Download Hrvatski

Novi ažurirani list o represivnoj operaciji nazvanoj „Feniks”, koja je pogodila anarhiste u Češkoj.
List sadrži vijesti o žalbi/visokom sudu protiv Igora Ševcova i o prva dva dana suđenja protiv „Feniks 5”. Osim toga, pronaći ćete i informacije o slučaju, policijskim taktikama, kako podržati okrivljenike, donirati i mnoge druge.

Molimo da štampate u formatu A2 kako slova ne bi bila premalena.

Širite ga vašim omiljenim radikalnim mjestima i ulicama.

antifenix.cz
anarchistblackcross.cz

Pogled unazad...

Samo nam je jednom dan život, kao jedna jedina šansa. Nikada više neće postojati, barem u ovom samostalnom obliku. A što mi činimo umjesto da živimo? Što činimo? Vučemo ga od mjesta do mjesta, ubijajući ga...” – Hronis Missios

Sudovi imaju vlastitu mjernu jedinicu za mjeriti život i slobodu; mjernu jedinicu koja upotrebljava oblike i algoritme pravnog jezika da bi izrazili što je pravedno a što nepravedno, što je dobro a što loše, što je normalno a što propada. I u tom procesu gdje se životi i slobode stavljaju na vagu zakona ponekad imaš priliku da pogledaš unazad; da se osjetiš krivim ili ne. Radi se o važnom trenutku, jer štogod kažeš može oko tebe nasipati samo još više cementa, može povećati broj trenutaka u kojima se vrata otvaraju i zatvaraju, možda ti može još više naviknuti uho na zvuk okretanja ključa u bravi, toliko da ti se učini kako si oduvijek slušao taj zvuk, da nije postojalo ni jutra ni večeri kada nisi čuo taj zvuk u neko predodređeno vrijeme.
Dakle, tu smo... Već pet i po godina slušam taj ključ. Pet i po godina moje oči se sudaraju sa zidovima. Pet i po godina s dvije zatvorske kazne (37 i 19 godina) i još jedna nadolazeća. A sada, na ovom suđenju, još jedna. Ovo će biti peto suđenje u nizu gdje ja čekam „da vidim što će mi se desiti” ili „da se moj smijeh pretvori u plač”. I ponovno je došao trenutak da postavim zrcalo ispred prošlosti i mojih odabira te pogledam unazad. Zato, gledam...

Gledam i vidim se kako odrastam u razdobljima kazneno ravnodušnih miroljubivih čudovišta. Gledam i sjećam se kako su mi od djetinjstva govorili da se ne petljam u stvari koje ne razumijem. Sjećam se kako su me pokušavali naučiti da je pogrešno brinuti se oko stvari o kojima se, izgleda, nitko ne brine. Sjećam se, kao mali učenik, humanitarnog bombardiranja Kosova i raznih dobrotvornih udruga koje su dolazile u škole kako bi nas uvjerili da život jednog siročeta u Jugoslaviji vrijedi koliko jedan Unicefov rokovnik. Sjećam se noći u mojoj dnevnoj sobi gdje gledam grobare TV-emisija koji tako indiferentno broje ubijene kao da izvlače brojeve lota. Sjećam se humanitarne mode usvajanja djece takozvanog „trećeg svijeta”, koji su patili i umirali žedni i gladni negdje toliko daleko da nas ne uznemire.
Sjećam se ulica ispunjenih izbjeglicama ratnih invalida i drugih ljudi kojima su bacali novčiće kao da pljuju na njih. Sjećam se ulične djece, vozača koji su psovali imigrante dok su ovi skakutali kroz prometnu gužvu da bi oprali vjetrobrane i to... „vrati se u svoju vlastitu zemlju”. Sjećam se beskućnika na uglovima trgovačkih centara, ispred ili pokraj blještavih izloga ispunjenih beskorisnim proizvodima koje su izradili maloljetnici u tvornicama zemalja Trećeg Svijeta kako bi svaki građanin Zapada mogao uživati u njima, i prolaznika koji su ravnodušno prolazili, možda malo uznemireni njihovom prisutnošću koja je remetila tu estetiku.
Sjećam se imigranata uličnih prodavača koji su nosili svoju robu u plahtama i policajaca koji su ih ganjali, tukli i vukli ih za vrat, odvlačeći ih na ulicu pred prolaznike, koje je izgleda samo smetalo da se to odvijalo baš usred njihovog prolaza.
Sjećam se ulaska u pubertet u zoru milenija. Kada su svi slavili i radovali se samo zato jer je bila 2000., i kada je izašlo novo izdanje računalskog softwarea. Sjećam se kako većinu mojih kolega iz razreda nije zanimalo ništa osim novog izdanja neke poznate markirane odjeće, cipela, mobitela i video-igrica. Čitava jedna generacija koja je potrošila interese svoje adolescencije na skupocjeno smeće i osjećala se sretno zato što joj je pružena šansa da potroši novac na to smeće. Čitava jedna generacija koja se naučila zabavljati gledajući glupe reality-show, kao Big Brother, u kojima se ljudsko dostojanstvo dobrovoljno briše za malo reklame i nešto novaca za nagradu, dok istovremeno na Srednjom Istoku padaju čelik i smrt u ime rata protiv
...

