27. juna 2014. na prvom ročištu žalbenog procesa na sudu u Genovi, u predmetu Adinolfi, javni tužitelji Antonio Lucisano e Pio Machiavello zatražili su potvrdu prvostupanjske presude.
Nicola i Alfredo su odbili prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Slijedeće ročište zakazano je za 4. juli.
Izvor: CroceNera

Od 17. juna drug Gabriel Pombo Da Silva se nalazi u privremenoj izolaciji u zatvoru A Lama zato što je odbio premještaj na jedan od odjela maksimalne sigurnosti, sa svim posljedicama života u jednom od takvih odjela, te zato što je odbio da dijeli ćeliju s još jednim zatvorenikom, što će mu ponovno pokušati nametnuti. Čekamo da vidimo što još pripremaju...
Situacija je već krenula pravnim putem, ali smatramo da je važno izraziti i dokazati da nije sam, tražeći putem faksa (telefonskim pozivima ili običnom poštom, kako je povoljnije) da zatvorska uprava prekine šikaniranje Gabriela.

U zatvoru za mlade u Avloni dvojca zatvorenika su hospitalizirani.
U zatvoru u Greveni nema liječnika i zatvorenici kojima je loše ne idu u bolnicu nego ih vlasti, nakon što im ubrizgaju nepoznate tvari, šalju natrag u njihove ćelije.
Oko 80 anarhista je uhapšeno u Ateni tokom prosvjeda ispred kuće premijera Antonisa Samarasa protiv novog zakona o zatvorima.
Na treći dan, 25.06.2014., ovo je broj zatvorenika koji sudjeluju u masovnom štrajku gladi:
Korydallos, Atena: 1450 zatvorenika
Patras: 550 zatvorenika
Grevena: 400 zatvorenika
Larissa: 300 zatvorenika
Chania, Kreta: 280 zatvorenika
Domokos (gdje grčka država namjerava osnovati prvi zatvor Tipa-C maksimalne sigurnosti): 300 zatvorenika
Amfissa: 200 zatvorenika
Krf: 120 zatvorenika
Trikala: 120 zatvorenika
Malandrino (gdje je Ilija Kareli oduzeo život jednom bijednom stražaru-mučitelju): 120 zatvorenika
Avlonas (zatvor za mlade): 120 zatvorenika
Nigrita, Serres (gdje su Iliju Karelija nedavnu ubili stražari-mučitelji): 280 zatvorenika
Nafplio: 50 zatvorenika
Izvor: 325 i 325
* * *
GRČKA: OLGA EKONOMIDOU SUDJELUJE U ŠTRAJKU GLADI PROTIV ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Postoje dvije vrste osoba na ovom svijetu. Oni koji dobrovoljno dozvoljavaju da njihovi životi budu pasivno potraćeni u zaključanim danima, dan za danom, i drugi koji sanjaju otvorenih očiju i žele uništiti sve brave koje zaključavaju naše živote iza rešetaka, između zidova, običaja, pravila, zakona... Ne tražite nas u prvoj grupi... Od danas, srijeda 25. juna, sudjelujem u štrajku gladi protiv izgradnje Guantanamo zatvora u Domokosu.
Snaga-Solidarnost-Suučesništvo
Olga Ekonomidou-Ćelija članova zatvorenika/CCF - Ženski zatvor - 25.06.2014.
Izvor: InterArma
...

Na moru - Odzvanjaju zatvori

Odzvanjaju zatvori
Anaplija i Jedi Kule*

Odzvanjaju klapala**
i daščare duž Syngrou***

Ako si majka i patiš
dođi me jednog dana posjetiti

Dođi prije nego me osude
plači da me oslobode

Ne govorimo samo o rešetkama koje okružuju sve zatvorenike, zato što uvijek postoje četiri zida oko naših umova, moramo ih sve srušiti da bi bili istinski slobodni!
Posvećeno vatrenom solidarnošću zatvorenicima u masovnom štrajku gladi protiv zatvora maksimalne sigurnosti u Grčkoj.
ODZVANJAJU ZATVORI!!!
*bivši zatvori u Nafpliju i Solunu ("jedi kule" - sedam kula, turski)
**u pravoslavnim crkvenim knjigama zvona se nazivaju i "klepala", a naziv dolazi od drvenih dasaka i željeznih šipki korištenih u početku kršćanstva kada zvona još nisu bila u upotrebi; u pjesmi se odnose na udaranje o rešetke
***Avenija Syngrou, glavna atenska ulica koja povezuje grad sa lukom, posvećena bankaru koji je između ostalog financirao i izgradnju zatvora. [nap.prev.]
...

