Síť revolučních buněk Hrvatski

Anarhist sam, pobunjenik, a to za mene mnogo znači. Između ostalog, da mi prijete isti oni protiv kojih se borim. Među svim drugim pobunjenicama, s nama, anarhistima, stvar je složenija. Uvijek nam prijeti opasnost, bez obzira u koje vrijeme ili na kojem mjestu mi živjeli – kao borci protiv svih država anarhisti se uvijek nalaze pod prijetnjom represije i nasilja. U monarhiji, teokraciji, u fašističkoj ili boljševičkoj diktaturi, isto kao i u vrijeme liberalne demokracije. Svi bi anarhisti trebali živjeti sa spoznajom da se svaki dan može pojaviti pesnica državne represije.

No, premda sam oduvijek osjećao tu prijetnju, kroz godine moje anarhističke aktivnosti taj sam osjećao prilično umrtvio. Nije me previše emocionalno dodirnulo kada su se pojavili neki od učestalo ponavljanih oblika represije. Postali su rutina. U svakom trenutku panduri nasilnički napadaju anarhističke prosvjede ili deložiraju skvotove. Svako toliko nekog uhapse, da bi ga nakon nekog vremena otpustili uz novčanu kaznu ili na uvjetnu slobodu. Ništa posebno u anarhističkoj sredini. Ne moramo zbog toga pasti u očaj, trebamo se samo znati nositi s takvim situacijama. Ja sam se počeo neminovno susretati s tim uzastopnim problemima zbog anarhističkih aktivnosti. Trebamo to samo držati na umu, da ako se netko bori protiv države onda će mu ta ista država i uzvratiti
...

U petak 27.05.2016. anarhistički zatvorenik u pritvoru, Martin Ignačák, optužen za terorizam, započeo je štrajk glađu. Odlučio se na taj korak nakon što je općinski sud u Pragu donio odluku o njegovom otpuštanju, a tužitelj se na nju žalio Vrhovnom sudu u Pragu. U petak 27.05.2016. Vrhovni sud u Pragu odlučio je da se pritvor produži. Zato je anarhist odlučio da prosvjeduje štrajkom glađu te prestao uzimati hranu i tekućinu. Taj oblik štrajka glađu postaje opasan po život štrajkaša već nakon tjedan dana.
Tokom godine dana istrage oko pripremanja navodnog terorističkog napada, zatvoreni anarhist je iskoristio sve zakonske opcije kako bi dostigao objektivnu proceduru mjerodavnih organa aktivnih u kriminalnom procesu. Nijedna nije uzeta u obzir. Zato je danas odabrao taj radikalni oblik izražavanja, kako bi skrenuo pažnju na ovaj manipulirani policijski slučaj. "Smatram da je pristup istražitelja i policije vrlo problematičan, to je prijetnja slobodi svakog ljudskog bića, prijetnja slobodi govora, prijetnja aktivizmu koji pokušava dovesti do boljeg svijeta, što ne uključuje samo anarhiste."
Martin je optužen u aprilu 2015. u okviru takozvanog slučaja Feniks, u kojem je pet osoba optuženo za pripremanje i neobavještavanje terorističkog napada na vlak. Martin je jedini ostao u pritvoru čitavo ovo vrijeme, a taj je pritvor sada produžen nakon intervencije tužitelja.
...

