Bristol [UK]: Vandalizzata la casa di un’informatrice e la polizia (18/04/2017) [it]

18 aprile: abbiamo pensato a lungo che “Julie”, un’informatrice di polizia di Yatton, presso Bristol, dovrebbe ricevere una visita, ricordandola che non dimentichiamo, che non perdoniamo. Badger era rimasto, su suo invito, a casa sua quando era in fuga. Badger è ricercato per aver distrutto l’ufficio del quotidiano Bristol Post nel 2011, e per l’incendio di un trasmettitore. Come minimo gesto di solidarietà con l’anarchico ricercato Badger, le abbiamo lasciato la scritta “infame”, e sabotato la sua macchina. Speriamo abbia un incidente e rimanga paralizzata. Julie vive in via Barberry Farm 3, assieme al suo partner e figlio. Una vecchia slavata attivista pacifista, diventata una disgustosa traditrice che ha abusato della fiducia riposta in lei. Julie ha pensato che poteva proteggersi dall’attenzione della polizia fornendo informazioni, ma ha scoperto che i maiali volevano di più. Così ha fornito informazioni anche su altre persone che venivano in casa sua a trovare Badger, e la polizia si è assicurata di mandare la scientifica a prelevare il DNA. Infame, sarai ricordata come un’altra reazionaria che merita di vivere nello squallore. Speriamo che il tumore dentro il tuo corpo ti ammazzi e trasformi i tuoi ultimi giorni in più infelici che ci siano. E che muori sapendo che sei odiata. Altri attivisti (che però non abbiamo dimenticato) hanno protetto questa infame nel periodo della sua attività di informatrice, impedendo ai ricercati di sapere che Julie aveva tradito Badger e suoi amici. Milioni di vostre patetiche vite da attivisti non valgono un cazzo paragonate all’indomabile spirito di Badger.
Non molto lontano dalla casa di Julie c’è Davis Lane, Clevedon, dove si trova la polizia a cavallo con l’ippodromo, e vicino a questo un centro operativo di polizia speciale. Abbiamo bucato le gomme di quattro veicoli per trasporto di cavalli, e lasciato la scritta “A terra, AH AH!”. Alla faccia della sicurezza!

Rimani libero, Badger – Fanculo la Polizia
Solidarietà ai detenuti anarchici e quelli in fuga.

Vandali eco-anarchici – FAI/FRI

Karditsa [Grčka]: Sabotirani bankomati (02.09.2016.) [hr]

„Sloboda anarhistima diljem planeta”
Prije par dana ispisali smo slogane u središtu Karditse i blokirali bankomate kao odgovor na međunarodni poziv za tjedan solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima.
Ne zaboravljamo naše zatvorene sestre i braću diljem svijeta!
Neka nijedan anarhistički zatvorenik ne ostane sam!
Strast za slobodom je jača od svih zatvora!
Snage drugovima u bijegu!

Anarhisti

(2. septembar 2016.)

Švicarska: Dezartikulirati svijet autoriteta [hr]

Proteklo je mjesec dana od požara na anteni u Zurichu-Waidbergu, mjesec dana sumnjive tišine medija i vlasti.
Tek su se prošle sedmice počeli pojavljivati prvi detalji. Iz medija doznajemo da je navedena antena čak rezervni radio-sistema ciriške policije koja se treba uključiti u slučaju da uobičajeni radio-sistem zakaže. Kablovi u temeljima te antene su zapaljeni, što je nanijelo štetu od stotina tisuća franaka i isključilo je na „nekoliko dana”, dok je izdan međunarodni nalog za hapšenje osumnjičenog anarhista[1] (Dissonanz, br.32).
Naspram ovih novih činjenica ne iznenađuje nas da je uslijedila tišina nakon navedene sabotaže. Tim je napadom dodirnut otvoreni živac koji je posramio sve policijske snage grada Zuricha i istaknuo njihovu ranjivost.
Što bi se bilo desilo da je u tom trenutku, iz nekog razloga, došlo do kvara na radio-sistemu policije?
Vjerojatno, onemogućena da koristi radio za komuniciranje i prenošenje naredbi te informacija, ciriška bi policija bila ozbiljno ograničena da koordinira i reagira, što bi stvorilo pogodnu situaciju za svakoga tko želi riješiti
...