Od danas 23.06. anarhistički ustanički zatvorenici sudjeluju u masovnom štrajku glađu zatvorenika protiv prijedloga zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti. Mobilizacija se odvija u svim zatvorima zemlje, što označava vrhunac jednog niza prosvjeda, kao uzdržavanje od zatvorske hrane diljem zemlje od 18.06.
Prijedlog zakona, između ostalog, predviđa preinaku zatvora u objekte maksimalne sigurnosti (tipa C) i izgradnju izoliranih specijalnih odjela tipa C u ostalima. Svi drugovi optuženi ili osuđeni za terorizam bit će premješteni u takve zatvore, gdje će ostati najmanje 10 godina (praktički zauvijek, budući da se održavanje kazne u zatvorima maksimalne sigurnosti može svaki put produžiti na još dvije godine, ako je pojedinac obilježen kao "opasan"), bez prava na traženje otpusta ili pogodnosti, a biti će i drugih restrikcija u komunikaciji s voljenim osobama i drugovima izvan zidova. Dodatno, straža zatvorskog perimetra sada je dodijeljena grčkoj policiji i kreiran je legalni kontekst za "kontrolu i intervenciju unutar zatvora", drugim riječima za neprekidne napade EKAM-a [specijala antiteroristička jedinica, nap.prev.] na naše drugove. Također, što je od velike važnosti, taj novi prijedlog zakona omogućuje pravno pokriće za stvaranje DNK baze podataka, čiji će prljavi posao izgradnje profila biti povjereno fakultetima i istraživačkim laboratorijima. Na koncu, naglašen je povoljniji postupak za cinkaroše, koji će surađivati s vlastima pružajući informacije, pomagati pri hapšenju bjegunaca i rušenju grupa urbane gerile.
Čitajući nacrt zakona vrlo je jasno da cilja nadasve na subverzivne anarhističke zatvorenike te na unutrašnje neprijatelje općenito. Međunarodno iskustvo u vezi takvih zatvora dokazuje nam da im je cilj izolirati te fizički i psihički istrijebiti neprijatelje demokratskog režima i zastrašiti ostale anarhističke pobunjenike.
Za pobjedu borbe ratnih zatvorenika crne anarhije!

Zapalimo zatvore!

...

U jutarnjim satima 6. juna 2014. napali smo podružnicu Alpha banke na križanju ulica Athinion i Larissis.
Odabrali smo ovu akciju u znak napada na državne planove za izgradnju zatvora tipa C i, s druge strane, kao simbol solidarnosti za zatvorenim borcima.
Ako želite netaknute prozore morate se zaključati iza sigurnosnih prozorskih kapaka.
Pozdravljamo svaku akciju koja razbija inerciju i cilja na totalnu dekonstrukciju postojećeg.
Raznovrsna borba do uništenja svake strukture moći.
Zapalimo ćelije.
Anarhisti
Izvor: InterArma

U ponedjeljak 16. juna održano je posljednje ročište protiv Amelie, Fallon i Carlosa, troje anarhista uhapšenih 5. januara. pod optužbom za nanošenje šteta i napada na javni mir. Za sada, po sudskom postupku, moramo čekati zaključke advokata i sudaca o presudi za lokalno suđenje s kojim se naši drugovi suočavaju. Što se tiče federalnog suđenja iduće ročište odvit će se u srijedu 25. juna. Mada su već određeni datumi za posljednja dva ročišta, trebamo držati na umu da suci mogu odgoditi donošenje presude.
Bitno je da nastavimo iskazivati našu solidarnost s drugovima koje je otela država.
Sloboda za Sve!
Izvor: Sabotagemedia