Nedavno je, aprila 2015., policija Češke Republika započela operaciju protiv pokreta anarhista, antiauatoritaraca i za oslobođenje životinja. Ta je operacija nazvana i poznata pod imenom Operacija Fenix. U prvoj su fazi mnogi pojedinci ispitani i podvrgnuti interogatorijima, neki uhapšeni te je nekoliko domova pretreseno. Policija je zaplijenila servere, računala, USB stickove, kamere, mobilne telefone i druge digitalne ili pohranjivačke uređaje. Za sada ne znamo pravi opseg te operacije i koliko je ljudi pod nadzorom te koje su namjere policije. U brojnim je slučajevima izgradila ili namjerno prikrila važne činjenice kako bi dobila dozvolu za pretres različitih mjesta ili hapšenja.
Medijska se pak pažnja usredotočila na slučaj „ekstremno-ljevičarskog terorizma”.
Od prvotno 11 uhapšenih, trojca su zadržana u istražnom zatvoru u očekivanju suđenja. Petr i Martin su optuženi za „zavjeru planiranja terorističkog napada”, a Ales za ilegalno posjedovanje oružja. Danas znamo da je čitava „akcija” oko napada na vlak, koju policija tvrdi da je spriječila hapšenjem Petra, Martina i još dvije osobe (trenutno pod istragom na slobodi), bila pripremljena i planirana od strane (barem) dvojce infiltriranih
...

PDF in italiano & hrvatski
Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)

Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai

S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu „Sin Banderas Ni Fronteras”, vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju „povlačenja” nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela „oružane borbenosti”[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: „sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli”. Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog „autonomnog anarhističkog pokreta”, jedne „međunarodne anarhističke federacije”, predstavljalo korak
....

Unatoč činjenici da se naši drugovi nalaze iza rešetaka optuženi za konstrukcije koje nemaju nikakve veze sa požarima Mreže Revolucionarnih Ćelija, možemo ipak aplaudirati pandurima. Operacija “Feniks” je mnoge paralizira. Zapeli smo o prečku koju su nam postavili i zaplašili one kojima smo vjerovali i smatrali prijateljima.