[via mail:]
Borba Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB) protiv praškog restorana Rizkarna trajala je više od godinu dana. Vlasnik restorana, Vladimir Krulec, nije želio isplatiti plaće svojim zaposlenicima. Napokon je priznao poraz. Nakon pritiska SRB-a platio je dužne plaće nekim zaposlenicima koji su tamo radili.
SRB je organizirao različite sabotaže protiv restorana od marta 2015. Četiri puta su zapaljena vozila restorana. Nekoliko puta restoran je napadnut butanskom kiselinom. Došlo je i do više prisilnih evakuacija koje su dovele do zatvaranja restorana. Sabotaže su predstavljale velike poslovne gubitke. Prijetnja od novih šteta napokon je natjerala Kruleca da prizna svoj poraz. Učino je ono što su SRB željele: da isplati dužne plaće.
Pobjeda SRB-a je ishod sprovođenja u djelo. Odredili smo cilj borbe i putem direktnih akcija natjerali smo Kruleca da ga ostvari. Nismo dali prostora ustupcima. Nije došlo do posredovanja birokracije ili političara. Ni pregovora ni ustupaka da bi se pronašao kompromis. To smo ostavili drugima. Preferiramo logiku neprekidnog konflikta koji će natjerati naše neprijatelje da učine ono što mi želimo.
Bilo je i drugih oblika djelovanja prije nego je SRB počeo sa svojima. Prosvjedi, događanja, okupljanja, okupacija restorana. Sve su to organizirale druge grupe i u drugim okolnostima mogla su biti uspješna. No, nisu vodila ka uspjehu i zato je SRB započeo sa svojim akcijama. Bile su isplanirane da vrše pritisak na Kruleca. Autonomno djelovanje i korištene metode bile su osnažene okolnostima, što ne znači da predstavljaju univerzalni model za sve situacije.
Organizirana okupljanja mogu biti dovoljna za neke druge borbe. U takvim slučajevima nije nužno paliti vozila. No, kada umjereni prosvjedi ne funkcioniraju, sabotaža može biti dobar način za pobijediti u takvim borbama. A ova predstavlja dobar primjer.
Pronađimo nadahnuće i iskoristimo prednost stečenu iskustvom. Analizirajmo i iskoristimo za buduće borbe.
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Mreža Revolucionarnih Ćelija ponovno napada, tamo gdje neprijatelj ne očekuje. 28. juna 2015. u Mostu su zapaljena dva policijska vozila ispred policijske stanice u ulici V. Řezáče. Napad je izvela ćelija LEX, dva mjeseca nakon što je policija pokrenula "Operaciju Feniks": pretresi društvenog centra Ateneo, pretresi domova, anarhisti zadržani u pritvoru, zaplijenjene osobne stvari i serveri, šikaniranje anarhista, članova njihovih obitelji, prijatelja itd. Štete koje je policija nanijela su ogromne. Njeno ponašanje je neoprostivo.
Naoružana policija čuva status quo. Napada svakoga tko ruši mit o pravednom kapitalizmu. Svakoga tko ne vjeruje u bajku o slobodi koju nam jamči država. Anarhisti su prvi koji kreću u svoju beskompromisnu borbu za besklanso i bezdržavnu zajednicu. Mi predstavljamo opasnost za vladajuću klasu, zato što želimo uništiti njihova sredstva moći. Želimo otrgnuti naše živote iz kandža onih koji nas izrabljuju. Policija pokušava omesti naše planove. Moćnici šalju plaćenike protiv nas, mi odgovaramo sabotažom njihove opreme.
Policijski lov na anarhiste se nastavlja, ali otpor će i dalje biti neustrašiv.
SRB živi. Požar još gori.
LEX // Ćelija Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