Ujutro 5. juna nekoliko nepoznatih postavilo je eksplozivnu napravu koja je bila, po riječima štampe, ispunjena TNT-om. Uništen je dio blindiranih vrata i prozori Centra za reintegraciju zatvorenika. Centar se nalazi između avenije Matta s Manuel Antonio Tocornal, baš ispred Škole Žandarmerije.
Nakon napada na ogradu mučitelja odmah su stigle jedinice specijalne policije GOPE, forenzičara karabinjera Labocar i karabinjera OS-9 u potrazi za tragovima i dokazima, dok je jedna naoružana jedinica za suzbijanje nereda štitila Centar.
Atentat se desio ubrzo nakon 5. godišnjice smrti, tijekom akcije, anarhističkog druga Mauricia Moralesa, kada je 22. maja 2009. slučajno eksplodirala naprava koju je nosio prema Školi Žandarmerije.
No, isti napad se odvio odmah nakon nasilja izvršenog nad obiteljima Juana, Freddyja i Marcela, optuženih za navodni pokušaj bijega tokom suđenja protiv drugova, zbog napada ne nekoliko banaka i ubojstvo policajca.
Na mjestu događaja nisu pronađeni letci ili parole, i do sada nije nitko preuzeo odgovornost za napad.
...

"Topli i bratski zagrljaj svim drugovima koji održavaju na životu sjećanje na našeg brata Angryja i koji su solidarni s nama, koji riskiraju da bi širili propagandu djelom. Snažan zagrljaj svakome od vas, ovdje u Čileu ili Argentini, Turskoj, Njemačkoj, Indoneziji i na svakom području dalekom i bližem. Vaša djela doprinose vatri koju nosimo u sebi. Naša srca su sa vama." (Riječi Alfonsa i Hermesa s odjela Maksimalne Sigurnosti, nekoliko tjedana prije otpuštanja iz zatvora)
U petak 13. juna obranom Hermesa i Alfonsa, na 1. kaznenom sudu u Santiagu, odvilo se suđenje po skraćenom postupku protiv drugova koji su osuđeni na pet godina zatvora, to jest na maksimalnu kaznu, ali uz pogodnost intenzivne uvjetne slobode. Drugovi su prihvatili optužbe za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i oružanu pljačku. Duboko se zahvaljujemo grupi narodne obrane na obavljenom poslu.
Želimo širiti i podijeli radost koju smo osjetili vidjevši našu braću ponovno na slobodi, i zahvaljujemo se svim drugovima, i drugovima čitavog svijeta, koji su izrazili solidarnost i podršku živim riječima. Posebno želimo zahvaliti našim drugovima koju su pridonijeli širenju i upoznavanju njihove situacije u zatvoru različitim sredstvima, drugovima koju su nam dali prostor za komunikaciju i prekidanje izolacije, biblioteci Hiedri koja je poslužila kao središte za prikupljanje, drugovima koji su donosili svoje doprinose i svoja pisma koja su svakog tjedna stavljana u pakete.