Return Fire #3 : Contents (Winter 2015-2016)
Colonisation (Glossary, Return Fire #3)
Smarter Prison A5 imposed
RF #3 Colour Cover
RF #3 B&W Cover
Upravo smo objavili PDF verzije naših nedavnih štampi, za skidanje i štampanje. (Za prethodne brojeve pogledaj ovdje). Ukratko, pred vama je prošireno izdanje "Return Fire" br. 3 (zima 2015.-2016.), ispunjen vijestima, teorijom, poezijom i antagonizmom. Popraćen je tekstom iz našeg "glosarija" o kolonizaciji; prijelomom teksta za štampanje "Pametniji zatvor?", koji smo dobili od "Radical Interference i objavili u decembru 2015.; i, na kraju, prenijeli smo jedan od tekstova iz br. 3, "Veil Drops" na theanarchistlibrary.org kao odvojeni tekst za čitanje i štampu.
...

Prošle nedjelju u noć (24. aprila) jedna je osoba uhapšena u Hagu zbog sumnje da je ljepila anarhističke zidne novine. Optužena je za poticanje protiv vlasti, na nasilje i za ljepljenje plakata. U četvrtak će biti izvedena pred istražnog suca koji će odlučiti da li će biti otpuštena ili premještena u pritvor.
Prethodnog tjedna anarhisti su podijelili na stotine zidnih novina u kvartovima Transvaal i Schilderswijk, te na drugim mjestima u gradu. Prvi broj zidnih novina govori u lanjskoj pobuni na području Schilderswijka, kada je na tisuće ljudi prosvjedovalo danima protiv policije i države nakon ubojstva Mitcha Henriqueza, kojeg je zadavila policija. Henriquez je još jedna žrtva policijskog rasističkog nasilja u Haagu. Mjesecima nakon pobune policija i dalje hapsi lanjske pobunjenike.
Sada kada je je još jedna osoba završila u zatvoru, a izgleda da bi ga tužilaštvo vrlo rado zadržalo što duže moguće na temelju sumnje za širenje plakata, izražavanje naše solidarnosti je jedina stvar koju možemo učiniti. Solidarnost kroz djela.
Na donjem linku možete skinuti anarhističke zidne novine. Štampajte i širite, ili izrazite solidarnost na bilo koji mogući način.
Download: Anarchist Wallpaper
Zaustavimo represiju! Solidarnost sa zatvorenicima!
Srušimo policiju i državu! Dug život anarhiji!
...

"325" #11 features articles like : 3 texts about Flooding, Nuclear- Energy and Urban War- “Climate change, nuclear-energy and urban war in the new century”, “Road Ahead Closed” and “Electricity grid at risk as floods increase” by ‘Anti-civilisation cell of training & analysis, – N.T.’, “2 poems by Rodolfo Gonzalez Pacheco (1882-1949)”, “Industrial Alienation”- the social impact of industrialisation (from Terra Selvagia), “Anarchist comrades contributions to the IX Meeting for Animal Liberation in Italy, 2013”, “Memories from the Future: The Coming Technological Singularity”, about the visions of techno-futurist Ray Kurzweil, “Information… and Slavery”, “Necrotechnologies & Synthetic Biology”, “War to the machines! by Gianluca Iacovacci”, “Predictive Analytics: The Power to Predict Human Behaviour”, “The Daleks are Coming!” about the advent of semi-autonomous security bots, “Empty House and Crowded Forest & Some Thoughts on FAI/IRF by Eat”, “Escape into Sanity: The Fall by V.Q”, direct action chronology and much much more…
...

For all anarchists of praxis, nihilists, anarchists individualists, anticivilization comrades. We send you our love and blaze from the Atlantis of Practical Theory. A few months ago, CCF put a proposition on the table of the Black International. In the communique “Lone wolves are never alone…“, published in the brochure of the comrades of 325, it was written: “We do not share our choices only by speaking and writing texts against the state and its society but also when we offer each other possible practical ways, to make our theory practice”. This proposal has already been set in motion. Siblings unknown to us who share the mutiny of FAI/IRF, and comrades of praxis have published manuals for constructing explosive devices and similar chaotic arts of sabotage. Wanting to contribute as well in creating an international diffusive-chaotic anarchist urban guerrilla, we share with you some practical ideas and some diagrams longing to be detonated… We know well that this is just a first gesture from flame and gunpowder and that countless destructive desires are waiting for us to meet again… Chaos is our friend…
...

