w-7-wp-736-import-1.png

Zaista ne želimo stati u čvrstu obranu svake duše koja se postavi kao neprijatelj naspram države i svakom obliku vladanja (nad čovjekom, životinjama i prirodom). Smatramo da – a s time se slažu i brojni anarhistički i ostali zatvorenici – ne mogu svi biti drugovi i da se ne može sa svima razviti odnos.

Konkretnije, želimo potaknuti raspravu o grupama direktne akcije koje odbacuju anarhiju kao politički cilj i kao svakodnevnu borbu. Radi se o takozvanim eko-ekstremistima koji neumoljivo uzvikuju „smrt anarhiji”, odbacujući vlastito podrijetlo i formiranje, ideju koja ih je hranila kroz bratski odnos s borcima današnje i prošle urbane gerile, da bi kasnije prešli na naglašavanje određenih aspekata koji su uvijek bilo dio anarhističke sredine i njene borbe za oslobođenje čovjeka, naše braće životinja i zemlje.

Daleko od stalne tenzinje koju želimo održati mi koji želimo i borimo se za život anarhije, jedna određena struja koja se smatra eko-ekstremističkom baca u koš slobodarski ideal koji se očituje kroz ustaničku borbu.

Jedna mala grupa, vezana za određeni imaginarij „simboličkih” naroda te za glazbene/alternativne i sveučilišne sredine (odbacuju fakultet koji ipak pohađaju... i studiraju ono što toliko mrze), mrzi ljudsku životinju i zato svugdje vidi neprijatelja.

U toj „divljoj magli”, prouzročenoj vlastitom samodopadnošću i mesijanstvom, svrstavaju među svoje neprijatelje i posljednjeg radnika, žrtvu ovog usranog izrabljivačkog sistema. Trabunjaju o ubijanju radnika, zemljoradnika ili bilo koje druge osobe koju, budimo iskreni, rasprava naših srodnih tokom godina nije smatrala vrijednim sugovornicima. Mada smo suučesnici, neprijatelj je netko drugi, i bilo kojem anahistu, slobodaru, pankeru ili nihilistu je to sasvim jasno. No, eko-ekstremistima baš i nije, u pokušaju da budu avangarda, a čak i u trendu.

Zato pozivamo pojedince i koordinirane afinitete koji se bore danas da se i dalje nastave boriti za oslobođenje svih živih bića i zemlje, bez da izgube iz vida politički aspekt naših djela, te prave neprijatelje i mete.

Sedam godina od smrti Mauricia Moralesa pozdravljamo grupu „Manada de Choque Anarquico Nihilista” zbog njenog trezvenog i ustaničkog djelovanja tokom prosvjeda 1. maja i 21. aprila, kada su još jednom dokazali uspjeh koordinacije među afinitetima. Kako bi bili jasni i opovrgli stranicu „Maldicion Ecoextremista” koja je pokušala prikazati ta djela kao čin neodgovorne urbane gerile, da bi si prisvojili slobodarsko djelovanje!

Pozdravljamo borce iz Revolucionarne Ćelije Paulino Scarfó (FAI-FRI), koji su u svojoj izjavi o preuzimanju odgovornosti za napad na Banku Santander u La Cisterni napisali: „Napad posjeduje svoju etiku i nije indiskriminiran; prigrlili smo napad požarima i ne podržavamo više ideje koje se pokušavaju širiti”.

Čopor Sabotera Heriberto Salazar (FAI-FRI)

Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