RAT STROJEVIMA!
Inercija modernog društva i otpor tehnološko-industrijskoj prevlasti
Moderna kultura, što ne znači inteligencija, priviknula nas je da smatramo osobu koja se bavi radikalnom anti-civilizacijskom kritikom patološkim fanatikom ili čak paranoidnom. U tehno-modernom društvu, složenom i artikuliranom vjerskim i političkim pluralizmom, uz diku građanske tolerancije, ne opažamo da smo zapali u neku vrstu svinjskog korita (uz dužno poštovanje svinjama) iz kojeg svi zajedno jedemo isti hranu iz istih tvornica, međusobno se ubijamo za novac i druge beskorisnosti, i ostajemo "zajedno" samo zbog prisile, zbog postojanja zakona i moći koja ih sprovodi, sa svim svojim aberacijama: što predstavlja već jedan oblik nasilja.
Mase građana se veselo bombardiraju jednoprogramskom informacijom državne televizije, koja ih je popela, svojevoljno ili ne, na ekonomski vrtuljak krize, Bruto Domaćeg Proizvoda i "proizvodnje" rada-potrošnje.
Zapadna civilizacija zapada u svoj isti paradoks, tragičan koliko i komičan, humanitarne pomoći, obično u novcu, narodima u takozvanim poteškoćama kao bi mogli jesti, rađati i, još gore, "znati živjeti".
Najpoznatiji primjer je Afrika, koju bih opisao kao prvobitnu kolijevku. Tamo znaju bolje od nas "naprednih" kao živjeti, kad ne bi bilo ratova i bolesti kojima upravljaju Europa i SAD, konflikata uzrokovanih naftnom i mineralnom industrijom međunarodnih kompanija te plemenskim/vjerskim podjelama tokom prvih kolonizacija, a zatim istim multinacionalnim kompanijama, kao što je ENI [talijansko energetsko poduzeće, nap.prev.], koji se pretvore u humanitarne pomagače i graditelje civilizacije.
Multinacionalne kompanije i iskazivanje snaga država
Često se traže, i opravdano analiziraju, određeni konteksti borbe i konflikata daleki od "Lijepe Naše" (Italije), čak sredine na tisuće kilometara daleko, da bi se zatim kritiziralo i otvorilo rasprave, isprazne, o načinima i odabirima djelovanja "ispred praga". Više nego sud, kojeg ne podnosim, to je mala zagrada sa ljutnjom zbog nekih sredina koje su u posljednje vrijeme postale "ekološke" i otkrile da sve ono što su nekada podupirali proizvodi smeće i otrov.
Što se toga tiče možemo vidjeti kako su gradovi i velike metropole jedan ogroman supermarket u koji poduzeća i industrije istovaruju proizvode iz neprekidne proizvodnje, od miksera do beskrajnih automobila, od kojih ostaju velika zagađujuća groblja. Ekološke katastrofe, često nepovratne, su svakodnevna pojava, izlijevanjem industrijskog i gradskog otpada, uključujući nuklearnog i naftnog, koji se "kažnjavanju" običnom novčanom kaznom, kao da to može platiti zlo nanešeno zemlji i vodama.
Postoji zatim i mogućnost da se sve zataška, kao što se moglo vidjeti u slučaju nuklearnog i toksičnog/industrijskog otpada u regiji Campania, a i šire, koji i dalje ubija nadasve djecu; uz državu koja je sve to servirala jednom uspavanom javnom mnijenju. Industrijske i trgovačke grupe kao ENI [talijanska energetska kompanija, nap.prev.]*, ENEL [talijanska elektroprivreda, nap.prev.], FINMECCANICA [četvrta po veličini zrakoplovna i obrambena grupacija u Europi, nap.prev.], EDISON [talijanska energetska kompanija, potencijalni ulagač u hrvatsku termoelektranu na ugljen Plomin C, nap.prev.], BENETTON, a popis se nastavlja satima (samo u Italiji), se eksponencijalno geo-politički šire. Pljačkaju izvore vode i ruda, truju vode, zrak i zemlju jedino u svrhu profita, sa svojim "projektima" (crpljenje, brane, centrale...), koje im omogućuju nova bio-teh istraživanja, otimaju nezagađenu zemlju domorocima, mijenjaju tokove voda, sijeku tisućljetne šume, sve uz suradnju vojske i zemljoposjednika, kao bijeli "konkvistadori" u XVI stoljeću; bez uzimanja u obzir, u stvari uzmimo u obzir, različite trgovačke aktivnosti u koja se svugdje uključuju. Ne bi me iznenadilo kad bi se jednog dana pojavio ENI-jev logo psine sa šest nogu na pakovanju mlijeka ili vode.

IZJAVA ZATVORENIKA
Od 18. juna mi zatvorenici započinjemo s odbijanjem zatvorske hrane u znak prosvjeda protiv fašističkog zakona o zatvorima tipa C. Ministar želi izgraditi zatvor unutar zatvora, bez prava, posjeta, radnih dana, dozvola za izlazak... Cilj ministra nije popraviti već osvetiti se i kazniti. Kad nekome oduzmeš pravo na nadu, jedina sigurna stvar je da si mu učinio gore. Zatvori tipa C nizu zatvori visoke sigurnosti, to su zatvori visokog očaja. I nije slučajnost što ministar pravosuđa želi da zakon bude usvojen ovog ljeta, kako se ne bi morao suočiti s reakcijom ne samo zatvorenika već i sa svjesnim i osjetljivim osobama. Tri dana odbijanja hrane je samo početak. Bez obzira na ravnodušnost ministra i vlade, borba će se zaoštriti svim sredstvima. U Grčkoj se smrtna kazna sada naziva zatvori tipa C. BORBA-OTPOR-DOSTOJANSTVO
P.S. U grčkom siromaštvu i bijedi jedino rješenje je solidarnost među ljudima. Zato smo odlučili da ova tri dana dok odbijamo zatvorsku hranu, ona će biti pružena beskućnicima, siromašnima i nezaposlenima...
Solidarno okupljanje pred zatvorom Korydallos 15. juna 2014.
...

