Titolo: ČILE: PISMO ZATVORENE ANARHISTICE TAMARE SOL FARIAS VERGARE
w-7-wp-711-import-1.png

Ljeto 2016.

Kada se nađeš iza rešetaka, izoliran od ostatka zatvorske populacije, svakodnevni život postane težak u tako malom prostoru, gdje su društvo i njegove uloge intenzivniji, a prilagođavanje postane svakodnevna borba za opstanak, kako te ne bi njegov moral izbrisao i njegova čežnja potrošila. Lopovi, šverceri drogom i ubojice interioriziraju državu, njenu moć i njen autoritet.

Pokušavam opstati bez da izdam sebe, bez obzira na izolaciju koju policija nameće. Nismo uopće tako različiti, samo što lanci koji njih svezuju ne želim da i mene odvuku, kako tenzija ne bi postala rutinska. Život se sastoji od mnogo više stvari koje riječi mogu opisati, ali kada se pretvori u određeni program buđenja, hranjenja i spavanja borba protiv ustaljenog poretka započinje apstraktnim idejama i sjećanjima. Započinje potragom za sitnim detaljima ili gestama iskrenosti, koje nisu još kontaminirane natjecanjem između siromašnih, pošto su zidovi ogromni, kao rešetke i lokoti, a nalaze se u rukama fizičkog neprijatelja. I sve više širi svoju moć, a ja strpljivo čekam pravi trenutak za oslobođenje, na taj način pronalazim teoriju i praksu u samom životu.

Moje srce pripada zemlji i bez straha snaga prirode gura me dalje, podiže me da nastavim. Najviše cijenim solidarnost drugova: naše vrijednosti postaju opipljive, daleko od dominacije i zlostavljanja, stvarajući anarhistički odnos u prostoru, utemeljen na afinitetu i povjerenju, bez ikakvih sebičnih interesa. Ako zaboravim, moja se krv zahukta svakom provokacijom države, podsjećajući me na izrabljivačke i zaštićene neprijatelje. A to zaboravljaju kriminalci, jer ne vide strukturu čiji smo mi dio. Ta nas ravnodušnost razlikuje, mi vidimo dalje i dublje analiziramo naše ciljeve, što daje veći smisao našim životima. Istovremeno, naša se realnost bolje odražava kad se jasno postavimo u prostor u kojem se nalazimo. Naše iskustvo nije ogromno, ali naše znanje je dovoljno da vidimo gdje se nalazimo i kuda idemo. Nužno je preuzeti rizik kako bi naučili i postali mudriji u trenutku djelovanja.

<strong>Protiv patrijarhalnog društva i tehno-industrijske civilizacije. Ne smijemo postati ravnodušni na izrabljivanje i zlostavljanje. Zagrljaj iz svega srca s ove strane kontinenta svima koji osjećaju zov svoje krvi na borbu protiv potrošačkog društva i moći.

Jasnoće, strpljenja i obazrivosti.

Dug život anarhiji!</strong>

Tamara Sol Farías Vergara

Izvor: 325