Dobrodošli u naš pakao, u ono što mi nazivamo... CRNI JUNI!
Mi nastavljamo rat, DEMOKRACIJA NEĆE POBIJEDITI!
"Znaš, i ja isto plačem, korisno je da se riješiš pritiska. Ali smijeh bi mi učinio mnogo bolje. Vrlo te cijenim, željela bih te čvrsto zagrliti (...) Drugovi: u ovom trenutku bijes me drži. Uvijek sam mislila da je osoba odgovorna za ono što osoba učini, ali ovaj put su neke osobe krive i želim reći vrlo glasno tko su osobe koje su ubile Eduarda: država, suci, službenici, novinari, policija, zatvor, zakoni i čitavo to društvo robova koji prihvaćaju ovaj sistem." ("Ljubav i Anarhija; Neodložan život Soledad Rosa")
Neukroćenom bijesu i burnim srcima!
Čvrsto naprijed sve do kraja horizonta!
I
Stavili smo karte na stol i započeli stavljati naše uloge u našu igru, zbog logike života koja nam je nametnuta gledamo u tamu, zbog slomljenih srca i iscrpljenih grla mislimo da još nešto nedostaje, u našim mislima raste ustanički anarhistički projekt koji pita "kako ću krenuti u napad na realnom i određenom polju"?. Neprijateljska, drska, smiješna, neprekidna, opasna i neugodna slika za to mračno Trojstvo (država, kapital i crkva), koje i dalje funkcionira unatoč naporima da ga se uruši. Iznijeli smo to u našem prvom tekstu; razlozi, okolnosti, mjesta i nove perspektive koje se temelje na afinitetu, na autonomnoj i horizontalnoj koordinaciji, dodatak anarhističkoj ideji, ustanička strast uz zajednički projekt. No ipak, znamo da bombe, sabotaže i požari itd. nisu dovoljni da definitivno okončaju taj stroj smrti, potrebno je mnogo više, a između znati i činiti postoji velika razlika. Život je jedan kontinuum individualnih i zajedničkih gradnji, što dokazuje činjenica da se on zaista može izmijeniti, ali se te promjene vidljive na mikroskopskoj razini trebaju postaviti u jedno sveopće pitanje. Svako na temelju svojeg konteksta, svojih mogućnosti i gradeći različite ali koordinirane autonomije, jer nije cilj homogenizirati "ustaničku perspektivu", kao u klasičnim već izlizanim stavovima, mi želimo promjenu a ona započinje s pojedincem-zajednicom.
Radi se o: biti opasan zbog vlastitih ideja-djela (teorije-prakse). Bila to tenzija, raskid, izgledi s prijedlozima, stvarni napadi, od dizanja u zrak državne institucije do sađenja malene biljke, razgovora sa susjedom, organiziranjem u kolektiv, zato što negacija nije samo reći ne, nego odbiti, suprotstaviti se, uništiti i najvažniju stvar izgraditi na negaciji. Puni smo glupih upakiranih ideja, ne znamo kako točno se njih osloboditi, međutim, kroz analize, razmatranja i djela mi ulazimo na put da to učinimo. U tom naporu mi kujemo urotu s našim lažima i istinama, zato što još vjerujemo u stvaranje, zato što smatramo da pobuna i neprekidni sukob je put. Bez toga ništa, a s time sve!
Ne radi se o militantnosti, niti o pretvaranju anarhije u ideologiju, radi se o igri sa životom i njegovim oblicima, plešući na spasonosnom kaosu neprekidne pobune, skačući na ruševine dominantnog zdanja, smijući se svim srcem pobuni, plačući stvarajući radosti, zato što smo u igri, zato što otkrivamo, postajemo jači, umiremo i ponovno se rađamo. Svaki izum, svaka nova šansa može predstavljati jedno iskustvo za svaku osobu, bez upakiranih modela, stvarajući novo poglavlje u povijesti, gdje zvuk demokracije propada, dok se čuju anarhistički napadi na njene betonske zidove.
Imamo malo, ali planiramo da dobijemo sve!
II
Širenje borbe i njenih dinamika dokazuje da slobodarska pobuna nije pitanje prošlosti i da je moguće riješiti se ravnodušnosti, padova u kolotečinu i čekanja na Obećanu Zemlju, da je moguće to pretvoriti u najgori košmar vlasti, u radosni dinamit koji će dignuti u zrak državu i kapital baš sada i ovdje. Dug život sjaju natjecateljske vatre, radosti neukrotivog leta Molotovljevih koktela, užitku ustaničkih sablji na vjetru, slavljeničkom pucnju PVC bazuka. Ugodni radosni žamor kamenja koje pada na štitove i kacige stražara-lakeja države i kapitala. (Neformalna Anarhistička Koordinacija: Meksiko, Planet Zemlja, 16. novembar 2006.)
