Prigionieri anarchici

"Pod solidarnošću podrazumijevamo neprekidno sprovođenje naših ideja u praksu, u svim njihovim oblicima, kako bi neprijatelj shvatio da se ništa ne završava ovdje, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulicama. Gdje god bili: ni minut tišine, i život pun borbe.
SOLIDARNOST S MONICOM I FRANCISCOM"

Act For Freedom Now

Dobili smo informacije da je u ranim jutarnjim satima u srijedu drug Hans Niemeyer Salinas pretučen, na izdržavanju zatvorske kazne od 5 godina i 10 mjeseci za postavljanje eksplozivne naprave u jednu banku, 30.11.2011. Hans se dobro ponaša zato što želi da mu se odobre neke mjere pogodnosti, ali unatoč tome uvijek je nastavio pružati otpor sistemu i nije nikada pristao na pokornost tokom pretresa, uvijek je intervenirao kada su drugi zatvorenici bili podvrgnuti batinanju, podsječajući stražare da će u njemu, kao i u brojnim zatvorenim drugovima, uvije pronaći prepreku kada ih budu pokušali tući.
Ne znamo točno kakve su rane nanijete Hansu, osim onog što kaže u svojem pismu (masnice na licu, rana na uhu i šepa na jednu nogu), i ne izgledaju baš lagane, budući da drug već ima problema s ušima pošto se nalazi samo nekoliko metara od eksplozije bombe zbog koje se nalazi u zatvoru. Od tada Hans stalno patiti od gnojnih upala uha, gotovo svaka dva tjedna. Mada se nalazi na "listi čekanja" još nije operiran, a ni ne zna kada bi se to moglo ostvariti.
Informirati ćemo o svakoj vijesti.
Slijedi nekoliko riječi druga:
"(...) Želio bih javiti da sam danas, srijedu 12. novembra, u 06:30, nakon nasilnog upada u ćeliju, pošto se nisam htio pokoriti (spustiti pogled, ispružiti ruke ispred sebe i okretati se), svezan lisicama, udaran po glavi, ranjen na jedno uho i jednim ključem po nozi zbog čega sada šepam, a zadobio sam i druge rane.
Specijalna jedinica koja je operirala je Grupo Especial Antimotines (GEAM). Odgovorni su direktor zatvora, Juan Latelier Araneda, i ministar pravosuđa, José Antonio Gómez”.

Hans Niemeyer Salinas
3. kat - Odjel H Norte
Càrcel de Alta Seguridad, Santiago del Cile - Čile
...

29. oktobra 2014., nakon eksplozivnog napada na urede LABOCAR-a u Temcu, policija je odmah odgovorila pretresima kako bi dokazala svoju efikasnost.
Tog popodneva policija je upala u jedan stan u centru Temuca i uhapsila druga Francisca Moralesa, pod optužbom za posjedovanje materijala za izradu kućne bombe. Verzije se groteskno razlikuju, kaže se da su pronašli "žice i baterije" u njegovom domu, te promjenljivu količinu industrijskog baruta od 60, 80, 100 ili možda 110 grama.
Policija i štampa su izmijeninjavale navodnu količinu baruta ovisno o okolnostima. Na koncu je odbačena svaka veza s eksplozijom u LABOCAR-u, no Francisco i dalje ostaje optužen za posjedovanje oružja te za posjedovanje baruta, mada ne postoje veze ni optužbe za eksplozivni napad.
Policija je naglasila da je pretresla njegov stan zato što se nalazi među osobama protiv kojih se posljednjih godina vodi istraga za napade na jugu Čilea. Nakon što je odveden u hram pravde sutkinja je naložila 3 mjeseca istrage i istražni zatvor za Francisca. Sutkinja je navela kako Francisa predstavlja opasnost za društvo, u vezi "Mapuche konflikta", mada ni tužiteljstvo ni obrana nisu ni u jednom trenutku naglasili da je čileanska država u sukobu s narodom Mapuche.
Solidarnost s Franciscom Moralesom!
...

