Prigionieri anarchici

Ako Država izrabljuje sve, onda znači da je inercija uspostavljena kao prirodni uvjet. Ubrzo će biti prekasno i autoritet će biti milosrdan samo prema onima koji se pokorno klanjaju pred njegovom svemoći.

REVOULUCIONARNA SOLIDARNOST S ANARHISTOM NIKOSOM ROMANOSOM

u štrajku glađu od 10.11.2014.

Revolucionarna solidarnost je tajna koja koja ruši sve zidove,
izražavajući istovremeno ljubav i bijes, kao i vlastiti ustanak.

DANAS 29. NOVEMBRA 2014. NA TRGU BRIXTON RITZY CINEMA
OD 15.00 DO 18.00

Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti.
Zato pozivamo na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.

JUŽNI LONDON - UK

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE!
ŠIRI DALJE!
Anarhisti iz Act for freedom now!
...

U ponedjeljak 24. novembra u Santiagu održano je pripremno ročište za suđenje protiv drugarice Tamare Sol Farias Vergare, koja se nalazi u zatvoru San Miguel već skoro godinu dana, okrivljena za pokušaj ubojstva i krađu.
Na ovom su ročištu obrana i tužiteljstvo priložile različite dokaze, svjedoke i vještačenja.
Sud je odbio oko 28 svjedoka tužiteljstva, većinom pandura iz OS-9 i bankarskih službenika. Većina njih nisu čak ni očevici djela za koja je Tamara okrivljena.
Na zahtjev obrane sudac je poništio i druge elemente dokaza, vještačenja i materijale koje su predstavili tužiteljstvo i zastupnik banke Estado (žalitelj).
Na ovom prvom ročištu bilu su prisutni brojni drugovi koji su oduvijek iskazivali solidarnost drugarici i njenoj obitelji. No, solidarni drugovi su se morali ograničiti na prisustvo izvan suda zato što je sudac naložio ročište iza zatvorenih vrata. Unatoč tome drugarica je uspjela čuti uzvike drugava izvana.
Idućih će dana biti izabrani suci i datum početka suđenja.
Solidarnost i suučesništvo s Tamarom Sol!
...

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

U utorak navečer, 25. novembra, oko 150 drugova okupilo se ispred bolnice Gennimatas na aveniji Mesogeion, u Ateni, kako bi iskazalo solidarnost s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra 2014.


ZAPALIMO ZATVORE

"Da sam bio vjetar bio bih postao oluja,
da sam bio vatra bio bih zapalio svijet,
da sam bio voda bio bih postao bujica za utapanje,
da sam bio bog bio bih poslao u pakao,
da sam bio krist bio bih pobio sve kršćane,
da sam bio osjećaj bio bih ispunio narod bijesom,
da sam bio revolver bio bih pucao na moje neprijatelje,
da sam bio san bio bih postao košmar,
da sam bio nada bio bih gorio u dušama pobunjenika kao goruća
barikada."

Nikos Romanos
...

Približavaju se dani ispunjeni osjećajima. S jedne strane približava se godišnjica gubitka nezamjenjivog Sebastiana, u decembru, a sada u novembru je godina dana otkad sam u zatvoru.
Sjećam se kad su mi javili za smrt Sebastiana, bilo je to kao vedro ledene vode (loše društvo u hladnim madridski noćima). Gubitak druga je uvijek strašan trenutak, sada se mogu sjetiti tog događaja i osjećati se ponosna da sam imala tako dostojanstvenog druga.
Sjetite se, braće i sestre, to je nužni zadatak za nas koji gradimo drugačiju zbilju, ako to nećemo učiniti mi, ostat će samo hrpa podataka u policiji i nekrolozi novinara. Smrt jednog/e antiautoritarca/ke u ovom ratu protiv postojećeg ne može biti samo razlog tuzi, poziva nas i da slijedimo njegov/zin primjer, a u mojem slučaju predstavlja beskonačnu radost sjećati se divnih života svih onih koji se nisu pokorili kako bi osvojili nebo.
Mada može izgledati da se ponavljam, Angry živi u našim sjećanjima.
Odvajaju nas razdaljine, spaja nas osjećaj.
Sada, dok se predajem sjećanjima, koristim priliku da kratko analiziram moju situaciju. Započet ću rezimeom mojeg hapšenja.
Dana 13.11.2013. policija je uhvatila mene i mojeg druga, te još 3 osobe; optužili su nas za postavljanje eksplozivne naprave, koja je eksplodirala u oktobru 2013., u bazilici Pilar (Saragoza), za zavjeru još jedne eksplozije, koja se trebala odviti kraj marijanskog samostana u Monserratu (Barcellona), i za pripadanje oružanoj bandi. Sve to na temelju antiterorističkog zakona.