U petak 15.5.2015. izgorio je policijski auto parkiran ispred policijske stanice u Hostivařskoj ulici u Pragu. To je rezultat ciljane sabotaže ćelije M.A.P. Slijedili smo djelovanje Mreže revolucionarnih ćelija, ali oklijevali smo pretvoriti naš bijes u napadačku direktnu akciju. Dugo su nas morili strah i neodlučnost. Onda je došlo do prevrata. 28.4.2015. policija je izvršila napad na anarhistički pokret u zemlji u kojoj živimo, i time potaknula izbor da se aktiviramo. Vjerujemo da će takvih istih izbora biti i dalje.
Jedno zapaljeno policijsko vozilo je možda mali korak u usporedbi s onim što je potrebno učiniti da bi se okončao kapitalizam. No, taj nam korak otvara nove mogućnosti. Koje nam nisu bile pristupačne dok nismo bili sposobni prekoračiti granice prosvjeda, koji mnogo laju ali nikada ne grizu naše neprijatelje. Slomili smo lance građanskog morala. Za državu i kapital više nismo bezopasna naklapala. Postajemo prijetnja, zato što smo krenuli uništavati ono što nas uništava. A to je samo početak. Borba se nastavlja!
ćelija M.A.P. // Mreža revolucionarnih ćelija/SRB/
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI ZA NAPAD NA POLICIJSKO VOZILO U PRAGU
13. februara 2014. u Pragu je molotovom napadnuto policijsko vozilo u ulici Hostivařská. Za napad je odgovornost preuzela Crna Brigada, autonomna mreža revolucionarnih ćelija, a pogodio je zaštitnike kapitalističkog sistema. Istovremeno bio je to čin solidarnosti sa žrtvama policijske represije, u ovom slučaju sa deložiranima iz skvota Neklanka, 7. februara 2014., i sa svima koji se suočavaju sa sudskim procesom nakon hapšenja tokom deložacije i obrane skvota.
Ne iznenađuje nas što smo dugo čekali na odgovor naših neprijatelja, kao prilikom napada na policijsko vozilo u Janovu, događaj ukratko spomenut u Izvješću sveobuhvatne situacije, Ministarstva unutrašnjih poslova. Ne očekujemo da će poruku naših djela širiti neprijatelj, a činjenica da se gotovo prešutno prešlo preko događaja ne znači da je sadržaj naših djela prestao postojati. Mi imamo naše vlastite kanale i namjeravamo ih koristiti da bi objasnili naša djela.
Ovaj put smo napali zato što ne želimo pasivno stajati dok panduri ljudima oduzimaju domove, mi nećemo zatvarati oči dok se osobe izbacuju na ulicu usred niskih temperatura. Žestoko napadamo zato što ne prihvaćamo pravo buržoazije da nenaseljene kuće nepotrebno degradira i ruši, kako ne bi mogle poslužiti stanovnicima.
U potpunosti podržavamo skvotiranje kao dio revolucionarne prakse, kao praktičnu eksproprijaciju, sprečavajući iskorištavanje kuća za akumulaciju profita, na štetu javnosti. Umjesto da se pretvore u izvor koji će zadovoljiti ljudske potrebe.
Iskazati podršku skvotovima obično znači suočiti se s policijskim napadima i provokacijama, kao u slučaju deložacije Neklanke. Oni koji su odbili da prihvate policijsku agresiju su uhapšeni, a dvoje je poslano na sud. Nije važno da li su počinili kazneno djelo za koje su optuženi ili se pak radi o policijskoj fabrikaciji. Dvije osobe su optužene i primorane na suđenje zato što su štitili ljudsko dostojanstvo i skvotiranje. Nama je to dovoljan razlog da budemo solidarni s njima i da ih podržimo.
Iz naših je akcija jasno da ne namjeravamo izražavati solidarnost u sudnicama, gdje neprijatelj dominira. Mi sasvim dobro razumijemo da je sudnica jedno od tijela moći koji potpomaže funkcioniranje kapitalizma. Zato, kad spominjemo solidarnost ne odnosimo se na ponizno moljenje sudaca da nas shvate, pod solidarnošću podrazumijevamo konflikt s uzročnicima ugnjetavanja i suprotstavljanje njihovim strukturama. Februara 2014. napali smo policiju, idući put će to moći biti bilo koja institucija ili osoba koja štiti kapitalistički sistem.
Odbijamo da se pokorimo nedostojanstvenim uvjetima sistema.
Mi tražimo njegovo uništenje, zato ćemo nastaviti borbu!
Černá brigáda – Síť revolučních buněk (ČB – SRB) - April 2014.
IZJAVA: SABOTAŽA IZGRADNJE LUKSUZNE STANARSKE ZGRADE U PRAGU
Ujutro 1. maja 2014. revolucionarna ćelija je sabotirala izgradnju luksuzne stanarske zgrade u Pragu. Ova djela su dio napada na aparate moći i izrabljivanja. Za nas to predstavlja i iskrenu kritiku - upućenu našim redovima. Kritika, koja se ne ograničava na riječi, djelima koja ocrtavaju moguće alternative.