Dark Matter Publication: "Militant Forces Against HLS (MFAH), Blackmail 3 & The SHAC Model". "August 2011 Revolt", animal liberationist zine about the fight against Huntingdon Life Sciences.
I claim this opportunity to dedicate this zine to Darko Matthers. A friend & comrade I spent many hours with discussing anarchism, nihilism, and what he coined ‘civil anarchism’. The section on the MFAH [Militant Forces Against Huntingdon] is dedicated to him, for his contribution in publishing insurrectionist zines such as "August 2011 Revolt", as well as his strong conviction in critical analysis.
Person(s) unknown
...

Doprinos člana grčke anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, Christosa Tsakalosa , časopisu „Nihilistic March” i blogu kontrainformacije Parabellum. Nastavak diskusije započete s talijanskim drugom Nicolom Gaiom, "Neodgodivost napada". " [...]
Ali, zašto u anarhističkim sredinama postoji potreba da se netko predstavi kao iscjelitelj društvenog sifilisa? Anarhija nije društveni analgetik, ona je otrov. Ona niti ublažava bol niti nas uljuljkuje budućim obećanjima o „pravednom” društvu. Naprotiv, ona truje misao i djelo, s ciljem da uništi postojeće i kreira neistražene strasti i tenzije, koje nemaju nikakve veze sa starim svijetom. [...] Svi melemi koji predlažu nebuloznu buduću revoluciju ne govore ništa o uništenju civilizacije Moći. U svojoj nešto više „anarhističkoj” verziji zadovoljno predlažu uništenje nekih materijalnih infrastruktura (zatvora, ministarstava itd.) staroga svijeta. Što znači, u par riječi, da će ostatak ratnog plijena biti spašen. Tehnologija, posao, civilizacija, moć većine, sve će to proganjati novu utopiju naše egzistencije. Ali za nas, novu anarhističku urbanu gerilu, ne radi se samo o uništenju zgrade ili osobe, već o uništenju svih društvenih odnosa. Za nas politički prijedlozi društvenih pokreta koji žele samo jedan pravedniji, ravnopravniji, ali isto tako predvidljiv i tmuran svijet, nisu dovoljni. [...]"

(„Fragment: Violence” & „Subversive disassociation – Fragment against civil anarchism” by L)
[...] Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformističke i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem. [...] , izgleda da je jedna od ključnih vrijednosti građanskog anarhizma aktivno političko djelovanje kao svrha samoj sebi, umjesto kao sredstvo određene svrhe; i zato, mjesto da se kreće prema društvenom konfliktu i ustanku, smješta se u malenu nišu medijskog/političkog-spektakla i naširoko izbjegava potrebu izlaganja riziku. No, on može tako djelovati i zato što je „demokracija” kao pojam toliko zloupotrebljavana za neo-liberalne projekte da pokušaj čišćenja njenog lika i „povratka na istinsku i participativnu demokraciju” (ili građanstvo i civilno investiranje u vlast) počinje izgledati radikalno (premda nije). Anarhistička zakonitost ne doživljava sebe snagom negacije, ali postaje nerazlučiv od demokratske politike, mada se pretvara da je nadilazi. Građanski anarhizam se neće nikada razviti u prepoznatljivo svojstvo konflikta na društvenom terenu, zato što nema specifičnu narav, slijedi stope mase i ljubomorno kljuca po glavama onih koji se usuđuju izraziti svoje neodobravanje pred ostalima. [...]

