da pozovemo svjedoke obrane. Međutim, ta logika da nas neka druga osoba brani, nama predstavlja sakaćenje i viktimizaciju.
Svjesni smo činjenice da se parada svjedoka obrane održava na mnogim suđenjima protiv drugova, a među njima se mogu naći čak predstavnici Ljevice i sveučilišni profesori.
Vrlo često svjedoci obrane u punoj suradnji s okrivljenima izgrađuju humani profil okrivljenih, predstavljajući ih kao "dobre osobe", "inteligentne studente" i "čiste ideologe", kako bi zadobili naklonost sudaca. Čitav taj scenarij nama više naliči na psihoterapiju nego na agresivni stav prema sucima. (...) Zato, mi nismo ni "dobre osobe" ni "inteligentni studenti i "čisti ideolozi", koji su proganjani zbog svojih ideala. Mi smo anarho-nihilisti kojima se sudi zato što svoje ideje sproveli u djela i nisu se nikada nizašto pokajali.
Zato odbijamo da budemo žrtve kojima je potrebna obrana. Za nas je najbolja "obrana" nastavak djelovanja ilegalne ćelije ZVĆ i mreže FAI/IRF.
Zato ne tražimo svjedoke obrane već suučesnike da bi počinili "zločin" anarhije (...)".

U ranim satima, u petak 18. jula, napali smo Nissanovog koncesionara u auto-trgovačkom centru Olympije, poprskali smo tekućinom za kočnice i prerezali gume novim vozilima u prodaji. Učinili smo to u znak solidarnosti sa Amelie, Carlosom i Fallon (poznatim kao 5E3 zatvorenicima).
Njih troje uhapšeno je Mexico Cityju januara 2014. u vezi požarnog napada na zgradu vlade i na Nissanovog koncesionara u centru grada. Bilo njih troje nevino ili krivo, mi znamo da oni žele svijet bez vlasti, svijet u kojem anarhija ima mogućnost da raste, u kojem su naši neprijatelji primorani se suočiti s neprekidnim napadima. Mi znamo da su Amelie, Carlos i Fallon hrabri pojedinci koji će znati podnijeti štogod ikoja državna snaga odabere da sruči na njih. Nadahnuti smo njihovom snagom, međusobnom podrškom, željom za svijetom bez zatvora i kapitala.
Napali smo navedenog koncesionara da bi naši drugovi znali kako nisu sami, da unatoč njihovom zatvaranju anarhistička borba se i dalje nastavlja. Nadamo se da ćemo vidjeti još počinjenih akcija kao što je ova.
Sjetite se, Jednostavno Je Napasti!
P.S. - Po službenim medijima (link niže) razbijeni su i prozori koncesionara. Mada bi željeli uzeti zasluge i za to djelo, zaista ne znamo kako se to desilo, jer smo koristili samo tekućinu za kočnice i noževe. Možda se koncesionar nada da će izvuči više novca iz ove situacije? Kao što svi znamo kapitalisti su paraziti. Ako je pak neki drugi vandal bio te noći tamo - skidamo kapu!
http://www.komonews.com/news/local/Vandals-damage-23-vehicles-at-Olympia-Nissan-dealership-267730771.html
...