#title O eko-ekstremizmu i anarhiji
#author Čopor sabotera Heriberto Salazar – FAI/FRI [Čile]
#date 2016.
#pubdate Mon, 06 Jun 2016 17:53:33 +0000
#topics anarhizam; Čile; eko-ekstremizam; FAI; Mauricio Morales; nihilizam; razmatranja; terorizam; ustanički anarhizam [insurekcionizam]; Tekstovi
#teaser Zaista ne želimo stati u čvrstu obranu svake duše koja se postavi kao neprijatelj naspram države i svakom obliku vladanja (nad čovjekom, životinjama i prirodom). Smatramo da – a s time se slažu i brojni anarhistički i ostali zatvorenici – ne mogu svi biti drugovi i da se ne može sa svima razviti odnos.
Konkretnije, želimo potaknuti raspravu o grupama direktne akcije koje odbacuju anarhiju kao politički cilj i kao svakodnevnu borbu. Radi se o takozvanim eko-ekstremistima koji neumoljivo uzvikuju „smrt anarhiji”, odbacujući vlastito podrijetlo i formiranje, ideju koja ih je hranila kroz bratski odnos s borcima današnje i prošle urbane gerile, da bi kasnije prešli na naglašavanje određenih aspekata koji su uvijek bilo dio anarhističke sredine i njene borbe za oslobođenje čovjeka, naše braće životinja i zemlje.
Daleko od stalne tenzinje koju želimo održati mi koji želimo i borimo se za život anarhije, jedna određena struja koja se smatra eko-ekstremističkom baca u koš slobodarski ideal koji se očituje kroz ustaničku borbu.
Jedna mala grupa, vezana za određeni imaginarij „simboličkih” naroda te za glazbene/alternativne i sveučilišne sredine (odbacuju fakultet koji ipak pohađaju... i studiraju ono što toliko mrze), mrzi ljudsku životinju i zato svugdje vidi neprijatelja.
U toj „divljoj magli”, prouzročenoj vlastitom samodopadnošću i mesijanstvom, svrstavaju među svoje neprijatelje i posljednjeg radnika, žrtvu ovog usranog izrabljivačkog sistema. Trabunjaju o ubijanju radnika, zemljoradnika ili bilo koje druge osobe koju, budimo iskreni, rasprava naših srodnih tokom godina nije smatrala vrijednim sugovornicima. Mada smo suučesnici, neprijatelj je netko drugi, i bilo kojem anahistu, slobodaru, pankeru ili nihilistu je to sasvim jasno. No, eko-ekstremistima baš i nije, u pokušaju da budu avangarda, a čak i u trendu.
...
#cover w-7-wp-736-import-1.png
#lang hr
Zaista ne želimo stati u čvrstu obranu svake duše koja se postavi kao neprijatelj naspram države i svakom obliku vladanja (nad čovjekom, životinjama i prirodom). Smatramo da – a s time se slažu i brojni anarhistički i ostali zatvorenici – ne mogu svi biti drugovi i da se ne može sa svima razviti odnos.
Konkretnije, želimo potaknuti raspravu o grupama direktne akcije koje odbacuju anarhiju kao politički cilj i kao svakodnevnu borbu. Radi se o takozvanim eko-ekstremistima koji neumoljivo uzvikuju „smrt anarhiji”, odbacujući vlastito podrijetlo i formiranje, ideju koja ih je hranila kroz bratski odnos s borcima današnje i prošle urbane gerile, da bi kasnije prešli na naglašavanje određenih aspekata koji su uvijek bilo dio anarhističke sredine i njene borbe za oslobođenje čovjeka, naše braće životinja i zemlje.
Daleko od stalne tenzinje koju želimo održati mi koji želimo i borimo se za život anarhije, jedna određena struja koja se smatra eko-ekstremističkom baca u koš slobodarski ideal koji se očituje kroz ustaničku borbu.
Jedna mala grupa, vezana za određeni imaginarij „simboličkih” naroda te za glazbene/alternativne i sveučilišne sredine (odbacuju fakultet koji ipak pohađaju... i studiraju ono što toliko mrze), mrzi ljudsku životinju i zato svugdje vidi neprijatelja.
U toj „divljoj magli”, prouzročenoj vlastitom samodopadnošću i mesijanstvom, svrstavaju među svoje neprijatelje i posljednjeg radnika, žrtvu ovog usranog izrabljivačkog sistema. Trabunjaju o ubijanju radnika, zemljoradnika ili bilo koje druge osobe koju, budimo iskreni, rasprava naših srodnih tokom godina nije smatrala vrijednim sugovornicima. Mada smo suučesnici, neprijatelj je netko drugi, i bilo kojem anahistu, slobodaru, pankeru ili nihilistu je to sasvim jasno. No, eko-ekstremistima baš i nije, u pokušaju da budu avangarda, a čak i u trendu.
Zato pozivamo pojedince i koordinirane afinitete koji se bore danas da se i dalje nastave boriti za oslobođenje svih živih bića i zemlje, bez da izgube iz vida politički aspekt naših djela, te prave neprijatelje i mete.
Sedam godina od smrti Mauricia Moralesa pozdravljamo grupu „Manada de Choque Anarquico Nihilista” zbog njenog trezvenog i ustaničkog djelovanja tokom prosvjeda 1. maja i 21. aprila, kada su još jednom dokazali uspjeh koordinacije među afinitetima. Kako bi bili jasni i opovrgli stranicu „Maldicion Ecoextremista” koja je pokušala prikazati ta djela kao čin neodgovorne urbane gerile, da bi si prisvojili slobodarsko djelovanje!
Pozdravljamo borce iz Revolucionarne Ćelije Paulino Scarfó (FAI-FRI), koji su u svojoj izjavi o preuzimanju odgovornosti za napad na Banku Santander u La Cisterni napisali: „Napad posjeduje svoju etiku i nije indiskriminiran; prigrlili smo napad požarima i ne podržavamo više ideje koje se pokušavaju širiti”.
Čopor Sabotera Heriberto Salazar (FAI-FRI)
Izvor: [[http://www.autistici.org/cna/2016/05/23/chile-comunicato-del-branco-di-sabotatori-heriberto-salazar-fai-fri/][talijanski Anarhistički Crni Križ]]