#title De profundis clamavi
#author RadioAzione[Croatia]
#date 02.2015.
#pubdate Mon, 16 Feb 2015 14:01:38 +0000
#topics anarhizam; FAI; komunizam; radioazione; razmatranja; solidarnost; zatvorenici; Tekstovi
#teaser  <br>  <strong>DE PROFUNDIS CLAMAVI</strong>  <br> Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena [[http://yu.radioazione.org/2015/02/grcka-izjava-zavjere-vatrenih-celija-de-profundis/]["De Profundis"]]. Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile. <br> Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje. <br> Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije. <br> Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj [[https://interarma.info/2015/02/02/ellada-ebrhstiko-baraz-athina/?lang=en][izjavi o preuzimanju odgovornosti]], od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga? <br> Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je? <br> Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila [[http://yu.radioazione.org/2015/01/grcka-nova-hapsenja-u-vezi-pokusaja-bijega-zvc/][vijest]] o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu. <br> Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi? <br> Gerilci svih zemalja ujedinite se? <br> Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju? <br> Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe... <br> Živjela oružana borba sama po sebi?
#cover w-3-wp-360-import-1.png
#lang hr


<strong>DE PROFUNDIS CLAMAVI</strong>


Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena [[http://yu.radioazione.org/2015/02/grcka-izjava-zavjere-vatrenih-celija-de-profundis/]["De Profundis"]]. Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.

Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.

Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.

Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj [[https://interarma.info/2015/02/02/ellada-ebrhstiko-baraz-athina/?lang=en][izjavi o preuzimanju odgovornosti]], od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?

Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?

Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila [[http://yu.radioazione.org/2015/01/grcka-nova-hapsenja-u-vezi-pokusaja-bijega-zvc/][vijest]] o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.

Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?

Gerilci svih zemalja ujedinite se?

Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?

Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...

Živjela oružana borba sama po sebi?

Na koji bi drugi način mogla onda objasniti imena ćelija Neformalne Anarhističke Federacije (naglašavam "anarhističke" i "neformalne"), odnosno FAI, posvećene, na primjer, [[http://325.nostate.net/?p=13373][Meinhof iz RAf]] ili [[https://interarma.info/2015/02/06/ellada-emprhstikos-mhxanismos-sto-vivliopwleio-tou-adwni-gewrgiadh/?lang=en][Jorge Saldiviju iz čileanskog Patriotskog Fronta Manuel Rodriguez (FPMR)]]?

Pitam se kako to da drugovi, ne samo oni koji se potpisuju imenima članova takvih organizacija, ili oni koji se pozivaju na njih u svojim tekstovima, nego i oni koji objavljuju/čitaju takve vijesti, ne vide u tome ništa kontradiktorno?

Možda zato što je, oprostite na neznanju, stvoren zajednički anarhistički-komunistički front?

Možda zato jer postoje zajedničke točke koje nas sjedinjuju u borbi? Krajnji cilj?

Jer je potrebno da se Povijest ponovi kako bi napokon naučili razliku između autoritarne ideologije i jedne anarhističke ideje koja stremi potpunom uništenju postojećeg?

Ali ako je razlika između dviju tako bezdana (barem u mojem poimanju anarhije je takva), ne bi li se trebala odraziti i na anarhizam u praksi?

Ili smo možda zaboravili da su ti komunistički gerilci, na područjima gdje su imali više "sreće", doprinijeli izgradnji komunističke države?

I kako se mogu onda ja, anarhistica, pozivati na osobe, i/ili s njima solidarizirati, čija je ideologija progonila, mučila i ubijala anarhiste?

Danas rame uz rame ispred zajedničkog (?) neprijatelja. Sutra ispred narodnih sudova. Danas zajedno kao "politički zatvorenici". Sutra u narodnim zatvorima.

Što pak taj izraz "politički zatvorenici", čest u anarhističkim sredinama, znači?

Možda da bi se razlikovali od drugih običnih zatvorenika, koji su u zatvoru zbog svoji djela, a ne zbog svojih ideja?

Ali i fašisti/nazi i islamisti su u zatvoru zbog svojih ideja.

No, budući da ja podržavam moje anarhističke drugove u zatvoru zbog srodnosti s njihovim idejama, kako mogu solidarizirati s "političkim zatvorenicima" općenito, čije ideje za mene predstavljaju neprijatelja?

Da, za moje individualističko-anarhističko Ja komunisti (i njima srodni), antiautoritarni, antifašisti (zato jer se ne izjašnjavam ni kao antiautoritarna ni kao antifašist, zato jer "anarhist" sadrži u sebi sve te i druge "anti", a tko osjeća potrebu da se označava takvim polu-pojmovima očito je da mu je anarhija preslobodna), su isti neprijatelji kao fašisti/nazi, demokrate, vjernici itd., kao sve što predstavlja prepreku ostvarenju mojih ideja, mojeg slobodnog života.

I svi ti komunisti, fašisti/nazi, vjernici, demokrate itd. imaju jednog jedinog zajedničkog neprijatelja: anarhista.

Dakle, ili ću izraziti moju solidarnost svim zatvorenicima općenito, iz očiglednog razloga jer se nalaze u zatvoru, ili samo srodnim anarhistima zatvorenicima.

Ali nikada "političkim zatvorenicima".

K tome, nisu li možda baš anarhisti protiv etiketiranja, kako unutar tako i izvan zatvora?

Jedna očita i jasna (?) stvar: nije djelo samo po sebi koje me čini srodno s nekim, nego ideja koja to djelo pokreće.

Inače ćemo iduću direktnu akciju moći potpisati kao ćelija "Margherita Cagol"*/FAI.

<strong><em>RadioAzione [Croazia]</em></strong>

<em>*Jedna od osnivača Crvenih Brigada, poginula 1985. u oružanom sukobu s policijom.</em>