Razjasnimo jednom zauvijek.
U jednom tekstu kojeg potpisuju članovi CCF u grčkom zatvoru čitamo da možda nisu razumijeli, ili ne žele razumjeti, razlog zbog kojeg RadioAzione [Italija i Hrvatska] ne podržava, ne dijeli i kritizira štrajk glađu kojeg vode brojni anarhistički zatvorenici u grčkim zatvorima u ovom periodu.
Ne bi trebalo biti potrebe za dodatnim objašnjenjima zašto se ne slažemo s tim štrajkom, budući da ga motiviraju zahtjevi upućeni grčkoj državi.
Zahtjevi za ukidanjem zakona: ukidanje antiterorističkog zakona A (članak187), ukidanje antiterorističkog zakona B (članak 187A), ukidanje zakona o pokrivanju lica, ukidanje zakona o zatvorima tipa C, oslobođenje Savvasa Xirosa iz zdravstvenih razloga, ukidanje pravilnika Javnog Tužilaštva za prisilno uzimanje DNK (i općenito policijsko manipuliranje DNK za stvaranje krivaca).
U više tekstova koji dolaze iz grčkih logora jasno piše "vlada nije prihvatila naše zahtjeve i zato nastavljamo štrajk glađu".
I onda o čemu želimo govoriti?
Zar trebamo davati dodatna objašnjenja zašto ne podržavamo i zašto kritiziramo takav štrajk?
Jedan dan se piše da se ne priznaje državu, sudove i sve njene autoritarne mehanizme, a dan kasnije se štrajka glađu tražeći ukidanje nekih zakona njenoj vladi?
"Ili s anarhijom ili s autoritetom". Tražiti ukidanje zakona vladi znači priznati (ne "prihvatiti") taj autoritet.
"Napasti sve zakone ovoga svijeta" i tražiti od vlade njihovo ukidanje nije ista stvar.
Ovo prvo je antiautoritarna praksa, dok je druga reformistička (reformizam: metoda političkog djelovanja koja priznaje mogućnost izmijene postojećeg političkog društvenog poretka kroz organske i postepene reforme).
RadioAzione ne priznaje takav štrajk glađu kao anarhističku borbu, nadasve ne kao srodnu (u "afinitetu"), dok, viceversa, podržava članove ZVĆ u njihovom izboru da štrajkaju glađu protiv hapšenja prijatelja i članova obitelji.
"Sve do pobjede zahtjeva štrajkaša glađu u Grčkoj" znači podržati takve zahtjeve, i budući da nitko nije otvorio usta i rekao javno što misli o razlozima/zahtjevima tog štrajka, zbog "prevladavajućeg anarhističkog morala da se određene stvari ne govore u određenim trenucima", mi kao RadioAzione, kojima taj moral ne pripada, iznosimo i ponavljamo čitavu sirovu istinu.
I ne zanima nas da li ćemo se nekom sviđati i nekom nećemo, stvari tako stoje, sviđalo se ili ne!
Gluhi smo za one koji nam na uho šapuću "slažemo se"; neka to kažu glasno u svačije uši i izađu u javnost bez sakrivanja iza morala.
Činjenica da su brojni anarhisti u zatvoru ne podrazumijeva, s naše strane, graditi oltare za obožavanje, čak i u zlu. Smatramo da su anarhistički drugovi u zatvoru pojedinci kao i mi, koji su nažalost uhvatile kandže države i zasigurno žive gore od nas, ali ako kažu, napišu ili učine nešto s čim se ne slažemo, mi nećemo nikada sakriti naše neodobravanje, za razliku od mnogih.
I ako je naš glas ušutkan danas, zato što je drugačiji od ostalih ili zato jer ne bio bio u skladu s drugima, onda bi radije da ne bude oslobođen, na kraju svega.
Zato što se ništa neće nastaviti kao prije.
Zato jer ili smo nihilisti ili tražimo od vlade ukidanja.
RadioAzione krajem marta 2015.
To clarify once and for all.
In a text signed by the imprisoned members of CCF, we read that maybe they didn’t understand, or don’t want understand, the reason why RadioAzione [Italian and Croatian] don’t support, don’t agree with, and critique the hunger strike wich are running many anarchists in Greek prison, in these days.
There would be no need to give further explanation why we don’t agree with this strike, because its motivations are the demands made to the Greek State.
Demands for abolition of laws: abolition of the A’ counter-terror law (article 187), abolition of the B’ counter-terror law (article 187A), abolition of the hood-law, abolition of the C’ type prisons law, the liberation of Savvas Xiros for medical reasons, abolition of the Public Prosecutor provision requiring the violent taking of DNA (and generally, the police manipulation with the construction of culprits through DNA).
In many texts from Greek lagers we clearly read “the government didn’t met our demands, thus the hunger strikers will continue the hunger strike”.
So, about what we want to talk? Is it necessary to give more explanations on why we don’t agree with and critique the hunger strike?
One day one write that he don’t recognize the State, the courts and all its authoritarian mechanism, and the next day he is on hunger strike demanding abolition of some laws to its government?
“Either with anarchy or with the authority”. Demanding abolition of the laws to a government means recognize (not “accept”) this authority.
“Attack all the laws of this world” and demanding their abolition to the government is not the same thing. The first practice is anti-authoritarian, the second one is the reformist practice (reformism: a method of political activity that recognizes the possibility to change existing political social system through organic and gradual reforms).
RadioAzione don’t recognize this hunger strike as an anarchist struggle, and especially not in affinity, while viceversa recognize the CCF members’ choice of hunger strike against the arrest of their friends and relatives.
“Until the victory of the demands of hunger strikers in Greece” means support such demands, and since no one says publicly what he thinks about the reasons/demands of this strike, in the name of “ruling anarchist respectability to not saying certain things in certain moments”, we, us RadioAzione don’t have this respectability, say and reaffirm this things in all its cold truth.
We don’t give a fuck if someone will like us, or someone will not like us, but like it or not, this is the way things are!
We are deaf to those who say “I agree” to our ear; let’s say it to the ears of everyone, making the fact public, without hiding behind the respectability. The fact that many anarchists are detained, doesn’t imply, for us, build the altars to venerate, even for worse. We believe that the detained anarchist comrades are individuals like us, which, unfortunately, were captured by the clutches of the State, and their life is, for sure, worse than our, but, if they say, write or do something that we don’t share it, we will never hide our disaccord, unlike the many.
And if our voice has been silenced today, because is different from the others, or because it would interfere with others, we prefer that it wouldn’t be set free in the end.
Because nothing will continue to be as before.
Either we are nihilists or we demand the abolition to the government.
RadioAzione, end of March 2015
Translation: RadioAzione[Croatia]