[...] Ali kako se netko može usuditi, jučer kao i danas, odrediti tako bahato i samodopadno koji bi model („model”!) ljubavnog i seksualnog odnosa morali usvojiti anarhisti (ili koja god druga društvena grupa)? Pojam „slobodna ljubav” sadrži već sam po sebi isključenje, zato što podrazumijeva da sam taj model može pružiti slobodu, dok mi ozbiljno sumnjamo da se sloboda može pronaći kroz ljubav, zvala se ona „slobodna” ili ne. U biti, da li se zaista radi o slobodi koju tražimo kroz ljubav? Ne smijemo se zavaravati, u eri postmodernizma pojam slobode se često koristi, nažalost, kao izlika za negaciju pojedinca i za negaciju svake istinske volje za promjenom svijeta. „Baš me briga i zaboli me za tebe!”, izgleda da je to nova sloboda; drugim riječima, potpuna i nedjeljiva sloboda, individualna ali uvjetovana tuđom slobodom (koja je u središtu anarhističkih perspektiva otkad su predmet razmatranja i rasprava između anarhista) zamijenjena je ovom sortom sveprisutnog liberalizma. [...] I onda nam kažu kako je sloboda nomadizam, lepršanje amo tamo kao leptiri, ali kako ćemo onda moći kontinuirano revolucionarno djelovati, u kvartu, u zemlji, u regiji; kroz štampu, prostor, borbu? Da li su oni koji se osjećaju slobodnima lepršajući kao leptiri od jedne borbe do druge, svjesni da si to mogu dozvoliti samo zato što drugi dozvoljavaju kontinuitet takvih sredstava? Ili je, na temelju činjenica, to romantično lepršanjesamo još jedan komotan oblik konzumiranja? [...]

Nakon mjesec dana od mojeg uhićenja još sam i dalje uronjen u misli tražeći trenutak spokoja i bistrine, kako bih mogao napokon uzeti olovku u ruke i napisati nekoliko riječi. [...] Postojeći uvjeti života zahtijevaju samo jednu stvar, uništenje. Nijedna analiza ne može ih točno opisati, može ih samo potvrditi. Sociocentrične analize ignoriraju temeljnu činjenicu potrebnu za čitanje “objektivne realnosti”. Ignoriraju naivnost, da autoritet u obliku izrabljivanja kao što ga danas mnogi poimaju, počinje tamo gdje pojedinac završava. Autoritet koji karakterizira postojeće oko nas, pretpostoji u pojedincu kao temeljni element koji definira njegovu egzistenciju, kao instinkt koji definira njegovo preživljavanje. Autoritet, drugim riječima, nije metafizički element koji jednog jutra dođe i zarazi “slobodno” društvo, autoritet je element prirode, isto kao život i smrt. Zato socijalizirani pojedinci koliko god se protiv njega borili, svejedno ga nose u sebi. [...] Koliko god riječi je izgovoreno, koliko god tomova literature je napisano romantično opisujući otpor, koliko god knjiga s herojskim pričama ustanka je štampano i ponovno štampano kroz stoljeća, koliko revolucionare poezije, koliko propovijedi o ortodoksnoj anarhiji, koliko divljih mizantropskih vapaja ili predivnih melodija o jedinstvu, koliko god strastvenih i izražajnih pjesama je otpjevano s ganućem, koliko god jasnih prijedloga o borbi i koliko god već gotovih recepata za oslobođenje – ostavljajući po strani apstraktne izraze odbijanja – ispunilo tisuće stranica komunikeja, ipak samo svijet prakse, nasilnih akcija, “prljavog” rata može podariti značenje bilo kojoj teoriji o sukobu s autoritetom. [...]