Dobiveno od actforfree.nostate.net
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/NIKOS-ROMANOS-10.11.jpg

Solidarnost s ustaničkim anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od danas 10.11.2014.
Revolucionarna solidarnost je tajna koja ruši sve zidove, izražavajući ljubav i bijes istovremeno s vlastitim ustankom u borbi protiv Kapitala i Države. Daniela Carmignani

Act for freedom now dobio je i preveo ovo pismo od našeg anarhističkog druga Nikosa Romanosa zatočenog u zatvoru Korydallos, u Ateni
IZJAVA O ŠTRAJKU GLAĐU

Asfiksija zbog daška slobode
Ovog proljeća položio sam upisne ispite u zatvoru i primljen sa na fakultet u Ateni. Na temelju njihovih zakona, stoga, od septembra 2014. podoban sam za obrazovni dopust iz zatvora kako bi mogao pohađati predavanja.
Kao očekivano, moji su zahtjevi završili na hrpi nepoželjnih stvari, što me dovelo da zahtijevam te zatvorske dopuste koristeći moje tijelo kao barikadu. I zato smatram nužnim da objasnim moj politički stav kako bi stvorio kontekst za izbor koji sprovodim. Zakoni, osim što su sredstva nadzora i opresije, istovremeno održavaju i ravnotežu, ili ono što ukratko nazivamo društveni ugovor, odražavaju politička i društvena udruženja, a djelomično oblikuju i određene ideje za vođenje društvenog rata.
Zato želim da izbor koji činim bude što moguće jasniji: ne branim njihovu legitimnost, naprotiv, ja upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih uvjeta zatvora.
...

Od 20. oktobra 2014. u toku je drugo suđenje protiv Victora Montoye, optuženog za napad na kasarnu u Vizcachasu. Nakon što je na prvom suđenju odriješen krivnji, Vrhovni Sud je poništio presudu u ozračju antiterorističke histerije nakon napada u Subcentru, i pokrenuo novo suđenje.
Proteklo je već par tjedana otkad je započelo inkvizitorsko suđenje, i tužiteljstvo Juga "dodalo" je jedan novi dokaz utemeljen na izjavi svjedoka koji nisu bili prihvaćeni na prvom suđenju. Ti "ključni svjedoci", koje je indoktriniralo tužiteljstvo Juga tokom istrage i odriješenja na prvom suđenju, izjavili su da su se nalazili blizu mjesta eksplozije, 9. februara 2013.
Ovog tjedna bi trebao krenuti dio procesa s Victorovim advokatima, čija će obrana dokazati očitu manipulaciju mjesta zločina nakon eksplozivnog napada te opovrgnuti želje inkvizitora iz tužiteljstva Juga.
...

6. novembra na okružnom sudu donesena je presuda protiv drugova Amelie, Fallon i Carlosa, okrivljenih za napade na javni mir i za grupno nanošenje teške štete.
Osuđeni su na 2 godine, 7 mjeseci i 15 dana i plaćanje oštete u iznosu od 108 tisuća pesosa.
Idućih će dana biti uložena žalba. Ova je presuda paralelna s osudom na 7 godina i 6 mjeseci koju je izrekao federalni su 31. oktobra, i na koju je već uložena žalba.
Sloboda za sve!
Srušimo zidove zatvora!
Anarhistički Crni Križ Meksika via RadioAzione