Danas je 10 mjeseci otkad smo u zatvoru. Posljednjih tjedana dva puta smo osuđene: na federalnom i na općinskom sudu. Prvog novembra sudac Manuel Munoz Bastida, s osmog federalnog suda Zatvora Sur, osudio nas je na 7 i po godina zatvora pod krivnjom za "podmetanje požara na javno mjesto u kojem su se nalazile osobe" i zbog štete nanijete "meksičkom tajništvu za komunikacije i transport".
"Osobe koje su se nalazile unutra" su dvije federalne svinje koje su zadužene za nadzor mjesta. Zatim, 7. novembra smo drugi puta osuđene po otpužbama općinskog suda za "nanošenje štete privatnom vlasništvu, u grupi" i za "napad na javnim mir". Navedene optužbe odnose se na napad koji se odvio kraj Nissanovog koncesionara. Pošto se ovaj nalazi na uglu STC, gdje smo zapalili vozila.
Sudac Margarita Bastida Negrete, sa suda za opća prava br.18, Zatvora Oriente, osudila nas je na dvije godine i sedam mjeseci zatvora, ujedinjujući dva zločina u jedan, tako je materijalna šteta postala plaćanje štete i osuda za napad na javni mir, u cijeni od 108.000 pesosa. Na temelju zakona za sve zatvorske kazne niže od 5 godina osobe koje prije nisu bile kažnjavane imaju pravo na neke pogodnosti.
U našem slučaju ako platimo kaznu od 43.000 pesosa odmah će nas otpustiti, ili pak možemo platiti minimalno 10.000 pesosa po osobi i svakog dana se prijavljivati na sud tokom 2 godine i 7 mjeseci.
Na obije presude uložit ćemo žalbu, jer se javni tužitelj pozvao na presudu općinskog suda, a mi na federalnu presudu. U roku od pet mjeseci trebale bi biti donijete odluke. U biti, federalna presuda nas drži ovdje zatočene. Da bi bile slobodne federalna presuda bi trebala biti manja od pet godina. Dakle, vidjet ćemo kroz nadolazeće mjesece da li postoji mogućnost da napustimo ovo mjesto.

Solidarnost s Nikosom Romanosom


"Koristeći moje tijelo kao barikadu upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih ujveta zatvora. Od ponedjeljka, 11. novembra 2014. započinjem štrajk glađu, bez odstupanja, s anarhijom zauvijek u mojem srcu." Nikos Romanos

Raspirujemo zajedničku borbu koja ne poznaje ni granica ni zidova, čak ni zatvorskih zidova.
Dok ne srušimo njihove zatvor, neprekidna borba za slobodu i anarhiju.
Solidarnost s Nikosom Romanosom!
Zapalimo zatvore!
act for freedom now

sloboda će procvjetati iz pepela zatvora

Zatvoreni anarhist Nikos Romanos započeo je štrajk glađu od ponedjeljka 10. novembra, tražeći svoje pravo na obrazovne izlaske iz zatvora. Od 17.11. drug Giannis Mihailidis je također u štrajku glađu iz solidarnosti sa svojim drugom.
Njihova borba je i naša, štogod oni odlučili mi ih podržavamo, kao što smo to učinili iz početka. Od samog trenutka hapšenja drugovi su iznijeli svoju anarhističku individualnost strašću i dostojanstvom tokom ordalija koju su im pripremili u kanalizaciji države. Za nas, iz act for freedom now, svaka prevedena riječ, paragraf i stranica izražavaju naš bijes i želju da snažno i plameno zagrlimo drugove koji se nalaze zatočeni u paklenim rupčagama države.
Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti. Zato pozivamo, od danas, na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.
Nećemo ostaviti nijednog druga samog u rukama države.
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
...