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_4-724x1024.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_5.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_6-724x1024.jpg

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.
Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.
2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.
Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).
Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

Anarhisti Alfonso i Hermes nalazili su se u pritvoru, na odjelu Maksimalne Sigurnosti, zbog pljačke banke Estado, od 11. decembra 2013., tokom koje je jedan bijedan zaštitar izrešetao mecima druga Sebastiana Oversluija.
Nakon šest mjeseci zatvora, 13. juna 2014 obojica su prihvatili suđenje po skraćenom postupku i osuđeni su za pokušaj pljačke sa zastrašivanjem i ilegalno posjedovanje oružja, na kaznu od 5 godina uvjetne slobode, te isti dan otpušteni iz zatvora.
Sloboda za sve revolucionarne i anarhističke zatvorenike/ce!
Izvor: Croce Nera

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.

26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije suđenja protiv Giancluce i Adriana. Gianluca je već prije donio odluku da odbija obranu i povukao svojeg advokata. Osim toga, i Gianluca i Adriano su odlučili da ne sudjeluju na farsi suđenja putem videokonferencije ne pojavljujući se čak ni pred ekranom.
Ročište je odgođeno za 4. juli zato što je sudac izjavio da je iz spisa vidljivo da je Gianluca imenovao novog advokata, mada to nisu znali ni sam imenovani advokat ni brojni drugovi koji se s Gianlucom neprekidno dopisuju. Zato je odlučeno da se pokuša razjasniti situacija kako bi se našao odgovor na ovu nepodudarnost, te se na koncu čvor ipak odriješio: Gianluca nije nikada namjeravo imenovati advokata, ali iz različitih elemenata razumije se da je došlo do greške u zatvoru u Alessandriji, u kojem je Gianluca zatvoren.
Dakle, potvrđujemo izbor Gianluce da odbije obranu advokata i podsjećamo da će Adrianu i njemu biti suđeno 4. jula.
Pozivamo sve na solidarnost s dvojcom drugova i da objave "pakosno" korištenje videokonferencije kao još jednog sredstva izolacije.
Rete Evasioni
...

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

Neuki rat neporaženih i neobuzdanih i dalje je prisutan u povijesti čovječanstva, protiv "sposobnosti destruktivne akumulacije koju izaziva ekonomsko-financijski mehanizam i kojeg nijedna međunarodna institucija ne može regulirati: globalizacije"[1]. Dok represivne metode moći protiv "disidentstva" postaju sve sofisticiranije, ostati samo u obrambenom stavu nije naša jedina opcija, prijeći u napad je potrebno, kao što kaže Bonanno, i to kreativno, ako ne želimo da nas neprijatelj kapital nadiđe.
Naspram ratnih šteta ovoga rata stvaraju se oblici solidarnosti s palima, ranjenima i zatvorenima koji se bore za emancipaciju čovječanstva, i općenito protiv zatvora, što je od vitalne važnosti u ovoj borbi.

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

U noći između 29. i 30. maja u centru Buenos Airesa ispisani su slogani protiv nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu ("Neće biti nikakvog prvenstva", "Protiv bijede svjetskog prvenstva", "Zapalimo svjetsko prvenstvo" itd.) i u znak solidarnosti s drugaricom Sol Vergara, koja je uhapšena u Čileu pod optužbom da je pucala na zaštitara banke.
Nakon što su išarali fasadu zgrade AFA [Savez argentinskog nogometa], drugove je zaustavila federalna i metropolska policija. Odvedeni su u stanicu i nakon 14 sati ćelije odvedeni su na sud, gdje su oslobođeni nakon što su odbili dati izjavu te je protiv njih podignuta optužnica za kazneno djelo "nanošenja štete" i očekuje se daljnji pravosudni razvoj predmeta...
Želimo podijeliti baš ovu a ne neku drugu gestu s drugima, ali ne zato što tražimo solidarnost ili ičije odobrenje, nego zato jer želimo komunicirati s drugovima koji djeluju s različitim sredstvima ili u bilo kojem kraju gdje drugovi šire otpor protiv ovog odvratnog prvenstva, i pozivamo ih da se ujedine u borbi protiv istog.
Jasno, s namjerom da pošaljemo našu snagu svima onima koji se bore na ulicama Brazila i organiziraju se protiv napada države koja da bi organizirala ovaj milijunski događaj izbacuje, degradira, zatvara, muči i ubija stanovnike favelasa.
Naša snaga je uvijek sa zatvorenim drugovima koji se ne kaju.
NEĆE BITI NIKAKVOG PRVENSTVA!
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brazil-flag_2913370k.jpg
Montevideo, juni 2014.
U ponedjeljak ujutro 9. juna napali smo molotovom generalni štab AUF-a (Urugvajski nogomenti savez) u ulici Guayabo y Vasquez, te uništili i spalili dio zgrade.
Ova akcija je odgovor svim govnima koji učestvuju u slavlju Svjetskog nogometnog prvenstva.
Šaljemo zagrljaj i snage drugovima koji se bore diljem svijeta i veli zagrljaj drugovima pred sudom u Buenos Airesu (Argentina).
Neće biti nikakvog prvenstva!
...