Ponedjeljak, 13. oktobra 2014.
U 5:30 ujutro, dok sam još spavao u mojoj ćeliji u prizemlju odjela F zatvora Korydallos, zajedno s neopravdano zatvorenim drugom i prijateljem M.B., čuo sam kako me netko zove prezimenom. Probudio sam se i vidio dva stražara kako izgovaraju: "Premještaj". Ljutito sam ponovno upitao: "Zašto premještaj?", on je odgovorio "Hitni premještaj", pokazujući mi papir s imenima među kojima jedino moje je bilo napisano olovkom. Još jednom sam shvatio da se rat nastavlja i unutar zatvora. Odveli su me samog u takozvani frižider - "čekaonicu" - bez da znam u koji ću zatvor biti premješten. Četiri sata kasnije zvao me drugi stražar i pokazao mi papir za premještaj u zatvor Nigrita u Serresu. Dali su mi moje osobne stvari, a zatim me pretresli i odveli me u vozilo za premještaj. Krenuo sam za solunsku Agenciju za Premještaj s ostalih 30 zatvorenika. 11 sati kasnije stigao sam u Solun gdje su me uniformirani bijednici iz Agencije za Premještaj čekali i ponovno me podvrgnuli pretresu. Tu sam noć proveo u ćeliji. Ujutro smo krenuli zajedno s drugim zatvorenicima prema zatvoru Nigrita. Čim smo stigli odveli su nas u tzv. frižider, gdje sam ostao još dva sata. Stražari su me najprije pozvali da kontroliraju moje osobne stvari, a zatim da me još jednom pretresu. Zaplijenili su mi 2 džempera, jednu jaknu i jedno nalivpero (smatrajući da može poslužiti kao oružje). Tokom pretresa pokušali su mi nametnuti njihove ponižavajuće metode, tražeći da skinem svu odjeću, a zatim da se "savijem i kašljem". Naravno, susreli su se mojim totalnim odbijanjem, i jasno sam im rekao, podižući ton, da sam anarhist i da neću izvršavati njihove naredbe, koje vrijeđaju moje dostojanstvo. Nakon što su osjetili prvu neugodno zbunjenost, odveli su me u prizemlje odjela C2.
Tokom tog kratkog perioda što sam proveo u zatvoru, zamijetio sam nažalost da na mnogim odjelima većina zatvorenika živi od lijekova, droge i doušništva.
Utorak, 21. oktobar 2014.
Toga su jutra upali u moju ćeliju da izvrše pretres 4 stražara i jedan pandur, dok je jedan pandur u civilu bio vani. Tokom pretresa jedan moj predmet je "slučajno" nestao, dok je ćelija potpuno prevrnuta u potrazi za nečim. Sve je to osnažilo moju mržnju i bijes. Neću prestati da se borim za moja uvjerenja. Bio sam, jesam i biti ću nepokajani anarhist od prakse.
Što se tiče oružja pronađenog u mojem stanu, u Kolonakiju, ono je dio ustaničke ideje koju ja podržavam. Vjerujem u revolucionarno nasilje, u napade na sve oblike moći sada i ovdje. Mojim mislima i djelima želim promicati anarho-individualističku tenziju, i boriti se za dezintegraciju autoritarnog društva sve do uništenja svih zakona i vladajuće civilizacije. Zato prezirem reformizam, mirne prosvjede-pogrebe i lažni pseudo-anarhistički životni stil službene "scene" koji pretvaraju anarhističku borbu u opuštenu pseudo-slobodu (npr. alternativni skvotovi), odvojenu od svakog tipa ustaničkog elementa. Istovremeno, držim se podalje od potrošačkih odnosa od takozvanih kolektiviziranih anarho-shopova, gdje jedino što čine je nuditi alternativnu zabavu i patvorene podvige. Ne postoji anarhistička akcija bez nasilja. Revolucije nisu vođene cvijećem i molitvama. Jedini put je nasilje protiv nasilja autoriteta.

31. oktobra donesena je presuda na federalnom suđenju protiv Amelie, Fallon i Carlosa, za krivično djelo nanošenja štete požarom privatnom vlasništvu. Naši drugovi su osuđeni na 7 godina i 6 mjeseci.
Advokati će uložiti žalbu na presudu u roku od idućih 15 dana.
Presuda na lokalnom suđenju protiv napada na javni red i nanošenje štete još nije donijeta.
Solidarnost s Carlosom, Amelie i Fallon!
Sloboda za Fernanda i Abrahama!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve drugove!
Izvor: Anarhistički Crni Križ Meksiko via RadioAzione

Anarhistički Crnog Križ Meksiko javlja da je drug Mario Gonzales ponovno slobodan, od 31. oktobra.
Jedna nakon druge optužbe meksičke države protiv druga urušavale su se, a u međuvremenu Mario je uvijek ostao ustrajan u svojim idejama, bez ijednog koraka nazad.
IZJAVA MARIA GONZALESA O SVOJEM OTPUŠTANJU IZ ZATVORA
Narodima svijeta
Nezavisnim informativnim sredstvima
Svima, onima koji slobodu žele i kojima je oduzeta
Sinoć sam otpušten iz zatvora, zahvaljujući uvijek cijenjenoj solidarnosti zbog koje je zadrhtao dispotizam i malo po malo dosegnuo sam slobodu, premda je još ne možemo okusiti u čitavoj njenoj punoći; taj trenutak ovisi samo o izgradnji dobrostanja u našoj sadašnjosti, i o borbi s narodom prema toj slobodi kojoj toliko stremimo.
Posvećenost, trud, solidarnost, zadovoljstvo što se ne mora više udisati zrak zagađen bijedom i ugnjetavanjem, već zrak ispunjen ljubavlju, poštivanjem, skladom, redom i blagostanjem predstavljaju snagu koja će privesti kraju izrabljivanje čovjeka nad čovjekom, i koja će nas sve osloboditi svih vrsta lanaca i kaveza, koji koče našu sreću.
Sloboda za sve one koje je država zatočila!
Sloboda za Carlosa, Amelie, Fallon, Fernanda i Abrahama, i sve anarhiste i anarhistice zatvorene širom svijeta!
Sloboda za Alvara Sebastiana i za zatvorenika NOTAV!
Sloboda za sve one koji žive u lancima ove brutalne bijede, o nama ovisi ukidanje izrabljivanja i transformacija prema anarhizmu u sadašnjosti.
Anarhija, zdravlje i socijalna revolucija
Mario
...

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.