Jedna od velikih opasnosti, za anarhiju, koja nesumnjivo stalno vreba u zasjedi je mogućnost da se ista pretvori u skup aktivnosti bez ikakvih konfliktualnih sadržaja protiv vlasti. Takvu situaciju potiče, s jedne strane, sam neprijatelj kroz svoje vrijednosti demokratskog vladanja, kao što su “različitost”, “tolerancija”, “pluralizam”, i ekonomska integracija putem komodifikacije pobune i “alternativne” potrošnje. S druge pak strane postoji čitav jedan niz “protestnih” pojedinaca i grupa, te čak i anarhista, koji se nesvjesno ili hotimično udaljavaju od antagonizma neprekidne konfliktualnosti protiv moći, te na taj način ušutkuju nužnost destrukcije i neposrednog napada na vlast ili, u najgorem slučaju, organiziraju velike inicijative koje prikazuju pristojno lice anarhizma, prikazujući se kao patetični pobornici jedne ideologije koja je sasvim tuđa sukobu s vlastima. [...]

Predstavljamo pismo anarhista A.D. Bourzoukosa, jednog od četvorice drugova anarhista uhićenih 1. februara 2013. zbog dvostruke pljačke u mjestu Velventòs, Grčka.
"[...] Kapitalizam ne bi mogao postojati bez bankarskog sistema. Bez ovog posljednjeg ne bi postojao jedan od najosnovnijih alata za akumulaciju kapitala. Ne bi postojao kapitalizam. Kao što je pred padom bankarskog sistema pozvana država da ispuni bankarske kase, ubrzo zatim, naspram prijetnje pada državnog aparata, pozvane su banke da učvrste investicije, na taj je način otvoren put novoj kapitalizaciji banaka. Začarani krug kojem je jedini cilj izbjeći smrt umirućeg kapitalizma. [...] Moje djelo nazivam eksproprijacijom. Po meni, pravi lopovi upravljaju izvršnim odborima banaka i državnim aparatom. [...]"

Ovo pismo je pokušaj da objasnim svoje stavove i izbore anarhističkih buntovnih akcija, u nadi da će one služiti kao okidač za njeno širenje. Nije pisano kroz prizmu određene ideologije ili kristaliziranje sklonosti, ovo su sinteze sa ukradenim proizvodima iz ideoloških super-marketa – to su moje misli. To se osvojeno, ipak odlukama i vrijednostima nekoga ko sudjeluje u ratu protiv vlasti, puni blistav ideal anarhije. Ideal viđen toliko u tradicionalnim zajednicama iz prošlosti, kao i pobunama zajednica iz prošlosti i sadašnjosti. Ideal kojem sada možemo pristupiti, možda nikada neće potpuno dominirati. Jer, kao što je naš suborac i prijatelj Giannis Naxakis napisao “autoritet nije metafizički, on je u nama“ baš kao što je i strast za slobodom i neautoritativnim odnosima. Spoznaja da je stvarnost kapitalizma rat svih protiv svih, natjecanje u preživljavanju, natjerala me je da postanem dio rata protiv kapitalizma i odaberem poziciju. Između ljubitelja reda, nesvjesnih ubica, odabrao sam stranu pobunjenika. Anarhija je način pobune, dok pokušavam dočarati ono protiv čega se borim – odnos prema autoritetu, antihijerarhijsko organizovanje zajednice u borbi.