Grčka: Mario Seisidis i Kostas Sakkas – Prva izjava nakon hapšenja (08.2016.) [hr]

4. augusta, zbog nasumične policijske kontrole kraj Sparte, okončao se put slobode.
Dva različita puta su došla do kraja, dok su dva različita započela, no ipak imaju jedan zajednički cilj. Slobodu. Sloboda koja nam nije data i nije zajamčena čak ni na tren. Naprotiv, svako se od nas, na vlastiti način i s vlastitim obilježjima, vrlo oštro borio za nešto što se podrazumijeva.
Borili smo se za svaki slobodni pogled u nebo, za svako slobodno rukovanje, svaki slobodni zagrljaj, svaki slobodni udisaj.
Potvrdili smo ono što nam svaki kazneni mehanizam oduzima, naše jedine oružje naša beskrajna želja za slobodom, ali i hrabrost koju izvlačimo iz pomisli da se borimo i za one koji više nisu s nama.

S druge strane, nasuprot slobodi i samog života, susreli smo se s uniformiranim državnim ubojicama, poslušnim psima, lakejima buržoazije i njenog kapitala. S onima koji nisu oklijevali da nam pucaju u leđa, koji su nas mučili jer smo instinktivno poduzeli najočitije, pokušali pobjeći iz njihovih ruku. No, i da su meci pogodili metu bili bi ubili nas, ali ne naše ideje. Zato što, vrlo jednostavno, ustrajnost slobode ostaje nedodirnuta kroz sva vremena unatoč svim sojevima tužitelja i njihovog oružja. Zato što se naši vidici neće nikada prilagoditi šupljim glavama vlasti. I na taj način, čak i ako ubiju nas neće nikada izbrisati viziju revolucije, koja će i dalje
...

Zurich [Švicarska]: Represija i njen kontekst [hr]

Represija je nešto što osobe koje se bore za urušavanje društva gotovo i ne mogu izbjeći. Kada se borimo za našu slobodu ubrzo se suočimo s državom i njenim raznim represivnim organima: od pandura na ulicama do sudova, a čak i zatvora. Završiti jednog dana u zatvoru predstavlja jednu sumornu mogućnost koju, kao revolucionari, trebamo uzeti u obzir. Kada represija pogodi najprije neke određene drugove ne smijemo zaborativiti da je istovremeno njen cilj ne samo zatvoriti ili „kazniti” osobe koje su prešle neke granice, već i zaustaviti ili usporiti dinamike, borbe i projekte. Ovdje želim govoriti o tim manje očitim aspektima.

*** Represija nije osobna stvar
Kada represija pogodi uobičajena reakcija je zatvoriti se u same sebe. Sklonimo se, ne suočavamo se javno s problemima, iako se raspravlja o tome što desilo, ali u grupicama i to ne javno, kao da je represija nešto što ne bi trebali svi vidjeti (ne samo anarhisti, nego „društvo” općenito). Ja osobno smatram da je to ozbiljna pogreška i kada se nešto slično desi mislim da bi trebali napraviti baš suprotno. Besmisleno je sakrivati nešto što je prethodno bilo sasvim vidljivo. Represija se, u suštini, ne tiče samo jedne osobe ili „fiktivnog” anarhističkog pokreta, nego čitavog društva zato što istodobno cilja na zastrašivanje potencijalnih pobunjenika. Kada dođe do hapšenja nekog druga trebali bi srušiti tabu šutnje, tko zna, možda ako objasnimo drugima ljudima „izvana” što se desilo onda bi i oni mogli suosjećati s
...

Lukáš Borl
Izbjeći nadzor države [hr]

Anarhist sam, pobunjenik, a to za mene mnogo znači. Između ostalog, da mi prijete isti oni protiv kojih se borim. Među svim drugim pobunjenicama, s nama, anarhistima, stvar je složenija. Uvijek nam prijeti opasnost, bez obzira u koje vrijeme ili na kojem mjestu mi živjeli – kao borci protiv svih država anarhisti se uvijek nalaze pod prijetnjom represije i nasilja. U monarhiji, teokraciji, u fašističkoj ili boljševičkoj diktaturi, isto kao i u vrijeme liberalne demokracije. Svi bi anarhisti trebali živjeti sa spoznajom da se svaki dan može pojaviti pesnica državne represije.

No, premda sam oduvijek osjećao tu prijetnju, kroz godine moje anarhističke aktivnosti taj sam osjećao prilično umrtvio. Nije me previše emocionalno dodirnulo kada su se pojavili neki od učestalo ponavljanih oblika represije. Postali su rutina. U svakom trenutku panduri nasilnički napadaju anarhističke prosvjede ili deložiraju skvotove. Svako toliko nekog uhapse, da bi ga nakon nekog vremena otpustili uz novčanu kaznu ili na uvjetnu slobodu. Ništa posebno u anarhističkoj sredini. Ne moramo zbog toga pasti u očaj, trebamo se samo znati nositi s takvim situacijama. Ja sam se počeo neminovno susretati s tim uzastopnim problemima zbog anarhističkih aktivnosti. Trebamo to samo držati na umu, da ako se netko bori protiv države onda će mu ta ista država i uzvratiti
...

