#title ČILE: ISHOD SUDSKOG PROCESA PROTIV TRI DRUGA OPTUŽENIH ZA "SLUČAJ SECURITY"
#pubdate Mon, 16 Jun 2014 13:00:41 +0000
#topics Čile; Slučaj Security; solidarnost; suđenje; zatvorenici
#teaser
Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.
#cover w-1-wp-104-import-1.png
#lang hr
Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.
Ono što se desilo presudom u Slučaju Security je samo primjer kako represija imitira i uči od drugih teritorija sa širim policijskim ovlastima. U jednoj ustaničkoj perspektivi internacionalizma podrazumijeva i posmatranje represije na drugim teritorijima, upoznavanje njenog djelovanja i otpora koji su drugovi/arice sposobni stvoriti. Treba obratiti pažnju na poteze represije i biti svjesni da jedan način izricanja kazne može predstavljati prvi korak niza drugih mjera koje nastoje izolirati zatvorene drugove/arice i proširiti kontrolu i moć nad ovim zatvorskim društvom.
S njihove strane, nakon više od dva mjeseca tri bijedne sutkinje donijele su odluku o životu ljudskih bića, i pukom administrativnom gestom poklanjaju lijevo i desno godine kazne našim drugovima. Mada se očekivanja tužiteljstva nisu u potpunosti obistinila, presuda koja je donijeta dovoljna je da osudi na mnogo godina zatvora naše drugove.
1) Pljačka sa zastrašivanjem u banci Santander, Augustinas: Juan odriješen.
2) Pljačka sa zastrašivanjem u banci Santander, Valparaiso: osuđeni Juan i Marcelo; odriješen Freddy.
3) Pljačka sa zastrašivanjem u banci Security, Augustinas: osuđeni Juan, Freddy i Marcelo.
4) Ubojstvo Moyana i pokušaj ubojstva Abarce: osuđen Juan kao počinitelj i Freddy kao "suučesnik".
Nakon čitanja presude udovica i kćer Moyana pozvane su na svjedočenje, u bijednom spektaklu koji je samo želio pospješiti televizijsko ozračje i opravdati presudu. Čitanje se nastavilo iznošenjem olakotnih i/ili otežavajućih okolnosti, kako bi se uzele u obzir godine koje će pravosudna vlast izbljuvati na naše drugove. Vrijedi uzeti u obzir da će Juan biti smatran "recidivan" zbog prethodnih slučajeva na njegov teret u vezi ubojstva jednog policajca tokom sukoba devedesetih godina. Freddy je jedini bez prethodnih presuda, ali tužiteljstvo je podnijelo kaznenu potvrdu po kojoj je, iznenađujuće, Freddyja osudilo vojno pravosuđe u decembru 2009. zbog njegove uloge u ubojstvu Moyana, fiktivna i nepostojeća presuda jednog nikada održanog suđenja, ali koja je nesumnjivo najbolji dokaz da su drugovi bili osuđeni već prije početka suđenja. Na kraju je priznata "besprijekorna presuda" za Freddyja i tužilaštvo je zatražilo sveukupno 108 godina zatvora za trojicu drugova.
Na kraju čitanja obitelj i solidarni počeli su bacati letke i širiti transparente unutar suda. Zagušujuća kontrola policije nije omela širenje prosvjeda, došlo je do manjih sukoba s tamničarima koji su se nalazili na različitim točkama zgrade. Udarci na policajce i uvrede izazvali su brz dolazak ogromne jedinice za suzbijanje nereda, koja je odmah zauzela prostore. Apsurdno veliki broj policije uključivao je i policajce s aparatima za gašenje požara u slučaju zapaljenih uniformi, kao i smiješne suzavce i općepoznati arsenal metaka od boje i gume.
Nakon toga su zatvoreni ulazi na sud, a sva prisutna policija je ostala zatvorena unutra nekoliko sati.
Revolucionarna solidarnost ne zaustavlja se na kraju ovog cirkusa/teatra, Juan, Freddy, Marcelo i Carlos su se svojevremeno suočili s prijetnjama smrću, ilegalom, argentinskim zatvorom i brutalnom izolacijom u Čileu, a sada su se suočili i s pravosudnim linčovanjem. Odbili su dogovore, potvrđujući svoj životni izbor, uništavajući mostove sa svijetom i kulturom Moći. Drugovi koji su prezirali premoć, njegove oblike i mehanizme, daleko od licemjerja mnogih, su drugovi koji preziru svaki dio vlasti ili uprave ovog društva smrti, i tim su putem nastavili tokom svoje neprekidne ofenzive.
Neće zatvori demokracije, desetljeća kazne ili tone cementa kojima namjeravaju pokopati drugove, zaustaviti ni na sekundu ili ustupiti ni milimetra u nastavku društvenog rata. Zato što je nastavak borbe protiv moći realno i konkretno djelovanje.
Zato što ništa nije završeno, apsolutno ništa nije završeno, sve se nastavlja...
Prezir sucima, tužiteljima, zatvorskim stražarima i strvinarima štampe; Ljubavi u pobuni Juanu, Freddyju i Marcelu.
Ustanička solidarnost s drugovima u Slučaju Security!
Izvor: [[http://www.crocenera.org/][Croce Nera]]