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

7. maja 2012. izvršni direktor talijanskog poduzeća Ansaldo Nucleare (nuklearnoenergetska tvrtka, podružnica talijanskog visokotehnološkog industrijskog diva Finmeccanica), Roberto Adinolfi, ranjen je vatrenim oružjem u potkoljenicu, ispred svoje kuće u Genovi.
14. septembra 2013. u Italiji su uhapšena dvojca anarhista, Alfredo Cospito i Nicola Gai, optuženi za teroristički napad. Nakon godinu dana istražnog zatvora, 12. novembra 2013., izrečena je presuda: 10 godina i 8 mjeseci zatvora za Alfreda te 9 godina i 4 mjeseca za Nicolu, što je potvrdio i Prizivni sud u julu 2014. Kaznu izdržavaju na odjelu visoke sigurnosti zatvora u Ferrari. Na prvom ročištu sudskog procesa Alfredo i Nicola čitanjem izjave preuzimaju odgovornost za počinjeni napad i za pripadanje Nukleusu “Olga” – Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji/Međunarodnom Revolucionarnom Frontu (FAI/FRI), zbog koje su obojica odmah na početku suđenja udaljeni iz sudnice. Osim navedenih izjava ova brušura sadrži i dva Nicolina teksta “Neodgodivost napada” (izvorno objavljen u talijanskom anarhističkom časopisu “Terra Selvaggia” u julu 2013.) i “Sveo ostalo je dosada” (izvorno objavljen u nultom broju lista talijanskog anarhističkog Crnog Križa, “Croce Nera”, u aprilu 2014.), koji otvaraju raspravu oko pitanja značenja direktne akcije, nametnutih i samo-nametnutih granica anarhističkog djelovanja, nužnog i neodgodivog napada na neprijatelja, odnosno Državu/Kapital u svim njihovim oblicima, tzv. građanskog anarhizma koji rasplinjuje direktan sukob s Moći kroz plenume, čekajući masovne prosvjede i tražeći suglasnost naroda, umjesto da se napori usredotoče na otkrivanje novih i značajnijih praktičkih metoda destruktivnog napada na Moć, ne da bi izgradili svjetliju budućnost već da bi sada i ovdje uništili ono što nas uništava, da bi se sada i ovdje oslobodili lanaca, koje nam nastoji nemetnuti društvo-zatvor u koje živimo, u trenutku destruktivnog napada putem direktne akcije.
...

Talijanski anarhisti Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci uhapšeni 19. semptembra 2013. bili su optuženi su za terorističko udruživanje pod sumnjom da su nanijeli brojne štete različite prirode; radi se o trinaest sabotaža, počinjenih na području Rima, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda talijanskih energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano. Osim navedenog bili su optuženi i za rušenja demokratskog poretka, za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi i oštećenje tuđe imovine. Na preliminarnom ročištu sudskog procesa protiv dvojce drugova, 26. marta 2014., sutkinja je potvrdila nalog kojim se dvojci okrivljenika nalaže prisustvovanje ročištima putem videokonferencije: odluka je obrazložena naputkom Uprave za zatvorski sustav koja predviđa korištenje navedenog medija za susprezanje “najopasnijih” zatvorenika, usvojenog nakon bijega mafijaša Domenica Cutrìja tokom prijevoza na suđenje. U stvari odvijanje suđenja putem videokonferencije povećava uvjete izolacije, još većom demonizacijom i dehumanizacijom zatvorenika na koje se počinje primjenjivati. 26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije, međutim i Gianluca i Adriano odlučivši da ne sudjeluju na toj farsi nisu se pojavili čak ni pred ekranom. Na drugom ročištu 4. jula javni tužitelj Minisci, poznat po svojoj ulozi tužitelja i u procesu za događaje tokom prosvjeda 15.oktobra 2011., je zatražio 8 godina zatvora za Adriana i 9 godina za Gianlucu, zbog subverzivnog udruženja, i međunarodnog, u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka.
...

Iz francuskog anarhističkog aperiodičnog časopisa “Des Ruines”, br. 1, januar 2015.
Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam “politički zatvorenik”. Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina. Pojam koji je postao tipičan za razne markističke ili maoističke sekte, za Amnesty International ili za građanske političke disidente u autoritarnim režimima kao što su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno “oslobođenje”, od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipičan i za krajnju desnicu. […] No, što je točno politički zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, političkim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamčenih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice “sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja”. Ali, i ako je zatvor nemetnut iz čisto političkih razloga, bez ikakve veze s ijednim kršenjem. No, tiču li se ta demokratska naklapanja anarhista?
...