Zatvor Koridallos – Atena [Grčka]: Solidarni tekst anarhista s 4. odjela s uhapšenim anarhistima K. Sakkasom i M. Seisidisom (05.08.2016.) [hr]

Još dva hapšenja.
Još jednom se tuga i ponos izmjenjuju kroz sate.
Još dva druga u rukama policije nakon oružanog sukoba.
Još dva anarhista u zatvoru, u očekivanju brojnih godina zatvora, koji se sada nalaze u status quo, zaglavljeni u represivnim okvirima zakonskih i korekcijskih pravila.
No, tuga ne može potopiti ponos prema dvojci drugova koji su odabrali da ne budu lovina apetitima smeća specijalnih tužitelja, da prevaziđu svoj strah i nastave sami definirati svoja kretanja. Naravno, time ne mislimo da je izbor ilegale i života u tajnosti jedini snažan ili dostojan izbor osoba koje se bore protiv autoriteta. Međutim, takav izbor definitivno oduzima vlastima dio kontrole koju (želi misliti) nameće. I upravo su tu sliku svemoćne države napali Marios Seisidis i njegovi drugovi, kada je država po prvi puta raspisala novčanu nagradu za njihovo hapšenje, dokazujući na taj način svoj nesposobnost, i strah od trojice anarhista u ilegali.
Mi nismo samo naši izbori, nego i način na koji
...

Athena Tsakalou
Izjava na suđenju [Grčka] O smislu čovječanstva [hr]

Izjava, Athene Tsakalou, majke anarhističkih zatvorenika iz Zavjere Vatrenih Ćelija, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, koju je u sudnici zatvora Korydallos pročitao njen advokat krajem juna 2016., zato što joj je zbog pružanja skloništa tada traženoj anarhistici Aggeliki Spyropoulou (zbog sudjelovanja u pokušaju bijega njenih sinova iz zatvora), nakon što je otpuštena iz pritvora, zabranjeno napuštanje otoka Salamina, a time i prisustvovanje vlastitom suđenju te posjećivanje sinova.
Nisam odabrala šutnju, mada me i ona često izražava jer svatko interpretira šutnju kako mu odgovara. Radije sa odabrala ovu osobnu izjavu. Nazivam je osobnom zato što ne pripadam nigdje; pripadam jedino samoj sebi.
Ima trenutaka kada pogledaš unazad svoj život i shvatiš da ti je preostalo živjeti daleko manje godina od onog što si već proživio; tako to ide, ako sve ide dobrim putem. I to je čudan, ali snažan osjećaj koji traži od mene da budem iskrena. Ne na onaj jednostavan uobičajen način, nego na dublji, bitan način.
Ne volim reći: kuda ide ovaj svijet? To je nešto što mi – stariji ljudi – često kažemo, ali takva fraza sadrži neku vrstu nedužnosti koju ja ne želim prihvatiti. Radije se pitam: kako ti sam prolaziš kroz ovaj svijet?
A istina je da sve što želim je hodati uz ljude na ohrabljujući način. Vrlo je važno znati ohrabriti ljude, posebno drage ljude; znati im to reći kada prolaze kroz teške trenutke: Uz tebe sam; Uvijek te podržavam. Ništa više. To je moja jedina želja, i sretna sam kad god to mogu učiniti. Zato, kad je Aggeliki pokucala na vrata moje kuće upravo sam to učinila. I bila sam vrlo zadovoljna što sam joj uspjela pružiti sklonište, premda samo na kratko vrijeme. Zbog ovakvog svijeta, jedino mjesto na kojem ja želim živjeti je mjesto prkosa.
Uzimajući to u obzir, ljudi su kroz stoljeća željeli živjeti, možda ne život ispunjen srećom, ali barem ispunjen radošću, ali njihova nam povijest dokazuje da nisu
....