U četvrtak 28. maja zapalili smo vozilo zaštitarske firme u Faliru, u Solunu, kao znak otpora protiv zakonskog prijedloga o izgradnji zatvora maksimalne sigurnosti. Firme za zaštitu i sigurnost preuzele su na sebe zadaću da nabave infrastrukturu za takve zatvore. No, one također nameću kontrolu nad našim tijelima i umovima, izvan zatvorskih zidova.
Solidarnost s Gianclucom i Adrianom, koji su zatočeni u zatvoru maksimalne sigurnosti u Italiji, očekujući suđenje putem video-konferencije 4.jula 2014.
Izvor: InterArma

13. septembra 2011. naprava sastavljena od dvije plinske kamp-boce i benzine eksplodirala je u gradskoj vijećnici Tetuana, Madrid-Španjolska. Požar je ugasio je policajac koji se nalazio u zgradi. Odgovornost za djelo preuzela je "Tierra Selvaje" [divlja zemlja, nap.prev.] i dio je niza napada.
Idući dan policija je uhapsila druga Josea Lopeza Mendeza pod optužbom za zločin terorizma, koji je bio zatvoren dva mjeseca i po u sablasnom režimu FIES. U početku mu je pripisano više od 30 napada, ali na koncu je ostao samo ovaj na gradsku vijećnicu; José je otpušten ali u očekivanju suđenja na Audiencia Nacional (specijalni sud za terorizam).
U aprilu 2014. započelo je suđenje protiv Joséa, na kojem je tužilaštvo zatražilo 3 godine zatvora, ali drug je priznao počinjena djela i smanjena mu je kazna na dvije godine bez zatvora, ali optužen po antiterorističkom zakonu.
Solidarnost sa svim drugovima u zatvoru!
Francisco, Monica i Gabriel: Slobodni!
...

27.05.2014. U popodnevnim satima dvije maskirane osobe upale su u podružnicu Gradskog groblja Zagreb i zaposlenica im je, nakon što su joj zaprijetili vatrenim oružjem i suzavcem, predala oko 40.000 kuna. Ionako mrtvima novac ne treba!
02.06.2014. U noćnim satima je zaposlenik rovinjskog lokala da bi udaljio pijanog gosta pozvao pandure, zbog očitog nedostatka solidarnosti i sposobnosti osoba da rješavaju probleme bez prisustva autoriteta. Gost je zasluženo izvrijeđao pandure, koji su ga upotrebom sile, koju im je vlast dodijelila da bi zaštitila sebe, odveli u policijsku stanicu. No, hrabrog buntovnika ni to nije uplašilo te je uhvatio jednog pandura za vrat. Panduri su radi toga nad njim upotrijebili sredstva prisile, čije detalje nećemo nikada otkriti jer ionako oni imaju monopol nad njom, a mi bi svi zbog toga trebali poslušno savijati vratove. Podrška svakome tko hoda visoko uzdignute glave i uzvraća istom mjerom.
5.06.2014. Jedna osoba je u kasno prijepodne opljačkala poslovnicu za otkup plemenitih metala u Zagrebu. Nakon što je zaposleniku zaprijetila pištoljem odnijela je oko 3000 kuna. Nadobudni zaposlenik je potrčao za dotičnim, na što je pljačkaš opravdano odgovorio pucnjem. Pandur, u svojoj dužnosti zaštite bogatih, dojurio je iz susjedne ulice i ispalio hitac upozorenja, bez ikakvog ishoda. Pošteni građanin-zaposlenik i pandur, pokorni sluge poslodavaca, nastavili su trčati za pljačkašem, na što je ovaj, ponovno opravdano, zapucao na njih. Na nesreću, metak ih je promašio. Da bi utekao dvojci podjarmljenih lakeja zaustavio je kombi i natjerao vozača da ga odveze, nakon čega je pobjegao u samo njemu poznatom smjeru. Sretno!
07.06.2014. U prometnoj nesreći, koju je sam skrivio, kod Dubrovnika poginuo je jedan pandur, dok su dvojca njegovih kolega nažalost samo ozlijeđena. Jedan na manje! Želimo svim drugim pandurima isto toliko sreće za volanom.
...