Prijedlog je otvoren, pobuna je bila sveopća, neki su ljudi krenuli na djela, suparnici su djelovali i kazaljke sata su pokrenute: različitim djelima, od barikada, blokada, povorki, zatvaranja škola do sveprisutnih eksplozija, požara i drugog. To je ono što mi nazivamo ustanički plan, spoj teorije-akcije na djelu, kombinacija misli, analize, aktivnosti i pokreta, kroz uništenje. Bez ikakvog stanja autoriteta, direktna stvarnost za tijek djela isključenih, jer kao što je Drug Carlos Chivo već rekao, "ustajalo truli", samo-potrošnja (od javnih inicijativa do direktnih akcija) nije dio ustaničkog plana. On uključuje drmanje, agitaciju, sukobe, veze, koordinaciju, uništenje i stvaranje. Zato što je ton približavanju životu prazničan, druga riječ nije moguća, ali je već na putu, čujemo da diše, hoda, pada i ponovno se diže.
<strong>Ja provociram!
Ja izazivam!
Ja postojim!</strong>
Mi smo negacija postojećeg, mi ćemo naletiti i uništiti njihov mir, mi ćemo srušiti njihove građevine i zgrade, napasti i zapaliti policijske stanice, pobiti gospodare rata, gospodare zemlje i poslodavce, smaknuti pokrovitelje, pogubiti političare, srušiti škole, centre za rad i uništiti svaki oblik autoriteta. Uzimajući u obzir kako eliminirati marksisitčko-lenjinističku gerilu, to je jedini način da uništimo naše neprijatelje.
<strong>Da obranimo naša bojna polja!
Da obranimo našu autonomiju!</strong>
III
Zato što anarhija ne može nikada biti ugodna ideja u društvu sveopće pokornosti. Ali ona je u neprekidnom sukobu s njim. Ne može nikada sudjelovati na mirnim i demokratski ispravnim inicijativama, ili u fetišizmu medija, jer ona predstavlja nepodijeljeno postojanje neprekidnog sukoba. Svaka osoba, svaka grupa ljudi pomaže na bilo koji način želi, na bilo koji odabrani način da zajamči stalnu snagu našoj ideji. Anarhija je naša metoda samo-organiziranja, života i borbe. To je organizacija bez granica, to je beskrajna borba. To je naše osobno ekstremno društvo koje proživljavavamo u našim pobunjeničkim zajednicama protiv trule društvene strukture. (tekst 4 anarhistička druga, u zatvoru zbog dvostruke pljačke u Velventu, Kozani, Grčka: Nikos Romanos, Dimitris Politis, Andreas – Dimitris Bourzoukos, Giannis Michailidis)
Srca trebaju biti spremna na sve, vezana za nezaustavljivi izazov, zato što naše ruke trebaju držati ruke palih, naše ruke trebaju biti korisne, da pruže drugima šansu, da ne odustanu, da nastave dalje, bez obzira gdje bili, da oni u San Quintinu znaju da smo ovdje i da je ovo naš način da vam izrazimo kako niste sami. Smaknuće se približava našem kompetitivnom putu, neka neformalna organizacija inzistira, neka korača s isključenima i s potlačenim radnicima, neka Mario Luna zna da nas njegov neprekidni sukob održava živima, neka Miguel Betanzos zna da njegov nezaustavljivi put zaštite zemlje nama i dalje nudi potrebni zrak u džungli na asfaltu, Jose Luis Tehuantle nastavit će živjeti kroz svaki plamen požara otpora naše borbe, Roberto Cadenas bit će osvećen kroz svaku sabotažu protiv države, Fernando Barcenas bit će opravdan kroz svaku gestu, kao i Abraham Cortes kroz svako djelo.
Život su neprekidni pokušaji i greške, zadovoljstva i neuspjesi, ali u nadolazećim vremenima ne bi trebalo više biti mjesta za greške, neuspjesi trebaju biti minimalni u procesu sukoba s državom, jer ona neće griješiti.
Ustanak se materijalizira kroz zajednice otpora.
Nemamo više što reći, preuzimamo odgovornost za:
<strong>- Eksplozivni napad - požar na Sekretarijat Gospodarstva, u gradu Puebla, između 39. ulice zapad i 3. jug
- Eksplozivni napad na Međunarondi Izborni Institut, u gradu Puebla, između 11. ulice jug i 53. zapad
- Eksplozivni napad - požar na Sveučilišno stajalište RUTE, prijevozno sredstvo</strong> (napomena prevoditelja na engleski: autobus velike nosivosti, sa specijalnim stazama i modernim stajalištima - nešto između tramvaja i podzemne)
Navedeni napadi počinjeni su u koordinaciji s različitim ćelijama u zoru 1. juna ove godine. Koristeći eksplozive sačinjene od baruta, cijevi i detonatora, a ne molotova kao što su naveli mediji.
Za taj i daljnje izborne bojkote.
Za taj i daljnje požare protiv Države i Kapitala.
Za autonomiju, samoupravljanje i sveopći ustanak!
Smrt globalnom sistemu!
Snage San Quintínu, Choluli, Chalchihuapanu, Canoi, Eloxochitlanu!
Snaga potlačenih širi se u neprekidni ustanak!
Uz sjećanje na Mauricia Moralesa
ZA OKIDANJE CRNOG JUNA
Prvi dan najcrnjeg mjeseca u modernoj povijesti
Okrug kojim upravlja Meksička Država
Dug život anarhiji!
Izvor: InterArma