ZATVOR KORIDALLOS - ATENA [GRČKA]: TEKST ANARHISTA GRIGORISA TSIRONISA O PRAVOSUDNIM METODAMA (04.2016.) [hr]

Prošlo je 10 godina otkad sam bio odlučio preći u ilegalu, odbijajući da predam moje tijelo raljama grabežljivaca policijsko-pravosudnog kompleksa, tvrdoglavo i uz odricanja borio sam se da sačuvam najviši faktor za kojeg su kroz stoljeća prolivene rijeke krvi, faktor slobode, kao što je sposobnost da se autodefiniramo u svijetu ropstva i nepravde.
Deset godina od dana kada su pravosudne vlasti, u savršenoj suradnji s lešinarima novinarstva, izradili lošu kazališnu dramu naslovljenu "pljačkaši u crnom", pokrenuvši nemilosrdan lov na mene i na dva druga, Simosa Seisidisa i Marija Seisidisa.
Konstrukcija države koje nije uspjela uvjeriti čak ni suce pošto smo ja i Simos Seisidis jednoglasno razriješeni svih pripisanih optužbi, kao i Giannis Dimitrakis koji je razriješen optužbi za 6 drugih pljački koje su mu pripisane.
Naravno, to nisam vidio da se prikazuje na glavnim vijestima niti je glavna priča bila činjenica da ako ti navodno objektivni novinari vjeruju odlukama građanske pravde, onda bi trebali javno priznati da su godinama neprestano lagali i predstavljali nas kao glavne krivce svake pljačke ili svakog djela urbane gerile od tada do danas.
Jučerašnja jednoglasna odluka sudaca, moje razrješenje od svih optužbi, je moj osobni dokaz koji opravdava moju svjesnu i dostojanstvenu odluku prijelaza u ilegalu. Opravdava moju odluku da ne prihvatim hapšenje i nepravedno zatočeništvo za djela u koja nisam bio uključen, ali naravno, niti ne očekujem da to građanska pravda prizna. S druge pak strane, ne priznajem pravosudni pojam nevinosti i krivnje.
...

UK: REPRESIJA NAD ANARHISTOM HUWOM NORFOLKOM [hr]

03. decembra 2014. britanska štampa objavila potjernicu, uz nagradu od 10.000 funti za svakoga tko pruži informacije o jednom anarhističkom drugu, već tri godine slobodan/u bijegu, zbog represije koja je uslijedila nakon eksplozije urbane gerile 2011. u Bristolu i nakon niza napada, anonimnih i potpisanih ELF, FAI.
Štampa spominje više od sto napada u Ujedinjenom Kraljevstvu u posljednje tri godine i koji su prouzročili više od 20 milijuna funti štete, na različitim objektima, među kojima i na antenama za telekomunikaciju, bankama, luksuznim automobilima i jednoj policijskoj školi koja je potpuno uništena tokom napada, među koje se ubraja i posljednji u znak solidarnosti s Nikosom Romanosom, počinjen prije nekoliko dana.
Drug za kojim policija traga je Huw Norfolk, optužen za ove napade.
Slijedi jedan njegov tekst iz bjegstva, objavljen u "Since the Bristol Riots"

Mi smo "izgubljena djeca", bijesna i razočarana u lažna obećanja,
"mladost izvan kontrole" nezadovoljna djelomičnim budućnostima koje nam nude,
"beskorisne komponente" koje su ionako isključene iz nadničarskog ropstva ili ga odbijaju,
"elementi raskida" koji se bore da bi ga uništili iznutra,
"manjina buntovnika" unutar izgrađene normalnosti poslušnosti-hijerarhije-rasizma-patrijarhata,
"maskirani izgrednici" unutar neprekidne pobune protiv svega toga i više.
Mi smo vaša djeca, djeca vašeg društva.
I danas je vrijeme da komponente tog društva odluče da li će biti ruka koja će nas pokušati zaustaviti,
ili ruka koja će pokrenuti vlastitu zavjeru za samo-određenje

Huw "Bagder" Norfolk
Samo još jedan bjegunac

Oktobar 2011.
...

RadioAzione[Italija-Croatia]
Odgovor web-siteu „ContraInfo” [hr]

Dana 31.10.2014. osobe s web-sajta Contra Info objavile su tekst pod naslovom „To Whom May It Concern”, u kojem po enti put, ali sada javno, svoje vlastite frustracije zbog neuspjele izvorne ideje njihovog projekta, svaljuju kako na druga koji uređuje RadioAzione na talijanskom jeziku, tako i na mene, RadioAzione na srpsko-hrvatskom jeziku; vođeni vlastitim kratkovidnim paranojama jedino što im preostaje je upućivanje javnih uvreda, kako bi možda na taj način dostigli prestižno mjesto u svijetu kontra-informacije, kojem po niže iznijetom očito teže, kao da se radi o tržišnom natjecanju, a ne o širenju ideja. Umjesto da se bave sa mnom, odnosno nama, možda bi bilo bolje da ponekad ugase računalo i pogledaju na što anarhizam liči izvan okvira ekrana, jer ja se, odnosno mi, ionako ne bavim/o njima.
Spuštam kulise ravnodušnosti na Contra Info.

Slijedi tekst Contra Info i odgovor RadioAzione.
NADLEŽNIMA [To Whom May It Concern]
...