SOLUN [GRČKA]: UNIŠTENE ANTENE MOBILNE TELEFONIJE (02.2016.)

Moderno kapitalističko društvo je društvo kontrole.

Zato što se sistem bavi beskonačnim i totalnim pokušajem održavanja normale svakodnevnog društvenog života. U takvim uvjetima kontrole tehnologija nadzora mora biti prisutna, pošto je tehnološki razvoj izravno povezan s progresom autoriteta i njegovog načina nametanja.

Država i kapital, kao aktivni korisnici tehnologije, oblikuju taj oblik nadzora u svrhu profita i svojeg vlastitog budućeg nametanja. Od nadzornih kamera u velikim gradovima i javnim prijevozima za sigurnost onih "koji ništa ne skrivaju" (i zato radije sve pokazuju) do telekamera na radnim mjestima kako bi se "osigurala" produktivnost i normala u potrošačkim procedurama. I od novih biometričkih osobnih iskaznica do osobnih dosjea svih nas, kreiranih na temelju posjećivanja internet stranica, preferenci, slušane glazbe, pročitanih knjiga, financijskih transakcija, informacije koje pohranjuju razne velike kompanije koje su identificirale veći dio naših života s ciljanim oglasima i promocijom proizvoda za potrošnju.

Kako godine budu prolazile i kako se tehnologija bude razvijala suočavat ćemo se sa sve više izuma koji, svjesno ili ne, pridonose represiji. Radi se o logičkoj posljedici, budući da veći dio istraživanja na tom polju financiraju i vode države i među-državne vlasti te multinacionalne kompanije koje nastoje riješiti svoju brigu oko sve jače vlastite zaštite i profitabilne proizvodnje. Na koncu, imamo čitavu jednu industriju koja je uposlena u stvaranju naprednog tehnološkog sistema nadzora i represije, od oružanog sistema korištenog u ratnim situacijama do tehnoloških alata za zaštitu režima od unutarnjeg neprijatelja. Ove posljednje uključuju sistem za represiju masa (vodeni topovi, sistem koji unosi konfuziju među mase ispuštanjem nepodnošljivih toplina ili zvukova itd.), telekamere i nadzorni alat EYP-a (nacionalna sigurnosno-obavještajna agencija) koji se koriste za montažu sudskih procesa i kazni, za razvoj tehnike usklađivanja osumnjičenih kroz biometrička obilježja (kao što su otisci prstiju i DNK), ali i za tehnološku nadogradnju zatvora nadzornim kamerama i automatizirano funkcioniranje. Bez obzira na različite stilove ciljevi su im isti: s jedne strane stvaranje ozračja straha jačanjem slike svemoguće države, a s druge discipliniranje onih koji ne ulaze u kompromise sa suverenim naredbama za društveni mir.

Stup nositelj tehnološkog procesa posljednjih desetljeća bio je također i razvoj sektora telekomunikacija, nužnog za kontrolu te glatko funkcioniranje tehno-industrijskog sistema. Moderni sistemi kontrole i represije se u potpunosti temelje na tehnologiji telekomunikacije, koja ih djelomično podržava.

Kompanije za telekomunikaciju, koristeći našu "potrebu" za komunikacijom te mrežu unutar i izvan urbanih sredina, snimaju naše razgovore kao i našu poziciju gps sistemom. Putem dobre/besprijekorne suradnje s odgovarajućim državnim/privatnim tijelima one dozvoljavaju u svakom trenutku kolektivno ukidanje tajnosti telekomunikacija, pozivajući se na nacionalnu sigurnost i često pridonoseći montiranju optužbi protiv boraca, na temelju prisluškivanja. Između ostalog, Vodafone je 2006. bila odgovorna za masovna telefonska prisluškivanja, dok danas surađuje s Group4 Security i s ministarstvom pravosuđa za implementaciju represivnog projekta povezanog s elektronskom narukvicom za nadzor namijenjenoj kućnom pritvoru i kontroli zatvorenika. K tome, OTE je (grčka telefonska kompanija) opskrbila Frontex potrebnim materijalom i tehničkim infrastrukturama za operacioni program "Posejdon 2010." za nadzor morskih granica.

U ime profita kompanije za telekomunikacije gledaju na zračni prostor kao na njihov teritorij, postavljajući sve više i više kamufliranih antena na krovove zgrada, za što vlasnici istih budu zgodno kompenzirani.

Razina odaslanih radijacija neprekidno raste zbog rastućih potreba mreže, a i zbog upotrebe novih bržih tehnologija prijenosa, što je Svjetska Zdravstvena Organizacija već opisala kao potencijalno karceregone.

05.02. uništili smo 3 Vodafonove antene mobilne telefonije, 1 OTE antenu mobilne telefonije i 1 Wind antenu mobilne telefonije na krovovima područja Faliro, Botsari i Papanastasiou. Zapalili smo ih zapaljivom tekućinom.

07.02. razbili smo 1 Vodafonovu antenu mobilne telefonije na fasadi jedne stanarske zgrade u Kato Toumbi.

Radi se o činu otpora protiv sve veće kontrole, čiji je dio neprekidna borba protiv antena mobilne telefonije.

Naše je djelo posvećeno drugovima T. Theofilou i G. Tsironisu, kojima će se suditi 24.02. i 05.02. (odgođeno do daljnjeg).

P.S. Shvačajući da je otpor protiv društvene kontrole važan dio različite i neprekidne anarhističke borbe, pozdravljamo inicijativu drugova iz Volosa za "uništenje kamera".

Anarhisti

Izvor: Act For Freeedom Now!