DOWNLOAD .pdf: Croce Nera
U ovom broju:
- Pokrenut fond solidarnosti
- Uvodnik
- O novim represivnim strategijama
- O cinkanju, distanciranju i ostalom... odnosno o revolucionarnoj šutnji i odbijanju politike (Anna)
- O "etici", "sabotaži" i "terorizmu" (Alfredo Cospito)
- "Sve" za revoluciju? (Gianluca, nepokajani anarhist)
- Ikonoklasti?
- O uzrocima uloge žrtve (Alfredo Cospito)
- Trnovita razmatranja (Anna)
- Dok su anarhisti oplakivali pandure (Anarhistički pojedinci)
- Egzotična revolucija. Svi opčaranim Kobaneom (Michele Fabiani)
- Pismo jednoj turskoj anarhistici (Ted Kaczynski)
croceneranarchica@autistici.org
...

Download: Paroxysm Of Chaos

Objavljen je 1. broj anarhističko-nihilističkog časopisa "Paroxysm of Chaos".

Sadržaj:
1. Preludij ambisu (Uvod u ovu publikaciju)
2. Potpuno oslobođenje kao egoistični i ikonoklastični pojam
3. O radikalnom moralizmu i divljini
4. Protiv militantnog jezika
5. O "dobru" i "zlu"
6. Svetogrdni smijeh
7. U ambisu-kaosu
8. Veganizam s nihilističke i anti-civilizacijskog aspekta
9. Kritika, a ne program: Za kritiku civilizacije bez primitivizma
10. Meksiko: Otvoreno pismo Amelie Pelletier i Fallon Poisson
11. Meksiko: Odgovor anarhističkog druga Carlosa Lopeza "Chive" Međunarodnoj Revolucionarnoj Ljevici "Buonaventura Durruti"
12. De Profundis Clamavi
13. Rat državi: Subjekt želje
14. Rušeći zatvor civilizacije
15. Razmišljanja oko izjava o preuzimanju odgovornosti
16. Izjave o preuzimanju odgovornosti - Trenuci rata
17. Individualistička poezija
Okrećem se oko sebe i vidim leševe svukuda.
I tko sam ja? Netko tko je pobjegao leševima? Možda. Možda ne.
Kada mržnja i očaj prodru kroz oklop krvi i mesa.
Kada se negacija i želja stope u jedno.
Tada. Um će postati oružje.
I što nag čovjek čini s oružjem u ruci?
Hoće li pokušati preživjeti, hoće li pokušati uživati?
Odluka je njegova, u njegovim vlastitim rukama.
Jasno, mora naučiti to upotrijebiti.
Zatim igrati i pokušati.
S mržnjom i ljubavlju.
Oštricom i nožem.
Perom i tintom.
Škarama i kliještima.
Plamenom i željom.
Egoizmom. Nihilizmom, Anti-civilizacijom. Anarhijom.
Pojmovi koji će poprimiti svoj značaj kroz samokritiku, djelovanje i razmatranje.
Prije i najprije individualno shvatiti, zatim krenuti kolektivno, ili će pak neizbježno postati ideološki.
Zašto stvarati strah u protivniku?
Tako bih trebao priznati da je moje postojanje definirano sistematiziranom stvarnošću.
Ne propuštam stvarnost, sasvim je jasno osjećam.
...

Izašao je 23. broj "Lucioles", anarhistički vjesnik Pariza i okolice.
Ako netko želi distribuirati list u svojem prostoru ili kvartu, može nas kontaktirati.
lucioles[at]riseup.net
Srdačno,
i živjela anarhija!
Sve brojeve “Lucioles” u PDF obliku ili pojedinačne tekstove možete naći na blogu vjesnika: lucioles.noblogs.org

Objavljen 22. broj "Lucioles", anarhističkog vjesnika Pariza i okolice.
Ako netko želi distribuirati list u svojem prostoru ili kvartu, može nas kontaktirati.
lucioles[at]riseup.net
Srdačno,
i živjela anarhija!
Svi brojevi "Lucioles" nalaze se online u PDF obliku na blogu vjesnika: lucioles.noblogs.org