U nepovoljnim uvjetima zatočeništva, gdje se svakodnevni život sažima riječju pokoravanje, preostaje malo sredstava za borbu. Ovdje, gdje šanse za potpunu slobodu izgledaju daleke, protiv potpune predaje koju ti nude kao jedini izbor, naiđu trenuci koje smatraš vrijednim pregovora. Bez obzira koliko tuđi nam bili pregovori s vlastima. U svakom slučaju, mi nećemo pregovarati naša anarhistička obilježja, mi nećemo učiniti ni korak unatrag glede cjelovitosti naših riječi, mi nećemo prodati našu borbu zbog koje smo taoci države.
Zato je čak auto-destruktivan izbor štrajka glađu, koji nagriza humanu fasadu države, dostojan. On prijeti da ogoli ubilački karakter države, protiv njenih obmanutih dobro-uhranjenih podanika. Ubilački i tiranski karakter vlasti, kao onaj što ga proživljava svako ljudsko biće koje pati i koje se ubija u tvornicama, ratnim područjima, minskim poljima uz granicu, farmama, laboratorijima i klaonicama, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama. Dostojan je za bilo koji zahtjev koji svaki štrajkač glađu smatra ključnim za sebe, da li to bili njegovi životni uvjeti, dostojanstvo ili sloboda. U ovom slučaju, kada je moj drug i brat Nikos Romanos postavio svoje tijelo kao barikadu kako bi zatražio izlazak iz gušećih uvjeta zatvora, vidio sam način da izrazim moju solidarnost na djelu. Iz pozicije u kojoj se sada nalazim odlučio sam sudjelovati u rotirajućem štrajku glađu, koji započinjemo mi, drugovi uhapšeni za dvostruku pljačku u Velvedu. Danas, 17.11., započinjem štrajk glađu sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
Ovaj naš izbor namjerava doprinijeti daljnjoj mobilizaciji drugova vani, kako bi umnožio i pojačao mnogolika djela solidarnosti, nešto što otvara još jedan borbeni front s državom, stoga i polje svjesnosti za nove drugove.
Teška vremena kroz koja prolazimo su još jedan razloga za oštriju borbu, bez kompromisa.
...

Potrebno je nastaviti ići dalje, ispuniti sve Praznine,
premda bez samouništenja, crpeći snagu iz prošlosti...
Svako razdoblje ima svoju inkviziciju. "PRAZNINA" POSTOJI DOK GOD NE PADNEŠ U NJU.
Dašak slobode, daleko od cementa zatvora.
Nekoliko sati gdje pogled može putovati slobodno bez spoticanja o rešetke.
Nebo bez bodljikave žice. Koraci koje ne trebaš brojati.
Pokreti usklađeni malo drugačije.

10. novembra prijatelj i drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu zahtjevajući dašak slobode. Nakon što je primljen na sveučilište u Ateni putem prijemnih ispita, sada se bori da dobije nešto na što je po njihovim zakonima stekao pravo: na izlaske za svoje obrazovanje.

Mi, s naše strane, podržavamo Nikosa Romanosa i njegovu borubu, podržavamo svaki korak koji želi i mora poduzeti u svojoj borbu, podržavamo svaki izraz agresivne solidarnosti...

Zato što zvijezde koje vidiš padaju u prazninu su one iste koje nose naše snove, naše bijesne želje, naše osmijehe pune značenja... Zato što mi nećemo ničim zamijeniti jedan život na oštrici.
Fivos Harisis
Argiris Dalios
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Giannis Mihailidis
Dimitris Politis
4. odjel zatvora Koridallos
...

Informacija s 5. odjela
75 zatvorenika s 5. odjela zatvora Koridallos započelo je dvodnevno odbijanje hrane. Na taj način podržavamo anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa, koji zahtjeva dozvolu izlaska za obrazovanje na koju je stekao pravo.
NEPOSREDNO ISPUNJENJE ZAHTJEVA NIKOSA ROMANOSA
5. odjel
zatvor Koridallos
Izvor: Act For Freedom Now