Ovaj intervju nije preuzet iz uobičajenih anarhističkih kontra-informacijskih sajtova. Međutim, bez obzira na njegov građanski izvor objavljuje se u prijevodu zato što je navodna anarhistička (ukrajinska) grupa "Narodni Nabat" prisutna i na našim prostorima. Budući da je intervju s navedenom grupom preuzet iz masmedija, čiji je interes održavati, kroz iskrivljavanje stvarnosti, demokratski odnosno kapitalistički poredak, objavljuje se na stranicama ovog sajta s određenom dozom sumnje. Zbog toga, kao i zbog težine izjava koje se kose sa temeljem anarhističkih/antiautoritarnih ideja i prakse, yu.radioazione bi vrlo rado objavio demant ovog intervjua, koji se može poslati na mejl adresu navedenu na ovom sajtu.
UKRAJINA: NE BORI SE SAMO EKSTREMNA DESNICAMA NA ULICAMA KIJEVA
(objavljeno 26.01.2014 na news.spilno.tv)
[...]
Napravili smo mali intervju s predstavnikom anarhističke grupe "Narodni Nabat", koja aktivno sudjeluje u sukobima u ulici Hruševski:
- Zašto ljevica sudjeluje u borbi između ekstremne desnice i policije, u kojoj je stala na stranu desnice?
Takozvani Desni Sektor započeo je prvu radikalnu akciju u ulici Hruševski, ali sada u borbama sudjeluju sve društvene skupine, potpuno različitih političkih orijentacija. Mi smo pokret "Narodni Nabat", mi nismo na strani ekstremne desnice. Mi stojimo na strani ukrajinskog naroda. Uostalom, narod je sada realni pokretač revolucije. Sada kad se narod organizirao ne mogu ga kontrolirati ni vlast ni oporba. Narod je potpuno autonoman organizam koji se zalaže za svoja prava. Narodni pokret je sasvim antifašistički zato što se protivi fašističkim metodama Janukoviča, da bi konsolidirao vlast u svojim rukama.
- Koliko je udio ljevice u borbi u ulici Hruševski? Kakva je "demografska slika" prosvjednika? Da li je ispravna jednostavna podjela na "desno" i "lijevo" ili je pak stvar kompliciranija?
Ljevica je odigrala važnu ulogu u sukobima u ulici Hruševski. Ali jednostavna podjela na lijevo i desno je netočna. Ponavljam, većinu čine obični građani Ukrajine, koji se ne smatraju dijelom nekog političkog pokreta. Sada dolazi rat, a ne sakupljanje političkih bodova. To je pitanje opstanka. Uostalom, ako narodni pokret ne uspije pobijediti uslijedit će nezamisliva represija. Mnogi ljevičari nam ponavljaju da će izaći na prosvjede samo ako kad poprime anarhističku prirodu i kad im bude cilj dostizanje društvene jednakosti. No, onda se postavlja pitanje: kako oni misle to postići ako u ova teška vremena sjede kod kuće dok se drugi bore na prvoj liniji fronte?
- Što ljevičarski prosvjednici žele postići i da li je moguće ostvariti te ciljeve u suradnji desnicom?
Mi želimo postići razvoj pokreta prosvjeda u Ukrajini i ostavku vlade. Ovi ciljevi mogu se ostvarivi u suradnji s desnicom.
- Kakav je odnos s desnicom - ima li sukoba?
Imamo pakt o nenapadanju. Dapače, zajedno smo na barikada i raspravljamo o daljnjim akcijama.