L Hrvatski

(„Fragment: Violence” & „Subversive disassociation – Fragment against civil anarchism” by L)
[...] Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformističke i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem. [...] , izgleda da je jedna od ključnih vrijednosti građanskog anarhizma aktivno političko djelovanje kao svrha samoj sebi, umjesto kao sredstvo određene svrhe; i zato, mjesto da se kreće prema društvenom konfliktu i ustanku, smješta se u malenu nišu medijskog/političkog-spektakla i naširoko izbjegava potrebu izlaganja riziku. No, on može tako djelovati i zato što je „demokracija” kao pojam toliko zloupotrebljavana za neo-liberalne projekte da pokušaj čišćenja njenog lika i „povratka na istinsku i participativnu demokraciju” (ili građanstvo i civilno investiranje u vlast) počinje izgledati radikalno (premda nije). Anarhistička zakonitost ne doživljava sebe snagom negacije, ali postaje nerazlučiv od demokratske politike, mada se pretvara da je nadilazi. Građanski anarhizam se neće nikada razviti u prepoznatljivo svojstvo konflikta na društvenom terenu, zato što nema specifičnu narav, slijedi stope mase i ljubomorno kljuca po glavama onih koji se usuđuju izraziti svoje neodobravanje pred ostalima. [...]

Izgleda da su oni koji se smatraju kršćanima, muslimanima, židovima vječni beskrajni spletkari. Njihova bolesna razočarenja dovele su čitavu povijest do neprekidnog kontinuiranog ludila i rata. Nije li vrijeme da privedemo kraju njihovu tisućama godinama dugu čangrizavu oholost?
Oni su tvorci terora i genocidnih fiksacija, izrabljivanja i ubojstava.
Životnost potisnuta i ugnjetavana; spalimo njihove knjige, njihova „sveta” mjesta, i rastjerajmo ih. Naša zastava je crna i sve se boje vraćaju njoj.
Ne postoji ni Muhamed, ni Isus, ni Abraham. Oni nisu ništa drugo nego sjene i projekcije, i pošto žive kao duhovi u maštama ljudi trebamo ih napasti. Vatra koja će duboko zahvatiti obris njihove bijede izbrisat će njihovu sjenu. Osvjetljenje smrti dopire u najdublju srž, po njihovoj mjeri to je suprotno životu, ali bezdan će biti njihova jedina budućnost. Neka ni trag sjećanja na njih ne ostane na Zemlji. Oni su ljudi Knjige i neprijatelji libertinizma i slobode; Robovi glupog slijepog boga.
Rijeke ne znaju ništa o vjeri, niti znaju planine, ni oceani. Niti jedan jedini divlji stvor na Zemlji ili divlje neukroćeno mjesto. Ali sve smatraju posjedom čovjeka i Boga. Posjedovanje je dovelo čitav planet i sve vrste u opasnost.
„Kultura” je još jedna riječ za konformizam i opsesiju, netoleranciju i status quo.
Jebite si vašu „kulturu”, vašu „vjeru”, vašu „rasu” i vašu „naciju”.
Izbrišimo Kuran
Izbrišimo Talmud
Izbrišimo Stari i Novi Zavjet
Jutro padanja zvijezda, uzdizanje pojedinaca.
L.
...

Kritika „građanskog anarhizma”, koja je krenula od nekoliko kraćih tekstova, drugova nihilista-egoista iz Dark Matter Pubblications [1] i članka Venone Q „Skandalozna razmišljanja” [2], oživjela je neophodnu osudu tipičnog britanskog (i ne samo) načina razmišljanja. Ta kritika još nije ni cjelovita ni širokog spektra, sastoji se samo od par crtica, ali dirnula je u živac. Gotovo jednu deceniju je građanski anarhizam u Britaniji usavršavao svoje teoretske izjave neometano, zato je ova kritika vrlo osvježavajuća. Ovaj fragment želi biti samo još jedan doprinos osvježenju navedenoj kritici „građanskog anarhizma”, uz nekoliko mojih razmatranja.
Ako je akcija odredivno svojstvo nove anarhističke prakse, što je antiteza „građanskom anarhizmu”, onda citiram ZVĆ (Zavjera Vatrenih Ćelija) kada kažu da „drugovi koji iskazuju čast svojim riječima sa svojim akcijama, predstavljaju najidealniji početak autentičnog dijaloga između tendencija anarhističkog pokreta. Mi preziremo lažne-reformističke anarhiste čija se politička teorija, idealizirana, sastoji od komocija i kukavičluka.”
Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformistične i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem.
Ja ne ulazim u raspravu s tim osobama, ili s njihovom civiliziranosti utemeljenoj na odabranom obliku organizacije, ili izabranim metodama „direktne akcije”, na njima je da ustraju na čemu god preferiraju. To nije moja briga, osim kada mi pokušavaju nametnuti svoju volju.
Nemam ništa protiv masovne organizacije samoj po sebi, smatram je, jasno, osnovnim principom gotovo svih revolucionarnih aktivnosti, no budući da sam bio duže vremena blizak s tim „građanskim anarhizmom”, i da sam imao stoga vremena da razmotrim njegov današnji razvoj i smjer, mislim da se to krdo susreće s jednim ozbiljnim problemom, to jest odobrenje izražavanja različitih stavova i perspektiva koji odudaraju od grupnog razmišljanja po „partijskoj liniji”.